Why try to stay sober when I'm dying here...
Glupo mi je postalo sve... I dalje se ne mogu promjeniti... Što više vrijeme prolazi to sam sjebaniji i sjebaniji... Pitam se, ima li u meni još uvijek nešto dobro.. Ili je sve umrlo s onime što sam izgubio.
Boli...
I postaje dosadno... Gledati u pravcu tame... Mraka...
Ne znam... Ne osjećam se više živo... Polako ali sigurno venem... Tako su rekli i za moju baku, tako i ja... Samo ja sam toga svjestan, nažalost.
Čini mi se kako že ovo ljeto biti jedno od boljih, valjda zato jer ću ga provesti u virovitici.
Mislim kako će ovo ljeto donijeti neke velike promjene u gradu, nadam se da hoće.
I nadam se, u mojem socijalnom životu... Jer ovako ne mogu živjeti.
S svih strana toliko pitanja, obaveza, prjetnji i razočaranja...
Nedavno mi je prijateljica rekla kako se razočarala nakon što je pričala samnom... Imala je drugačije mišljenje o meni.
U pitanju su bile cure...
Onda sam skužio nedavno kako me svi gledaju kao nekoga tko žene shvaća olako i ne želi se vezati...
A to nije istina, jer u biti je najveći moj problem šte se želim vezati, do kraja.
Sada, s 21 godinom. Doista mogu reći da sam se iživio, doista mogu reći da sam spreman na vezu onako, zauvijek.
Bio sam spreman i prije, ali nisam shvaćao tko me voli, tko me cijeni a tko je samo stara navika.
jebem ti... Koliko slijep mogu biti, dokaz da sam muško.
Pitaju me svi, zašto toliko želim ozbiljnu vezu.
A odogovor je tako ogroman. Toliko toga je lijepo kada je veza duga i kada se slažete.
Zašto želim reći da je veza zauvijek? Zato...
zato što ja nikada ALI NIKADA nisam želio slomiti nikome srce...
Zato jer mi je san usrećiti curu koju volim, jer mi je san imati sretnu obitelj jednog dana.
Jer želim imati djete i dati mu sve što ja nisam imao, dati mu odgoj koji ja nisam imao.
Jer želim da kada ja ne budem on nastavi moj san o boljem svijetu, s više ljubavi i razumjevanja.
jednog dana, kada sve dođe na svoje, ako dođe. Možda se sjetim i pokažem svim dragim osobama sve ove postove. Napisane s ljubavlju, u tuzi i boli koja me razara od malena.
Za prijateljicu koja mi je rekla da se razočarala u mene.
Znaš...
Pitati nekoga s koliko je osoba spavao, vrlo je glupo. Pogotovo kada je to dečko od 21 godinu.
NE, ne želim da ovo shvatiš pogrešno.
Ali na temelju toga samo bi konzerva od osobe mogla zaključiti da sam kao i svi drugi.
Znaš, ne postoji cura koju sam iskoristio.
Nažalost, postoji ona kojoj sam slomio srce. Ali ne, nisam joj slomio srce tako da sam ju seksualno iskoristi, nisam ju znao cijeniti. To je sve. ( to je i previše )
Zaključila si da sam ne znam kako loš dečko na temelju mog odogovora koji je bio '' ne znam''.
Voditi ljubav, ne bi li svi trebali voditi ljubav? Zar mi trebaju trofeji, zar ću brojati cure kao trofeje i hvaliti se njima?
Bilo bi mi drago da shvatiš...
Da bi s nekim vodila ljubav, ne trebaš biti s njim u vezi. Da bi nekoga voljela ne moraš biti voljena.
Ljubav je posvuda oko nas, a seks je dio nje.
Ako voliš nekoga i iz nekog razloga ne možete u vezu, a volite se... Zašto ne bi išli do kraja.
Ako ste dobri prijatelji, oboje se volite i oboje ste solo, oboje to želite. Zašto je to toliko loše?
I ako si negdje vani, i ako ti uleti netko i zaljubiš se na prvi pogled, zašto je bitno hoćete li se ikada više vidjeti... Život su trenutci, i treba ih živjeti.
Ljubav je moj moto. A žene, žene su za mene božice.
No... ne kažem da se ne trebaš razočarati u meni... Ono što si čitala na blogu...
Dečko je koji je davno uništen. A znaš li zašto?
ne zato jer sma ja to htio, nego su se neke osobe mojim srce poigrale kao loptom... ( a nisu znale da je od stakla)
''It seems like every day’s the same and I’m left to discover on my own... It seems like everything is gray and there’s no color to behold, They say it’s over and I’m fine again, yeah... Try to stay sober feels like I’m dying here'' ( seether – fine again)
Nije mi jasno, kako sam bio toliko slijep i povrijedio osobe koje su meni bile drage, koje sam volio.
koliko sam glup morao biti i raditi protiv srca... Zašto!!!
DOĐE MI DA SE UBIJEM SAD... kada se sjetim....
Isuse... širim ruke, klečim ponizno, plačem i molim te...
Bilo tko tamo iza oblaka... vrištim... želim da me ubiješ....
UZMI ME.... Želim umrjeti....
Nisam ovo rekao, od kada sam se pokušao ubiti zadnji put...
Nisam ovo osjetio... dugo...
Mrzim, mrzim kada mi netko kaže da sam ovakav zbog hoti...
Hoti ako ovo čitaš, ne nije zbog tebe. Doslovno, nije mi stalo. I boli me kurac. Doslovno.
Emily, ako ovo čitaš, ovo nema veze s tobom kako sam ti i rekao, ti nisi kriva što se ovako osjećam i zagrljaj je dovoljan... Nemoj tražiti da ti objasnim... Samo me čvrsto zagrli... jer osjećam se jebeno sam.
Nakon prekida s hoti mislio sam da cu vratiti neke stvari u grad na staro.
neke osobe i neke stare navike...
Na kraju... Samo sam počeo opet pit... svaki dan, svaki jebeni dan od kada se budim do spavanja...
Na kraju, shvatio sam da sam smeće i da nisam dobar kao što želim biti.
To je razlog, zašto sam ovakav. Eto odgovora...
Mogao bi biti sretan s svojom curom kada mi se nitko ne bi mješao u vezu, kada ne bi toliko jebeno razmišljao o drugim sranjima i kada bih sada mogao ostati jednako hladan kao i prije.
Ali ne ide to tako lako. Nažalost.
Pitam se...
Mogu li napokon mirno živjeti..
kao nekada... podizat knjige, čitati, šetati, igrati nogomet, igrati igrice i ne razmišljati o svim sranjima koja imam...
Rekli su mi da previše vjerujem u horoskop. Ali to nije istina.
Jer ono što sma osjetio, vidio i doživio...
jako je bitno pod kojom zvjezdom smo rođeni...
Jako je bitno biti sretan i zadovoljan u vezi... I mislim da bi se svi trebali boriti za ono pravo...
jedina cura s kojom se nikada nisam svadao ozbiljno, bila je riba.
Jedina osoba koja me je uvijek razumjela, bila je riba.
Jedina osoba koja je znala pokazati emocije isto kao ja, koja je znala primiti emocije isto kao ja... bila je riba...
jedina osoba koju mogu reći da sam doista poznavao, bila je riba.
Horoskop... Znaći kompatibilnost ljudi...
A moja.. Moja kompatibilnost jako je mala.
jedina osoba kojoj moja posesivnost i ljubomora kao ni meni njena nisu smetali, bila je riba.
Ljubav je čudna, lijepa, i ponekad bolna.
I da mogu vratiti vrijeme, samo jedan dan, proživjeti jednu noć... Kao prije...
Dao bih sebe. Za samo jednu staru... noč... bez briga, bez suza i bez boli.
( stajali bi zagrljeni pod mjesecom.. dok se prvi snijeg skupljao oko nas... i on bi bio jedino svjetlo... i ni jedna briga ne bi postojala... i ljubav bi bila sve.. kako sam oduvijek i želio.. što je to što je uništilo moj san... jebeni život..)
