želim ljubav
Nisam mislio pisati post... nisam mislio ni da ću se osječati loše danas, dan je počeo dobro.
Ali to kod mene nikad nije 100% jel.. No da. pišem post. Opet.
Prvo da kažem ljudima koji mi pišu komentare ubi se il tako nešto, ma ne morate vi to meni pisati. Nit trošiti svoje vrijeme na mene. Nit me diraju vaši bjedni pokušaji provokacije.
imam dovoljno sranja u životu i bez vas. pa se na vas i ne obazirem.
Izgubio sam neki dan najboljeg prijatelja. Dobro se nosim s time za sad. Kod mene obično treba vremena da počnem osjećati... Bilo kakav oblik emocija.
I lagao bi da kažem da mi ne nedostaje, lagao bi kad bi rekao da ne želim vratiti vrijeme jer je vrijedilo. Ali lagao bi kada bi rekao da mu želim oprostiti izdaju i da ga ne počinjem mrziti. Mrziti ću ga možda sada, ali ne mogu mrziti sjećanja. Uvijek sam bio sentimentalan, uvijek sam imao loš tajming.
Naučio sam gubiti ljude zbog svojih pogreški.
Ništa više nije bitno. Sada se osjećam usamljeno.
Ali inaće ispunjen sam nekom svojom emocijom. Kao da sam je sam stvorio. neopisiva je.
Sve je ok dok se držim glazbe koja potiskuje te moje emocije.. i dok uspjevam održati svoje emocije u kavezu. ali ne mogu tako dugo.. i uvijek puknem... sramim se svojih ispada na faceu, sramim se svojih suza i sramim se svoje slabosti.
Sramim se koliko sam izgubio u životu, samo zbog sebe.
Normalno je da ljudi grješe. Normalno je i da se stvari oproste. svašta je u životu normalno. neke stvari ipak nisu. I neke stvari koje su se meni dogodile nisu poštene, prvi put u životu smatram da zaslužujem bolje.
Mogao bi iscupati svoje srce i plakati s njime u ruci. jer vec dugo nisam uspio probuditi ga kao nekada prije. želim vratiti vrijeme, samo da osjetim ono kao i prije. a onda, mogu umrijeti. da sma znao da cu ovako živjeti, nikada se ne bi nadao boljem sutra.
Želim ljubav. želim mir. želim da se ovo sranje u mom životu smiri. želim poljupce, želim poruke, želim šetnje, želim sve što normalan par i veza mogu pružiti jedan drugome.
Bojim se sreće. bojim se ljudi. bojim se emocija. ali želim, žudim za ljubavlju.
Želim zagrljaj... koji nije od prijateljice. koji nije od cure koja me voli a ja nju ne. želim zagrljaj napokon jednako pun ljubavi s obje strane. želim ljubav, samo ljubav. ne želim nikoga i ništa više. sve će nestati. ljubav ne. za ljubav se želim boriti. i ako će ona nestati, i ja ću ovaj put nestati s njom..
U svijetu samoće i tuge... teško ću naći ljubav.
...
Uvijek ti govore da će biti bolje ako se potrudiš. uvijek ti govore nemoj odustati, bori se. uvijek te nagovaraju da budeš nešto što nisi, itko ne kaže frende razumijem te. jebiga i ne znam kako ti je. bilo bi dovoljno, samo da znaš da im je stalo. ali nije nimalo lijepo kada te žele promijeniti... kada žele da budeš netko tko nisi. nisam sretna osoba. Vjerojatno nikada više neću ni biti.
Jedina stvar za koju sam živio bila je ljubav.
sada ni s ljubavlju nemam sreće. veze traju prekratko.
Uvijek tražim istu curu, u svakoj koju pogledam.
tako se ne ide dalje, tako se ništa ne postiže.
Tako ljubav ne može uroditi plodom, tako duša ne može obnoviti samu sebe.
Ja ne mogu obnoviti samog sebe.
Jer ja sam uvijek bio preslab da se izborim.
Nisam nikada imao ego, nisam nikad bio dovoljno jak da se izborim za išta...
Nisam bio sposoban prije ni razmišljati...
Dao bi sve, za zagrljaj.
Za mir.
Želim mir. a mira nema .
Ne mogu se odmoriti, ne mogu se izliječiti ove bolesti koju imam.
neodrežene bolesti koja uništava sve emocije u meni...
ili se da bolest zove prava ljubav?
Ne znam više. postoji li način, da se ovo usrano depresivno biće u meni suzbije. Uvijek sam znao samo za jedno rješenje. Uvijek sam vidio samo jedno rješenje.
U biti... 2.
Samo jedna cura bila je dovoljna da uništi ovo sranje u meni zauvijek.
Mogla je ona, ili ja.
A ja... nemam hrabrosti ne uspijeti opet...
Život je sranje. ja sam sranje.
želim umrijeti, želim jebeno umrijeti
dead boy inside
Ovo neće nestati... Ovo traje... jako dugo traje... Mislio sam, vjerovao sam... da vrijeme liječi sve rane.. ali ne i ovu...
