Blagotvorna riječ
29.04.2009., srijeda
 DOBRA VIJEST Pretpostavim da ću živjeti svega još nekoliko dana... Dozvoljeno mi je izabrati jednog ili dva čovjeka s kojima ću provesti preostale dane. Izbor nije nimalo lak... Potom razgovaram s tim ljudima i nastojim im objasniti zašto sam izabrala baš njih... Posljednji put pruža mi se prilika biti s ljudima koji su mi bili nesimpatični ili posve ravnodušni prema meni. Odlučim li se za tu priliku, što bih mogla svakome od njih kazati u trenucima kada osjećam da stojim zapravo na pragu vječnosti? Jednog dana nađem se sama u svojoj sobi i razmišljam o svemu što se zbivalo u mom životu, a posebice o stvarima za koje osjećam osobito zahvalnost... na koje sam neobično ponosna... Zatim se osvrnem na stvari za koje se kajem i za koje bih najviše voljela da se nikada nisu dogodile... osobito moji grijesi... I dok se bavim tim stvarima, uđe u sobu Isus. Njegova blizina donesi mi blaženu radost i mir... Pripovijedam mu pojedinosti iz svoga života, zbog čega sam žalosna... On me prekine riječima: "Sve je to nebitno i zaboravljeno... Zar ne znaš da ljubav ne pamti zlo?". I nastavlja: "Tebi ne samo da su oprošteni tvoji grijesi, oni su čak štoviše pretvoreni u milost. Zar nisi čula da ondje gdje se umnožio grijeh nadmoćno izobilova milost!" To u mom siromašnom, preplašenom srcu odzvanja previše čudesno da bi moglo biti istinito. I čujem kako dalje govori: "Ja sam zadovoljam s tobom, ja sam ti zahvalan... "Ja stanem prosvjedovati u smislu da u mom životu nema ničega zbog čega bi on mogao biti zadovoljan i zahvalan. A on će :"Ti bi sigurno bila zahvalna čovjeku koji bi tebi učinio samo nešto malo od onoga što si ti učilila meni, neizrecivo zahvalna. Zar misliš da je moje srce manje od tvojeg?" Na te riječi ja se povukog i dopustih da me one svega prožmu...i moje srce kliče od radosti i sreće što imam takvog Boga!  |
28.04.2009., utorak
 MOJ BOG Ponekad čini mi se kao da lutam, al' uvijek dođe svijetlost na kraju puta. Netko je tako uredio stvari da otkloni sumnju i u mojoj glavi. Gledam u noć punoga mjeseca, na nebu zvijezda je roj. Božji sluga će doć', donijeti mir među ljudima, samo da ostanemo ispod zvijezdanog neba. Moj Bog me stvori u trenutku zalaska sunca. Moj Bog postoji sve dok mi daje noći i jutra. Moj Bog se ne boji pa me čuva od sila zlih. Moj Bog mene voli jer imam snage oprostiti. Ponekad čini mi se, utjehe nema, ali glasnik stiže, jer Tvoja riječ nam treba. Puno ljubavi i mira za sve godine ove, samo prava ljubav Tvojim se imenom zove. Pjesma napisana povodom dolaska pape Ivana Pavla II u Osijek, 07. lipnja 2003. GLAZBA I TEKST: Osječanin, DANE MAGDIĆ |
27.04.2009., ponedjeljak
|
RIJEČI MUDROSTI  Ljudi su katkad neuračunljivi, nelogični i sebični; Ipak im oprosti! Kad si brižan, ljudi te mogu optužiti da imaš sebične motive; Ipak, budi brižan! Ako si uspješan steći ćeš i lažne prijatelje i istinske neprijatelje; Ipak, i dalje budi uspješan! Ako si iskren i prostodušan, ljudi će te pokušati prevariti; Ipak, budi iskren i prostodušan! Ono što ti izgrađuješ godinama netko može porušiti u trenutku Ipak, gradi! Ako si spokojan, miran i sretan, ljudi mogu biti ljubomorni Ipak, budi sretan! Dobro koje učiniš danas, ljudi će zaboraviti sutra; Ipak, čini dobro! Daj svijetu najbolje što imaš, vjerovatno neće nikada biti dovoljno; Ipak, daj svijetu najbolje što znaš i imaš! Ako pogledaš bolje, na kraju Ipak je sve to između tebe i Boga Nikad nije ni bilo između tebe i njih! Majka Tereza |