Brzo će kraj godine, i opet odlazim iz ovog grada.
propadam, pitam se što ću postići ovakav...
Osjećam se kao da umirem...
I dosta mi je izlazaka doist, ali ako ostanem doma bojim se za sebe.
Dosta mi je smijanja, želim plakati. Ali ako se rasplačem, nitko neće razumijeti.
Želim samo jednu jebenu osobu u životu da bude uvijek tu, da me uvijek razumije...
sjeća li se hoti zašto smo bili skupa?
Zato jer me je razumjela... jer mi je bila podrška....
Koliko god lijepa bila, meni je bilo to najbitnije...
Sjeća li se mia koliko sam je obožavao?
A zašto???
Lijepo je naći drugi dio sebe koji plače kada i ti, koji se smije kada i ti. Kada mu srce kuca kada i tebi.
Vidiš...
Kroz život prolaze ljudi... Koji te ne razumiju i razumiju.
Prolaze oni koji ti pašu i ne pašu...
zašto sam se ja upustio u vezu s svojom curom samo 3 dana nakon prekida veze od 3 godine?
Jer sam shvatio koliko mi je slična... Iako, toliko je razlika između nas... U suštini, u psihi, to su iste osobe. Jedna kakva sam ja bio prije i jedna kakva će ona ( napol) biti kasnije.
Samo će ona biti puno bolja osoba nego sam ja... Jer ću se ja potruditi joj pokazati... put kojim treba ići, onaj koji sam ja obišao.
I da...
Svi me pitaju dali se drogiram...
HAHA.... Da... viš....
NE ne drogiram se...
jer nemam novaca...
ne ne lažem....
Neću lagati, neda mi se živjeti.
Neću lagati, neda mi se ujutro otvoriti oči..
Neda mi se pri umivanju slagati osmijeh kao frizuru da stoji cijeli dan...
Neda mi se glumiti da je sve ok...
Nije sve ok....
Sve je ok samo onda kada me ona grli, i kada slušam kako joj kuca srce pod mojim uhom...
ako ne onda, onda je ok kada sam toliko pijan da nisam svjestan gdje sam i tko sam...
Ako ni onda ne...
Onda je sve ok onda kada mislim da ću umrjeti...
Jer tada se nadam da će sve ovo sranje prestati...
Ne vidim način da idem dalje...
Da idem kao nova osoba, koja se ne veže za prošlost...
Da odbacim ljude koje želim natrag, da zaboravim... sve....
NE mogu.....
NE želim...
NE NE NE NE....
Ludim... mislim da više nisam isti...
Oh, mislim da jesma isti, ali isti kao onda kada sam svaki dan samo razmišljao kako umrjeti...
Jebeš... život je takav...
nemaš ništa... pa dobiješ... pa gubiš... pa dobiješ... pa se bojiš ne izgubiti... daš sve... izgubiš sve... skupiš nešto malo i opet daješ... onoj osobi koja dođe... ali toliko uništen... da više ne vidiš što dobivaš... povrjediš... i na kraju umreš sam...
Jebeni život...
Molim te... oprosti mi...
Ne mogu ovo...
BOJIM SE...
Gdje su svi nestali... :(
Life sux haha =) but love make it liveable
Gotovo da nema više dana kada ne pijem, sve je manje dana kada nisam pijan i sve je manje dana kada se ne osjećam isto kao prije. Usrano, slabo, glupo... MASKA, LAŽI.
Opet... Zašto se uvijek kada trebam biti hrabar i jak sakrijem iza maske i ostanem isti onaj slabi, tužni i uništeni dječak. A jebemu, rekli su da ću odrasti i da će s godinama proći...
Ali nisu znali zapravo zar ne? Govorili su da znaju kako mi je a nisu znali... Dobro je, nisam im vjerovao. Nikada neće proći, uvijek ću biti isti.
Barem ću uvijek biti ista osoba.
Ali umoran sam od ovog života, sve više...
Stari osjećaj propadanja, polako ali sigurno. Nasmijan sam skoro cijele dane, kada dođem doma obično se rasplačem. Obično gledam u pod ili zid i razmišljam, kuda vodi ovaj život...
Ne znam... Ima li smisla, ima li koristi od njega.
Ne bi smio realno gledati na život, ja sam riba. Ali valjda je to onaj moj urođeni pesimizam, pa onda moram biti realan.
Realno, ne osjećam se dovoljno bitan više. Nikome, nigdje. Ne znam kako da opišem....
ne osjećam se dovoljno dobar kao prije, ne osjećam se dovoljno živ.
Ali s druge strane, osjećam se toliko... Svježije, toliko... ispunjenije?
Bojim se... vjerovati i voljeti...
A oboje je jedino dobro što je ostalo u meni.
Volio bih da me netko ubio... Volio bi da sam se sam ubio...
Mislim da je ovo bio tihi slom mene, opet. Nakon dugo vremena.
Mislim da je ovo vrijeme kada ću živjeti 2 života... Ali ne znam... tko će biti uz mene kada lice pokrijem rukama i zaplačem, kada se slomim i kada stvarno budem trebao nekoga...
Moram biti jak, pred sobom... pred njom... pred svima.. a ne mogu... NE MOGU...
rekli su mi kako sam sretniji i vedriji... A iskreno, koliko su me često mogli vidjeti da to zaključe? Nisam gotovo nikada izlazio i vani sam uvijek bio isti...
Postovi su uvijek bili isti i sve je bilo isto...
Osim što se više ne brinem s kim je i šta radi moja cura... Iz nekog razloga vjerujem svojoj curi... to čini život jebeno lakšim da...
No... Ne smijem previše razmišljati o životu...
Boli me...
Žao mi je što ću ovo reći...
Zbog svih koji me vole...
Ali voljeti me... velika je pogreška.. na kraju... sve će boljeti... I na kraju...
Ja ću sebično otići...
Napustiti vas...
Život je takav...
Noćima već razmišljam kako bi sada bilo da nisam s svojom curom. Pretpostavimo da bi bio s nekom drugom, ne moram pretpostaviti nego znam da ne bi mogao osjecati nista prema njoj... Znam da bi je iskoristio i ostavio... I koliko god se trudio biti takav, sve manje uspjevam ne biti takav...
Noćima se pitam... Jesam li doista dobra osoba kako kažu...
Danima si dokazujem da nisam... Danima si dokazujem da sam smeće...
Žao mi je...
Žao mi je za svaku suzu koju sam isplakao zbog onih koji nisu zasluzili i svaku suzu koju su plakali za mene, nisam ih zaslužio.
Tek sam nedavno shvatio...
Koliko sam boli nanio jednoj curi... Kojoj sam obečao puno i uništio sve...
Da bih ljubio jednu koja me več prije uništila, jednu koja me več prije trovala ljubavlju koja me je gotovo ubila.
Tek sam nedavno shvatio, kada je bilo kasno... Što sam izgubio, što sam uništio i što sam imao...
Žalosno je, jer sada je ionako kasno.
Nema povratka, nema budućnosti za to. Ali osjećaj grižnje savjesti koji osjetim kada vidim... oči koje poznajem i vidim bol u njima... ne mogu izbaciti... nikada neću ni moći...
Žao mi je... I bojim se.. ne učiniti to opet...
Voljeti...
Voljeti u mojem životu je tako lako... Uvijek mogu zavoljeti, uvijek mogu voljeti najviše na svijetu i dati ti sve... Imati ćeš sve i ako budeš znala cijeniti... nikada nećeš ni zamislit moć boljeg dečka od mene.. jer ljubav te zasljepi... ako ju onaj koji ti ju daje zna održati lijepom i blistavom.
Ali bojim se...
bojim se povrijediti, bojim se ubiti i izgubiti sve... Sve što ne želim izgubiti i nisam svjestan onda kada gubim.
