Blood,sweat,tear

utorak, 07.11.2006.

HALO LJUDI.......ZIV SAM

Ljudi hvala sto jos uvjek svracate na moj blog...ja sam prezauzet,ne stizem nista.U jutro treniram,poslje treninga na voznju,poslje voznje imam sat vremena taman da se pripremim za fax...onda na fax,a poslje faxa radit kao DJ.........i tako svaki dan vec skoro dva mjeseca....ludnica.Veceras sam stigao na blog jer nema diska,pa eto da iskoristim priliku da se javim.Imat cu sad jos koj dan slobodan pa cu pisat i stavljat na blog,hvala vam sto ste me komentirali i bili strpljivi....... mah mah......i jos nesto komentirat cu vas sto vise mogu...al to ce bit ono,,negdje u jedan,dva ili tri ujutro tako da ako napisem i nesto krivo ili pojedem pola slova to je vjerojatno zbog umora.bok

srijeda, 21.06.2006.

Dok kiša pada,
I vjetar stabla njiše,
U kamenu se krije srce,
Tako prestrašeno uzdiše.

Hladnoća ga zebe,
Sreća izdaje,
No bori se srce,
Kucati ne prestaje.

To srce veliko je poput oceana,
To srce ima snagu erupcije vulkana,
No samo tužno i dalje u kamenu čući,
Ono samo želi sreću,
Ono samo želi kući.

petak, 02.06.2006.

Promatram.....
Primamljive vidike što ih rana zora daje,
U pokretu gledam kako sunce ustaje,
Neopisiva žarkost sunčevih zraka,
Krasi bijele oblake buđene iz mraka.

U inat tihom nebu,
Anđeli svoju pjesmu zbore,
A u samoj daljini prostire se,
Predivno plavo more.

Tad kap u oku zasmeta,
To suza je radosna,
Taj biser je u srcu,
Kao zlatni dio kamena.

Okružen srečom,
U sjenci stojim,
Ne mislim na razočarenje,
Ali ga se bojim.

Iako se trudim pronači sreču,
Mislim da je pronači neću,
Očito sam stvoren dužan,
Čitav život biti tužan.

subota, 27.05.2006.

eto doslo je vrijeme kad i kamen mora pustiti kap vode,pa se tako i ja moram obratiti cjenjenom citateljstvu.zbog mnogih problema kako privatnih,tako i s kompjuterom nisam bio u mogucnosti pisati vam komentare,a ni novi post,stoga bih se zahvalio na vasem strpljenju i zamolio vas za malo razumijevanja.jedno mogu obecati,da nikad necu prestati pisati blog,tako da nemate brige dal sam prestao ili nisam.svima unaprijed hvala na svemu,citamo se.

srijeda, 03.05.2006.

Opet

U jednom trenutku dopustio sam se zavarati,
U tom trenutku pustio sam srce u rijeku osiječaja,
Dopustio sam proslosti da me sustigne,
Dopustio sam opet da mi srce bija slomljeno.

Povjerovao sam nadanju,
Tim lažnim riječima,
Toj lažnoj sreči,
Da me vodi,
Da mi kazuje što mi je činiti.

Ponovo spao sam u ruke zle sudbine,
Dopustih boli da me vodi u tamne dubine,
Dopustih sreči da se poigra,
I opet dušu da mi rastrga.

Da li naiva me u bezbrižnom trenutku smela,
Il me samo želja uništit htjela.

No sad ostadoh poput putnika,
Bez srca,
Bez sreče,
Poput putnika bez nade.

Koračam mrakom dok tihi povjetarac
rastrganom košuljom se poigrava,
Kroči svoj put kroz prazne džepove,
Koračam sam tražeč život koji izgubih.

No pokušavam shvatiti sebe,
I noću to teško disanje,
Pokušavam prevariti sudbinu misleć,
Da je sve ovo samo
Papir...
Olovka...
Pisanje...

utorak, 11.04.2006.

Sjedim pod tamnim mirnim nebom,
Šapat tamnog beskrajnog mora poigrava se tišinom,
Pogledom u svoje misli,u svoju tugu,
Tražim tračak nade,
Tražim poticaj,
No mrzim sebe,
Mrzim svoj zivot zbog danog truda,
Zbog vjerovanja u koje svo srce ulazem,
Zbog toga što na kraju sve gubim.

Razočaran životom,
Razočaran sobom,
U tugu povlačim svako srce,
Na beznadan,tako hladan put,
Iza mene uklat korak ostaje,
U meni živi neznanje,
Od mene bježi svaka istina.

