Olly ppl ^^. Dugo se nismo čuli mislim čitali XP. Ok, malo bum ubrzala radnju (opet) jednostavno nemam vremena gah. Ovo će bit dva posta u jednom da već jednom ovu priču privedem blizu kraju wahahaha.
A sad na postove XP.

Post u postu 1.

Kod majke je sve bilo ok , u majčinim hiper trenucima smo obije zezale Snapi-dudla (LOL) a u mirnim fazama bismo ugodno s njim pričale lol , mislim da je moja majka napokon prebolila oca i opet je ona stara XP. Sad napokon znam na koga sam u obitelji .

Danas sam otišla ranije spavati , imala sam neki čudan osječaj ....neznam ga objasniti ...

*san*
Ispred mene su naizmjence prelijetali trenuci iz prošlosti, čas bi gledala sebe kako se zafrkavam sa starcima, tren s frendovima. U jednom trenutku prelijetanje stalo...vidjela sam sebe s klobukom na glavi, prvo što mi je palo napamet bilo je: "Kaj sam fakat bila tak niska?". No, više kao da nisam sama gledala svoju prošlost (bile smo tu ja u sadašnjem obliku lol i mini-ja s klobukom na glavi ^^) ručica me zaboljela, lijeva podlaktica, pogledala sam mjesto na kojem je nekoč bio tamni znamen. Iako ga nisam mogla vidjeti, mjesto na kojem je bio je peko ko sam vrag. Nastojala sam ignorirati bol i prišla bliže mini-meni XP. Na licu mi je bila ucrtana sumnja, točno sam se sjećala što sam u tom trenu mislila, iako to nije bilo potrebno jer su mi misli odzvanjale kao riječi u snu. Napokon...nakon saslušanja mini-moje želje klobuk me smjestio u Slytače iako me htio metnut u Griffače. Hladan smijeh mi je proparao uši, a nekoč-žig (tamni znamen)-mjesto me zaboljelo još jače. Prizori su opet počeli prelijetati i zaustavili bi se svakog puta kad bi napravila nešto vezano s "tamnom stranom", bilo je popračeno istim hladnim smijehom, boli u nekoč-žig-mjestu a sad i grižnjom savjesti (obično kad bih nekoga ubila). Več sam bila totalno utučena (najviše zbog grižnje savjesti a i blono nekoč-žig-mjesto je pomoglo) kad sam opet čula hladan glas koji je ovaj put zvučao kao da priča sam sa sobom.
"Ipak...nisi se suprotstavljala...mogao bih te pustiti bez kontrole"- rekao je glas.

U tom trenu sam se probudila vrištući od boli, nekoč-žig-mjesto mi je bilo crveno, kao da sam se opekla na žarač ili tako nešto, peklo je kao sto vragova.
"Što se dogodilo, zašto vrištiš?"- moja majka je uletjela u sobu s veoma zabrinutim izrazom lica. Za njom je ušao ujko, pogledao je moje nekoč-žig-mjesto i pogledao me zbunjenim pogledom (nije znao da više nemam tamni znamen).
"Moja ruka...ubija me..."- protisnula sam kroz zube. Ujko me probo pogledom, nije mi se dalo objašnjavati, pustila sam ga da "pročita" što se desilo pomoću legilimencije.
"Tako dakle...On ti vjeruje...ali ipak...ovo je veoma čudno"- rekao je uobičajenim tonom glasa jedva čujnijim od šapta.
"Biti ću uredu majko."- rekla sam majci koja se brinula za moju ruku i uputila joj "sve 5" pogled. Ona je polako kimnula glavom i ustala (dotad je sjedila u podnožju mog kreveta).
"Idemo Severuse, mora se odmoriti."- rekla je zapovjedačkim tonom glasa, ujko mi je na izlazu iz sobe uputio znatiželjan pogled i izašao...

Nastavlja se nakon kratke pauze...moram nekaj popiti, prsti mi otpadaju.

Ok...vrijeme za nastavak....here goes....

Post u postu 2.

Nakon sna sam uspjela ponovo zaspati, spavala sam do jutra. Majka (znate kaj, dosadilo mi je stalno pisat majka, zvat ću je imenom tj. Naomi) me nije zvala na doručak, vjerojatno je htjela da se odmorim. Kad sam se probudila mislila sam o tom snu...ponovo se probudila moja do nedavno zaboravljena savjest, sada sam svatila zašto Voldy stavlja to sranjce svojim sljedbenicima na ruku, osim što ga se pomoću njega može pozvat Voldy-a i obrnuto, kontrolira i njihove postupke. Da...to me navelo na mišljenje...zašto je prestao, bi li ubijala ljude da nisam bila pod njegovom kontrolom. Moja savjest je zagovarala moju nevinost u slučaju ubijanja ljudi....nisam ih ubila svojevoljno...tako je, to objašnjava onaj čudan, manijakalan osječaj dok sam ubijala. No ovdje ostaje drugo pitanje, ali ustvari je već odgovoreno...sam je to rekao u snu, a i ujko je isto to zaključio, Voldy mi vjeruje.

