Among the people blinded by light, I chose darkness


Nije teško shvatiti da je svijet uništen. I da je ovo što je ostalo od njega spora smrt. Kao bolest koja se ne može izliječiti. Kao osoba koja živi na aparatima. Umire sporo ali sigurno.
Neki ljudi smatraju me čudnim, često kažu ''iskvaren'' ali nitko ne pita nikada za razloge. Oni koji pitaju, oni ionako nikada ne razumiju.

Okrenite se malo oko sebe. Pogledajte prijateljstva, veze, obitelji, živote.
Prošetaj ulicom svoga grada, nemoj okrenuti glavu od onih koji prose, koji izgledaju jadno i izmučeno, prljavo.
Ne, nisam humana osoba. Ne marim za te ljude na način da bi im pomogao.
Ali u svijetlu svakog novog dana, kada noć napusti tužne i opasne ulice.
Ostaju oni, izmučeni, tužni, razorenih života.
Prose posvuda. Neki su izabrali sami, a neke su natjerali oni koji se postavljaju iznad svih nas. Prije sam mislio kako trebam pomagati ljudima i opet ne svima ali onima koji to zaslužuju. onda sam shvatio da od toga nemam ništa.
Pomognem, okrenem leđa. dobijem nož u njih.

Zaslljepljeni lažnom vjerom i lažnim bogom, ljudi ne gledaju svoju braću i kako oni žive. Ona glupa izreka koju prakticiraju u crkvama '' tko je siromašan na zemlji bit će bogat u nebu''. Ali zašto onda crkva ne hrani te koji nemaju? Zašto onda ljudi koji nemaju umiru od gladi. Kurve prodaju svoje tijelo dok su mlade samo da prežive. Neki ubijaju iz očaja...
Svemu bi se moglo stati na kraj, kada bi se ljudska braća gledali kao braća.

Nikada nisam pušio te spike o bogu koji će me kazniti ako radim sranja i živim kako želim. Nikada nisam prihvaćao ni pravila ni autoritet. Bio sam buntovnik protiv svakoga tko je u mojoj blizini pokusao sebe staviti iznad mene.
Odbacio sam sva ta glupa uvjerenja, našao sam sebe. Vidio sam da mrzim sve to, vidio sam da sam drugačiji i od najbližih prijatelja. Povukao sam se.
Nikada nisam bio potpuno hladna osoba. Uvijek sam gušio svoje emocije kada sam se bojao voljeti. Uvijek sam trgao svoje srce samo da zaboravi.. Bolne prošlosti.
I ne znam zašto... uvijek sam išao u drugu vezu od cure do cure vjerovao ova će biti dobra. Za zadnju sam mislio da je najdivnije stvorenje na svijetu... a toliko laži i toliko prevara toliko toga iza leđa...
Izgubio sam se opet... pitam se. Zar doista trebam ikoga voljeti?
Jer... prolaze godine a ja uvijek ostajem sam. prevaren... slomljen.
I ne, i dalje ju ne mrzim. boli me.. svaka njena slika.. svako sjećanje..
uvijek proživljavam ovo... Iznova.. ali ovo nije bilo kao nikada prije.. ovako nisam nikada osjetio da nekoga želim.. i naravno.. bila je to kriva osoba. kao i moj život. sve je krivo u njemu.

skupljam dijelove svoga srca po podu. spajam dio s djelom. crno srce.
Tužno srce. u njemu odzvanja jecaj boli ako ga stavis na uho. poput školjke u kojoj čuješ čistu, iskrenu bol.
Kažu mi drži se, kažu bit će bolje.
Neće... ja sam mislio da će biti bolje prije nego sam shvatio...
nije bilo bolje.. bila je iluzija.. prvi puta iskreno sretan.. a bila je iluzija..
I ta bol... proganja me jutrima. njene oči i kosa i dalje...
bude bol..
i dolazim do ludila kada ne znam kako dalje.. uzmem bocu i sjetim se...
nisam nikada bio stvoren da uspijem. nasmijem se životu... i mislim si..
koja ironija. toliko snova u nekome kao ja.. osuđen na ovakav život.. preživljavanje.

I na kraju svega.
I nisam toliko depresivan. Beživotan, da. Ogorčen i razočaran ljudima, da.
Depresivan sam malo više nego inače. manija me sustiže...
polako se gubim u razgovorima.. polako ali sigurno gubim kontrolu nad sobom.. i ponekad se uplašim samoga sebe. ali što god napravio u životu..
napravit ću to zbog sebe...

i ne želim više slušati vedra i pozitivna sranja. ne želim više pričati o boljem sutra i budućnosti.
ne želim slušati o tome kako sve nije crno.
sve što u mome životu nije crno, ja ću obojiti.
sve što je toplo, ja ću ohladiti
i živjeti u svijetu kakav ću sam stvoriti..
ionako, sve je u glavi. ne trebaju mi ljudi...

pitam se samo...
do kuda će me ovo sve dovesti..
bojim se ponekad... ali opet se nasmijem...
svoj ću život osvetiti

Image Hosted by ImageShack.us
31.05.2011. | 13:39 | †0† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

Chapter 666 - Fuel for hatred


Bilo je teško odlučiti kako nastaviti. Stvarno. Bilo je teško raspoznati što je ispravno. Ali ponekad treba poslušati druge. Ali ja sam uvijek volio ići svojim putem. Onako kako je najteže. Ali onda nikada nikoga ne možeš kriviti ako odlučiš krivo jer znam, sjećam se. kako je kada pustiš druge da odlučuju za tebe.