Ne želim u raj,
Ne želim u pakao,
Želim zadnji izdisaj da istina bude,
I sva sreća i sav trud posvečen,
Srcu koje vjeruje,
Srcu koje prašta,
Srcu koje je toga vrijedno.

Samo će tada taj život imati svrhu.....
I samo će taj život živjeti.......

utorak, 28.03.2006.

Prolazim kroz pakao,
Sve čini se poznatim,
Stojim pred vratima smrti,
Osječam se radoznalim,
Osječam kao da sam sve već prošao,
Osječam da kroz ta vrata sam na svijet došao.

Dok umorne oči trepču,
I sve prepuno je tuge,
Oko mene svijetlo je,
Vrijeme je da krenem,
I počnem is početka s druge strane pruge.

No znam da više ništa nema smisla,
Znam da ovo nikog nezanima,
Znam da bol upire prst u mene,
Vidim da pomoći ne želi nitko,
Srcu što svremenom više i više
Vene.....

četvrtak, 09.03.2006.

Srce vrijedno opisa

Zvjezda života pokraj sunca se grije,
Neodoljiv pogled u sebi krije,
Drago lice sto uvijek se smije,
Te nježne ruke povjetarac mije.

Pored žarkog sunca,
Ta mala svjetlost se ističe,
I kao svako tijelo u beskraju,
priča svoj dio priće.

Nježne duše poput cvijeta,
Velikog srca poput svijeta,
Tiho nose ju nebeske vode,
Tamo gdje samo anđeo može.

Širokih krila zlatne boje,
Plemeniti anđeo to je,
Biće puno ponosa,
Srce vrijedno opisa.

petak, 10.02.2006.

Pažnju tražim,au nju ne vjerujem,
Toplinu hoću,a na mene ne djeluje,
Za srcem čeznem,hladno je i tvrdo,
Ali nije kao duša,odbačeno,mrtvo......

Dali nada ne postoji ili se samo sudbine bojim,
Ili je to samo san,
strah.......

Ne biti svoj znači ne imati sebe,
Ne biti svoj znači ostati sam,
Dali to je samo ružan dan,
Dali to tonem u beskrajni san?

ponedjeljak, 23.01.2006.

Misli svako da ovako živjeti je lako,
No nije takojer iznutra i dalje umiremo polako.

Strah od riječi,strah od misli,
Strah ustvari stvara vrijeme,
Svatko nosi svoj križ,
Svatko nosi svoje breme.

Kakvu život ima moč,
Kako predivno je stvoren,
Takvu život gubi moč,
Kad pred smrću je pokoren.

Razočaran životom,
Jednom doči če kraj,
Možda pakao me proguta,
Zato svima želim raj.

Smrt ne znači odustati,
Smrt ne znači da je gotovo,
Smrt pruža nadu,
Da počne sve ponovo.

utorak, 17.01.2006.

Jing or Jang

Jedno tjelo ima dva života,
Svaki život svoje laži nosi,
Dok utihlo osamljeno srce,
Nakupljenu bol u sebi podnosi.

Tad želiš da je sve samo ružan san,
I želiš da sve prestane,
Tad nervozno očekuješ nov dan,
U želji da sve zaboravno nestane.

Ako život ti nudi prijevoz,
Ti rađe idi pješke,
Budi rađe svoj,
Priznaj svoje greške.

nedjelja, 08.01.2006.

Misli...

Riječi, več sve su ispisane,
Ispisane u ukletoj hridi,
Riječi, več, sve su izrečene,
Uz tužan pogled obraz bridi.

Hladan pogled u beskraj,
Hladno lice oslikava,
Ne znam više dal je san,
Neznam više dal je java.

Pogled seže u daljinu,
U nelagdi traži kraj,
Tu bjelinu u smrti,
Srcem traži bijeli raj.

Pakla više nema,
Paklen sad je ovaj svjet,
Sva sreća tužno vene,
Vene kao tužan cvjet.

petak, 23.12.2005.

Slike iz davnine

Isprazna samoča zamnom kaska,
Pogled je u noći svjetlo mraka,
Oči moje ponizno mole,
Pluča bolno traže zraka.

Vječno tražim spokoj,
Uvjek nešto me sputava,
S ruku brišem krvav znoj,
Gdje koračam ne raste trava.

Tih žamor nemirnoga mora,
Igra čarolije dobra i zla,
Poigrava se nemirnim,
Tako okrutnim životima.

Noč ima moč,
Na trenutak bol če proč,
Ali sječanje se brine,
Za slike iz davnine.

<	studeni, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv