Better to reign in hell


Smaragdno-zelene su bile njene oči, proklete u toj poput vrane crnoj noći.
Ubijala je život u meni usnama hladnima poput smrti, na grobu njenome oživjeli su moji snovi polumrtvi.
Grijesi su bili slatk,i kao što su njeni hladni svilenkasti dodiri bili glatki. Njezino tijelo užitak je nudilo i zadnji žar strasti u meni je probudilo. Žar divljački što u meni pobudiše njene usne, porculanske grudi i koža koju mjesečina ljubi.
Ljubila me je, voljela me je te noći, meduza koju ne smijem pogledati u oči. Znao sam za njene moći.
Od starih bogova dana, noćno-crna dama. Uvijek divna i uvijek sama, uvijek ju je pratila tama. Od samih bogova dana.
Da širi grijehe svijetom čistoće, da ubere za nas zabranjeno voće.
Od bogova dana, hladna porculanske kože dama, uvijek tako lijepa no uvijek sama.
Te je noći bila moj anđeo tkan od tame, moj lijek za sve patnjom ispunjene dane. Te je noći bila dar za sav moj trud, uz nju kao da sam postao lud.
Nebo je se protivili ljubavi našoj te noći, pokušavalo je munjama otvoriti mi oči, zaslijepiti moje bludne snove, razdvojiti nas dvoje.

I tada shvatio sam proročanstvo života svoga. Nije to bio san, nije to bila ni noćna mora. Ona je bila doista dar od bogova zemlje, neba i mora, dar za proročanstvo mojeg života, da zauvijek ostane vidljiva moja ljepota.
Ljepota što ju nude grijesi, njeni dodiri postaju poput valova i oluja bjesni. Oh kako su slatki, slatki su naši grijesi.

Bog, bog je htio staviti moj život na kušnju.
A kušnja je bila ova noć, znao sam da takvu kušnju ne mogu proć.
Za svu patnju koja je kroz moj život prošla, njena ljepota i ljubav je došla. Kao kušnja moje vjernosti tebi, shvaćaš li bože da ovo ne bih nikada učinio sebi.
Svi anđeli tvoga raja, i svi tvoji sveti blagoslovi, nisu lijepi kao ove noći kada me ona voli. Sve tvoje kazne i prijetnje nisu dostojne boli, kao kada odbiješ nekoga koga voliš i tko te voli.
Demonsko je njeno lice, nema dušu i ispija mojeg života zadnje iskrice.
Demonsko je biće koje je na zemlju došlo, širiti ono što je s palim anđelom pod zemlju ošlo.
Ona je zabranjeno voće, i moje ga srce hoće. Križ ću s vrata odbaciti, njenim rukama se krasiti, umjesto krvi mrtvoga ti sina, hraniti će me njena strast i divljina.
U njenom tijelu leži put do mjesta kojim nas strašiš, paklenim me žarom nimalo ne plašiš.
Ja, ja ne kajem se što ljubim njene ruke proklete, pijem krv iz njene vene vrele kao da u njoj leži toplina života, no u njoj je samo smrti ljepota.

Ne, ja ne želim koračati svijetlom u raj, odbaciti grijehe i pakleni dar.
Ne želim krila i anđel biti, nije me sram i neću se skriti.
U paklu ću grijesima vladati, njoj ću se uvijek nadati, o grijesima ću ljude učiti, ne želim ih tvojim zakonima mučiti.
Toliko toga, u jednoj noći, može vam proći kroz glavu, u potpunoj samoći.
toliko toga, u jednoj dami, možete osjetiti i kada ste sami.
Toliko toga, ne vidimo očima, a možemo vidjeti samo bludnim noćima.
Dok vrelom se krvi kupamo, dok užitkom zabranjenim se krstimo, postajemo ljudi kakvi trebamo biti, u svojem životu nemamo se zašto kriti.

Dok mjesec svoj veo drži nad nama, i dok me ljubi porculanska dama.
Prokleo sam božje carstvo te noći, sve bogove koji mogu vidjeti njene oči, jer samo jedan pogled u njene oči značio je kraj.
Završio je ovaj mračni dar, moj mračni raj.
Kameniti kip i ništa više, pokušaj mojih pluća da dišu sve tiše i tiše.
Srce od kamena a i dalje boli, duboko u sebi znao sam da ona me zauvijek voli.
Kameniti kip i ništa više.
U paklu ću biti znam. sjećati se na mračni dar. koji sam imao ove noći.
I kada će sudnji dan doći, pogledati ću u njene oči.
Za njene se oči u pakleni žar isplati poći.

Image Hosted by ImageShack.us
15.10.2009. | 23:36 | †20† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

Oprost


Ponekada pomislim kako sam u životu putnik, i kako putujem kroz vrijeme.
ali onda shvatim da ja stojim na mjestu a vrijeme i život putuju pored mene.
Nije li to sudbina? sve što dolazi prolazi pored nas a mi smo kao znakovi uz cestu, nikada ne znamo što će pokraj nas proći i hoće li.

Osjećam se krivim za toliko toga u svojem životu, a ne mogu nikako vratiti ništa na staro. ne mogu ni popraviti učinjeno jer mi osobe koje trebam da to napravim ne mogu više vjerovati. više me ne žele voljeti kao prije.
dali je to još jedan izazov? da ih opet naučim voljeti me i vjerovati mi?
mogu li to?
Uvijek oni novi ljudi vide sve u meni dobro i onda to pokušavam očuvati. I uspijeva mi. No nikada ne možeš zasjeniti osobe osobama.
Želim da neke stvari budu ispravljene, neke osobe da održe svoje obečanje. Trebali smo biti prijatelji zauvijek. Zašto nismo?
Sjećam se koliko je ljudi bilo sa mnom na toj temi razgovora. Koliko ih je dalo obećanje da nikada ne budu otišli.
I na kraju, ostao sam bez njih.
Nedostaju mi ljudi zbog kojih sam izdvojio svoje vrijeme i ljubav i život. I sada mi ti isti ljudi ne žele pogledati u lice. No neke, neke razumijem. No i dalje ih volim i ne želim da bude tako. I besramno ih želim moliti da se vrate. Hoće li?
nadam se...



Pričam o prijateljima i jednoj bivšoj curi. Kada sam je upoznao bio sam sav nikakav od prekida koji je tada bio svjež. I sviđala mi se je, svakako sam htio da budemo skupa. No nisam bio stabilan a to sam zaboravio.
Bila je to moja prva prevara cure za koju sam znao da to nije zaslužila.
Zašto ovo pišem? Jer sam iskren, i ako me netko voli želim da me voli nakon što zna sve o meni.
Prevario sam je s curom s kojom sam kasnije i bio u vezi no opet, prevariti curu je doista glupo, nepotrebno. No ja sam to radio.
Volio bih ti se ispričati bilo kako samo da ti vidim u očima da je doista sve ok, da te mogu pozvati na piće i da znam da me nećeš odbiti i da mogu pričati s tobom.
Kada sam ti rekao da te volim nisam lagao, lagao sam samo sebi kada sam rekao da sam spreman na drugu vezu.
I žao mi je što sam te povrijedio.
Nadam se da ću jednog dana dobiti iskren oprost svih ljudi koje sam povrijedio. samo tako bih bio siguran da sam doista osoba koja je zaslužila ljubav ljudi oko sebe.
tajne će uvijek postojati, ali neke ne smiju ostati tajne.

