Blagotvorna riječ
17.03.2009., utorak
|
PATNJE DAJU SVJETLO  Ako se osvrnemo, okrenemo unatrag, tada možemo lako i sigurno doći do zaključka koji glasi: sve ono što jesmo, što smo postigli, tamo gdje smo uspjeli, morali smo uložiti puno truda, odricanja i žrtava i bilo je puno križeva. I upravo nam takvi križevi potvrđuju ispravnost naših puteva i planova koje smo izvršili i još uvijek ostvarujemo. Sigurno ste primijetili raspela i križeva na vrhuncima planina, na brežuljcima i na raskršćima. Svaki se čovjek na raskrću osjeća nesigurnim, zbunjenim i u toj neodlučnosti mora se ipak odlučiti kamo i na koju stranu, koji će put izabrati, koju stazu u životu. I upravo mu križ na tom mjestu pokazuje i govori da su patnje ne samo nezaobilazne, već one daju svjetlo, sadržaj i potrebnu snagu da se učini odlučni korak i usmjeri život. Nitko ne želi krvariti ni plakati. Patnje i križevi nisu vrhunac i cilj. Ta istinska patnja ne može u nama buditi mržnju, jer je prava patnja povezana s ljubavlju. Kalvarija je povezana s uskrsom, smrt sa životom. Kalvarija i smrt imaju vremensko ograničenje, pa tako i ova bolna situacija ima vremensko trajanje. Jer, križ bez uskrsa bio bi samo mazohizam, bolesno iživljavanje, a uskrs bez križa bio bi samo hedonizam, bolesno uživanje. Neka ti danas uznemirenost ne zatvori srce i ne zatamni tvoje korake! Vjeruj u Oca i vjeruj u Krista, zamoli ga: "Isuse, daj mi sebe, svoj mir!" I tada ćeš kao pojedinac unositi mir u ljude oko sebe, a Duh Sveti kao tajanstveni će krvotok proširiti te hranjive sastojke, mir i ljubav po čitavom biću. Riječi duhovnika s Hrvatskog radija |
