Blagotvorna riječ
29.04.2009., srijeda
 DOBRA VIJEST Pretpostavim da ću živjeti svega još nekoliko dana... Dozvoljeno mi je izabrati jednog ili dva čovjeka s kojima ću provesti preostale dane. Izbor nije nimalo lak... Potom razgovaram s tim ljudima i nastojim im objasniti zašto sam izabrala baš njih... Posljednji put pruža mi se prilika biti s ljudima koji su mi bili nesimpatični ili posve ravnodušni prema meni. Odlučim li se za tu priliku, što bih mogla svakome od njih kazati u trenucima kada osjećam da stojim zapravo na pragu vječnosti? Jednog dana nađem se sama u svojoj sobi i razmišljam o svemu što se zbivalo u mom životu, a posebice o stvarima za koje osjećam osobito zahvalnost... na koje sam neobično ponosna... Zatim se osvrnem na stvari za koje se kajem i za koje bih najviše voljela da se nikada nisu dogodile... osobito moji grijesi... I dok se bavim tim stvarima, uđe u sobu Isus. Njegova blizina donesi mi blaženu radost i mir... Pripovijedam mu pojedinosti iz svoga života, zbog čega sam žalosna... On me prekine riječima: "Sve je to nebitno i zaboravljeno... Zar ne znaš da ljubav ne pamti zlo?". I nastavlja: "Tebi ne samo da su oprošteni tvoji grijesi, oni su čak štoviše pretvoreni u milost. Zar nisi čula da ondje gdje se umnožio grijeh nadmoćno izobilova milost!" To u mom siromašnom, preplašenom srcu odzvanja previše čudesno da bi moglo biti istinito. I čujem kako dalje govori: "Ja sam zadovoljam s tobom, ja sam ti zahvalan... "Ja stanem prosvjedovati u smislu da u mom životu nema ničega zbog čega bi on mogao biti zadovoljan i zahvalan. A on će :"Ti bi sigurno bila zahvalna čovjeku koji bi tebi učinio samo nešto malo od onoga što si ti učilila meni, neizrecivo zahvalna. Zar misliš da je moje srce manje od tvojeg?" Na te riječi ja se povukog i dopustih da me one svega prožmu...i moje srce kliče od radosti i sreće što imam takvog Boga!  |