Prijatelji koje sam povrijedio?
Neki ljudi me krive da sam ih povrijedio iako to nisam ni znao. Neke sam povrijedio i namjerno i nije mi žao jer su doista to zaslužili ali oni koji nisu...
Njih mi je žao.
Ne znam koliko vas je pročitalo onaj post o prijatelju s kojim sam se nedavno potukao. Taj put sam reagirao opravdano i to mi nije žao. Žao mi je jer nisam znao stati kad je bilo dosta ali reakcija sama po sebi bila je opravdana. No toliko puta prije tog sam ga povrijedio. Pijan. Govorio sam stvari koje nisu u stilu prijatelja kojeg znate cijeli život. nije u stilu nekoga s kim se družite svaki dan. i to mi je žao. žao mi je jer sam doista kreten. I ne znam se ponašati čim mi netko stane na živac.

Povrijedio sam ljude koje volim i koji mi znače, toliko puta.. Imenovati ih bilo bi apsurdno. No sjećam se tih lica, tih ljudi. I žao mi je, ovaj post oni mogu pročitati danas ili za 30 godina. bitno je da je on napisan.
i da sam ja rekao da mi je žao.
želim biti dobra osoba i želim biti kao prije a za to mi trebaju oprosti onih koje sam povrijedio kada nisam bio svoj, nisam bio prirodan.

Ljudi se toliko promjene kada ne žele i kada to ne vide. Nisam vidio koji sam kreten bio. Koliko su me neke stvari uništile. I koliko mi je vremena trebalo da shvatim to sve. da vidim na čemu sam.
Volio bih vratiti vrijeme, znate ono koračati po vremenu. Osjetiti poljubac svih usana još jednom, osjetiti sve zagrljaje prijatelja i voljenih osoba još jednom. samo još jednom da budem siguran da ih nikada neću zaboraviti.

Ovo je posljednja stranica mojeg života onakvog kakvim ste ga poznavali.
nazovimo poglavlje preporod II. a sljedeća stranica neka ostane prazna. za potpise svih koji su mi oprostili.
volim vas =)




Nemoj otići, molim te

Kako možeš otići
kada ti govorim u lice što mislim
i što osjećam kada si tu.

Uništavaš me, svakim korakom dalje
ja osjećam kao da lomim se
molim te da ostaneš ali ne slušaš me
ostavljaš me.

Želim tvoje usne osjetiti
ali ne mogu ni miris više zamisliti
uzela si mi sve, uzela si mi sve.

Ruši se život moj
Na ruševinama mojeg srca još se osjeti miris tvoj
ti si srce moje razbila kao staklenu čašu u ruci
ti si mi uzela sve i ostavila si me
ostavila si me sada
što da radim kada
što da radim kada ti nisi tu
što da radim, za što da živim
kriva si ti no život krivim.

U daljini vidim da odlaziš
i ne okrećeš lijepo lice i oči da me gledaju
svim tim snagama svu svoju ljubav daju
moje oči, pune suza dok te ispraćaju.

dali znaš koliko boli me
kada gledam u leđa ti
i znam da se nećeš okrenuti.

Želim ti reći koliko značiš mi
želim ti reći koliko volim te
želim da znaš, da ne mogu živjeti bez tebe.

Kako da kažem ti, koliko boli me
kada odlaziš daleko od mene
koliko boli je u meni, sada u meni je...
toliko boli duboke, toliko boli proklete.

Ljudi ne mogu biti sami
jer kada su sami predani su tuzi i tami
ljudi nisu stvoreni da budu sami
nemoj me ostavljati sama
nemoj molim te, posljednji puta šapćem ti
volim te.


Na nebu

Ne vide li svi kako nestajem
kako krvarim i kako umirem
umirem polagano
ne vide li ljudi da trebam ih
lica lijepa i dodira par meka
ne vide li ljudi
ne vide li, da trebam ih.

slušaj srce moje
ono pati i zove tvoje
nikada nećeš vjerovati mi
no zauvijek ću te voljeti.

kada gledam te, želim imati te
kada sjećam te se
želim te grliti
a sada kada umirem volio bih
samo jednom te imati
i sam ne umrijeti.

Vidiš li me?
vidiš li krvave ruke moje
daj mi da primim tvoje
drži me dok ispuštam posljednji dah iz sebe
nemoj plakati jer volim te
nemoj plakati jer sretan umirem
umirem sretan jer tu si ti
poljubi me, nemoj prestati
smrt će me nježno od tebe oduzeti
i poljubac ovaj zauvijek će živjeti
na nebu ću te vječno čekati
u životu se nikada nemoj predati.


Prah

Bili smo mladi i iskreno se voljeli
mislio sam kako me nikada nećeš povrijediti
i ti si vjerovala meni, znam da jesi
i nadala se da sam ja princ tvoj
no zašto život nije bajka...

Volio sam ti govoriti koliko te volim
pisati ti pjesme i pisma
priče ti pisati, leptire loviti
za poljupce te moliti
bila si sve što sam imao
i sve što sam volio bila si ti
sve u što sam vjerovao
ti si me učila živjeti
život si mi dala
mislio sam da nikada nećeš otići
i htio sam te, htio zauvijek imati
nikada ne pustiti
no nisam mogao
vidio sam da to više nisi ti.

Kada došao je on
odveo te je daleko od mene
u moje srce zabila si otrov
koji godinama me proždire
volio sam te i vjerovao ti
no sve si bacila
kako bih jednu noć s njim provela
kako bih se meni vratila.

Od kada si otišla ti
na mojem nebu noću zvijezde nisu sjale
sunce više nije grijalo
kiša je bila hladna i nimalo lijepa
više nije gorjela naša ljubavna svijeća
a bol u meni bila je sve veća.

Prolio sam suze za tebe
i nadao sam se umrijeti
ali budio bih se noćima i mislio gdje si ti
jutrima sam se nadao tebe vidjeti
a znao sam da si s njim
volio sam te iako
otrov u srcu borio se je s tim.

Otrov je na kraju pobijedio
nevini dječak kojeg si poznavala
zauvijek je nestao
umirala je duša u meni
tada sam posljednji puta rekao sebi
da više nikada neću vjerovati tebi.

Ne vjerujem više nikome i bojim se osjećati
Ne vjerujem u čistoću koju si mi okaljala u očima
Ne vjerujem u vjernost kada nisi uz mene noćima
Ne, ja više nisam onaj kojega znaš
Od moje duše ostao je samo prah.

U snovima

U mojem srcu vlada hladnoća
volio bih da si tu da me možeš ugrijati
u mojem svijetu stakla si ti
bojim se, bojim se da ćeš ga razbiti.

Ja nikada nisam osjetio ljubav kao kada si mi je davala ti
nikada neću zaboraviti kada sam gledao prvi puta u tvoje oči
imale su posebne moći
do tebe bih i na nebo odlučio doći
no nikada nisi znala
da ćeš me napustiti
ljudi su prokleti
nikada im nismo smjeli vjerovati....