24.04.2009., petak
|
LIJEP DAR  Prvo moram biti spreman dati ono što mi je najteže. OPROSTITI ! "Oproštenje" - o tome je riječ. Moram oprostiti, uvijek iznova oprostiti. Prestanem li opraštati, brzo ću se naći pred zidom. A zid je već početak zatvora. Dvoje moram u životu svakako činiti: razumjeti i oprostiti. Poznajem mnoge ljude i tajne mnogih ljudi. I sve sam više uvjeren da ni dvojica od njih nisu isti. Svaki čovjek ima svijet za sebe. Živi, osjeća i misli, i reagira polazeći od sebe, od svoga svijeta. A njegova mi najdublja jezgra uvijek ostaje tajna. Zato među ljudima i dolazi do gotovo neizbježnih neprilika, trvenja, napetosti, sukoba. Zajednički život moguć je jedino ako shvatim da je drugi drukčiji, ako sam spreman oprostiti. Inače postoji samo stanje obostranog podsječanja i ja iz dana u dan živim u vrućem ili hladnom ratu. A toliko je povoljnih prilika da se stvori mir i otklone sukobi. Koliko sam već puta imao prilike spremiti dar, poslati razglednicu, pozvati nekoga k sebi kao znak da sam ga se opet zaželio. Kad je učinjen prvi - najteži - korak, drugo je lako. Prvi korak: OPROSTITI - najljepši od svih darova.  Phil Bosmans |
|
HVALOSPJEV LJUDSKOSTI  Ako me netko upita kome vjerujem, i kome povjeravam korake svoje, što ću mu odgovoriti?! Radije neka sluti iz mojih koraka i neka čita u mojem pogledu. Znam da drugačije istinu ne može saznati! No, ne znam koliko sam krivac ako se Onaj kome vjerujem ne otkriva po mojem biću?! Znam sigurno, ako bi netko mogao zaviriti u ovo srce - tamo bi Istinu pronašao. Ni meni nije uvijek dano sići u njegova prostranstva. A tako bih voljela… SRCE… Maleni kutak u kojem Svevišnji prebiva… I u kojem se začinje sve zlo… Koje li suprotnosti?! Svejedno, Gospodine moj, hvala Ti za ovo srce, ljudsko srce, koje ipak više ljubi nego li proklinje, koje je spremno više darivati a manje zgrtati sebi… A znamo i Ti i ja da to uvijek nije jednostavno. Samo smo ljudi?! Ti koji u meni prebivaš, i koji naslanjaš svoju glavu na ovaj kamen, preobrazi “stijenu u izvor vodeni”. Neka se po ovom krhkom biću otkrije Tvoja slava; neka Ti budeš otkriven u onom koji Tebi vjeruje i koji Tebe traži; neka Tvoje lice zasja u mojem pogledu… A srce?! U njega pohrani sjeme… Neću Ti reći koje! Ti sam poželi plod kojeg bi volio jednog divnog jutra (ili noći?!) ubrati…font> KNI |
17.04.2009., petak
|
DOŽIVJETI USKRSNUĆE  Duhovne vježbe žele nas naučiti novom pogledu na svijet s kojim ćemo podnositi svoju svakodnevicu. Žele nam pokloniti nove oči da u svemu što činimo otrkivamo samoga Krista kao onoga koji je ušao u naš život te naša siva jutra preobražava u blagu toplinu svoje prisutnosti, koji istovremeno stoji na obali vječnosti, u jutru koje ne zna više za večer, i tu nas čeka. Dan vam može proteći u jednoj jedinoj meditaciji. Započnite ujutro kada vam zazvoni budilica i nastvite iz sata u sat. Umijete se, obučete, obavite jutarnju molitvu, doručkujete i odlazite na posao. Pritom imajte na umu