Bilo je to čudno vrijeme. Zadnjih 10 mjeseci s njom. Još u zadnjem postu sam pisao da bi volio da mi se vrati, da.
Još u zadnjem postu nisam znao da sam 10 mjeseci proveo u iluziji i lažima.
Niti da sam opet nasjeo na ono što najviše mrzim... Dvoličnost.
Nikada neću shvatiti kako ljudi uspiju glumiti emocije. pokusavao sam i ja ali to je moguće 1 noć i potroši te. za 200 sljedećih.
Zamišljam opet prošlost, vrtim kroz sjećanje. boli...
Nakon svih veza u kojima sam bio, izvukao sam toliko lekcija da sam bio uvjeren da sam spreman imati vezu koja ne poznaje probleme koji se ne mogu riješiti. Nakon toliko slatkih riječi i moje hladno srce je voljelo. obožavalo.
Volio bi reći da sada mrzi... ali jebeno samo boli.

Saznam jučer da ista cura koja mi je govorila da je sve s nama super i da joj ništa ne nedostaje, da ju ne gušim i da me voli je pričala kako sam oduran prema njoj i glumila žrtvu. Saznam da ista osoba koja mi je rekla da me voli me je varala iza leđa. Saznam da isa ona osoba koja mi je podarila svoje tijelo i govorila da želi uvijek biti samo moja je bila baš sve, samo ne samo moja. Vrtim tako misli kroz glavu i bio bi lud kada bih probao prestati.
U glavi odzvanja pitanje zašto. negdje duboko se kriju suze.
Oči bi posuzile... ali srce je i više nego razoreno. da bi definirao tugu koju osjećam. jer mržnja prema životu, prema ljubavi, prema tuzi i suzama... kao da proždire sve u meni...

Nakon toliko puta ponovljenog neću te nikada povrijediti. nakon toliko dobre glume. osjećao sam se tako jebeno sigurno. dao sam prokleto srce a rekao sam da neću. dao sam se u vezu... i bilo je lijepo, bilo je...
Dok nisam saznao... da je sve... samo bila laž...
Kao da sam proveo vrijeme sam s sobom...
Pišem ovaj post krvavih očiju od ne spavanja, spavao sam 25 min max 30 i nisam mogao više. to je sve za danas izgleda.
pogledam se u ogledalo i sjetim se uvijek nje ispred sebe. kako sam ju grlio i dođe mi da zaplačem. ali stisnem šaku i zube i natjeram se da zamrzim. na trenutak zaboli pa popustim. ne mogu ubiti emocije samo tako.. ali ubiti ću ih.


Iza mene je 9 godina od prve veze. u tih 9 godina toliko puta sam dobio nož u leđa da ne vjerujem više ni prijateljima ni curama.
U mojem pogledu se vidi žeđ za osvetom. U meni je bijes koji čeka priliku da izađe van. Gospon s razbijenom facom od sinoć bi mogao pričati više o tome. Ne treba mi puno da udarim, da ubijem. Jer kao što sam već nekoliko puta rekao. ja mogu provesti život u zatvoru i izaći van. ali iz groba još nitko nije izašao. taman i kada bi mogao, ubio bi ga opet.

U meni bol postaje mržnja. Kopka me to sve jebe me, boli me.
U meni se rađa nova/stara smirenost. Koja je toliko posebna i hladna ja jedva čekam da me ispuni. Onakav kakav sam uvijek bio. Kada sam bio sam... miran, spokojan, hladan. onoliko dugo dok se ne približiš. vrebao sam priliku da smrvim svaki atom ljudskog postojanja. jer jebeno mrzim ljude.
Isti sam i u vezi. samo onda nas je dvoje. I još sam agresivniji kada treba obraniti nekoga koga volim.

Ali volim drugoga sebe. Ja želim uvijek biti drugi ja. Pronađite moj post u kojemu pričaju blacken i the angel. moja 2 lica, moje 2 osobnosti.
Ja želim zauvijek biti Blacken.
Da se ona nije pojavila i bio bih kao do nje. Prazniji, hladniji, opasniji? za sebe, da. Ali ja nikada nisam odbacio taj dio sebe. najbolji dio sebe.

Jednog dana možda i ne budem oklijevao. uzet ću nož i izbosti svu stoku koju stavim na popis. često sanjam o tome. često sanjarim o tome.
Pun mi je kurac ljudi koji se igraju vatrom i ne boje se opeći. jer misle da je to samo trenutak. Ja ću vam spaliti jebene osmijehe s lica. kao vatra samoga pakla. spaliti ću svaki dokaz vašeg postojanja i uživati u svojoj osveti.

Mrzim.
98% ljudi.
Mrzim život.
Ali zašto živim?
Da sve oni koji su mene naučili mrziti život. požele da se nikada nisu rodili

Image Hosted by ImageShack.us
29.05.2011. | 07:53 | †1† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

Semper FI


Kažu da ljudi sebe upoznaju kroz život i da se mijenjaju dok se ne pronađu.
Bilo mi je pomalo čudno prihvatiti kada sam shvatio koliko sam... neobična osoba. Koliko se mislima razlikujem od ostalih ljudi. Moji snovi, moje vizije i moje želje, strasti i emocije..
Nikada nisam bio sličan ljudima oko sebe, nikada nisam bio sličan ljudima koje sam viđao, poznavao, upoznavao...
Koliko god pokušavao u sebi naći sličnosti našao sam uvijek razlike. mračne misli, ljubav i sklonost prema mračnim i hladnim stvarima. tišini, samoći, miru, hladnoći, prirodi.. ali nikada nisam našao ništa što bi me povezalo s ''društvom'' i što bi mi dalo poticaj da to poželim.
Bio sam mlad, izgubljen u samome sebi i nisam znao kako ću izgledati danas.
Možda da sam znao, možda bih bio drugačiji tada.