Vjerovali smo im da ćeš živjeti ako te budu liječili
i zaboravili smo na bolest koju si nosila u sebi
nadao sam se našoj bebi i tebi
i znam, znam da si birati mogla isto bih bilo
plačem nad grobom ti dok naše dijete grije mi krilo.

Otišla si, i sada nas dvoje smo tu
sjećanja mu moram prenijeti
koja smo imali mi
kako bi zauvijek svoju majku mogao voljeti.

Ti si bila moja ljubav jedina
i nikada ne bih promijenio trenutak kada sam te ugledao
kada sam te ljubio
nikada ne bih to promijenio.

Zatvorio sam oči i sanjao
u snovima smo uvijek skupa
u snovima si uvijek ti
i govorim ti, govorim
kako naša curica odrasta
tako slična je, izgleda gotovo kao ti
hoće li ikada taj san zauvijek ostati?

Ne želim se više buditi
znati da u krevetu nisi ti
samo tvoj najdraži jastuk i mirisi
koji su mi ostali
kako nikada ne bih zaboravio
koliko divna si bila ti.


Tužan je neki dan... Baš je... sve je tužno nekako. I ne znam kuda vodi sve to. osjećam se totalno jadno, vrijeme je jadno. brige i... ne znam više kako živjeti...
pisao bih i pisao... no ne smijem napisati predugačak post... ionako su jako dugački..
to bi bilo to..
za sada... uskoro budem napisao novi post.. možda i sutra već..
bye
















Image Hosted by ImageShack.us
13.10.2009. | 16:17 | †18† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

I'm just a drop in the waterfall of pain


Danas sam bio na dvojbi dali da napišem ili ne napišem post.
i na kraju odlučio sam ga napisati jer sam shvatio da sam u takvom raspoloženju. ( birao sam zapravo dali da pišem roman ili post )
Prvo prije svega želim vam se zahvaliti stvarno, sve me više iznenađuje: komentari, novi ljudi koje upoznajem i stvarno, puno hvala.
Sve pohvale i komentare spremiti ću u jednu ladicu duboko u svojem srcu i tamo čuvati zauvijek :) jer znam koliko to vrijedi, sada znam.
Shvatio sam kako slika mene još uvijek stoji u boxu od početka pisanja bloga hehe to moram promijeniti i neke stvari u boxu isto moram promijeniti.
Tipa moja email adresa, moj msn, neke stranice na kojima me možete pronaći i tako dalje.
No dobro, uvijek postove počnem neizravno hehe. Dobrodošli opet u jedan od mojih postova :) nadam se da će se nekome svidjeti, netko da će se u njemu pronaći i nadam se da će kao i svi prije, poslužiti svojoj svrhi.

Image and video hosting by TinyPic

Pandora pitaš se tko sam ja? Da me uživo upoznaš nikada ne bih u meni vidjela umjetinka jer to se ne vidi na ljudima, to je u njima.
Pa pitanje tko sam ja... Ja sam blacken the angel :) Pseudonim nekad dječaka sad odraslog dečka koji želi taj pseudonim napisati na koricama knjige koju će sam napisati.
Osoba koja želi ostaviti trag u svijetu koji se nikada neće zaboraviti. Dobrobit našeg svijeta za dobrobit nas i onih koji dolaze.
To sam ja :)
Ne smatram se umjetnikom nit pjesnikom nit piscem ali toj tituli želim doći na onaj način kojima su išli i svi prije mene. svi oni koje volim i koje sam rado čitao :)

Blackentheangel@windowslive.com

za sve koji me ikada požele upoznati više. vjerujte mi, internetom možete upoznati osobu poput mene više nego da ste 0-24 pokraj mene.
to su mnogi naučili od mene.

Čitam sinoć o znanosti. Znanost inače pratim i iz ljubavi prema njoj a i zbog straha od nje.
Ljudi koji sanjaju da od nas stvaraju kiborge. Da budemo besmrtni. I smatraju to velikim uspjehom. Ali kako ne shvate da na svijetu nema mjesta ni za ovoliko ljudi koliko živi na njemu a oni bi stvarali besmrtne. Rade čipove kojima bi vratili vid slijepim ljudima. Umjetne organe kako bi produžili živote. Starima. A što je s mladima koji umiru od gladi i žeđi na ulici? Što je s onima koji nemaju novaca da postanu kiborzi i da si ugrade čipove u oči? Hoćete li za njih izumiti serum? serum protiv gladi? Hoćete li njima pomoći?
Mislim da ne, a to je ono što me jako ljuti.
dajemo onima koji imaju a oni koji nemaju njih smatramo kao ono...
oni nemaju pa im ni ne treba.. a treba im više nego nama.
besmrtnost je prokletstvo, nije blagoslov. i nadam se da neću doživjeti da oko mene hodaju kiborzi.

This world falling down...

U meni se budi ono demonsko, mržnja. kada gledam sve te ljude toliko okrenuti svome preživljavanju. kao da nije dovoljno što naprave štetu drugima za vrijeme svojeg postojanja a oni bi da teror ljudi poput njih traje vječno.
Povećavanje inteligencije, fizičke sposobnosti... Čemu sve to?
Majka priroda dala nam je tijelo, dala nam je zemlju a što mi radimo od nje?
Znate li da sjeverni medvjedi boluju od bolesti koje je uzrokovala radijacija.
Kako je radijacija došla do njih? da pogađamo? misle da smo glupi, misle da nam mogu lagati. mogu velikoj masi, ali ne mogu svima.
Jadne lijepe životinje koje su živjele svoj život, u snijegu u ledu i uživale u prirodi i onome što im je ona dala.
sada pate od radijacije. sada boluju od zagađenosti vode u kojoj su odrasli.
Nuklearna energija bila je prokletstvo za ovaj planet i sada nažalost, koliko god nade nam ulijevali. nada ne postoji. voda je zagađena, voda je život.
Od vode živi zemlja, žive bilje i životinje i ljudi. Zagađen je zrak, od njega sve živo živi. I uništen je naš ozonski omotač, a on je bio jedina granica između nas i svemira koji bi nas mogao ubiti u djeliću milisekunde.

I što sada gledamo na televizoru? Ili u novinama ili na internet stranicama? NASA napada mjesec. Žele pronaći vodu na njemu. Tj. voda na njemu davno je pronađena. No što li to oni pokušavaju?
NASA, amerikanci. Bila je amerika u povijesti zemlja novih početaka i novih nadanja a sad je to zemlja zbog koje svima nama budućnost nije nimalo svijetla.
Koliko je ljudi koji bi stali na moju stranu? milioni? no ni milioni ljudi više ne mogu zaustaviti tiraniju nad prirodom koju su samo par ljudi pokrenuli.
Volim naš planet, divan je. i jako mi je žao što znam da će u skoroj budućnosti biti samo plav planet, pokriven zagađenom vodom i milionima godina bez uvjeta za život na njemu. Ili nikada više?

Image and video hosting by TinyPic

Ovaj dio posta koji je bio posvečen zemlji, divnom planetu na kojem živimo.
volio bih da svi pročitate do svakog slova i retka i da shvatite, na kako lijepo planetu doista živite.
a sada idemo dalje. iako bih o zemlji mogao pisati do dana svoje smrti ako to prije ne bude dan njene.