Pričam svojoj curi danas, pokušavam joj objasniti... Kako sam dobar dečko bio, pun romantike, ljubavi i pažnje. Pokušavam joj objasniti koliko sam se promijenio a da nisam htio to, okolnosti su me sjebale. sjebao sam se i sam...
Uništio sam sve što sam imao da je vrijedilo... I kako da objasniš svojoj curi da si ništa? jer sve što si bio, otišlo je od tebe....
Ne želim više lagati samome sebi...
Želim biti onaj isti dečko koji je mogao voljeti svim srcem...
Želim biti onaj isti dečko koji će biti uvijek uz svoju curu...
Želim da me prošlost pusti na miru... jer ne mogu joj se oteti.
Milion puta na dan glavom proleti nešto što sam prije radio...
Većinom s bivšim curama što je realno mojih 80% vremena života od 14te do sad.
Sjetim se kako sam se osjećao, sjetim se koliko mi je toga ta cura davala. Sjetim se koliko sam izgubio i volja za životom i ako je postojala, nestane.
Ljubav je divna, i svi bi se trebali voljeti s nekom osobom i izgraditi svoj svijet samo za vas dvoje.
Ali ja sve više osjećam da sam mrtav iznutra. Izvlačim emocije, trudim se biti emotivan...
Ali jedina iskrena emocija je ova bol koju osjetim i večeras kada mislim o svemu...
I kada stvarno razmislim o svemu...
Želim umrijeti... žao mi je što nisam prije... bar bi me se sjećali kao dobrog prijatelja, dečka i brata.
Sada... toliko je ogorčenja u meni, gnjeva, tuge, boli, patnje...
Ne može mi nitko pomoći, jer to je u mojoj glavi. znam. sve je u glavi, govorim si to stalno.
želim da prođe... živ ili mrtav. želim da ovo sranje, ove emocije u meni nestanu jer ne mogu ih više podnijeti.
------------------------------------------------
hvala svima.....
---------------------------------
Hvala onima koji još vjeruju u mene i hvala onima koji se još trude oko mene. hvala onima koji me pokušavaju razumijeti i hvala onima koji mi praštaju...
Hvala.... zahvalan sam za sve što napravite za mene.. ali nemojte više, nemojte. jer ja se predajem. ja ne mogu više.
Ovo je jedino mjesto u mojem životu gdje sam iskren..
i slobodno kažem..
nakon što sam najebo u prvoj vezi, nakon što sam najebo 2 put s hoti i što sam ostavio najbolju curu koju sam imao na nagovor prijatelja.
nakon što sam propustio priliku da se školujem, nakon što sam propustio priliku da ostanem živjeti u zagrebu, nakon što sam propustio sve snove koje sam imao...
Nakon što sam se pustio alkoholu, depresiji, glazbi i wow-u...
zar ne vidite? propadam... i šta? zar ne vidite? ne želim pomoć...
Zaslužio sam, puno boli sam napravio drugima.
Zaslužio sam sve što sam proživio u zadnjih 2-3 godine. znam da jesam...
Mogu li zaslužiti sada drugu priliku ? može li prokleti život maknuti sve to iz mene... jer ovako ne mogu dalje.. umirem od želje da od života stvorim barem malo da bude nešto, ali na kraju ispast će ništa.
mrzim život, sebe i svaki udisaj u svoja pluća.
Majko
Moje oči su umorne... Ali ne od plakanja, kao prije, ne od patnje, kao prije. Umorne od prošlosti, umorne od gledanja, umorne od gledanja u ništavilo.. ne vidim svoju budućnost... ne vidim sebe...
Koliko god se činili da je sve uredu... nije... lažem si. nije jebote...
Da je sve kako treba, ne bi bilo ovih osjećaja.. Da je sve kako treba... Ma ne bi radio to što radim sada.. Ne bi bilo ništa kako je sada... Žao mi je što sam od osobe kojoj su se divili postao razočaranje i za one koje sam i ja volio. Uvijek sam govorio da sam nula. nitko nije htio prihvatiti činjenicu, sada ju vide.
Nije ovo depresija. nije ovo tuga. ovo je samo žalosna realna istina.
Prošlost me previše tereti. ne mogu se rasteretiti toga... godinama traje...
I pokušavam... vrištim. želim da prestane...
Želim da svi koje sam volio i koje volim, koji znaju to i koji ne znaju vide što mi je stvarno u glavi, u srcu... I kako da sve to pokažem?
Ne znam više ništa....
Želim se zatvoriti u sobu, ne pustiti sunce da ikad vidi više moju kožu do dana kada me mrtvog iznesu iz te sobe. Ne mogu više ovako...
Svaka noć je teška ako nisam dovoljno umoran pa mogu razmišljati. Svaki dan je naprosto sjeban.
Ne znam kako da maknem sidro koje mi ne da da odem..
Ili je to ono.... sta radiš drugom duplo ti se vraća?
Priznajem poraz. priznajem da sam napravio sranje. priznajem da sam sjebo ljude koji nisu zaslužili. priznam da sam lažirao svoje emocije kako bih dominirao nad nekim osobama.
Ali prestao sam, prestalo je. i ne mogu dalje...
Ako je život ''živ'', ako je priroda živa. Molim te majko.
Udalji me ih ovog pakla.
