Zvala sam Petru...nije se javljala, sad sam se već zabrinula.
"Koji kurac izvodiš ?!"- viknula sam očajno u privjesak lančića, bojala sam se, da možda nije mrtva. Odlučila sam malo otići do Lunia (Luniela), otišla sam u onu šumicu na rubu imanja Malfoyevih, bila je nekako svijetla, presvijetla za moj ukus (ja ljubim mrak). Neko vrijeme sam šetala tražeći ga, no naposlijetku je on (kao i uvijek) našao mene. Kad mi je prišao počela sam ga gladiti rukom.
"Zabrinuta sam za Petru, Luni, ne javlja mi se. Znam da je tebi već dosta mojih problema u koje te uplićem, tebi bi samo trebalo malo mira da živiš normalnim životom."- rekla sam mu kao da govorim s čovijekom, on je na ovo zadnje odmahnuo glavom kao da želi reći da mu je drago biti uz mene i pomoći mu kad mi pomoć zatreba kao što sam ja njemu pomagala kad je bio ranjeno ždrijebe.
"Lijepo je znati da je netko uvijek uz tebe."- rekla sam mu.
"Jesi li raspoložen da me malo nosiš, ovo imanje je ogromno, možemo iskoristiti višak prostora."- rekla sam mu, on mi je glavom dao znak da se popnem njemu na leđa. Na imanju Malfoyevih je bila jedna velika otvorena livada, na toj livadi je bilo nekoliko srušenih drva koje su meni i Luniu poslužila kao prepone. Dugo smo bili vani i trčali i preskakali drveće, već se spuštao mrak. Potjerala sam Lunia u lagan kas do šumice gdje sam se oprostila s njim te krenula prema vili. Kad sam stigla vidjela sam čudan prizor........

NASTAVLJA SE

P.S. Ljudi, nestalo je struje pa mi se pobrisao divovski post pa se više nisam mogla sijetiti kaj je u njemu pisalo i zato je ovaj post kraći nego što se očekivalo. KISSAM vas sve i do tipkanja.