Ne mogu otjerati bol, ove besane noći i ove usrane dane...
Ne mogu prestati misliti na tebe ( monika) i stvarno, obožavam provoditi vrijeme s tobom.
ne mogu prestati razmišljati, a kada razmišljam boli...
I pijan sam, i svašta sam... samo da ne mislim... na život...
Drago mi je da ima netko zbog koga se iskreno mogu nasmijati, drago mi je da postoji netko tko tebe može napokon doista usrećiti....
Žao mi je... što se svojem starom načinu života ne mogu oduprjeti...
Laku noć živote...
for you my angel
Ovaj post povratak je u prošlost, ne zbog mene. Nego zbog meni drage osobe.
Život često nije ono što se čini, obično nije. Nije lako i lijep kao na filmovima, nije divan kao u knjigama i nije osmijehi na licu gdje se god okrenemo.
Ali zapamti srećo, oni koji se smiju nekada plaču i opet će, oni koji plaču smijat će se i opet, sve se vrti u krug. Život je krug. No jako bitno je da taj krug su kao ceste i kroz vrijeme stvaraju se skretanja, i onda imamo priliku uči u bolji, ljepši krug.
Zato život nije dosadan jer stalno prolaziš nešto novo, stalno nešto dolazi i odlazi kroz njega.
Tako i ljubav, strahovi, bol, suze, sreća, sve ali baš sve prolazi.
Neke ljubavi nikada se ne ugase, neke se nikada ne prebole a neki životu nikada se ne ugase.
Tijelo nije besmrtno, ali puno toga što mi napravimo može biti besmrtno.
Nisam ovako razmišljao prije.
Moj život i moje odrastanje nisu mi pružili da ovako razmišljam.
Ti i sama znaš točno što želim reći.
Nisam odrastao u toplom domu punom ljubavi kao oni na televiziji, kao u filmovima.
Odrastao sam u strahu u boli i suzama.
I tražio sam samo jedno utočište, da pobjegnem od svega toga.
I naučio sam voljeti ljubav.
S 11 godina počeo sam se samoozljeđivati. Htio sam pažnju. Priznajem.
nisam je dobio, dobio sam šamar, zavoj i kaznu izlaska.
Dobro, tada sam počeo shvaćati.
najgore vrijeme života je pubertet. Previše shvatimo u premalo vremena.
zajebano je to jako.
Treba se boriti s životom kada si se godinu dana prije osjećala kao djete a onda odjednom te više ne gledaju tako, ti se ne gledaš tako i život se više ne ponaša tako.
I onda je najbitnije imati svoje utočište.
Ja bih volio biti to, ali to je na tebi. Na tebi je da znaš voliš li me, na tebi je da znaš želiš li me.
S 16 godina. Život mi se je činio kao rupa bez dna u koju padam i padam i mislio sam da nikada ne može biti gore a sranja su se gomilala i bilo je sve gore.
Kako sam prošao to?
Dao sam srce krivoj osobi i ona ga je uništila. Ali vidiš i danas, koliko mi ljubav znači, koliko mi ti značiš...
Dao sam srce krivoj osobi i bio sam uništen, predao se uništavanju onom fizičkom. Drogi, alkoholu, rezanju, tučnjavama samo da bih osjetio bol, da bih se iskalio.
Neki kažu da sam se dobro iživio, ja kažem da sam se samo dobro napatio.
I kada te gledam, gledam sebe opet.
Da sam tada znao kako si pomoći, ne bih nikada bilo tako.
Gledam tebe, i znam kako ti pomoći.
da mi bar dopustiš...
Da bar dopustiš srcu da me voli i da mi vjeruje jer ja nisam kao drugi...
Ja ne želim tebe samo fizički. Želim tvoju dušu. Želim tvoju sreću.
Želim da budeš sretna.
''Believe in me
I know you've waited for so long
Believe in me
Sometimes the weak become the strong
Believe in me
This life is not always what it seems
Believe in me
Cause I was made for chasing dreams''
Tvoj dečko nije ni najbolji ni najljepši ni po čemu naj naj na svijetu.
Ali s sigurnošću mogu reći da te tvoj dečko cjeni najviše na svijetu, da te voli i da tvoj dečko želi dati svaki dio sebe da te usreći.
Postoji u životu puno načina da se uništimo, a jako malo njih da budemo na pravom putu.
Ljudi koji ne žele na pravi put, ti ljudi samo nemaju nikoga da ih vodi.
Ti imaš.
Ako itko može pričati o tome kako se izvuči iz govana, pobjeći od problema koji se teško mogu ili uopče ne mogu rješiti... evo me. Ja mogu.
Čemu ovaj post? Ako se to pitaš. Onda je odgovor ovdje.
''You, you understand my pain.
From this I gather strength,
That we are the same.''
Meni su govorili stariji kada budeš mojih godina smijat ćeš se tome.
Ja se ne smijem. Ok, ismijavam debile koji rade sranja da privuku pažnju.
Tebi će to govoriti, ja ti to neću reći.
Ja ću ti reći, vjeruj mi, dopusti mi da ti pružim više nego i misliš da dečko može.
Ne moram ti biti dečko, možeš me ostaviti. Ako me ne voliš, ako nisi sigurna u to da me voliš i da me želiš, nije problem stvarno.
I dalje bih bio uz tebe.
Antidepresivi ti neće pomoći. Ne trebaju ti. Treba ti OSOBA. Sjebo sam toliko puta u životu, izgubio sam toliko dragih ljudi. Naučio sam svoju lekciju, dopusti mi da uz tebe budem osoba, dopusti mi da ti pomognem.
Rezanje, ne može pomoći. Imam ožiljaka vidjela si i sama pun kurac po ruci.
Ne, ne pomaže. Bol je trenutna i fizička je.
Ona unutar tebe je psihička, ona je emocija.
Emocijom možeš jedinom protiv emocije.
Umjesto rezanja, umjesto tableta da te smire. Dopusti meni da te smirim, ako ne uspijem. Ok. Popi tablete. Ali daj mi priliku.
Brinem se za tebe, jer želim da budeš dobro.
Žao mi je što si hodala s debilima prije mene i bila povrijeđena... žao mi je jer sam i mislio da će biti tako a nisam se htio petljati.
Ako stanem pred tebe, i pokažem ti da razumijem tvoju bol.
I da želim da ona nestane, ako ti pokažem da ju želim djeliti s tobom...
Hoćeš li onda barem malo više htjeti živjeti?
Sjeti se ovih prethodnih dana koje smo bili zajedno. Činila si mi se jako sretno...
Nisi li bila sretna? Nisi li sretna samnom?
Ok je ako nisi...
Onda sam ja vrlo sljep.
Ne, ne želim ti reći da sam ja ta osoba u kojoj trebaš naći svoju snagu.
ali netko mora biti. Netko tko će ti vratiti ljubav i voljeti te dovoljno da se i bori za tebe.
Ja ti uzvratim svaku emociju koju mi daš, imaš svoju moju pažnju i prioritet si mi uvijek.
To vidiš i sama.
Netko tko će ti davati isto to, a ako ćeš ga voljeti i vjerovati mu. To je ta osoba.
Treba ti netko... jer kada ljubav ispuni život....
Sve postaje lakše...
Ljubav me je skinula s svih sranja na kojima sam bio.
Ljubav je spasila moje žile od totalnog uništenja. Ljubav je održala moj usrani život još uvijek živim.
I kada je sve u životu crno, kada se čini da nitko i ništa nije dostojno življenja.
Sjedni i razmisli. Osobe koje su ti drage. Što bih da nestanu. Najposlje, nažalost znaš kako je to.
Nisi po ničemu drugačija, jednako si i ti draga nekim ljudima.
Meni npr. Meni značiš jako puno.
oduvijek si mi bila posebna i draga. Uvijek ćeš i biti posebna u mojim očima.
Tvoja bol. Ne umire s tobom.
