Blagotvorna riječ
16.05.2009., subota
 KRIST I GENTLEMAN Mogla bi to biti i definicija gentlemana kad kažemo da je on muškarac koji nikada ne zadaje bol. On se bavi uglavnom time da ljudima oko sebe samo uklanja zapreke koje im stoje na putu njihova slobodnog, neograničenog potvrđivanja. On radije sudjeluje u zbivanjima nego da sam preuzme inicijativu. Pun je obzira prema svojoj okolini; osjećajan je prema plahima, ljubazan prema sramežljivima i milosrdan prema ograničenima. On nikada ne zaboravlja s kime govori; čuva se nerazumnih aluzija ili predmeta razgovora koji bi mogli nekoga razljutiti. On rijetko vodi glavnu riječ i nikada nije zamoran. On ne spominje usluge kada ih sam čini, pa izgleda da je on taj koji uzima onda kada daje. Dalekosežnom mudrošću poštuje on načelo mudraca iz starina da se prema svom neprijatelju treba ponašati uvijek tako kao da će nam jednoga dana postati prijatelj. On suviše zdravo shvaća ljude, a da bi se zbog uvrede osjećao uvrijeđenim. On ima pametnijeg posla nego sjećati se pretrpljene nepravde; isuviše je bezbrižan da bi još nešto pridodao. Kad se on upušta u bilo kakve rasprave, tada ga njegov dobro disciplinirani um čuva od nezgrapne neuljudnosti možda nadmoćnijih ali loše odgojenih ljudi, koji poput tupog oružja razdiru i rasijecaju umjesto da naprave čist rez, koji u raspravi ne poznaju bit stvari, koji svoje snage rasiplju na sitnice, pogrešno shvaćaju protivnika i na kraju ostavljaju slučaj zamršenijim nego što su ga zatekli na početku. On sa svojim nazorima može imati pravo ili krivo, ali je prerazborit da bi bio nepravedan; on je tako jednostavan kao što je i uvjerljiv. Nigdje nećemo naći veću prostodušnost, obzir, blagost; on ulazi u duh svojih protivnika, uzima u obzir njihove pogreške. On poznaje slabost ljudskoga razuma kao i njegovu jakost, njegov domet i njegove granice. On djeluje iz blagosti i profinjenosti osjećaja, što su popratne pojave civilizacije. Kardinal John Henry Newman |