Danas sam trebala otići nazad u dvorac....također mi je Petra prije par dana javila da se vratila i da bu nam Voldy došao u posjet oko pitanja okupacije Hogwartsa, u tom trenu u meni je zakuhala mržnja, ni ja sama nisam znala da bi nekoga mogla toliko mrziti. Odlučeno je....ubit ću ga, nema se pravo mješati u moje postupke, on će biti jedina osoba koju ću svojevoljno ubiti.

Pokupila sam sve stvari i stavila ih u kovčeg...doručkovala, pozdravila se s Naomi i Snapi-dudlom (wahahaha XP) i otišla nazad u Hogwarts. Kad sam stigla sam se raspremila, izmjenila vijesti o događajima koje sam propustila (par epizoda nazvanih Peeves & Nera i Alyona vs. Michael & mir Hogwartsa) s profama. Nakon toga sam imala malo ponovno okupljanje mene i Michaela (što je potrajalo XP, puno stvari za nadoknadit).

Nakon cijelog dana sam napokon otišla do Petre koja me uputila da pokupim Voldy-a na rubu šume (geez), što sam i učinila.
Nisam se preobražavala u vuka kao obično kad bih hodala šumom, ovog puta će biti drugačije...hodala sam u tišini. Kada sam napokon došla do ruba šume ugledala sam svog suđenog gospodara. Prišla sam mu poput predatora koji se prišuljava pljenu, nije me zamjetio sve dok mu nisam bila iza leđa.
"Michelle, čemu ovakav doček?"- rekao je svojim uobičajenim hladnim glasom i lagano nakrivljenom glavom. Ja sam zadržala bezizražajan izgled lica, bili smo udaljeni svega metar jedan od drugog, pognula sam glavu niže nego inače i počela ga obilazit u krugovima...Voldy je izgledao dosta zbunjeno.
"Znamen, gospodaru, nema samo ulogu prizivanja, zar ne?"- pitala sam ga tihim glasom.
"Ne."- rekao je mirno, probola sam ga pogledom i izvukla štapić te ga uperila u njega.
"Ne laži."- prosiktala sam, bila sam jako ljuta, iz štapića su mi frcale crvene iskre.
"Vjerovao sam ti, pustio sam te da upravljaš svojom voljom, a ti mi ovako vračaš."- siknuo je odgovor, vadeći štapić i hodavši u krug u kojem sam ja hodala, samo u suprotnu stranu. Nisam ništa odgovorila...nije ni on, iz štapića mu je bljesnuo srebrn plamen, prepoznala sam ga, isti me igrom slučaja riješio tamnog znamena.
"Što je, nećeš me ubiti."- siknula sam i napravila kolut u stranu izbjegavši čaroliju.
"O oču...ali prvo ćeš patiti jer si izigrala moje povjerenje."- siktao je dok je poslao još jedan mlaz na mene...uspjela sam ga izbjeći, ali mi je štapić odletio iz ruke jer sam se svom silom udarila rukom u drvo kako bi izbjegla novi mlaz. "To je to, ostala sam bez štapića, morat ću iskoristiti drugu tehniku."- pomislila sam i sakrila se iza drva u koji sam udarila rukom. Novi udar je pogodio drvo, no ja sam se već transformirala u vuka i prišuljavala se nečujno Voldy-u s leđa.
"Što je, skrivamo se?"- rekao je Voldy pakosno. Iskočila sam iz zaklona, zgrabila ga za vrat i stisnula vilicu koliko sam god mogla...ali uspio se iskobeljat (prokleto magla-stanje). Uhvatio se za vrat, ja sam ga pogledala, iako nisam uspjela stisnuti kako treba umro bi od iskrvarenja, ali to je mogao zautsaviti. Voldy je bio zaposlen popravljanjem štete na vratu što sam ja iskoristila za ponovan napad. Srušila sam ga na pod, štapić mu je ispao, bila je to dobivena pozicija, zamahnula sam šapom (lol) i kanđama mu pritisnula ionako unakažen vrat, bilo je gotovo, nije više mogao disati. Počela sam pobjedonosno zavijati....

Ustala sam...pogledala svojeg bivšeg gospodara i svatila, ispunila sam proročanstvo, to sam bila ja. Snažan topot prekinuo je moj tok misli, zvukovi borbe očito su bili glasni i privukli neželjene goste....pored glave mi je prohujala strijela, preobrazila sam se nazad u čovjeka, zgrabila štapić i okrenula leđa...greška, baš s leđa mi je dotrčalo krdo kentaura spremno da me rastrga. No oni nisu bili jedini koji su čuli moje zavijanje....meni s prijeda je dotrčalo krdo jednoroga na čelu s Luniem i stalo tjerati kentaure. Iskoristila sam nastali metež za bijeg. Uputila sam se u Petrinu kolibu, to mi je bilo najbliže sigurno mjesto.

EVO GA!!!!!! JEJIII!!! SAD AKO ČETE JOŠ SVE TO PROČITAT SVAKA VAM ČAST!!!!
DO TIPKANJA!!!!