Ona progoni sve one koji su te najviše voljeli.
A koliko god ti slijepo bila sigurna da te nitko ne voli, kažem ti. Potpuno si u krivu.
Tvoja bol ostaje kao sjeme iza tebe, i ne možeš je ubiti ako umreš.
ne želiš je dati dragim ljudima zar ne?
Mogao sam se ubiti i onu noć mogao sam odgurniti staru i skočiti kroz prozor recimo i dovršiti započeto.
Mogao sam umrijeti i nikada ne bih bio s tobom, moja bol uništila bi neke moje prijateljice, prijatelje, bivšu curu ( znam da bi), moje roditelje ( koliko god moj stari bio smece znam da bi patio).
Da, ok je ako želiš nekome nanijeti bol jer je on to napravio tebi.
Ali tvoga života, nitko i ništa nije vrijedno.
Digni glavicu k nebu ljubavi.
Lijepo je nebo ovih dana, sve je ljepše.
Pogledaj me, željno isčekujem tvoje osmijehe i gledam u tvoje okice.
Shvati... život nije hladan kakvim se čini.
Volim te.
A natural disaster
Are you there?
The wonderful to know
All the ghosts...
All the ghosts...
Freak my selfish out
mind is happy
Need to learn to let it go
to know you'd do no harm to me
Since you've been gone I've been lost inside
Tried and failed as we walked by the riverside
Oh I wish you could see the love in her eyes
The best friend that eluded you lost in time
Burned alive in the heat of a grieving mind
But what can I say now?
And It couldn't be more wrong
Cos there's no one there
Unmistakably lost and without a care
oh lost all the love that we could share
And its wearing me down
And its turning me round
And I can't find a way
Now to find that it out
Where are you when I need you...
Are you there ? Are you there ? Are you there ? Are you there ?
Ne znam koga i što tražim u životu. Nešto mi opet nedostaje a ne znam što je to.
Oh kako mrzim ovaj život. Uvijek nešto nedostaje i onda sve što imamo ispašta zbog nečega što nemamo...
Nikada nisam bio potpuno zadovoljan u životu, postoje oni trenutci koji traju par minuta.
Ali nikada nisam bio onako, zadovoljan jedan sat, dan ili mj. Ne mogu ni zamisliti da to tako bude.
Pitam se, što je u meni toliko krivo da sve što radim uvijek ispadne krivo...
Zašto ne mogu jednostavno biti dovoljno dobar, dovoljno jak da se izborim za ono što želim.
Zašto nemam pravo izbora?
Sve je to tako suludo...
It's been a long cold winter without you
I've been crying on the inside over you
Just slipped through my fingers as life turned away
It's been a long cold winter since that day
Izgubio sam stvarno puno dragih ljudi i više ne znam ima li smisla boriti se za ono malo što je ostalo. Jer koliko god nekoga volio, koliko god nekoga želio usrećiti... Ne ja nisam dovoljan.
Kažu mi brini se za sebe onda za druge, ne mogu tako.
Brinem se da imam druge jer ne mogu biti ja, ja ako nemam druge koji mi pokazuju da sam to ja.
Jer pravi ja živi da pomaže drugima, jer pravi ja postoji da čini ljude sretnima.
Činim li ja ljude sretnima?
Uništavam ljude svojom takozvanom ljubavlju. Pa ta ljubav je otrov. Dajem ljubav koju ne mogu kontrolirati, dajem emocije kojima ne mogu vladati. I ne pokušavam se izboriti da nikoga ne povrijedim. A što mi vrijedi sada, nakon toliko poraza boriti se za jednu pobjedu.
Rat sam izgubio, a za novi nemam snage. Jer svi za koje sam se borio su otišli.
Oslabio sam. Mislim da ova moja snaga je bila iz nekih izvora energije koji su nestali.
Ne mogu se više smijati, boli me lice od lažnih osmijeha. Ne mogu više skrivati suze, jer plačem unutar sebe i bol više ne stane.
Sutra je godišnjica mojoj baki. Draga moja bako...
Izgubivši tebe izgubio sam više od bake. Bila si moj roditelj. Ti si me odgojila više od ostalih.
Izgubivši tebe, ionako izgubljen izgubio sam se još više.
Žao mi je, ti si jedna od osoba koje nikada neće znati koliko sam ih volio.
Jer nisam to nikada pokazivao. Jer sam se uvijek trudio biti hladniji, odmaknutiji od obitelji.
A razlozi, ima ih puno.
Nisam to htio s svima, nisam to htio s tobom. Ali tako je ispalo. No neka je, naučio sam koliko sam idiot, koliko me život boli i koliko ga ne volim.
Žao mi je jer nisi doživjela dan kada ću se ja ženiti i žao mi je jer nisi doživjela dan kada će se mama oženiti.
Žao mi je... Jer za toliko toga sam ja kriv... I toliko toga je moglo biti drugačije... Samo da sam ja bio drugačiji.
MRZIM SE.
Odustao sam od budućnosti.
Ti si mi rekla da ne idem u Zagreb da to neće donijeti nikoje dobro, nisam slušao.
I na kraju, vratio sam se doma. Uništavti život svojoj majci sranjima koja sam napravio dok sam bio u Zagrebu. Volio bih se mjenjati s tobom za grobno mjesto.
Volio bih dati ovaj jebeni život tebi, jer ti si ga bolje znala živjeti.
Ti si bila hrabra, ti si bila jaka....
A ja... Ja sam samo još jedna tužna i umorna duša, uplašena.
Slomljena.
Ne želim više osmijehe i lažne snove, nadanja i obečanja. Želim dokaze. Dokažite mi da život vrijedi.
Jer zadnjim djelićima sebe si ponavljam da ga želim živjeti. Dok veči dio mene jednostavno želi umrjeti.
Rekao mi je prijatelj kako je moj pokušaj samoubojstva želja da privučem pažnju na sebe.
Nisam ti zamjerio prijatelju, nisam stvarno.
Ali bio si u krivu.
Neki ljudi su takvi, pa da ih život zgazi i više nego mene oni bi željeli iči dalje.
Ali neki ljudi su kao ja, i jednostavno ne vide izlaz. Skupe sve u sebe i onda jednostavno negdje moraju otvoriti rupu da sve to izađe iz njih.
Ja sam svoju otvorio i skoro umro. ( Da bar jesam)
Nisam htio da me nađu, nisam htio da me spase nisam htio živjeti.
Lagao sam, da lagao sam kada sam govorio da sam bolje i da sam vedriji.
Teško se je jebeno truditi biti sretan kada u sebi plačeš, kada ista stara bol samo poput paukove mreže lovi nove razloga da život boli još više.
Evo jedna pjesma, onako iskreno iz srca.
Snijeg od boli i kiša od suza
Želim te pored sebe
Kako bih gledala u tebe
Želim samo tebe u ove noćne sate
Da mi tvoje oči noć krase
Želim biti samo tvoja
Da ti sve na svijetu bude ljubav moja.
Želim ti biti vjerna i uvijek te voljeti
Obečajem da te moja ljubav nikada neće boljeti
želim biti sve što trebaš da budeš sretan
Želim biti u tvojim leđima vjetar
Da te nosim na krilima ljubavi
Dok nas vremenski vjek ne smlavi.
To je ljubav koju sam tražio
I uvijek sam oči na takvu vlažio
Suzama ih prao
Jer sam uvijek znao
Ne, ne postoji osoba
Koja može biti kao ti, kao ja
Jedina savršena
U mojoj glavi stvorena.
Tražio sam ljubav na krivim mjestima
I vozio sam se životnim dugim i opasnim cestama
Tražio sam samo ljubav da me grije
A ona kao da to ne smije
Od mene uvijek bježi
A snijeg pun hladnoće i boli polako snježi.
Snijeg od boli i kiša od suza
Noć je bila sve duža i duža
Polako i zadnja se svjeća gasi
Što pjesnikovo lice krasi
Polako i zadnja se svjeća gasi
Kao i život koji papir rukom krasi
I on se zameten snijegom i kišom tiho gasi, gasi.
