Blagotvorna riječ
21.03.2009., subota
|
P. EMILIEN TARDIF - ISUS JE MESIJA  IZNIJETI ĆU VAM NEKOLIKO OZDRAVLJENJA U KOJIMA SE VIDI KAKO NAŠ BOG IMA SMISLA ZA HUMOR Na jednom seminaru kada sam dijelio pričest, zapazio sam jednu gospodu sa zaplakanim očima, koja je u svojim rukama držala jednog mališana. Dijete me je nježno gledalo. Približio sam se djetetu i poljubio ga. Ono se nasmiješilo, a ja sam nastavio dijeliti pričest. Slijedećeg dana gospođa je došla pred mikrofon i pred svim mnoštvom rekla: "Jučer, za vrijeme pričesti, otac Emilijan je prolazio pored nas i poljubio mog dvogodišnjeg sinčića, koji je bio potpuno gluh. Želim dati slavu Bogu, jer je od jučer zadobio sluh. Slava Njegovu Imenu!" Od toga časa moj se život zakomplicirao. Svi su naime, htjeli da ih poljubim, ali ja sam im govorio: "Ne, poljupci su samo za djecu. Gospođe neka idu svojim muževima da ih poljube!"! Ono što se dogodilo je da sam nosio Isusa u svojim rukama i sam Isus je bio Onaj koji je ozdravio ovog mališana koji je bio gluh. Ja sam jednostavno kao magarac koji nosi Isusa i zbog toga on nastavlja ozdravljati bolesne. Bilo bi posve pogrešno usmjeriti svoj pogled na magarca, a ne na onoga koji jaše na njemu. Onog dana kada budemo svjesni da smo nosioci Isusa Krista, preobraziti će se naša služba: nećemo više toliko govoriti o Isusu, nego ćemo mu dopustiti da djeluje svom svojom snagom. Na jednom od seminara srušio se stup Vatikanske zastave i udario jednog bogalja i bacio na zemlju. Svi su se ražalostili kada su vijdeli kako je ta velika i teška cijev pala upravo na jednog već ionako udarenog. Na iznenađenje sviju, bolesnik se sam od sebe podignuo. Udarac cijevi mu je ispravio kralježnicu. Do današnejeg dana hoda posve normalno. Božji putovi su puni događaja koji pobuđuju na smijeh. Ponekad nas Bog ozdravlja poljupcem, a ponekad udarcem. |