--------------------

zadnjih dana sve me više ljudi iznenađuje svojim komentarima i porukama na msnu. doista se lijepo osjećam polako kao nekada, osjećam da sam to napokon ja. da kada dišem da dišem istim tonom kao nekada.
i ovaj osjećaj kada je dan tmuran i jadan, ja znam, ja se osjećam kao nekada. osjećam se kao ja.
hvala vam svima =)

Gledam kako se prijatelji polagano raspadaju, opet. Prijateljstva već podosta prorijeđena sada se ponovno opet razrjeđuju. No nova se društva ne pojavljuju vani? Što li to znaći? tehnologija je svima pomutila um. više nitko se s nikim ne druži, više nitko ne vidi ljepotu prirode i svi samo žele provesti dan uz računalo?
sjediti doma i slušati glazbu? nešto nije u redu.
Želim vam reći, nemojte sebi dopustiti to. Jer ono što vidite na kompjutorima danas je tu sutra može nestati a ono što vidite vani, i danas i sutra će biti tu.
Uživajte u prirodi u njenoj ljepoti :)

Image and video hosting by TinyPic


Što rat uzme nitko ne može da vrati


Da su besmrtne oči
stavio bi ih na jastuk tvoj
da su besmrtne oči
stavio bi ih da tebe gledaju
tvoju ljepotu i poljupcu da se nadaju.

Dragi da su tvoje riječi besmrtne u vjetar bi ih stavila
da svaki puta kada zapuše
tvoj glas slušam
i riječi tvoje slatke
besmrtne i beskrajne u rukama vjetra poput svile glatke.


Da su draga oči moje pune tuge
ne bih tražio riješenje kod druge
ti bi bila anđeo moj
ja bih bio ljubavnik tvoj.

Da su ti oči pune tuge najdraži
držala bi tvoje srce u svoj svojoj ljubavi i pažnji
da je tvoje srce ranjeno dala bih ti svoje
da jedno srce dijelimo nas dvoje.


Ljubavnice moja
dok je mjesec pun
pokazati ću ti put
u raj koji sam stvarao
sve snove koje sam u njega davao
dok je noć od leda iznad nas
pokazati ću ti od života spas.

Lijepi vrtovi su tvoji ruža
crvene latice, meke su poput usana što me ljube
lijepu su vrtovi tvoji
znaš li koliko me boli
koliko me boli što smo smrtni mi
ne želim te izgubiti
život s tobom želim provesti, voljeni.


Dok se iz noći mjesec rađa
ljubim tvoje usne plahe
hladnog daha sve toplija i mlađa
anđeo si ti, anđeo i neću te pustiti.

nisam anđeo ljubavi
nisam stvorena od boga najdraži
od krvi sam i noći što nas grli
svemir je moj otac koji zvijezde po nebu mrvi.


kada gledam te želim reći ti
nikada te neću napustiti
dok je nas i svijet će ljubav poznavati.

Kada tama je došla odvela je sve
uzela je moje najdraže
i vratila ga nije
ostavila moje srce da tužno vino pije
u vrtu od ruža što napravila je njegova ruka
sjećanja čekam u nadi da se vrati
što rat uzme, nitko ne može da vrati.




Ledena kraljica

Vučja me pjesma pratila
dok sam bježao ih njenih okova
kroz šumu od stakla
bježao iz njene ljubavi, iz njezinoga pakla.

Kada molio sam se da primi me
bog slušao me nije
gledao me je, vidio sam na nebu da se smije
a mjesec plakao je nad mojim tijelom
pokrio me svojim srebrnim velom.


Ona tražila je oči moje uplašene u noći
srce moje htjela je da zatoči
u ledenim odajama u punoj ljepoti svoje moći
ledena kraljica po mene je odlučila doći..

Prokleo sam boga koji ju je stvorio
prokleo sam bol u grudima
i smrt koja se zlokobno smijala
kada se je moja duša u boli previjala.

Ledena kraljica daha hladnijeg od zime
smrzavala je srca i ponosila se time
ljubila je moje usne tople, činila sve hladnije
njene ljepote moje srce bilo je sve gladnije.

Ja, sjećam se legende
da zimi dolazi žena predivna
ako srce joj daš ona ti ga oduzme
ako je zavoliš ona te sledi
čuva za bal svoj u dvorani od leda
nikome živome tamo pristupiti neda
legenda rekla je da svake godine dolazi
u svoj dvorac žrtve odvodi.

Ja, ja volio sam je
kraljicu od leda
kako da čovjek srce joj neda
ljubio sam je
dok sunce nije došlo
njeno prokletstvo zauvijek je prošlo
život njen sada je voda
zauvijek mrtva moja kraljica od leda.



Vrati se

Ljubav rađa se i umire
poput ljudi je
no ja rodio sam se da volim te
bez tebe umirem
pomiri se mojoj ljubavlju
jer ja ne želim te izgubiti
želim te zauvijek ljubiti
želim te, ne možeš me spriječiti te voljeti
molim te, ne mogu te preboljeti.

svi moji snovi su s tobom otišli...

kada ljubim, ljubim samo tebe
kada volim, volim samo tebe
i svi snovi kada sanjao sam
sanjao sam nas
ti si bila moja ljubav, samo sam tvoj volio glas
želim da budiš me ti
ili ne želim više buditi se jutrima
ne želim vidjeti sutra ako nećeš tamo biti ti
slomljeni su moji osjećaji.

volim te, i ne želim živjeti bez tebe
od srca kažem ti
ne mogu ti se oduprijeti.
sve što sam imao s tobom otišlo je
i sve što sam volio tamo bilo je i sve što sam ja
sve što si ti
sve to sam ja
i bez tebe ja sam nitko
zar na svijetu postoji itko
itko tko razumije riječi moje
dali postoji na svijetu išta da vrati srce tvoje?

Tužni stihovi za tebe pisani
otisci suza na papirima, obrisani
nadam se da jutro doći neće
ne želim svijetlo, ne želim dane
ne želim patiti i ne želim pamtiti
ne želim znati da nisi tu
želim da umrem sada
jer ako se ne misliš vratiti moj život nema smisla tada!



Prije nego odlučiš otići

Toliko sam želio gledati lice tvoje
da sam zaboravio sve brige svoje
i pratio sam te u zemlju snova
tamo si uvijek bila moja.

vrijeme je da odlučiš
hoćeš li uz mene biti zauvijek
hoćeš li biti moja
jer ako si moja, neka to bude volja tvoja.

prije nego išta kažeš, dopusti mi
da ti objasnim zašto klečim i molim te
da zauvijek ostaneš uz mene.

sve ravnice zelene, meni su sive
ako tvoje oči zelene, ne gledam sve zeleno, svio je
prije nego pomisliš da sam lud
dopusti da pokažem ti svoj trud
čitaj redak po redak polako i jasno
uživaj u njima, bit će ti slasno.

cijeli svijet da je moj
dao bih ga za poljubac tvoj
jer tvoje su usne poput svile
tvoje lice poput vile
i sva ljepota svijeta, sve te boje
bez tebe su za mene sive
izgubile su svoju čar
nemam li uz sebe ljepotu jedne vile.

Poželiš li sada otići
još samo za trenutak ću te zamoliti
da pogledaš me u oči
zelene kao tvoje
stvoreni smo da budemo dvoje
pogledaj, pogledaj oči moje.