O čemu govori ova pjesma? Za one koji nisu shvatili, ova je pjesma o ne savršenosti ljudi.
Znate, svi mi imamo dečka ili curu snova.
I svi mi imamo previše želja da bi ih jedna osoba imala.
Možda postoje osobe koje su skromnije pa nemaju problema s time ali govorimo li o večini, večina ne može pronaći sve što želi u jednoj osobi.
neki krenu varati, a neki nauče voljeti mane, neki nauče voljeti razlike.
Neki jednostavno odustanu od ljubavi.
Ja... Ja sam naučio voljeti razlike, ne volim baš mane ali neke mane su na curama i slatke i lijepe.
Ova pjesma jedna je od milion pjesama koje sam pisao, posvečena nečemu u mojim mislima.
svi mi imamo nekoga u svojim mislima, samo svi mi nismo iskreni kao ja i ne iznosimo sve javno.
Zašto mene ovaj život toliko ne može prihvatiti? Ni ja njega...
Zašto jednostavno sve ne krene svojim nekim, normalnim putem.
Imam super curu, nismo dugo skupa no ok, to ne znači da nećemo ili ne možemo biti.
No, koliko sam samo puta ponovio.
Sometimes love is not enough. Draga pjesma, pametno rečeno... Da...
Ne mogu živjeti od njene pažnje i ljubavi...
Kada sve drugo odlazi u kurac.
Kada vidim kojim me očima ljudi gledaju, kada vidim kakav sam dojam o sebi stvorio. Kada vidim kakav sam život sebi stvorio... Pitam se, zašto još uvijek postojim.
Često gledam u taj svoj nadimak na internetu po kojem me veči broj ljudi i zna.
Blacken the angel...
Ali taj dečko je bio anđeo, taj dečko je bio divan i ljudi su ga imali razloga voljeti.
Zbog tog dečka nitko nije plakao i samo on je plakao, plakao za sve koje je volio .
Kako da pređem preko prošlosti kako mi svi govore...
Kada bi tada morao zakopati sebe... I biti ovo smeće koje sam postao...
NEEEEEEEEEEE!...
Ne..... ne želim... ne mogu.... nećuuuu!!
WhaT hAVE I BECOME!!!! Dear...deaR LORD... ( MDB)
Nije bitno što drugi kažu ja znam što sam. I nije bitno kada kažu da sam isti jer ja znam da nisi.
Bitno je kada kažu da sam se promjenio na bolje jer se i trudim.
Ali vrijeme i ljudi neće mi dopustiti da vratim što sam izgubio, ljudi i vrijeme neće mi dozovoliti još jednu priliku.
osjećam se opet na početku, na samome dnu.
Ne, ne pružam ruke k svjetlu. Ostajem ovaj put u tami.
I ne, ne želim se više pravdati. NE, NISAM DOBRO NEMOJTE ME PITATI KAKO SAM.
NE... nemojte me ništa pitati...
But what can I say now?
It couldn't be more wrong
Cos there's no one there
Unmistakably lost and without a care
Did we lose all the love that we could have shared
And its wearing me down
And its turning me round
And I can't find a way
Now to find it out
Where are you when I need you...
I stvarno... ne znam... više mi se neda...
Još danas sam se smijao, još danas sam si lagao.. da sam dobro..
Ali. NISAM...
Ovo je još jedan dio mene koji se je vratio, onaj koji me je koštao krvavih suza.
Onaj koji me je koštao puno toga..
Jednom kada budem stari ja...
Neću imati nikoga tko me poznaje...
I neću imati nikoga tko me razumije...
Ali imati ću razlog da se pogledam u ogledalo i nasmijem...
And it feels like I'm flying above you
Dream that I'm dying to find the truth
Seems like your trying to bring me down
Back down to earth back down to earth
Happy fucking birthday to me
Bah jebote, imam 21 godinu.
Pitam se, kuda su proletile sve te jebene godine. Nisam se iživio, nisam dovoljno proživio i još mi nedostaje zabave, izlazaka, opijanja, seksa po cijelu noć, partya, i još zabave i još seksa. Mislim da se ne mogu zastiti takvog života.
21 godina nije mala stvar. Više me nitko ne doživljava kao balavca, više mi nitko ništa ne želi progledati kroz prste, više nitko ne pita za mamu i tatu kada napravim sranje ( tako je poslje 18 )... I što sam stariji to mi se manje sviđa. Jer ne vidim prednosti svojih godina. I dalje sam mlad, to znam. I toga sam svjestan. Ali nije mi jasno, kako da živim sada? Morao bi raditi, imati posao i onda bi imao neke materijalne vrijednosti, ali ne želim ih. Ne znam...
Najgore mi je kada me pitaju što želim od života... Kada znam da je moj odgovor večini neshvatljiv.
Želim novac, partye, seks, dobru zabavu. I puno, jako puno ljubavi.
Ne, nisam tip koji želi iči na partye i pojebat svaki put drugu curu samo želim imati curu s kojom ću moći živjeti život kakav mi se sviđa, a mislim da ju upravo imam.
No, kako to objasniti i samome sebi kada si star 21 godinu. Kada drugi tvojih godina voze aute, rade, idu na fakultete a ti si jebeni frik koji je ovisan o videoigrama i provodi dane za kompjutorom. Kada ti životariš i sanjariš o tome kako se uništiti za vikend, kako se oduzeti, kako se zabaviti.
Razmišljam o ovih 20 godina iz sebe... I shvaćam polako, brzo su proletjele. Život je jako kratak.
Još 20 godina i imat ću 41 godinu. Tada ljudi imaju već veliku djecu, domove i obitelji. Mogu li i ja tako? Jer usprkos mom mladenaćkom duhu, mojoj želji za zabavom u meni je ta prokleta želja za obitelji. Želim imati svoju, jedinstvenu, sretnu malu obitelj.
Razmišljam li ja uopče normalno?
I ne razumijem više slavlje rođendana. Ja nisam sretan što imam 21 godinu, ja bi bio sretan da me netko vrati u prošlost i kaže ej, sretan ti 14-ti, il 15-ti... Tada sam bio sretan a nisam ni slutio koliko. Sjećam se najbolje svojih 16 i 17 godina... Bila su to vremena jebote...
Ovo danas... Rijetko ljudi moje godište žele otiči u park i napiti se. Ne kažem da ih nema ali sve manje ih ima. I kada smo god vani oko nas su svi mlađi po 5-6 godina i pitam se onda često, zašto ja ne živim kao oni mojih godina.
Meni te razlike u godinama ne igraju ulogu tak često, nekada mi digne tlak kada vidim bahatost na tinejđerima ali smirim se, i sam ja sam bio takav. Možda i gori.
Svaki rođendan do 18-tog molio sam se da prođe što prije da budem 18. Htio sam biti ''veliki''... A sada... tako jebeno želim biti mali.
Ništa s 16 nisam mogao što ne mogu sada. Ostati vani cijelu noć, partyati, napiti se, napušiti se, voljeti, seksati... Ali stvarno, ništa nije bilo oduzeto... O da, sada mogu bilo gdje sjesti i popit pivo, više me ne pitaju za osobnu kada kupujem alkohol... To mi je bio glavni razlog zašto želim 18...
I ona glupa misao koju večina ima prije 18-te... Maknuti se od doma. A uspio sam se maknuti tek s 20 i umalo propao.
Ljudi mi govore neki da previše mislim na seks, neki da olako shvaćam život, neki da ga ne cjenim a neki da sam previše emotivan. A neki da sam nasilan... I kada mi dadu toliko raznolikih osobina, ne znam koja je moja prava.
Sada imam 21 godinu. Ako kao maloljetnik nisam znao uživati svoju maloljetnost, e pa nikako ne želim ne uživati svoju mladost dok još traje.
Analizirajmo...
previše mislim na seks? Zašto?
imam 21 godinu, seks mi je od 14-te postao sastavni dio života, volim žensko tijelo, mlado, lijepo, meko, svilenkasto. Zašto bi umanjivao svoju glad za time sada kada s 40 godina više ni jedna neće biti tako lijepa? Ne, moja potreba, razmišljanje i sve vezano uz seks je baš onako kako bi trebalo biti.
Igrati pljave igrice s ženom od 40 godina? Meni ne pada na pamet. Zato radije budem sve to radio dok sam mlad.
Da olako shvaćam svoj život i da ga ne cjenim?
Pa istina je. Jebe mi se totalno ako i sutra poginem ako danas proživim dan kako sam oduvijek želio. Ja ne želim nikoga povrijediti i ne želim nikome oduzeti ništa.
I znam da postoje ljudi koji bi se stvarno teško nosili s time da poginem, umrem ili se ubijem. Ali moj motiv je takav, živim danas pa ako doživim sutra, onda živim i sutra. Želim budućnost, želim izgraditi nešto i postati netko. Ali ne želim se zamarati time s 21 godinom. Bar još 3-4 godine volio bih onako, opušteno živjeti.
Previše emotivan?
Pitam se, kako je moguće da osoba kao ja i kada je imala 120 kg nije izgubila curu, štoviše, i dalje je bilo cura koje su znale pokazati zanimanje za mene. Zvuči umišljeno? Nema veze, tako je.
sam sebi sam primjer da izgled nije sve. Daje prednosti kod nekih osoba ( tipa ja koji ne bi nikada bio s curom koja mi nije lijepa pa da je i anđeo u duši) ali nije primarno.
Moja emotivnost je i mržnja, i ljubav i tuga. Sve je to moja emotivnost i da, intezivna je. I mislim da kada ne bih bio takav kakav sam prirodno, da bih vjerojatno bio sam.
Moja nasilnost?
Jesam li ja ikada napao ljude bez razloga? NE.
Jesam li ja započeo tučnjave u gradu? NE.
I zašto sam ja nasilan onda... Nisam ih probao smirit? Zašto bi? Svi znaju da ja to ne radim.
Verbalno se ništa ne rješava, zakon jačeg. Među mladim muškarcima, to je nažalost jedini jezik.
Moj život polako prolazi, i divim se kojom brzinom.
Moja prošlost sastoji se od 3 duge i nekoliko kratkih veza.
Nekima je to neshvatljivo. Da, nekima je, meni je neshvatljivo biti sam.
Bez ljubavi ne mogu živjeti. Bez seksa ne želim. A slamati srca, to nikako ne želim.
I žao mi je što jesam, nikada nisam shvaćao koliko ljudima značim. Neki to nisu znali pokazati, neki nisu mogli... I kada su naučili, bilo je kasno.
Ovo jutro je tako nekako teško, osjećam se kao na sprovodu a ne dan mog rođendana.
Depresivno je razmišljati o životu, najbolje je živjeti glavom bez obzira. Tako nikada ne mariš za ništa i svejedno živiš...
Jebeš, odem raditi.. nešta... ubiti vrijeme dok mi se cura ne probudi...
Pozdrav svima
korak unazad i korak u nepoznato
Jebe mi se za sve
Zašto moje ime kaljaš lažima
Znaš da ćeš tako uvijek ostati sama
I nisi više u mojim očima ni princeza ni dama
Na tvojem mjestu, lice bih sakrivao od srama.
Govorio sam ti o boli i životu
Ne mogu poboljšati se opet i opet tako na stotu
Kada oko sebe gledam samu stoku
A ti, bila si trn u mojem oku.
Volio sam razlike
I kada sam pijan bježao od vike
svađanja i sukoba s tvojim očima
Bježao u pijanim noćima.
Nisi vjerovala mojim snovima i obećanjima
A laži su ti bile svako jutro prve na usnama
I ljubio sam laž s tvojih usana
Nadam se da ćeš jednom tako se i ti otrovati sama.
Sjećam se svake noći kada bi me pogledala u oči
Govorila bih mi da naše vrijeme neće proči
Kako si samo tako iskrena bila
kada u srcu si drugoga skrila.
Godine su takve kakve jesu
I za uspomene sve samo ja znam gdje su
I srcu držim sve, baš sve
I one najgore, i one posljednje...
Kada gledam te pokušavam razumijeti
Zašto sam tako glup bio i morao nasjesti
Htio sam biti sve, sve u tvojim očima
A bio sam samo još jedan debil koji te sanjao noćima.
Boli me kurac sada za rimu i ljepotu stiha
Ovo je od srca iz onog jebenog štiha
Tamo gdje si i ti
Kao i svi oni prokleti
Koji su se uvijek morali mješati.
Ja ne mrzim nikoga više
I jebem im mater i smijem se dok to moja ruka piše
Otvorio sam oči, i nisam htio priznati sebi
Da sam vjerovao tebi.
I sad kažem ti
Serem se na svako volim te
I serem se na svaki tvoj pogled u mene
I sada gledaj me
Kako uzdižem se
Nisi voljela gledati kako su me ljudi voljeli
I uvijek si govorila šta će ti
Oni su alkoholičari
Jebe mi se za sve
Idem napiti se i zaboraviti zauvijek na tebe.
Kažu neki ljudi da se prava ljubav pronalazi u bilo kojem razdoblju našeg života.
Meni je nažalost to malo glupo, zabrijte da vam cura tj žena s kojom će te umrijeti dođe s vaših 70 godina... Nije li to usrano i nepošteno?
Ja sam vjerovao da ću na starinski način naći curu svojeg života sa 15-16 godina. I mislio sam da sam ju imao, dok nisam shvatio da to nejde tako. I koliko sam se puta zaletio tako... Zašto uvijek toliko vjerujem? Usrano je to zar ne...
Uvijek sam govorio, ne trebate vjerovati u ljubav jer ljubav nije vjera. Ona postoji, ona je emocija i ne možete bez nje. I istina je, ali često bih volio da nije tako.
Moj život se je stvarno jebeno promjenio sada. Kada su neke stvari jasnije, kada su neke mutne stvari postale bistre... I koliko god se dobro osjećao sada i dalje znam da neke stvari ne valjaju.
Imam divnu curu, imam neki novi, bolji odnos s majkom, imam više vremena za prijatelje i sve je to nekako sada sjelo na svoje mjesto.
I ne, ne živim u prošlosti, ali sjećanja često zabole više nego očekujem. Zastanem pa se upitam, koliko puta mogu pasti a ne odustati?
Nekada sam odustajao lako. To su valjda ona 3 pokušaja samoubojstva. Tj. 2. Jedno je bilo samo namjera.
Nekada sam nekako bio slabiji, mislim da mi je ovaj slom trebao kako bih ojačao.
Dio prošlosti
Sjećam se pisma koje si mi slala
I sjećam se koja sam bio budala
Sve pjesme što sam ti pisao
Budala kada sam za tebe disao.
Mnogo sam u životu od tebe učio
I kada sam se kroz život mučio
Ti si nekada bila uz mene
Rame uz rame, osjećao sam se jako uz tebe.
Zagrebačke ulice obasjane našim osmijesima
Samoća u srcu kada sam te pratio doma
I odraz tvojeg lica često sam pratio u staklu tramvaja
Dok si mi lažne osmijehe dala
Sjećam se otkucaja tvojeg srca
Kako na mojem svoje ime crta.
sjećam se i svih onih lijepih dana
Kada si bila sretna što si uz mene sama
Kada je padala kiša, i kada je sunce peklo grad
Samo biti uz mene bilo ti je bitno tad.
Ne shvaćam ljude
Kako sve uvijek tako bude
Zašto lagati o sreći
Zašto sve u lice ne reči
Zašto lažnu nadu davati
Kada na kraju morat ćeš istinu predati.
Sva sjećanja uz tebe
Najradije ubio bih sebe
Kada se sjetim straha od tebe i tvoje ljubavi
I riječi kojima si se za mene borila
Sjećam se, koliko si me puta za priliku molila.
Nije mi jasno zašto nisko pasti
Ako ćeš na kraju sreću krasti
Ako će osmijesi izblijediti
I znaš, nikada nećeš preboljeti
Zauvijek, jedan dio tebe će me voljeti
I ovo je još jedna noć
lijepo će proć
I jedan dan bez tebe više
I još jedna pjesma o prošlosti se piše.
I to si sada ti
Dio moje prošlosti
Uvijek ćeš zaboljeti
I zauvijek ću sebe mrziti što sam te mogao voljeti
I to smo sada mi
Dio prošlosti.
Ne živim u prošlosti kao prije
I sada znam što se ne smije i smije
A voljeti kao tebe nikako preporučio ne bi
Kao da grob kopam samome sebi.
Počeo sam stvarno vjerovati u ono, što te ne ubije ojača te.
Mislio sam uvijek da bih me ubilo da prekinem opet s curom nakon toliko vremena. Ali.... Ta bol stvara mržnju, a mržnja jača. Ogorčenost... I na kraju...
Lice u lice, samome sebi. Kada sam maknuo suze s lica, kada sam gledao svoje uništene oči. Umorne od ne spavanja, od plakanja i od boli u prsima.
Stalno sam govorio da želim biti isti kao prije. To je značilo da želim biti vani s frendovima, i biti u bircevima, partyima i uživati. I nisam mislio nikada, ali jedina kočnica bila je veza.
Ne želim kočnice više u životu. Ali želim normalne veze. Tj. Trenutno želim samo jednu vezu i to je s mojom curom.
Veza u kojoj se osjećaš slobodno, sada napokon shvaćam o čemu su svi govorili.
Živcira me sve ovo pomalo.
Di god se okrenem, svi spominju taj prekid. Doma, vani, u društvu. Stalno... Pa i sam... jebeno mi ide na živce moja sentimentalnost. Ide mi na živce moji EMO trenutci.
Govore mi da sam se promjenio jako u ovih 2 tjedna. Govore mi da sam postao bolji, neki su mi se prijatelji vratili. Neki me ne žele i dalje vidjeti ali ok, njihov problem.
ŽIVCIRA ME:
Zašto ti jebeno ne možeš prestati glumiti princezu i pretvarati se da sam ja zvijer... kao da nisam dovoljno uništio svoju reputaciju
Zašto jebeno ljudi ne mogu preći preko prošlosti, ako ja mogu kako ne mogu drugi?
Debili, svi debili koji se ljute zbog sranja i uništavaju socijalni život koji je ionako večini u ovom usranom gradu sjeban.
Zašto sam toliko boležljiv i svaki kurac mene jebe i ne mogu nikak se pokrenuti...
Zašto svi od mene očekuju puno kada ja nemam volje ni želje to postići
OBOŽAVAM:
Ovaj osjećaj. Ljubav i cura i veza bez jebenih obveza
Ovaj novi / stari život koji sam napokon vratio
Osoba koju vidim u ogledalu, i prepoznajem ju
ŽELIO BI:
Da mi Mia oprosti
Da bivša stvarno ima poštovanja prema meni
Da se stara ekipa okupi
Da se sranja koja sam napravio nisu dogodila
Da ovaj život prestane varirati i da napokon znam na čemu sam
Da moja veza traje što duže, jer umoran sam od početaka...
Gledam u oči nekih ljudi, i ne vjerujem da su se promjenili. A govore da jesu. I gledam oko sebe i gledam one koji govore ja sam uvijek isti, a ne prepoznajem ih više.
I pitam se... kuda sve ovo ode u kurac... cijeli svijet, svi ljudi... poludili su.
Bah...
Emily...
jebote... Čudno je to. Nađem osobu 5 godina mlađu od sebe koja me toliko fascinira svime što vidim na njoj... ne znam malena...
Nadam se da te nikada ne budem povrijedio, kako sam druge i kako su oni mene.
ja sam iskren uvijek, i iskreno ti kažem. Dat ću sve od sebe da te ne povrijedim.
I nedostaješ mi i ovi dani s tobom toliko mi gode...
Nadam se da će ova veza potrajati jer doista, ovako se lijepo dugo nisam osjećao.
Ne, ne želim reći da mi nije bilo lijepo s bivšim curama, ali dugo nisam osjetio ovu žar... A to je ono što ili bude samo na početku veze, ili jednostavno cura mora imati u sebi. A koliko god te gledam i promatram, vidim da ti to imaš. Ono što sam ja oduvijek tražio.
Sjećaš se kad si mi rekla da sam bio ženskar. Rekla si to iz šale ( bar se nadam haha ) . Ali istina je da sam uvijek tražio neku posebnu curu, i kada sam našao neke posebne, bio sam duže s njima. I stvarno, u tebi vidim posebnu osobu, posebnu curu. I želim te, želim provoditi s tobom vrijeme, želim da se navikneš na mene. Da mi dopustiš da ti pomažem i da mi dopustiš da te usrećim.
Volim te je tako glupo reći, kada znam da ti to mogu pokazati i izmamiti osmijeh na lice.
Nisam baš najbolja osoba, ali nisam ni loša. I trudit ću se da lošiju stranu mene nikada ni ne upoznaš.
Ovo je bio šećer na kraju.
Ovakav post sam trebao i prije napisati, nisam imao inspiracije.
Pozdrav svima. I... za kraj jedan stih hladnog piva
''Kada nema velike ljubavi, dovoljna je i mala
Nijedna nije bila glupa
svaka je znala. ''
Ono što vam želim poručiti je, uživajte ljubav svih ljudi koji vam ju nude. Naravno, samo je jedna vrsta ljubavi je za dvoje, ostala je za sve =)
Ljubav i svijet oko nas
Život
Pogledaj se u ogledalo i reci mi
Vidiš li osobu koja si htio postati
Poslušaj se kako plaćeš kada život zaboli
Reci mi dali je to onaj dečko koji se za svoje snove bori?
Sakrio bi bol ali nitko to ne može
Sakrio bi samoga sebe u mrak i nikada ne bih izašao, o bože
Molio si ime onoga koga si proklinjao
Za kojeg tvrde da život ti je dao
Pogledaj se i reci mi
Voliš li živjeti
Ili doista želiš umrijeti
Molim te reci mi
Jer želim znati što ti je u glavi
Hej ti, odrazu moj odgovori mi
U mojoj glavi, ne možeš usnuti.
Dali si ikada vjerovao da ljubav može ne boljeti
Nisi li znao da će te uništiti svi koje si volio
I oni koje nikada nis prebolio
pogledaj se, pogledaj se očajan si
Samo o njima razmišljaš
Raznih boja i oblika
Razni načini da odlutaš zar ne
Još jedan tvoj kukavički način da pobjegneš
Ožiljci ne govore sve
Da, učini to, ubi se
Lažeš si, ne nećeš preko toga preći
I uvijek će postojati netko treći
Činiti će ti život paklom
I ti si navikao živjeti tim taktom
Kao potrgani sat koji kuca i staje
Ali bol u tvojim prsima ne prestaje
I u tišini u tuzi
Kao da si sam na životnoj pruzi
S tobom nitko osim samoće se ne druži.
Postaju li zidovi uski sada
Postaju li riječi jasne sada, kada
Postaje li život jasniji sada
Jer život boli sada, i hoće li prestati ikada, hoće li? Kada?
I dalje piješ ih
ubijaš se i misliš tako umrijeti
Što to radiš im, obećaješ budućnost
A ti je nemaš, jer nemaš ni prošlost
I nisi ništa više nego obična ološ
Lažeš si da ćeš uspjeti
Lažeš si da ćeš život preboljeti
No oni te nikada neće voljeti
Jer izgubio si ih sve
Otišli su i sada žale te
ne vjeruju više u tebe.