da je u svakom trenutku Uskrsli s vama "On je Gospodin", možete se u svakoj situaciji pouzdati u njega. Možda ćete s velikim čuđenjem otkriti u kolikoj mjeri ste u svoj uobičajenoj svakodnevici živjeli bez pravog odnosa prema Kristu, kako ste svakodnevicu učinili nečim što se razumije samo po sebi.Međutim, svjesni kristove prisutnosti, vi ćete svoju svakodnevicu temeljito preobraziti. Uskrsnuće nije nešto nepoznato i neshvatljivo. Što uskrsnuće zapravo znači može svatko dokučiti u svome životu. Ne radi se o tome da vodimo rasprave je li Kristov grob bio prazan ili nije bio prazan. Radi se u prvom redu i ponajviše o tome vjerujemo li mi da nas Uskrsli želi pripremiti na to da uskrsnuće doživimo kao svoju sadašnju stvarnost, da uskrsuće poistovjetimo s ustajanjem iz svog straha, s prvim korakom kojega se usuđujem poduzeti u svrhu mjesecima i godinama odgađanog razgovora, s napuštanjem uskogrudnog odnosa koji već dugo vremena nije u redu, s ustajanjem iz groba svog samosmislovanja, s ustajanjem i stajanjem na čvrstim nogama, kao svoj na svome, jer sa mnom stoji Krist kao Uskrsli Gospodin. |
|
U DODIRU S IZVOROM ŽIVOTA  Muka i smrt Isusova posljednja su konzekvenija njegova utjelovljenja. Božje gospodstvo spustilo se tako duboko među ljude da je i samo proniknulo u Isusovu smrt. Pranje nogu najbolje pokazuje da se Isus u smrti ponizio sve do čovjekovih prljavih nogu kako bi ga iz temelja učinio čistim. Ponizio se sve do njegovih grijeha, da bi i njih isprao svojom ljubavlju. U oprotšjanom govoru dopustio nam je još jednom sagledati tajnu njegova bića. Tu nam otkriva novu bit, bit koju nam je darovao svojom smrću i uskrsnućem. U svoju smrt Isus je otišao ljudski utjelovaljen. Ali nas nije ostavio kao siročad. Darovao nam je svoj Duh. I mi ćemo ga gledati u tom Duhu. "Vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti... U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama". Tim riječima Isus nam govori što smo to mi postali po njemu. Mi smo postali dionicima života. Život je bila ključna riječ gnoze. Gnostičari su težili za životom, nipošto za reduciranim životom, za prividom života, nego za istinskim životom, za puninom života. Taj Isusov život u nama. Mi ćemo živjeti njegovim duhom. Kada me te riječi svega obuzmu, osjetim sebe posve novim; tek tada otkrivam u sebi unutarnji život. Dolazim u dodir s izvorom života u sebi. Suštinu te životnosti valja potražiti u riječima "Vi ste u meni i ja u vama". Te riječi nije moguće dalje tumačiti One se moraju doživjeti, tek tada može čovjek sebe doživjeti kao posve novo biće, može dokučiti tajnu svoje osobnosti. |
12.04.2009., nedjelja
|
SRETAN USKRS ŽELIM SVIMA!  Bog, velik i svemoguć. Gospodin ne čini svoja čudesa kao mađioničar. On ih čini kao Otac, kao Otac ljubavi. Ljubav se može očitovati samo onim srcima koja su iskrena, odana i povjerljiva. Ljubav je nježna. Ona se ne nameće svojim čudima. Samo onaj će iskusiti Božja djela koji stoji u odnosu prema Bogu kao dijete prema ocu. Tko ima takav stav, iskusiti će ih uvijek. |
08.04.2009., srijeda
|