Klečim pred tobom
i pred cijelim svijetom ako treba
želim da budeš moja žena
klečim pred tobom i nebom, pred rajom i paklom
i krvlju se kunem
budi moja
zauvijek ću biti ljubav tvoja
zauvijek ću ti život krasiti
noću na nebu zvijezde paliti i gasiti.

Ako sada želiš otići
znaj da imam za reći ti puno više
no to mogu samo ako budeš uz mene noću
kada od tišine srca kucaju još tiše.


1 min

Can you hear my voice calling you
I don't want you to leave me now
even if i swear to die for you
would you stay with me my love?

I know that you can't hear my calling
but i can see you are not happy baby
not with guy you chose to love
you are all mine
and i want to be your love
don't make me cry
dont leave me die
please, my love.

In the time we once loved
in the life we loved once before
but it's not like now anymore
i dont love you like other guys do
i swear to stay with you till the end of the time
when you won't be so nice and young
i swear i'll love you till the end of my life.

Can you spare the moment in life for me?
can you spare just one minute and let me to say:

I love you more than you can imagine girl
with thousand tears I cried
i didn't make myself so proud
But i can't let you go yet, sweet baby of mine
i love you more than stars far on sky
i'll do anything for you
cause you, you are reason for me to live
with you i have no reason to fear
with every single tear
i'd like to say that i love you
and i won't ever stop, i won't ever go
anywhere without you, not alone.

If you can't love me
like i love you
please kill me
so I won't go through
hell where am I
where am I without you my love.


















Image Hosted by ImageShack.us
11.10.2009. | 16:31 | †10† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

Ideali ne postoje



Dobro veće


Ako ste žedni krvi, pijte moju
ako ste gladni mesa, moje rastrgajte
ako želite bol, u meni je budite
ako želite ljubit mrtvo tijelo, mene ljubite.

Ovo je vapaj od života
tu ne postoji ljepota
samo mržnja prema životu
zaboravio sam njegovu ljepotu.

Želite li gledati patnju
rastvorite moje grudi
sve što želite, tu je u mojem srcu ono vam nudi
sva bol je tu, otvorite me
strgajte me, ubite me i uzmite moju bol.

Pružam ruke prema nebu
oblaci visoko na nebu lebdu
oblaci su visoko
smrznute suze skrivaju moje polumrtvo oko.

Krv topla izvana me grije
suza moje lice mije
iznutra zima, studeni dolazi
na grob mi križ stavite da po njemu nitko ne gazi.

Pokrijte me zemljom, crnom poput moje duše
prije nego umrem dajte mi da osjetim vjetar što puše
ako ste gladni krvi, pijte je dok iz mene teče
spustite me u grob moj, počivalište moje vječno, dobro veće.


Pozdrav svima i drago mi je da se opet srećemo u redovima mojih postova :)
Nadam se da će te i u ovom kao i u onima prije pronaći nešto što vam se sviđa, nešto što vam pomaže ili nešto u čemu se pronalazite.
Što god našli u ovom postu i svim drugima, ne može biti krivo :) Zato mi je drago da išta u njima pronađete.

Moja učestala pisanja na blogu vjerojatno su razlog toga što sam ovako zabrinut oko svega što me spopalo ovih zadnjih mjeseci i problema u koje sam se uvalio. Valjda sam dovoljno star da budem samostalan ali mislim kako ipak nisam bio dovoljno zreo u glavi kada sam se upustio u to. ali shvaćam, ovo je životna škola i kada padnete do dna. tamo ostanete ili idete dalje. to je ona hladna i realna škola života kojom nas on vodi.

Prolazim gradom često noću, više nego danju. I uvijek gledam kroz prozor autobusa kada se vozim pokraj parkova ili trgova. Jedno je divno ukrašen neki manji prostor, sav u reklamama i kipovima dok je drugi dio sav zeleni. Lijepe lampe uz stazu za šetanje i klupice za odmaranje.
Pitate se zašto ovo pišem? Zato jer je lijepo. I pokušavam riječima dočarati ljepotu tih divnih prigušenih lampi uz stazice, to lišće koje polumrtvo u raznim bojama kao u svojim vremenskim nošnjama pleše na povjetarcu dok pada na pod di konačno i umiru.
pokušavam vam pokazati kako za veliku ljepotu u svijetu ne moramo putovati u nepoznata mjesta. svi gradovi imaju parkove, i svi su vjerujem barem približno lijepi onima u zagrebu. Ima i ljepših, a siv govorimo kako želimo otići na neko lijepo mjesto. mislim da sam otkrio novo lijepo mjesto, koje si uvijek mogu priuštiti. I u kojem sam uvijek bio, a gledao ga krivim očima.

Stalno maštam a ovaj svijet me stalno sve više guši. Ali nije da s maštom bježim od problema, nego zamišljam kako ću u budućnosti ako se iz svega ovoga izvučem. Morao bih moći... Ne znam samo kako...
Svi su uz tebe, svi te podržavaju ali nitko ne može stvarno razumjeti jer to nisu oni. pa ni sav njihov trud onda na kraju, nije dovoljan.
Moja mašta je stvarno nešto posebno, uvijek sam u njoj i uvijek se nadam da tamo i ostanem. Moja želja da promijenim neke stvari. Moji snovi da se brinem o nezbrinutoj djeci i da pomažem životinjama.
Da, djeci i životinjama. Odraslim ljudima ne. Jer nisu zaslužili, jer nažalost, većina njih ni živjeti ne zaslužuje.

Ovaj post ne treba slike, jer ovo se slikama ne može opisati. Jedna slika vrijedi tisuću riječi, po meni samo kada je uslikana fotoaparatom.
Jer nacrtana napuštena djeca i mokra ulica, prljava i izgladnjela nikada nisu kao ona uslikana. No ja volim pisati i vjerujem da ono što pročitamo, može itekako dobro stvoriti slike u našim glavama. :)

Iz sjene

Oko mene lica zabrinuta
jure amo, jure tamo, posvuda
a ja stojim
kao da ne postojim
i nitko me ne sluša
kada dozivam ih da stanu
kada doziva ih moja duša.

Oko mene svijet od leda
suncu da se probije nitko neda
osmijeha nema, nema ni sreće
polako ali sigurno svijet ovako, živjeti neće.

držim se za zadnje konce života
i nije to neka ljepota
gledati sve očima sive tuge
brinuti se za druge.

Malo dijete, gleda majku
u rukama drži bajku
zašto mu daje da čita bajke
kada život ga neće maziti poput majke.

Stari su ljudi, poput drveća na vjetru
samo što se ne slome, još se nadaju svijetlu
traže života, da još malo žive
umor i bore, ne slažu se s time.

Crni auti, oko njih veo tuge
vijenci i cvijeće, ispraćamo ljude druge
u tuzi obitelji što gube osobe drage
no na licu nema suza, oči im nisu vlažne.

Umjetan je svijet, i njegova ljepota
kao da je zatočio novac oči, koja grehota
zar nitko ne vidi, lijepo cvijeće što se rađa
prvim jutarnjim prometom, umire i on, i nova nada.

