Prevrtimo priču tjedan, dva...
Danas Fleka nije trebala kukurikati, probudila sam se s izlaskom sunca i krenula u šetnju dvorcem. Dvorac je bio gotovo prazan, u njemu smo bili: McGonagallica, Gabriela, Anna, Michael i ja tj. mlade profesorice, kućepazitelj i STARA BABA. I od učenika je bilosvega njih par: gđica Moon, gđica Shadow i Rawenclavka koja je izrekla proročanstvo.
Ukratko, Hogwarts je postao skoro "guy-free" zona .
Petra i David su otišli na Karibe i sada je Petrina koliba prazna, no ja dolazim u nju da je oslobodim žohara .
Ubiti mi se život u zadnje vrijeme sastoji od ljenčarenja u sobi potrebe ili zabranjenoj, naganjanjem Neru i Alyonu po školi (sumljam na to da im Peeves daje instrukcije iz razaranja škole ), provodeći vrijeme s Michaelom i pričajući s Gabrielom i Annom (u zadnje vrijeme smo postale prava škvadra ).

Danas je dvorac odisao nekom čudnom tišinom, dubljom i prodornijom nego inaće.
"Pa naravno, tek je 7 sati."- promrmljala sam si u bradu. Nakon što sam napravila krug po školi zaputila sam se u Zabranjenu. Nekako sam osječala napetost koja kao da je izbijala iz šume.
Nakon nekog vremena hoda, izvalila sam se na svom omiljenom proplanku . Začula sam topot kopita i zaključila sam me je Luni s velikom preciznošću ponovo našao (uvijek se pitam kako mu to uspjeva). Došao je do mene uznemireno topčući kopitima kao da ga nešto mući.
"Što je bilo momče, što te mući?"- tiho sam mu se obratila ustajući s poda. On mi je pokretom glave pokazao da mu se popnem na leđa , što sam i učinila. Čim sam se popela pojurio je šumom poput strijele kao da mi nešto smjesta želi pokazati. Zaustavio se nekih pet minuta kasnuje, iako smo bili duboko u šumi odnekud je dopirala svijetlost . Sjahala sam s Lunia i nagnula se bliže svjetlosti, stajali smo na rubu šume koja je okruživala proplanak kroz koji je mirno protjecala rječica. Na proplanku je mirno paslo krdo jednoroga (bijelih), bilo ih je oko petnajstak. Luni je spustio glavi i polako mi prišao gledajući jednog jednoroga, pratila sam njegov pogled. Gledao je u jednu mladu kobilu jednoroga čije je krzno svijetlilo na rijetkom sunčevu svijetlu. Pogledala sam Lunia koje je sad gledao u drugom smjeru, prema jednom jednorogu koji je promatrao ostatak krda, izgledao je nešto starije od Lunia, ali ipak ne prestaro, rekla bih u naponu snage.
"Nećeš valjda pokušati preuzeti krdo zbog nje?"- pitala sam ga. On mi je uputio "imaj malo vjere u mene" pogled i otrčao do predvodnika (jednoroga kojeg smo maloprije promatrali). Luni je prišao predvodniku i nakon par hrzaja oba su se spustila na tlo savijenim prednjim nogama kao da se klanjaju i počeli se nadmetati, prvih par minuta predvodnik se samo branio i potom krenuo u napad, vidjelo se da je Luniu nedostajalo iskustva. No ipak...nije odustajao, nakon par dosta jakih udaraca koje je zadobio je malo ustuknuo no onda žestoko prednim kopitima udario predvodnika u desnu prednju nogu, predvodnik je opet bio u naklonu kao s početka borbe, Luni je iskorstio njegovu poziciju na mu zada konačan udarac u prsa i odnese pobjedu. Sad bivši predvodnik je otklipsao u zaklon šume dok se Luni pobjedonosno propeo i prodorno zanjištao objavljujući svoju vlast.
"Uspio si, dođi da te pogledam."- rekla sam prilazeći svijetlu proplanka. On je dokasao do mene, izvukla sam štapić i pešla njime preko nekih otvorenih rana zacjeljujući ih.
"Ostavljam te sad s tvojim krdom."- rekla sam udaljavajući se, on je zahrzao u mom smjeru i otkasao do ostatka krda.

Vratila sam se u dvorac i ostatak dana provela s ekipom .

Evo ga, dugo pisan post lol, ovo je post za PRVU GODIŠNJICU OVOG BLOGA, HAPPY BIRTH MOUNTH!!!!!!!!!!!
HEHE...do tipkanja.