SRCE MOJE  Po Matošu: „Dok je srca, bit će i Croatije!“ Što narodna (ah, sočna li izraza!): „Tko ima srce, nema gaća?“ (By the way: Isus je gol visio na križu). Kakvi su to razlozi koje srce pozna, a razumu su nepoznati? Konačno, što to Oliver pjeva: „Odlazi dušo!“ nema veze, ali što mu znači ono: „A srce nije stina…“? Riječ srce dolazi od staroslavenske riječi „sredce“. Što pak znači „središte“. Ako je središte čovjekovo, onda niti je šuplje niti čunjasto, već – duhovno. Obuhvatni je temelj svih osjećaja, mjesto susreta i prožimanja tijela i duha. U njem je čovjek u sažetku. Iz njega emocionalna inteligencija. Njime se ljubi, njega se u nama ljubi. Srce ja hram Božji u nama. I baš se oko toga vrti sva poetičnost srca. Bog je onaj koji čezne i koga se čezne. „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim“. Bog je srce naše srčanosti. A sada zamisli srce u hramu od srca. Onako, čitava osoba je od srca. Sva je od iskonske dobrote i ljubavi. To ti je Isus Krist. Utjelovljena ljubav. Sav je žarko ognjište ljubavi. Sav On je srce koje kuca za te. Sav neodoljiv. Daj mu se voljeti i voli ga. Štuj ga, jer u tom je „sinteza naših religijskih odnosa prema Kristu“ (papa Pavao VI). Jasno je vidjeti. Srce pulsira. I time odašilje fantastičnu poruku. Daje krv, pa je zato prima. Odriče je se pa je dobiva. Ljubav je puls. Na jednom raspelu piše: „Ja sam za tebe ovo učinio. A što si ti za mene!“ Franjo je plakao jer ljubav nije ljubljena. Opipaj si puls. Ništa?! Idemo na reanimaciju. Ja već jesam. pater Luka Rađa |
05.04.2009., nedjelja
|
I S U S  Isus u hebrejskom znači: "Bog spasava". U času Navještenja, anđeo Gabriel kaže da će mu vlastito ime biti Isus, ime koje istovremeno izražava njegov identitet i poslanje. Budući da samo Bog može opraštati grijehe, on će u Isusu, svomu vječnom učovječenom Sinu, "spasiti narod svoj od grijeha njegovih". Tako, u Isusu, Bog obnavlja cijelu povijest spasenja u korist ljudi. U povijesti spasenja, Bog se nije ograničio da Izraela oslobodi iz "ropstva" izvodeći ga iz Egipta, nego ga spašava i od njegovih grijeha. Budući da je grijeh uvijek uvreda nanešena Bogu, jedino ga Bog može izbrisati. Stoga Izrael spoznajući sve više općenitost grijeha, neće moći više tražiti spasenje osim u zazivanju imena Boga Otkupitelja. Isusovo znači da je samo Ime Božje prisutno u osobi njegova Sina utjelovljenoga za opće i konačno Otkupljenje od grijeha. Jedino božansko ime donosi spasenje, a odsada ga mogu zazivati svi jer se, Utjelovljenjem, on ujedinio sa svim ljudima, tako da "nema ni u kome drugom spasenja"; nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti." Veliki svećenik, nakon što je žrtvenom krvlju poškropio pomirilište Svetinje nad svetinjom, zazivao je samo jednom godišnje Ime Boga spasitelja za okajanje Izraelovih grijeha. Pomirilište bijaše mjesto Božje prisutnosti. Kada sveti Pavao kaže o Isusu da "ga je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište", želi potvrditi da je u njegovu čovještvu "Bog u Kristu svijet sa sobom pomirio". Isusovo uskrsnuće proslava je imena Boga Spasitelja, jer sad već ime Isusovo u punini očituje vrhovnu moć "Imena koje je nad svakim drugim imenom". Zli duhovi boje se njegova imena i u to ime Isusovi učenici čine čudesa; i sve što oni traže od Oca u njegovo ime, Otac daje. Ime Isusovo je u središtu kršćanske molitve. Sve liturgijske molitve završavaju formulom "po Gospodinu našem Isusu Kristu(...)". Molitva "Zdravo, Marijo" dosiže vrhunac u riječima: "i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus". Molitva srca, zvana "Isusova molitva", kaže: "Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku". Mnogi kršćani, kao sveta Ivana Arška, umiru sa samo jednom riječju na usnama: "Isuse". |
03.04.2009., petak
|
ISUSOVI RECEPTI  Pratimo naše svakodnevne reakcije. Vrlo često si prigovaramo da smo prenagli, da nepromišljeno djelujemo i da se damo izazvati zlom. Na grubu riječ spremni smo uzvratiti jednakom ili još gorom grubošću. Ako nas netko u nečemu zakine, radujemo se ako mu uspijemo vratiti istom mjerom. Ljude koji nas ne simpatiziraju ili ne vole ni mi ne volimo. Čini se kao da još uvijek među nama vlada zakon davnih vremena kad još nije bilo ni Isusa ni evanđelja, kad još nije bilo civilizacije koja se temelji na porukama o Kraljevstvu Božjemu. Kao da se ponašamo prema riječima: 'Oko za oko, zub za zub!' Bojimo se da ćemo pred očima svijeta ispasti slabići i kukavice ako ne znamo uzvratiti na udarac ili, po mogućnosti, još jače udariti protivnika. O ljudima se govori kao o prijateljima ili neprijateljima, a ne misli se na čovjeka kao bližnjega. Evanđelje nas ni u kom slučaju ne želi ohrabriti na takvo ponašanje. Za Isusa svaki je čovjek bližnji, vrijedan pažnje i ljubavi. Zapravo svaki mu je čovjek brat. Isus u svom srcu ne nosi neprijateljstvo. Svaki takav osjećaj nije vlastit njemu, a ne bi smio biti vlastit niti njegovim učenicima. Isus i neprijatelje ljubi. On zapravo ljubavlju pobjeđuje svako neprijateljstvo. To je novi način osvajanja svijeta za dobro, za Kraljevstvo Božje. Tako nastaje novi poredak, novi svijet, novo doba, ono Kristovo u kojem će vladati ljubav i radost. Svako neprijateljstvo se u Isusovom kraljevstvu treba nasukati na ljubav i dobrotu. Da bi nam pomogao, Isus ima i određena pravila, mogli bismo reći recepte za ispravno ponašanje i nasljedovanje njegovog načina djelovanja. Puno vremena, živaca i zdravlja trošimo na dokazivanje svoga prava. Ne želimo da nas drugi izigra, čak ni ako u traganju za pravdom izgubimo daleko više sredstava i vremena. Isus poručuje: 'Ako vas netko prisiljava da idete s njim milju, pođite dvije milje.' To zvuči previše jednostavno da bi nam se činilo ispravnim. A ipak, usudimo li se povjerovati Isusu, neutralizirat ćemo mnogo negativnih osjećaja i kod sebe i kod drugih. Agresija drugoga može se suzbiti samo ljubavlju i prihvaćanjem. Ako na agresiju uzvraćamo agresijom, ona se udvostručuje. Ako na mržnju uzvraćamo mržnjom, nastaje razdor i nemir. Ali ako na mržnju ili na nečiju agresiju uzvratimo mirom i ljubavlju, nestaje agresije, nestaje mržnje. Nestaje kod onoga koji tako prema nama nastupa, a ni mi ne dajemo prostora da se ugnijezdi u našim dubinama. Isus nam ne preporučuje ništa što i sam ne čini. Svaka agresija i mržnja odbija se od njegova čistog srca. On jednostavno ljubi. Ljubi čitavim bićem, ljubi svakog čovjeka, jer je svaki čovjek dijete Božje, a nama brat i sestra. Svojom ljubavlju i praštanjem Isus je pobijedio mržnju i grijeh svijeta. Samo svijet bez mržnje ima budućnost, samo to je recept za novi svijet Isusova kraljevstva. fra Zvjezdan Linić  |