Oblaci bijeli, i nebo plavo
sivi su oblaci a nebo tamno
kiše što su pili prije
sada ubijaju se time.

otrov je u zraku
i svatko se boji
od svakakvih bolesti da ne oboli
a ja se bojim, za sebe i pjesničku dušu
da ne obolimo od svijeta u kojemu živimo
u kojemu jedni druge za posljedice krivimo.

svi smo isti, od krvi i mesa
svijet je izgrađen od mržnje i bijesa
još samo pjesnici i pisci u sjeni stoje
oni budućnost ne vide, i toga se boje.


Nije li tako? svi prate neke snove, neke materijalne. Imati dobre kuće i aute. a što je s obiteljima, što je s djecom i partnerima? zar je moderan svijet imati što više partnera i doživjeti starost kao gospodin u smokingu, bez prave žene uz sebe. Onda radije biram starinski način života. Želim biti kao i moji preci jer ne želim biti kopija hladnoga svijeta. Ne želim da i oni koje ja volim žive kao kopija ideala koji zapamtite, ne postoje.

Još uvijek tražim posao i još uvijek ga nisam našao. tako ako znate ikoga poznatog da na području Zagreba traži radnike javite mi na mail blackentheangel@windowslive.com ili me dodajte na msn ili ostavite u komentaru hehe.
Idem sada skuhati ručak pa se malo odmoriti, hvala još jednom što ste čitali moje postove. do čitanja :)

Image Hosted by ImageShack.us
09.10.2009. | 12:53 | †15† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

all the memories that I had, just wander around lost in my head


Pričam o prošlosti, opet. Znam, svi žele reći idi dalje i ne osvrći se na prošlost. Znam, jer i ja to govorim drugima. No nikada nisam rekao da će sjećanja nestati, pitanje je koliko se vi možete s njima nositi. I priznati sami sebi, da su zauvijek izgubljena. Nikada se neće ponoviti, oni osjećaji, oni doživljaji. I gledam ljude kako mi lažu, kako mi neće priznati da im to nedostaje. Gledam ljude kako se pretvaraju da je sve prošlost, zašto radije ne zaplačete kao i ja, zagrlite i kažete mi želim da bude kao prije?
Ne možemo vratiti sve što smo imali. No ne moramo ni izgubiti sve što smo imali.
Drago mi je da sam uspio vratiti osmijehe nekih ljudi u zadnje vrijeme na njihova lica. Drago mi je da sam uspio vratiti neke ljude bliže k sebi.
Jako mi je drago da stječem opet nove prijatelje, preko interneta naravno. tako mi je i draže.
Lijepo je imati nekoga uz sebe, lijepo je imati nečiju pažnju. Nekoga s kime se ne morate vidjeti a opet znate da ta osoba misli na vas, da se možete osloniti na nju. Lijepo je sve to, doista je.
Drago mi je da opet postoje osobe koje me pitaju za savjete, koje traže od mene da ih saslušam, da pričamo o njihovim problemima i da ih zajedno rješavamo. Nekada je puno lakše kada imate nekoga koga ne morate uživo pogledati u oči. Lakše se otvorite.
I posebno mi je drago vidjeti da se brojevi komentara i ljudi koji posjećuju moj blog opet povećava nakon nekog vremena.

Toliko je toga lijepog zapravo, a toliko toga me tjera da ne vidim sve to lijepo kada se ujutro probudim. Da sunce za mene ne znači svijetlost, i da za mene dan ne znači ništa osim brige, dan bliže onom kada ću pasti do dna.
Moja najveća bol u životu bila je zbog ljubavi prema nekim osobama, zbog samoće koja je nešto kratko trajala u mojem životu i nažalost osjećaja samoće koji je jako dugo trajao. Zbog spoznaje u kakvoj obitelji živim, zbog spoznaje svojeg života i tko sam ja. To su bili dani kada sam razmišljao samo o oduzimanju vlastitog života, samo o prekidu noćne more koju sam živio. Pokušaja je bilo, neuspjelih. Spasili su me ljudi koji više nisu uz mene. Bili su to pravi prijatelji rekao bih, bila je to prava ljubav.
Rijetki su ostali uz mene, no držim ih čvrsto i duboko u svojem srcu.

Sve je to bilo bolno i mislio sam kako ne može biti gore.
Danas, kada nisam sam, kada osjetim da nisam sam i vidim to. Kada je ljubav napokon donekle na svojem mjestu... Mislio sam kako mi nakon zadnjeg puta neće pasti na pamet pomisliti o oduzimanju vlastitog života.
No varao sam se... Ne, neće mi pasti na pamet istim načinom na koji sam probao od straha da opet ne bih uspio.
Život je čudan, doista.
Kada sam bio tako depresivan, govorili su da ne znam što je depresija i da sam u pubertetu. Kada sam s 18 godina ostao isti, neki su me osuđivali neku su me razumjeli. A kada sam s nepunih 20 imao pokušaj samoubojstva i klinički dokazanu bolest depresije. Svi su se zabrinuli.
Sada isti ljudi koji su mi govorili da odrastem mi govore da su uvijek tu za mene i da im se javim kada nešto ne valja...

Sjećanja ne mogu izbrisati, pa tako ni povjerenje koje sam imao u njih, ne mogu vratiti.
Nisam se osjećao kao da sam dio materijalnog svijeta. Nisam se osjećao kao osoba koja će tako živjeti. No tako se živi, i ja nisam znao živjeti. Sada sam zaglibio, dovoljno duboko da vidim kako me polako ali sigurno sve to pokapa. Polako ali sigurno ubija. Mogu vrištati, mogu bježati ali mogu li i pobjeći? Postoji li drugi način? Ili je moj način, jedini način?

A gun on the floor, the hole in your head
Now just like a whore
You wish you were dead.

Jedna meni draga pjesma, realna. Okrutna. Kada razmišljam o svemu tome. Sjetim se i svih onih dana.. koji su iza nas... I ne mogu zaboraviti osjećaj koji sam tada nosio u sebi... neponovljiv je.

...Memories....

Sjećanja na moju prošlost su doista bolna ( neka) i dan danas.
Ne mogu se pomiriti s činjenicama da sam doživio poraze tamo gdje sam mislio da nikada neću.
Prvo što ne mogu zaboraviti i uvijek me iznova malo zaboli je činjenica da sam bio nedovoljno dobar da me cura prevarila nakon 3 godine veze. e to je stvarno nešto s čime se ne mogu pomiriti. Ali opet, kada se sjetim svega što smo proživjeli, ako nije bilo druge solucije kako da završi, i ovo je bilo prihvatljivo za sve što smo prošli.
S druge strane. Nakon toga ne mogu zaboraviti sve one prijatelje i prijateljice koje sam imao. toliko ljudi kojima sam vjerovao, koje sam volio, ma obožavao. ne mogu vjerovati da je od toliko njih, tako malo ostalo.
I to boli, i s tim se ne želim pomiriti.
sjećanja na vremena kada sam osjećao da me svi vani vole, kao braća bili smo nerazdvojni, najbolje vrijeme koje smo ikada imali. Ne mogu se ni pomiriti s činjenicom da me moja sadašnja cura prevarila kada smo prvi puta bili zajedno. Ni da smo prekinuli tako hladno... Ne želim se pomiriti ni s time da sve vrijeme koje sam proveo nakon nje. Koje nije bilo iskreno loše, iako mi je iz vremena u vrijeme znala nedostajati. Da je i to vrijeme nestalo. Žao mi je što se toliko toga promijenilo i nakon selidbe u Zagreb, kada se god vratim ista situacija. ekipa, sve ekipe su se raspale.
Ne želim se pomiriti s tim svime kada ZNAM da je moglo biti bolje a bilo je super, i kada znam da NIJE MORALO ovako završiti.
No čini mi se kao da je samo meni stalo... I da koliko god se trudio vratiti barem trunak onoga što smo prije imali. neću uspjeti.
No svejedno, zahvalan sam na vremenu kada sam bio ispunjen, žao mi je za sve što sam tada krivo napravio. Zahvalan sam na vremenu koje je bilo predivno, vrijeme kada sam bio u najgorem stanju u životu a s druge strane sam uživao u njemu nisam ni bio svjestan koliko.

