petak, 30.12.2016.

Baj, baj tutauzndensikstin...

Godina kao i svaka druga, usponi, padovi, malo više padova pred kraj nažalost, no sve je to dio života. Bitno je da nije došlo do konačnog pada mene niti meni bliskih. Odakle krenuti? Ma kažem, ništa posebno osim jednog događaja koji je obilježio ovu godinu. Na nelijep način. Baš nelijep. Događaj ima i svoje ime, Petar. Prezime neću navesti jer ne bi bilo okej. Mislim bilo bi okej jer bi tada uspjela upozoriti sve njemu bliske da se... udalje. Ali ja imam nešto što on nema, savjest! U svoje 23 proživjela sam zaista puno toga, moram priznati čak i neke stvari kojih se sada kao već zrela osoba pomalo i stidim. No, na greškama se uči. Nikad nisam bila jedna od onih naivnih djevojaka koje padaju na lijepe okice, milu spiku, tajne znakove. Kod mene su prolazili direktni muškarci -"oš, neš, će da te jebem?" Sve do pred neka 3 mjeseca, kada se tu lagano ušuljao gospodin Događaj. Sramežljivo, tiho, bistro, nenametljivo ali i pomalo samouvjereno biće. PREKRASNIH plavih očiju i apsolutno najugodnijeg glasa koji je ikad ušao u moje uši. U svoj toj priči važno je naglasiti da je on u konačnici bio samo i apsolutno prijateljska razonoda u hladnim danima meni i mojoj prijateljici. PRIJATELJSKA. Ne BRIJATELJSKA. Spletom okolnosti, susretale smo ga i Smiljka i ja veoma često. Lagano je krenula priča između njih dvoje, pa između svo troje, pa između nas dvoje... Svi smo pričali i smijali se u krug. Kako večeri u selendrama poput naše zaista znaju biti abnormalno dosadne, teške, čangrizave i mutne, provodile smo vrijeme u nekoliko kilometara udaljenom kafiću. Jedne večeri smo iz čiste znatiželje i dosade pozvale Događaja da nam se pridruži u ćakuli. Otkrio je mnogo detalja o sebi, poput bolesnog oca, nedavnog učlanjenja u gradsku knjižnicu, slomljene lijeve ključne kosti čija mu estetika nije po guštu... Druženje je bilo prijateljsko i sasvim simpatično. Nekoliko dana kasnije Smiljka je putem do našeg sela srela Događaja koji ju je na prvu zatražio broj mobitela neke od nas, a zatim zbog nemogućnosti zapisivanja istih udijelio njoj svoj broj. Želio je ponoviti druženje. Pa Bože kako lijepo. Presretne, javljamo brojeve, neka se nađu. Sljedeći dan pozivamo na čaj, no sprječava ga frendova momačka. Okej, bit će prilike... 10ak sati nakon, kao striptizeta iz torte, iskrsne mi poruka od njegovog kolege M. u kojoj stoji nešto tipa da se Događaj ženi. KOJI VRAG? Ma ne, to su prazne priče, netko je polupao lončićeee. Dani su prolazili, Događaj se nije događao sve dok jedne večeri nije obnovljena konverzacija između nas troje, koja se nastavlja i sljedećeg jutra te nas Događaj poziva na proslavu svog rođendana, 35og. Skupljena je hrabrost za javnost i našli smo se na piću u jednom poznatom lokalu u gradu. Popili, popričali, doduše uz njegovu nervozu i napetost koja nije jenjavala puna 2 sata. Konačno je pala zajednička odluka da se preselimo u Pub. Na putu do mjesta broj 2, atmosfera je bila poprilično neugodna, njegove riječi čudne, a misli (vjerojatno) pomalo bludne. Po izlasku iz auta, čija su sjedala bila na dubinskom čišćenju iz nepoznatih razloga, naš napetonervozni Događaj