Sjećam se kako su ljudi ismijavali stvari koje volim. Ismijavali su stvari zbog kojih mogu živjeti i dan danas. i kada je god teško znam, znam da ako i svi odu. nisam ostao sam. jer glazba koju slušam, ono što je stvorila u meni, ono što mi je pomogla da vidim je i više nego dovoljno. Iako, život bez prijatelja i ljubavi može biti bolan i monoton. ali nikako nemoguć.

Danas je jedan od onih dana kada se ruke tresu i noge klecaju. jedan od onih dana kada sutra neće biti kao prije. Jedan od onih dana kada okrećete stranicu života. ali pišete na nju onako kako morate... jer neke stvari u našim životima ne tiču se samo nas.

Tuga možda nije prava riječ kojom bi opisao ovo što osjećam.
Ali velika praznina, hladna i mračna praznina toliko mračna da boli.
Toliko hladna da se krv ledi.
U meni strah... a nikada se ne bojim...
Očito, gotovo nikada. jer upravo se bojim.



Dani prolaze uz polagane, tužne i mračne melodije mojeg najdražeg black metal-a.
Vrijeme je uvijek bilo moj najveći prijatelj i neprijatelj ujedno. sjećam se koliko sam puta ovo napisao.. na svakom blogu...
Vrijeme odnese neke stvari i donese lijepe... ali mrzim kada jednom i njih odnese.. i pitam se.. mora li to uvijek biti tako.. čemu onda sve. veseliti se stvarima koje moraju nestati, prestati...

prolistam stranice života... danas to više kao da nije život iste osobe.
prolistam stranice života do prije par dana...
vrati se onaj isti strah... kako je prokleto želim natrag....

Nitko nikada nije razumio moje osjećaje prema glazbi kao ona. I nikada me nitko nije podržavao u tome kakav sam, kao ona.
Nikada nisam osjetio da me netko stvarno treba ( ili trebala..) kao ona.
Glazba mi znači najviše na svijetu ali ona mi znači gotovo jednako. gotovo da ne mogu zamisliti život bez nje. mogu ga zamisliti bez nje... samo što je prazan, tužan i bolan.
I danas je taj dan... kada okrećem stanicu u životu.
kako god da bude... ne smije biti kao prije...
Ili će ići na bolje... ili će se vratiti na staro.
Brojim minute do kad ćemo se naći... I znam.
Strah nas koći da radimo ono što želimo. ali i dalje me je strah prihvatiti da sam ju izgubio ( ako jesam) zauvijek.



Postoji samo jedna stvar u životu koja vas nikada ne napušta.
A to ste sami vi. i zato je dobro imati svoje '' drugo ja''
Kada jedno zakaže da drugo nastavi...
Tako sam i ja opstao. nisam dugo morao tražiti hladnoga sebe. punog mržnje i želje za uništavanjem samoga sebe. ne iz tuge. iz tuge je počelo onda je postalo navika, i na kraju užitak.

Oni koji vam kažu da je mržnja loša. ne vjerujte im.
loša je kada vas okupira kada ne možete razmisljati od nje . kada vam je teret.
ali nije nimalo lošija od slijepih humanista koji vole sve ljude na svijetu ( stvarno bolesno) ili ljudi koji žele pomoći svakom prosjaku kojeg vide. kao da ih to čini boljim osobama.
Jednog dana svi dođu do toga da moraju odlučiti kuda. ne samo jednom, kroz život uvijek dolazimo na raskršća, moramo odabrati put.
Put može biti otvoriti oči ili nastaviti lagati sebi da ne vidite pravu sliku svojeg života i svijeta u kojem živite, ljudi koji vas okružuju i slično.
ako otvorite oči jednom. nikada više niste isti...

Uvijek sam se osjećao jadno kada bi gubio voljene osobe i opet, osjećam se jadno kada mislim da sam izgubio curu koju volim. s druge strane.
Sjetim se svoga drugog ja. Oni mi govori da su to samo ljudi da su to samo emocije koje treba izbaciti. moje drugo ja ovo nikada ne bi moglo doživjeti. da se nisam usudio vratiti na svoje prvo ja... nikada ne bi pružio toj curi što sam pružio ali nikada ne bi ni osjetio sve što sam osjetio. nije mi žao što sam dopustio da probudi u meni to. samo jedan dio mene se boji drugog.. jer ako danas ne ispadne kako treba. onaj jaki ja morat će ovladati mnome, opet. Kako bih se zaštitio od svega i kako bih se mogao vratiti u život... kakav je bio prije nje.. ako to mogu nazvati životom...

toliko pitanja, toliko brige.. toliko želje... da ju poljubim...
Toliko puno emocija...

samo je jedna stvar sigurna danas. uvijek.

Semper Fi

black metal i ja.
Koliko god daleko me život odgurao, odbacio i ne znam kako se ponio prema meni. uvijek ću ostati vjeran glazbi koja je stvorila mene kao osobu.
Još samo 4 sata i 45 minuta. minute prolaze, ruke se znoje, srce uzbuđeno udara o grudi. a oči suze.
Danas je dan novog poglavlja.


Image Hosted by ImageShack.us
27.05.2011. | 13:34 | †1† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

my pain grows, and it's what fills me inside. Now when all is almost gone, I feel hate and coldness inside of my heart.


Osjećam polako kako se udaljujem od ovoga svijeta, opet.
Ne, ne pričam o tome da se planiram ubiti ili takva sranja. Pričam o tome da ću se odstraniti ( opet) iz ovoga svijeta u koji definitivno ne pripadam. Vidim to i sam. Svaka nada, svaki snovi i svaki tračak onoga dobroga u meni... Uvijek dovodi do slabosti na kraju, uvijek dovodi do onoga kada samome sebi opalim šamar i kažem si '' kada ćeš već jednom shvatiti''.
Život nije bajka ali u mojoj glavi je i dalje sve jebeno bajkovito. Iako, u mome životu možeš osjetiti pakao bez sotone i ostalih ''mračnih'' izmišljotina.
Mogao bi vam pričati o pravoj tami. tami koja nije nimalo nerealna, upitna ili spiritualna. O životu i ljudima koji stvaraju tamu o kakvoj neki ne mogu ni sanjati.

Vidim neki mladi ljudi koji su otkrili svrhu i najposlije užitak posjedovanja blogova. :) uvijek su svi govorili da ljudi na blogovima ( i ja skupa s njima) rade budale od sebe, da kukaju i javno traže pažnju.
ja to doduše nikada nisam vidio tako jer... Ako netko ne želi biti na mome blogu ne mora zar ne? blog moraš tražiti da bi ga čitao.
I ako ne razumiješ one koji ga pišu.. svi mi živimo u drugačijim okolnostima, svjetovima. To kako živimo nas obilježi zauvijek i jednog dana i kada sve bude sasvim uredu, nikada ne zaboravite koliko teško može biti i koliko je bitno održati ono što vas drži... sretnima. ako to doista želite biti.

Ne mogu biti iskreniji nego kada kažem da nisam skoro nikada volio ovaj život. bilo je trenutaka ali na kraju, više sam ga mrzio nego volio. više patio nego uživao. Imao sam jedno razdoblje u kojemu sam bio hladniji od smrti. Potpuno mrtav iznutra. I sada još uvijek nesigurno razmišljam, želim li biti opet takav. jer iskreno... teško će te išta zaboljeti osim ne ispunjenosti i samoće kada si takav. U svakom slučaju bolje je, manje boli nego ono što ti ljudi mogu napraviti. Ljudi...
Neki ljudi koji čitaju moj blog imaju sada godina malo više nego sam ja otkrio da sam mizantrop. Otkrio sam to s svojih 13 godina kada sam shvatio da nikada ništa nisam dobio ili postigao ako se nisam nikada trudio za to sam.
A druga istina je bila da sam prerano digao ruke i odustao truditi se oko svega. Od onoga dana kada sam udaljio ljude od sebe. sve u mome životu bilo je bolje. Manje prijatelja ali iskreniji odnosi. ( iako čak i tada su neki ispali totalni šupci). Veze su bile bolje i dublje. jer nije bilo sputavnja s raznih strana, nitko nije mogao sputati moje emocije. bile su usmjerene samo na tu 1, voljenu osobu.

Blog mi služi kao sredstvo za razmišljanje i zapisivanje svojih razmišljanja. izbacivanje emocija i slično. pomaže mi da ne zaboravim prošlost. jer ju ne želim zaboraviti i ponoviti iste greške ponovno. iako mi se to stalno događa. Ali od prvog bloga koji sam napravio negdje 2003-ce il 2004-te ne mogu sad izračunati bilo je nada da ću naći ljude slične sebima.
Oni koji razumiju tamu, oni koji ne ismijavaju drugačije. oni koji grle sve što je mračno jednako kao i ja.
Mračno smiruje, mračno ispunjuje. samo morate znati čime se želite ispuniti.
Hladnoćom, smirenošću, ne emotivnosti?
Odmaknuti se od svih tih sranja koje ljudi nazivaju srećom i suočiti se s istinom. Nismo svi kao ostali.

Ovaj post pišem kako bi samome sebi ostavio zabilješku ako se promijenim na staro (staro - novo), da sam ovo nekim dijelom sebe i htio. Osjetim staru usamljenost koja podsjeća na staru ogorčenost ali i staru neku hladnoću. koja pomaže da s vremenom ljubav, emocije i sve u vama utihne. vaša duša bude spokojna kao groblje a srce je samo spomenik.
Imao sam post koji sam pisao u 2 različita raspoloženja, moja 2 lica. I sada opet, sukob s samim sobom. Onaj koji želi voljeti i onaj koji se želi zaštitit. onaj koji nikada ne bi doživio ovo što sam ja. ali ne mogu lagati, nisam požalio.
Možda ovo i nije kraj. Stvari se još mogu vratiti na staro i krenuti na bolje, vjerujem da je to moguće. Ali sve manje nade imam u to. I mislim kako ću na kraju opet ostati sam s svojom tamom. tamu shvaćam kao osobu. jer ju osjetim svuda po sebi. Sam s svojim mislima. Kako god da bilo. uvijek morate znati tko ste. ovaj post.. možete uzeti kao primjer zašto se trebate izbjegavati vezati za ljude. i ako se i vežete ipak ih držati na distanci. znao sam da je to ispravno ali nisam to i napravio.

pozdrav blogerima i prijateljima koji ovo čitaju.
Ovo izgleda kao još jedan rat u meni. Ali ovaj put znam što učiniti. u oba slučaja. I uskoro ću odlučiti... Dali je ovih par mjeseci bio zadnji tračak onoga ljubavnog, romantičnog i nježnog mene. i dali će ledeni lanci još jednom okovati moje srce.

Tama... vjetar... zemlja... zrak... voda...
Ionako ću se jednom vratiti od kuda sam i došao..
U plovidbu s zvijezdama :)




Image Hosted by ImageShack.us
26.05.2011. | 13:32 | †2† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

povijest se ponavlja


Čini se da onaj novi stari ja korača prema pozornici života opet.
Boli, možda previše da izdržim. rekao sam toliko puta a opet izdržao. uvijek je nešto bila moja snaga. ono vrijeme kada nitko nije...
tad se nisam držao. puzao sam kao crv kroz ovaj život. nesretan, slomljen. uništen. pomisliš kako sve ide na bolje. osjećaš da ide na bolje. da je dobro.
ali uvijek postoji neki problem, takav je moj život.
uvijek ono što najviše voliš... izgubiš.

ne, ne vjerujem u sranja o bajkama i ljubavi koja ne poznaje probleme.
ne postoje takve veze u kojima je sve sjajno i lijepo. ne ne postoje ljudi koji imaju savršene živote. ni ne želim to.
ali prokleto želim da ne gubim uvijek ono i one koje volim.
Nešto u meni ponavlja moju životnu liniju. vrlo bolnu. vrlo... tešku.
Prošlo ljeto bilo je najgore ljeto koje sam doživio. iako svaki dan izlasci, iako svaki dan okružen prijateljima bilo je tako usamljeno, bilo je tako depresivno. bilo je tako teško živjeti bez ljubavi, bez prave veze.
trčati vikendom od cure do cure po par poljubaca u prolazu. kidati dio sebe i davati drugima samo za jednu noć. jer ne znam drugačije ljubiti.

Ne želim da se ponovi još jedna godina samoće i da nestane sve vrijedno što imam i bojim se. Koliko smo zapravo slabi? I koje koristi sada od toga koliko sam. izgledam kao da mogu proći kroz svaki zid kao da bi ubio pola vojske prije nego oni mene. ali sva ta snaga tako je površna. jer u meni jedina snaga je ljubav.
Ljubav je uvijek bila moja snaga. ljubav je uvijek bila razlog zašto sam na kraju osjetio samo bol i tugu jer nisam mogao biti sam.
Alkohol je činio svoje. nitko ne voli alkoholičare pa ni oni sami sebe...
ali zar postoji bolji način? proći sva sranja u životu svjestan i nije baš neka sreća i nije baš neki uspjeh...

Možda karma ipak postoji?
Oh, moram li stvarno izgubiti sve... opet?

dosta mi je ovog života u kojemu se sve vrti oko imat sve ili ništa.
Dosta mi je ovog života u kojemu kada otvorim srce obično ostanem sam.
Dosta mi je života u kojemu svi odlaze na kraju poglavlja a knjiga se piše suzama.
Imam 22 godine, zadnje što želim je da se prošlost ponovi. onakav život toliko liči na one propale u mojoj obitelji.
Pita li se itko kako su živjeli tužni alkoholičari kojima se nekada smijemo? i koje ismijavamo?
Mislim da su to ljudi kao ja. Daješ sve, gubiš sve i sve što ti ostane uvijek je boca puna otrova... koji će barem na kratko ubiti um da ne možeš misliti...

ne mogu više

možda sam kukavica koja lako odustaje. možda samo loša osoba kojoj se loše stvari obijaju o glavu. možda samo predobra osoba koja ne vidi kada će biti povrijeđena. ma nije mi bitno iskreno koji je razlog znam da je u meni i da ga moram ubiti, uništiti. želim umrijeti, opet i opet. ne želim ovako živjeti.

mrzim život i mrzim što se moram ujutro buditi. mrzim se

Image Hosted by ImageShack.us
23.05.2011. | 13:40 | †12† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

izgubljen u mislima


Prošlo je puno vremena od kada sam rekao da volim ikome osim njoj.
Prošlo je previše od kada sam osjetio išta za ikoga, osim nje.
Moje emocije su tako slabe. Gotovo da ih ni nema. Osjećam se mirno, mračno i hladno iznutra. sve je takvo u meni, osim nje.
Ona je jedino posebno u meni.
Tuga se vraća kao kišni oblak u proljeće. često ali na kratko. Sjećanja naviru kroz suze u očima, bol opet grči moje mišiće i srce puca. Kao da je sastavljanje njega bilo greška. I bilo bi, da nema nje.

Uvijek sam bio slab i jak u svojoj agoniji, podjednako.
Vječnoj tuzi i depresiji od kojih nisam pokušavao nikada pobjeći. Zapravo, pokušavao jesam ali nisam nikada mogao odbaciti najveći dio sebe. to je bio razlog da prihvatim da sam kakav jesam.
U meni je napokon samo jedna osoba. mračna osoba koja voli mračne stvari a ujedno uživa i u svijetlu koje daje život. Život oko mene. Životinje, nebo, vjetar, zemlja... Mirisno cvijeće i kišne kapljice koje bude sve živo na našem lijepom malom planetu.

Volim nekada doći tu na blog i napisati post i jednostavno ostaviti nešto što pročitam za par godina kasnije. isto radim s starim blogovima.
Tako sam se malo promijenio u biti...
nisam našao velike razlike u sebi tada i sada.
Mudriji sam i stariji, manje agresivan i dalje prokleto pun mržnje prema ljudima. u ljubavi prema životinjama.
I zauvijek ću biti tako mračan kako jesam. a samo ja znam kako jesam jer da.. i dalje sve je to u mojoj glavi ili djelima koja napišem.

Dali je onda istina da ljudi odrastu? ili je to samo forsanje biti kao svi stariji oko nas? nekako se užasavam kada vidim da ljudi mojih godina smatraju da su ozbiljni i odrasli jer se ponašaju tako umjetno. Nazivaju možda ljude kao ja djetinjastima ako ne onda kažu da su '' zabrijali'' ali pitam se.. tko je to zabrio. oni koji su furali nešta i napustili to? ili ja... koji sam ostao isti?
Nikada mi nije bilo stalo do nikoga previše. osim naravno, nekih ljudi iz prošlosti zbog kojih sam još sjebaniji i još više antisocijalan nego sam ikada bio.

Nakon svih godina. Gledam na sve te ljude kao van tog svijeta. kao da gledate film. I pitam se... Dali postoji išta u ljudima vrijedno?
nakon onih godina, kada izgube svu svoju čar. kada je zamjene davno isplaniranim stavovima koji se nameću svima..
Svi su tako isti. Faks, posao... obitelji?
Mislim... gdje je život u svemu tome...
Pitam se... Isplati li se živjeti? postoji li doista nešto drugačije...
ili je sve samo još jedan od mojih snova koji se ne mogu ostvariti..

Image Hosted by ImageShack.us
17.05.2011. | 21:05 | †0† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

Vali


U onim noćima kada ste sami s sobom i svojom tugom. sami s svojim mislima.
U tim noćima sjetim se često prošlosti, pa suza potekne. Još jednom.
Moj život je materijal za romantično / erotičnu knjigu, film od milion nastavaka.
Sve je bilo kao u filmu posvećenom ljubavi, sve je bilo tako usmjereno samo na tu emociju koja mi je bila jedino bitno, moje najdraže.

Dolaze dani i noći kada patim. Patim jer i dok sam imao malo nije bilo kao kada sam izgubio sve. Pa pitam samog sebe...

Gdje? gdje je sve? gdje su svi?
Ljude koje si volio... Gdje?
Nitko nije više tu...
Jebeš ono u dobri i u zlu... Jer oni odu jednom kada je njima dobro...
I nisi dobio ništa. prijateljstva nestaju a ljubavi propadaju.
Dali je to život? Dali je tako to uvijek? jer ako je. ne želim doživjeti sljedeći dan.

U toliko sam veza bio... U toliko sam se cura razočarao, prijatelja pa i rodbine s kojom ionako nikada blizak previše nisam bio.
I sve je to stara priča. moja priča. moj život. Kažu ljudi da će proći s vremenom. koliko vremena? jer ja čekam godinama.

Prošlih godinu i pol za mene su bile najteže razdoblje u životu.
Malo se prijatelja pokazalo prijateljima. Malo se ljudi pokazalo vrijednima mojeg vremena.
Šteta, tada sam još mislio da može biti kao prije.
I najdražim prijateljima sam razmišljao ostaviti nešto kada odem...
Jer planirao sam napustiti ovaj svijet. nisam se više vidio u njemu.
Sve nove cure činile su se kao greške sve stare... pa... one su mene gledale kao grešku. I tu je bio kraj. Nisam mogao nikuda ni napred ni nazad.
Još uvijek postoji par prijateljica koje me nisu napustile iako su naši odnosi postali mizerni... i uvijek bi mi govorile da mi treba netko novi... kako pronaći u mojim očima ikoga? kada sve gledam s mržnjom i gađenjem. Tada mi je bilo nepojmljivo... Isto kao i samoća. Pa sam počeo tražiti zamjene za one koje su nešto vrijedile.

Barenje s kim stigneš i hodanje s kim stigneš na par tjedana.
Zvuči li to ikome tko me doista poznaje kao ja?
Ne bi trebalo.
Takav život samo mi je još više govorio da nema nade za mene.
Nikakve. da je ovo kraj. I bio sam sprema prihvatiti svoj kraj.
Upoznao sam jednu curu sasvim slučajno, sasvim spontano.
U mojim pijanim očima, umornim očima, tužnim očima...
Ona je imala ono nešto da navuče iskreni osmijeh na moje lice.
Ta cura postala je dio moga života.
Možda prerano i u krivo vrijeme...

Vali... Rekao sam da na ovome blogu ne ću pisati o curama ali zaslužila si ovo i nije problem, jedan post posvetiti i tebi. uvod je dugačak ali tako ja to radim hehe.

Stvarno, trebaš imati ogromno srce i voljeti nekoga da trpiš sranja koja sam ja radio kada smo mi prohodali. I dok sam dobro teška sam osoba. teško je biti moja cura, znam da je.
Nakon svih ljudi koji su me iznevjerili nisam mogao vjerovati ni tvojim riječima. nisam mogao ni razmišljati o tvojim emocijama. Razmišljao sam malo o tome kako me to malo slatko čudo privlači i često bi se osjećao na trenutke predobro. da bi kasnije sam sebe našamarao i dao ti baš kontra. kao da sam najhadnije biće na svijetu. a bio sam samo uplašen. bojao sam se srcu dopustiti da se veže, opet.

Za nekoga kao ja nikada ne bi rekao da će imati curu kao ti. da će imati curu koja ga stvarno voli. nikada ne bi rekao za osobu kao ja da može imati s nekime ono što ja imam s tobom. volim te. :)
Naša veza imala je teške trenutke u samome startu kao da su se svi vragovi okomili na mene i sve me je tjeralo da budem sam. a svaki put bez nje... bilo je kao riba bez vode. kao da sam bez zraka.
Ne, ja polako ali sigurno nisam više mogao bez te cure. i dalje ne mogu.
Polako ali sigurno ta cura postala je bitan dio mene.
emocije se dugo nisu vratile u mene. mislio sam da ta veza ni nema budućnost. mojoj hladnoći nije bilo kraja. moje srce nije moglo razlikovati curu i ostale ljude. prema svima isto. prema svima hladno. hladno kao smrt.
Nisam mogao tako dalje. svađe koje sam započeo sam da imamo povod za prekid. Koja budala...

Skoro pa prekasno. Shvatio sam da kada tu curu udaljujem od sebe da boli.
Shvatio sam da ako bez te cure ostanem da moji dani nemaju smisao i da moj život opet gubi smisao. vraćam se u monotoniju života od koje cijeli jebeni život bježim. Nije bilo baš logično odbaciti nešto tako..
Odlučio sam. Ova cura vrijedi. Osjetio sam. Za ovu curu, otvoriti ću srce. još jednom....

U meni nije bilo emocija neko vrijeme i dalje, kratko vrijeme. A onda su se počele vraćati. Suze, osmijesi sve odjednom nisam se mogao kontrolirati.
Nisam znao ni volim li te ili ne ili sam samo prokleto lud za tobom ali kako god bilo sve mi je pasalo samo da sam s tobom.
Pitala si me od kuda ta nagla promjena.
Pa promjena nagla ljubavi jer sam shvatio da hodam po rubu na kojemu mogu izgubiti blago kakvo je teško gotovo i nemoguće naći u ovome svijetu. nekoga kao ti. :)

Shvatio sam da koliko god bježao od sebe zapravo sebe uvijek nosim s sobom. I ne, ja nisam hladna osoba ne prema onoj osobi koju volim i mogu, naravno da mogu iskreno voljeti.
Hvala ti Vali jer bez tebe teško da bi ikada više osjetio ovaj život u sebi koji osjećam. Depresija je moja bolest ali moja sreća, to si ti.
Kada gledam u tvoje lice osjećam toplinu u prsima i znam da je to ljubav. kada te poljubim znam da te volim jer u meni krv kao da postaje lava. Gotovo da je neizdrživo.
Ti ni ne znaš koliko si učinila za mene.
Ti ni ne znaš koliko je meni bolje u životu samo zato jer smo ti i ja ovako divan par kakav smo postali.
Ti ne znaš... koliko sam daleko spreman ići samo da te nikada ne izgubim.

Moja ljubav prema tebi ne poznaje granice i ne poznaje zakone za mene ti si moja i samo moja i za mene ti si jedino dovoljno bitno i vrijedno da se pokrenem. Ništa me nije moglo pokrenuti ništa me nije moglo natjerati da živim zdravije kako i živim i nitko i ništa nije moglo u mojoj dolini smrti probuditi život. u samoj mojoj duši.
Hvala ti. Hvala ti što si trpila sve što sam JA postavio između nas.
Hvala ti za osmijehe koji mi život čine ljepšim
Hvala ti... za jedino lijepo vrijeme u mome životu. ono koje provedem s tobom.

Oprosti mi za svaki put kada si zaplakala zbog mene.
Oprosti mi za svaki put kada sam zanemario koliko te volim i povrjedio te
Oprosti mi za sve što sam loše napravio čak i ako nisam svjestan toga.

U vezi smo 9 mj. sve što smo prošli i što se događa dogodilo se u samo 9 mj.
Puno lošeg i dobrog iskustva u malo vremena. Toliko toga smo prošli i ostali smo skupa. Od kada ti govorim da si dio mene. Dio si mene i zato dušo svaki puta kada je teško, svaki puta kada boli. Sjeti se da nas je dvoje. ti i ja.
Sjeti se. Da gdje god bila i što god se dogodilo, ja ću uvijek biti uz tebe. uvijek ću ti u svemu pomoći.
Dok me god voliš i cijeniš imaš me. Moju dušu, srce i tijelo.
Volim te. hvala ti što dišeš i živiš jer time mi daješ život.

Image Hosted by ImageShack.us
08.05.2011. | 05:58 | †2† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

ljuti post


Ovaj post pišem jer ne nešto jako ljuti. da, pišem post ljut. nije prvi put ali nije često.
Kao što većina znate koji me poznajete i čitate moj blog ( pogotovo oni ma msnu) pagan sam. Ujedno sam zaljubljen u stare kulture i stare tradicije, običaje koji su obilježije svakog naroda.
Čije tradicije imamo danas?
Jeste li znali da su uskrs, božić i slični ''kršćanski'' blagdani preoblikovani poganski blagdani kada su naši predci slavili rođenje proljetnog sunca i slično?
Ne? ako niste, trebali bi se pitati znate li uopće tko ste vi.
Mi smo hrvati. tako kažu. jesmo li?
Naša tradicija? koliko je stara? koliko znate povijest? zašto imamo tradiciju koja je toliko '' nova '' kada je naš narod star? Slaveni su stari POGANSKI narod koji su ujedno i naši predci. Poganski narodi donijeli su u svijet samo dobro. živjeli s prirodom i slavili njenu dobrotu, ljepotu i magičnost.

Kada pričam s ljudima i starijima pogotovo i kažem da naša tradicija nije vjenčavanje u katoličkoj crkvi, nije blagdani koji nam nameću kršćani tj židovi.
Zar se nitko od vas ne pita što je bilo prije kršćanstva ? zar niste svjesni da je ta vjera nastala iz sekte? ta vjera nije vođena duhovnim kao ostale. ta vjera nije mogla donijeti ništa dobro, i nikada nije donijela ništa dobro.
a najlošije što je napravila. spalili su zapise o starim religijama, prakticiranji magije i prirodnih nauka. Vratili su medicinu i općeniti ljudski napredak par stoljeća unazad.
Razmislite o ovome. Prvo su ljudi vjerovali u svoje bogove, poganske bogove koji su ako proučite isti samo ih narodi drugačije zovu i drugačije opisuju jer svatko boga vidi drugačije. ( bog je energija koju ne možemo vidjeti ukoliko ne preuzme tjelesni oblik što bi znaćilo da se rodi ponovo kao smrtnik s besmrtnom dušom. poznato? Isus? da i to su ukrali. )
no da se vratim na bitno. Prije kršćanstva = ljudi sretni i zadovoljni - > Kršćanstvo = uništavanje mudrosti i znanja, ubijanje nevinih, krvoproliće, nametanje vjere - > Apsolutna moć crkve = ljudi vjeruju jer se boje za svoje glave. odbacuju stare bogove jer su im glave ovisile o tome. polako ali sigurno stare kulture, tradicije i vjerovanja odlaze u zaborav. - > Početak suvremenog doba = ljudi opet imaju pravo na svoje mišljenje polako ljudi u malim brojevima se izjašnjavaju kao pripadnici drugih religija ili ateistima. u svijetu postaje još gore - > Suvremeno doba = duhovno je odbačeno jer ljudi u kršćanstvu ništa duhovno nisu mogli pronaći. sve najbolje u ljudima je zaboravljeno. skupine ne abrahamovih religija sada su šaćice ljudi koji pokušavaju vratit staro. ostatak svijeta polako ali sigurno odbacuje kršćanstvo. Mladi su nesretni, stari su nesretni. svijet je postao hladno i ružno mjesto za živjeti.
Zašto?
Zar doista mislite da nakon smrti jednostavno sve nestane? čak i da nestane. zar mislite da nemate dušu i da ne postoje bića nad vama ? netko tko nas je stvorio. jer iz ničega ne nastaje ništa.

Ono što želim reći je.
samo zato jer nas ne uče drugim vjerama jer nam ne daju izbor. jer nas tjeraju kao ''tradicionalno'' da prihvatimo nametnutu židovsku vjeru ne znaći da se moramo toga držati. skinite križ s vrata, na njemu nije umro bog. umro je neki ludi vjerski fanatik.
Bogovi ne umiru. Volio bi da ima više mladih zainteresirano za naše stare religije ne samo slavenske nego i ostale narode. Danas se svi pagani zovu braćom jer u koje god bogove vjerovali, u koje god grane ošli držimo se koliko možemo skupa. jer kao prije više nikada neće biti.

kažu da svijet ide u propast?
slažem se s time.
znanost. ljudi koji misle da za sve ima odgovor i da se sve može dokazati. ljudi koji daju dodatni poticaj kao i kršćani da ljudi postanu ateisti.
zahvalite njima. mene nije strah umrijeti. ja znam da zaslužujem mjesto za stolom s svojim bogovima. a vi? jeste li spremni umrijeti i ne doživjeti ništa? :)

Image Hosted by ImageShack.us
02.05.2011. | 05:36 | †0† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Siječanj 2014 (1)
Travanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



...Pain Over Darkness...

O blogu

Eto za sve koji me znaju upoznati su da je ovo samo nastavak mene, moje novo poglavlje.
Zašto je nastao ovaj blog možete vidjeti ovdje:
http://blackenutopia.blog.hr
Ono što možete očekivati na ovome blogu su priče i pjesme različite tematike, nekada samo izljevi emocija i slično. Najlakši način da saznate nešto o meni je da čitate moj blog jer on govori sve o meni što bi vam ja sam rekao a možda čak i prešutio.
Za sada je ovo sve što vam želim reći u vezi bloga a s vremenom će tu možda pisati još nešto..
Krenimo dalje..

About me


Ponešto o meni. Da izbjegnem ona rutinska pitanja. A sve što ne budete pronašli ovdje, upitajte me na mail, msn, ili gdje god vi želite.

Dakle...

Rođen sam 12.3.1989 godine.
Za one koji ne znaju u horoskopu sam dakle riba. Najemotivniji horoskopski znak ujedno.
Nerealan sam, maštovit i često pomislim da sam kao petar pan, barem iznutra. Da nikada neću odrasti.

Kada bi se želio opisati ukratko, bilo bi to teško ali mogao bih od prilike ovako:

Ljubav, romantika, mistika, depresija.

Ona osoba koja sam danas, izgrađena je uz glazbu. Nitko drugi nije toliko bio bitan u mome stvaranju sebe kao glazba.

Cradle of filth - Band zbog kojeg sam shvatio ono što jesam, band zbog kojeg sam shvatio da ono što volim me ne čini ludim, samo drugačijim.
Izopaćena umjetnost.

Obožavam žene, njihovu ljepotu, njihovu nevinost i dobrotu.
Mrzim žene koje izgube svoju nježnost i mrzim žene koje izgube svoje samopoštovanje, dakle mrzim kurve.

Ajmo malo i onih tipičnih nabrajanja svega što volim :

Zimu, svijeće, alkohol, seks,erotiku, romantiku, groblja, noć, mjesec, zvijezde, jesen, kišu, glazbu, životinje, zelenilo, šume, prirodu koju nije uništila ljudska ruka. Volim majku prirodu.

Eto u koliko netko i dalje želi saznati nešto više ili jednostavno treba nekoga kao moralnu podršku, prijatelja ili slično, tu sam.
MSN - Blackentheangel@windowslive.com
Facebook - Upišite Blacken Theangel i to sam ja.

U koliko mi želite poslati mail možete na msn adresu tako cu najprije vidjeti.

I ono što slušam trenutno



Join me in death

ponekada i najjači plaću, ponekada i najmanja ružna riječ tjera nekoga da ispusti suzu.
Suze su sastavni dio života većine danas, tako i samoga, mene

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Krv je ono prokleto u nama tekućina koju miješam s alkoholom. Prolazi cijelim našim tijelom, raznosi bol po njemu, ponekada jednostavno želiš kao iz kade vodu, zauvijek je ispustiti.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Iza maske sam jedino siguran da nikada neću pred svima izgledati slab, iza laži iza onoga što prezirem, biti nešto što nisi, samo da bi izdržao životu u ovome svijetu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nema boga, portala i ljepši svijet, nema magije, nema ljepote, bajke su samo u knjigama..
Zato je ovo jedini način da odeš u ljepši svijet, jedini način da zaboraviš koliko doista život boli.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Poželim nekada biti samo svijest, ne tjelesna energija i promatrati tugu ljudi, učiti o njoj. Poželim biti anđel i gledati ljude kako umiru, najcrnji anđel.


Image Hosted by ImageShack.us


Ja to jesam, s ponosom. Zauvijek ću to biti, s ponosom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

listen to them,the children of the night, how sweet music they make