I žao mi je ako nikada više nećemo kao prije, sjesti svi za jedan stol, svi na jedno mjesto i kao nekada, svi pjevati iste pjesme, svi piti isto vino i biti svi jedno društvo.
Možda jesam daleko od doma, no nisam daleko od svojih pravih prijatelja, jer njih kuda god otišao uvijek nosim u svojem srcu.

Image and video hosting by TinyPic

Stara sjećanja

Gledam zlatnu jesen i slušam park kako šušti
A u meni duboko neka čudna bol polako me guši
Sjećanja naviru u misli
dragi prijatelju u njima i ti si
i dok lišće na vjetru leti i podom puže
u očima mi se pojavljuju suze.

Gledam slike prošlosti
Sjećanja u meni teško dišu
Gledam slike gdje smo sretni bili
A sada samo živimo kako nas život sili.

Stare ljubavi, stari dani
Sjećam se kada smo noću bili vani
osjećaj bratstva, osjećaj ljubavi
za svakoga smo život slavili.

Zajedno u tuzi, zajedno u sreći
U srcima plamen još veći
snaga prijateljstva i ljubavi što u nama plamti
sada ugašena vatra i suza što zadnji plamen gasi.

Sjećanja su tu, gdje god bio
Iako nekada ne bih htio
Sjećanja su iza nas
ne želim samo nove prijatelje, želim i vas.

Stari prijatelji, nekada smo bili
sada samo poznanici kao da iz iste boce nismo pili
staro društvo, sada nepoznata lica
ostao sam samo ja, stara sjećanja i stara ulica.

------I'm in love, with you. And it's crushing my heart... all i want is you, to take me into your heart-------

ako ikada u životu budete pratili, barem 1% onog što sam ja govorio.. Da cijenite ljubav, prijateljstvo i ljude koji to zaslužuju. Da zaboravite osvete, zaboravite sve ono što utječe negativno na vas... Učinili ste me sretnim, i učinili ste moje postojanje korisnim. Jer najveći san u životu mi je, naučiti ljude voljeti jedni druge... Najveći san mi je da postoji netko tko može promijeniti svijet na takav način. ja ne mogu promijeniti svijet, ali mogu krugove ljudi. mi možemo biti sjeme koje će se širiti. nikada neće biti cijeli svijet takav ali barem će oni koji se potrude živjeti u okruženju kakvo su zaslužili samim time što žele da se drugi osjećaju bolje, zbog njih.
Pomaganje, ljubav, prijateljstvo, bratstvo. To je ono što nas čini osobama. Sve ostalo samo je dodatak.

Da ne dužim post, još jedna pjesma i to bi bilo to. ionako sam e previše raspisao.

Image and video hosting by TinyPic

Krvava tinta

Sjećaš li se kada smo izmjenjivali poljupce
lijepo, nevino i plaho
zašto nije moglo ostati tako
tjeraš me od sebe...

Sjećaš li se snova koje smo imali
i sve što smo za njih bili spremni dati
Zar je sve to moralo prestati
kako bih na samo dno mogao pasti?

Mrzim to što sam te volio
i nikada nisam prebolio
i mrzim sjećati se dana
kada više nisi bila sama
a iz sjene u očima plamtjela je mržnja
no plamen se ugasio
a lice sam suzama krasio.

Pjesme sam ti pisao
moja si kraljica bila
priče sam ti pričao
i sve sam ti dao
govorila si mi kako na zemlji uz mene je raj
zar pakao je bio, tvoj posljednji dar?

Dugo vremena je prošlo
i novih je osoba kroz život došlo
no riječi koje si mi rekla tada
ostala je bol u meni i sada
sjećanja na dane prije
ubijam se svaki dan time
i znam da vratiti se vrijeme neće
možda i jedini dani prave sreće.

Ljubav sam pratio i dalje
no dobivao sam je sve manje
pratio sam putove koji vode u priču o meni
pjesniku koji je postao pjesnik, zahvaljujući tebi.

Stihovi mu prolaze mislima
A suze licem klize
pao sam nisko, ne mogu niže
a nema tvoje ruke da me opet diže.

Svijetlo više nije isto
sada guta ga tama
znaš kako se osjećam i sama
u mojim očima smeće, a nekada dama.

Jednom kada srce voli
teško preboli
a kada vrijeme polako odmiče
srce misli da bolje vrijeme stiče
No boljeg vremena nema
i hvata ga trema
polako i tuga opsjeda
a patnja iznutra izjeda.

Kuca srce, u boli i strahu
živim život, kao u posljednjem dahu
prsti su mi pero da njima pišem
tinta je krv, sve teže dišem.











Image Hosted by ImageShack.us
06.10.2009. | 23:53 | †10† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

Blacken's poems



Cijena užitka

Govorila mi je slatke laži
te noći na plaži
kada sam ljubio lažljive usne
nisam ni slutio njene namjere gnusne.

I tako oči plave
poput valova na mjesečini sjaje
dok lažljive mi usne otrov u srce ulijevaju
odsjaji neba noćnog u moru sijevaju.

Govorila mi je slatke laži
te noći na plaži
kada sam ljubio lažljive usne
nisam ni slutio njene namjere gnusne.

Rukama mi je palila tijelo
a ja sam ljubio njeno vrelo, bijelo
te se noći ništa dogodit nije smjelo
no bog ili vrag se poigrao mnome, to je njegovo djelo.

Pijesak se lijepio za naše kože
volio sam te, dozivao te noći bože
mislio sam da u rukama mi anđel leži
nisam ni slutio kako sreća od mene polako bježi.

Govorila mi je slatke laži
te noći na plaži
kada sam ljubio lažljive usne
nisam ni slutio njene namjere gnusne.

Prvim zrakama rano u zoru
gledao sam je, golu u moru
njeno lice više sretno bilo nije
izgledalo je zlobno, poput zmije.

Priča njena puna tuge
učinila je da mrzi druge
i da ubija svojim tijelom
ljepotom mami kao velom.

šaputala mi je toga jutra
stvari koje neću moći zaboraviti do sutra
šaputala mi je da u sebi krije bolest od koje nema lijeka
njene riječi u meni su se odbijale, kao jeka.

Otišla je, nije mogla ostati
A ja sam morao pasti
osveta njena muškom rodu
popila je moj život kao pustinja vodu.

Sjedim sam, sam na plaži
bol moju more utaži
vraćaju se sjećanja stara na noć tu
noć lažljivu, ljubav moju ne pažljivu.