razvezuje svoju jezičinu i onim SVRŠ glasom priznaje kako ima 8godišnje dijete ženskog spola te bježi na 10ak minuta pa se vraća. Nije se vratio. Jer nije imao kome. Nestale smo poput pepela nošenog vjetrom i stvorile se u Pubu3 na x lokaciji, prevrćući cijelu večer u glavi. Nekako osjećaj nije bio dobar, tajne su se otkrivale, mi smo postajale sve zabrinutije. Cuclavši Senzaciju i Kolu (nismo je mućkale) iščuđavale smo se porukama pristiglim na naše uređaje u kojima se Događaj ispričava, zahvaljuje i nada da ćemo ponoviti susret. Neki kratak odgovor je pao i večer je taxijem prerasla u noć, noć u krevet, krevet u san.... Nedjelja, dosadna nedjelja, postaje zanimljiva tamo negdje oko pola tri, tnnntntntn, lažem, bilo je 15:00 kada smo i Smiljka i ja primile uporne pozive od sinoćnje izbjeglice. Igrom slučaja nismo bile raspoložene za zelenu tipku pa smo obje pustile da zvoni. 15:02. Slučaj postaje gadan po primitku samo jedne njegove poruke koja će mi se rolati pred očima dok sam živa (a i Smiljki)... „JA SAM VAM LAGAO, IMAM I SUPRUGU. OBRIŠITE MOJ BROJ!“ 30 sekundi manije, panike, bijesa, pa BLOCK LISTA. Ostaješ bez riječi, jer shvaćaš da je veliki dio njegove priče jebena laž! Osjećaš se jadno, iskorišteno, poniženo, glupo, ismijano, doživio si pad IQa a ne znaš kad!!!! ZAR SMO POGLUPILE PREKO NOĆI I DOZVOLILE JEDNOM MILOM GLASU DA NAS PREVESLA? Sabiranje u tijeku, Smiljka putuje na svetište, Jasminka miruje u svoja 4 zida. Sve dok Smiljku nija nazvala njegova NOVOPEČENA supruga. Jes, moj prijatelj M., je bio u pravu s informacijom o vjenčanju. Tada smo se pretvorile u kamen, blokirale i suprugu koja misli da ima muža svetca a mi smo neke usputne drolje s ceste, bez trunke srama. Vrtiš 300 scenarija u glavi, čekaš da ti netko pozvoni na vrata s čakijom u ruci, da platiš kaznu za nešto što nisi učinio. Danima te ždere i proganja situacija koja se NIJE TREBALA dogoditi da je gospodin Događaj znao što sa svojim životom. Vrijeme prolazi, smiruješ se jer tako mora biti, ne zaboravljaš, ne opraštaš ali živiš. 3 tjedna nakon, moja malenkost doživljava 2 susreta u istom danu s Događajem koji je ne može pogledati u oči. I tu pucaš od ponosa i sreće, jer znaš da kao prvo za njegovu savjest ima nade, kao drugo potvrđuješ da NISI kriva. Ni najbolji orgazam ne može se mjeriti s osjećajem da te Događaj izbjegava... Priči vjerojatno nije kraj jer ćemo se spletom poslovnih okolnosti još NAŽALOST sretati, no kraj je godine. Koju je obilježilo nešto poput njega. On je pravi odraz današnjice. Sve što je lijepo, milo, slatko i privlačno na prvu u konačnici ne valja. Kao i kineski bomboni. Prekrasni su ali znaš da zrače i da će ti napraviti rupu na velikom dijelu probavnog sustava. Ljudi, još jednom, za kraj godine, pogledajte sebe iznutra, druge iznutra i ostavite vanjštinu tamo gdje i je, na površini za površne. Neka sljedeća bude bolja, ispunjena s više dobrih iznutrica, ne pilećih, ne svinjskih, već onih ljudskih a to su duše. Pusa <3

- 22:56 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Leona.
Laura.
Loredana.
Dejan.
<3

Da si deset mlađi,
a da si opet ti...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se