Gledaš se, plačeš i vrištiš
Jesi li to doista ti
Ono što si želio postati
Pogledaj se i reci mi
Suze i krv
Zar ne postoji bolj put
Ovako si koračao i padao
Letio si na krilima i puzao na koljenima
Što si sada postao?
Dječak koji je sanjao voljen biti
sada samo što u grobu nije
Alkohol i droga uzimaju dio po dio
Život je uzeo više nego je smio
Povratka nema
I sve što se sada sprema
Uništilo je sve lijepo i lijepog gotovo nema.
Vjeruj u ljubav i moli se
Da, moli se
sanjaj da će se ljubav rasplamsati
Plameni ljubavi ili će te održati ili ubiti
predaj se i nemoj nikome vjerovati
srce neka te vodi
prijatelju stari
Sjeti se slika svojih snova
svih tih raznih boja
i sjeti se svoga mota
gaziš si ponos, gaziš sebe
I dosta je toga
digni ruke i ne daj se
bori se, zaboravi suze i obrani se
znam da život boli te.
Polako stvari dolaze na svoje
I shvaćaš da vas je sada dvoje
ljubi ti ruke i polaže nade u tebe
vjeruješ li i ti u sebe
ili je sve samo dio jebene pjesme
i kada jednom napišeš je sve nestane?
Ja sam samo lik iz tvoje mašte
ja sam samo drugo ti
ne možeš me zaboraviti.
Žile više nemoj rezati
i suze nemoj plakati
Bol neće tako nestati
položi ruže na grob prošlosti
vjeruj u budućnost i drži se
ljubav neka te održi živime
drži se, moraš izdržati zbog nje
uvijek govori si, netko će te voljeti
uvijek govori si
zbog drugih moraš izdržati
zbog istih zbog kojih ćeš patiti
da, ostani jebeno isti
ne daj se i ostani
ostani svoj
ne daj da zgaze ponos tvoj
da, da ostani svoj
zauvijek ćeš biti odraz moj
u srcu reći ću ti samo riječi dvije
volim te, volio sam te i prije
volio sam gledati tvoju bol
volio sam, i još volim
kada padneš slomljen na pod i ljudi misle kako si ok
oni govore, oni lažu
oni ne vide, oni ne razumiju
pjesma napisana je
ovo je život, ovo pjesma nije
u njoj si sada ti
uništen si.
Gledam se, i žalim se
žalim osobu koja sam ja
Nikada se za to nisam borio
nikada to nisam volio.
I tako, evo me opet. Ovo je jedan od onih dana. Nema druge. Sjesti i pisati, ili sjesti i pit. Odlučio sam, pisati post u kojem ću ostaviti dio sebe. Kao i svi prije zar ne? A da... Mrzim to...
Mrzim to što sam toliko prokleto emotivan i ne mogu si pomoći i koliko god se trudio biti normalan, samo sam još emotivniji. I pitam se nekad koji mi je vrag. Toliko ljubavi, toliko ljubavi prema ljubavi... a odakle mi to sve? I toliko ljubavi prema svojoj curi s kojom sam onak tjedan dana... I toliko ljubavi...
Kuda se god okrenem vidim ljubav oko sebe. I svijet je uvijek crn u mojim očima, uvijek je mračan.
Svijet je uvijek u mojim očima tužan. Ali nekako, postao sam otporan na njegovu tugu, postao sam dio njega. I sada, sada živim takav život.
Jedni kažu da se moram promjeniti jer tako ne mogu dalje. Drugi kažu da moram ostati isti jer takvih osoba nema puno. I koga da slušam? Mogu li se ja promjeniti samo da bi mi život bio lakši? Ja to ne želim. Nekada sam ruke krasio ožiljcima, kupao ih vlastitom krvlju i bježao od boli od koje se tako ne može pobjeći. Kao ni alkoholom, kao ni drogom. Zašto vam ovo pričam? Ne želim da me pratite, ne želim da odete na put s kojeg se rijetko tko vrati prije nego do kraja propadne.
Oh... Možda postoji raj i ja ne mogu u njega jer nisam vjernik. Možda postoji pakao, a kako mogu u njega ako nisam vjernik? Možda sve to postoji, ali ne vjerujem jer ne vidim. Kažu mi, kako vjeruješ u ljubav, ni nju ne vidiš. Zar je ljubav potrebno vidjeti? Koji su to ljudi koji vide ljubav? U čemu?
Ja ne vidim ljubav. Za mene je ljubav nevidljiva. Ja vidim njen odraz u očima svoje cure kada je pogledam. Ja, ja ne vjerujem u ljubav u darovima koji se mogu kupiti. Za mene nije ljubav podići u zrak veliki plakat na kojem piše volim te. Za mene je ljubav kada se tvoja cura osjećao kao da si ju podigao visoko, visoko k nebu.
Želim učiti ljude da se vole. Ja nisam vjernik i ne volim kršćanstvo. Ali jedna osoba, nadam se da je stvarno postojala. Isus. Toliko mu želim sličiti. Ne, ne želim vjerovati u boga i ne želim vjerovati da je on sin božiji. Ne želim nit da mene gledaju kao sveca samo želim biti dobra osoba kao što je on bio prikazan. Želim davati ljubav i onima koji me mrze. Želim davati ljubav svima koji je trebaju. Želim nesebično djeliti svoje srce. Ali želim da prvenstveno moja cura bude sretna. Uvijek, uvijek curu stavljam na prvo mjesto. Jer ako neću nju... Onda će moje emocije ostajati u meni. Jer neke su u meni stvorene samo za nju. Neke samo ona može stvoriti.
Gledam svijet oko sebe... I volim ga... Mrzim aute, mrzim ljude koji žure u taj materijalni svijet. Mrzim zgrade, mrzim crne oblake iz dimnjaka raznih tvornica. Ali volim, volim park, volim vidjeti lijepe mlade cure koje se zabavljaju u parku, volim vidjeti dečke koji igraju nogomet i volim vidjeti sunce koje mami ljude van i mami im osmijehe na lice.
Volim ovaj svijet, i žao mi je što smo mu toliko naudili. I sve te divne životinjice oko nas. Mačke, pse, ptice.. Uskoro će parkom opet trčati vjeverice, u vočnjacima se skrivati ježevi a livadama letjeti pčele. I sunce će grijati ovaj divan planet koj imamo.
Uvijek sam mrzio sve oko sebe i smatrao sam kako u ovom svijetu nema ništa vrijedno življenja.
par puta sam hodao po toj liniji života i smrti, mislio sam da ne želim živjeti. Nisam znao, koliko bih propustio da sam odustao. A mogao sam, samo minuta dulje... i sada bih bio još jedan od pokojnih mladih koji su se ubili. Mladi se ubijaju sve više. I svi za to krive njihove stavove, njihove subkulture i sve osim sebe. Zašto na televizoru ne kažu DA, UBILI SMO I VAŠE DJETE SVOJIM USRANIM NAČINOM ŽIVOTA. Koji svima šteti... DA, UBILI SMO I U NJEMU ZADNJI TRUNAK NADE DA ĆE ŽIVOT BITI BOLJI...
Ali slušajte me...
I kada vas svi napuste. Opet netko postoji. Kada jedne gubite, drugi dolaze.
Vjerujte mi... srce će vas voditi... i kada se slomi... A da, život boli. Život mora boljeti jebemu.
Kada vas život zaboli... Otiđite, sjednite u livadu i gledajte kako se uporno bore za život. Te malene pčele. Te biljke koje probijaju zemlju kako bi došle do sunca. Učite od njih, i nikada se ne predajte.
Anđeo nisam. Ali ja ću pomoći. Svima kojima mogu. Da, ja ću biti prijatelj. Ja nikoga neću napustiti. I vi nikada nemojte napustiti one koje volite. Jer biti napušten, gore je nego biti mrtav.
