Blagotvorna riječ
07.05.2009., četvrtak
 MOJ ISUS Od malih nogu sam krenula u crkvu, katedralu u Osijeku, premda je Isus uvijek bio sa mnom, ali tamo je bio njegov dom, gdje sam Ga voljela posjetiti, jer mi je bio Otac. S njim me je upoznala moja baka, mamina mama, koja me često čuvala na selu i malu znala ostavljati samu, ali s Isusom koji me čuva i ja sam joj vjerovala, jer me je stvarno čuvao i zbog toga sam pazila da ga ne povrijedim, jer On sve vidi i onda bi bio tužan, tako da je uvijek sa mnom bio veseo. Isus je stvorio mene, loptu i knjigu, ne onu za školu, sve ostale. Jako me je volio i ja sam mu se uvijek smješkala. Roditelji su bili samo ljudi koji su me rodili i voljeli da im netko čestita Božić i Uskrs, poštivala sam ih, jer je to moj Otac od mene tražio, a da sam im pričala o Isusu ne bi vjerovali. Svećenici su bili ljudi koji su plašili djecu s Bogom koji će ih kazniti. Mene nisu uplašili, jer moj Isus je bio jako dobar prema meni i volio je kada sam dobra prema drugoj djeci, a ja sam se bojala za njih ako me slučajno povrijede, jer što će im On učiniti i molila ga da im oprosti. To je bio moj Isus i nitko mi nije potvrdio da je On upravo takav, sve dok nisam kao djevojka došla kod Isusovaca na duhovne vježbe koje je vodio pater Luka Rađa. Njegov Isus je bio kao moj. Bože hvala Ti što nisam samo ja upoznala moga Isusa nego je pater Luka sve nas na duhovnim vježbama upoznao s njim. Hvala Ti Isuse na pateru Luki. Molim Te blagoslovi ga, ozdravi ga i pomozi mu da što prije prohoda da i dalje može ljudima predočavati Isusa kakav je, da postoji i da je živ. Višnja  |