Dobro došli po ne znam koji put =)
Ovo je još jedan post od srca napisan svima koji ga žele pročitati =) nadam se da će te uživati čitajući


Ljubav, romantika, erotika...
Inspiracija koja ne nestaje, ne u meni.
Volim, volim biti i voljen, romantika, volim romantiku, erotika, obožavam erotiku. Inspiracija, to je ono što me sačinjava, što mi daje smisao.

Danas sam tako pun svega, svih emocija. jebemu, tako je lijepo biti pun inspiracije ali tako je teško prestati pisati onda. kao da pred psa stavite mesnicu i svežete ga milimetar od nje.
Ja sam samo dječak zarobljen u tijelu odrasle osobe, shvaćam to svaki put kada zastanem i pogledam se u ogledalo. Shvatim da sam stariji a ne osjetim to. no neka tako i bude, volim biti tko jesam.

Danas sam zahvaljujući jednoj dragoj osobi kako je jedna takoder jako draga osoba napisala post o meni, a ja to nisam znao.
I tako mi je žao što nisam znao da si ga napisala, za mene srećo.
No pročitao sam ga svejedno, komentirao ga iako sam zapravo prvo ostao bez komentara.
Neke ljude ne morate imati uvijek kraj sebe da bi ih voljeli, neke ljude ne morate imati uvijek rame uz rame da bi ih voljeli. uvijek ih možete voljeti jer znate da će oni uvijek voljeti vas. i to me je naučila jedna malena curica koju sam davno upoznao i jako, jako zavolio.
=) sekica, od malo razloga zbog kojih mi je drago da živim, ti si jedan među njima :)

http://heavenbesideyou.blog.hr/
(post negative)
Ovo je link na stranicu najiskrenije, najneiskvarenije osobe koju ja poznajem. Nisam vjernik ali kada bih zamišljao anđela, zamišljao bi nju.
Baš o tome sam pisao zadnjih postova, baš o tome sam govorio. Ona je ono što volim, čime se ponosim i ona je ono sveto, za što bih ubio.
I nemoj ti meni srećo zahvaljivati ništa, hvala tebi.
jer si mi dokazala da moj trud, moja volja da pomognem ljudima ima i efekt. =)
jednom, no ne sad, napisat u i ja post za tebe. jer ti to zaslužuješ =)

Image and video hosting by TinyPic

Bumerang

Bili smo kao dvije kuglice snijega
Bijeli i čisti, poput dva pera
bili smo poput oblaka na nebu, lijepi i čisti
bili smo uvijek zaljubljeni, uvijek isti.

no što tjera ljude da čine zlo
što tjera ljude da osjete bol
zašto ljudi tako često padaju niže
nego se neki i približe?

bili smo anđela dva
što smo sada, što smo ljubavi
bili smo nerazdvojni
jesu li nas razdvojili ljubavi?

nekada samo moja
bila je ljubav tvoja
no sada ima te on
a ja sam ostao slomljen i upoznao novu bol.

ovaj život ne želim živjeti više
slušam kako padaju kapljice kiše
oblaci bijeli, sjećaš se zar ne
sada smo sivi, sada smo crni i nestalo je sve
svi snovi i sva nada
koja je bila naš život tada.

više nismo pera bijela dva
postali smo crna poput vranina
više nismo čisti kao prije
svatko mi se sada u facu smije.

I ove zime, sam čekam dan
kada izađem van
šetati gdje smo nekada mi
pomirio sam se s time da te neću preboljeti.

Teški dani puni tuge
dok gledam kako grliš druge
pune oči suza što se na studenom vjetru lede
i gorak osjećaj suza na usnama što me iznutra jede.

Godine su brzo prošle
stare prošle nove brzo došle
i tvoje tijelo više nije moglo ostati s nama
sada je oko tebe samo zagrobna tama.

ove zime, sjedim ti na grobu
i plačem onu istu gorku vodu
da si barem tada znala
bumerang je grijeh i bol koju radiš drugima
prljava je i crna bila tvoja sudbina.

za mene u grobu leži anđeo bijeli
leži mrtva gruda snijega
za mene, moje se suze lede na grobu svetice
za mene ovo su posljednje rečenice.


Image and video hosting by TinyPic

Zvonik

Zvono stare crkve opet daje znak
nekome život i ako je bio sada nije lak
zvonik stari, koji tugu znači
za mene je bio ljubav, ljubav koja iz njega zrači.

Volio sam djevojku plave kose
oči uvijek poput rose
i njene malene noge bose
volio sam djevojku plave kose.

visoko u tvrđavi živjela je ona
pokraj tog starog, žalosnog zvona
u ckrvi je prisilno bila
bila je to odluka njezinoga oca, kralja svih dolina i visina.

Volio sam oči pune nade
gledao ruke kako vodu iz bunara vade
volio sam gledati lijepu damu
uvijek tako divno, no uvijek samu.

Volio sam djevojku plave kose
ljubio je do prve jutarnje rose
volio sam djevojku plave kose
njene oči i noge bose.

Imali smo ljubav, koju nismo smjeli
imali smo ono što smo htjeli
nitko znao nije da noću smo skupa
da jedno drugome srca slušamo kako lupa.

No tada jedne noći
baklje svuda oko nas
vrištala je na sav glas
te sam noći, zauvijek izgubio svoje oči.

pobjegli smo daleko od svega
od dolina i od brijega
pobjegli smo, ne mogu vidjeti gdje
ali ona je još uvijek uz mene.


toliko od mene za sad. =)



Image Hosted by ImageShack.us
05.10.2009. | 15:05 | †13† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

Believe In Dreams


"Believe In Dreams"

I know
Days will come and go
Maybe I'll grow old
But I will die

For now
Is it worth it to be sad
If it's harder to be glad
To be alive

But the trouble I have caused
I wonder
Where do I belong
Is it here

Believe in dreams
You love so much
Let the passion of your heart
Make them real
And tell
All the ones you love
Anything and everything you feel

Laugh about the past
And secretly
Wish we could go back
And save the child

As I look around this room
Seeing worried eyes that know
It's time we cannot buy
Was this worth the time to write
Was this worth the time to write

Believe in dreams
I believe in dreams
I believe in dreams
I believe in you

Believe in dreams
You love so much
Let the passion of your heart
Make them real
And tell
All the ones you love
Anything and everything you feel

Believe in dreams
Believe in dreams

By: Flyleaf


Koji su bili moji snovi? Što sam to ja želio postati kada odrastem, što su bili moji snovi? Sve je postalo tako teško, i dan progurati a snove ostvariti, gotovo nemoguće.
Ja sam uvijek vjerovao u svoje snove. Nadao sam se da koliko god život bio težak i sjeban da nikada neću prestati sanjariti i nadati se ispunjenu svojih snova.
Moji su snovi bili veliki, čarobni i neponovljivi. Htio sam ostaviti otisak u svijetu, htio sam ostaviti neko dobro za sva vremena. Htio sam imati band, htio sam biti pjesnik i pisac. To su moji snovi, to su bili moji snovi.
Želio sam ne biti kao tipični muškarci, želio sam zauvijek ostati drag svim svojim prijateljicama i htio sam zauvijek ostati jednako vrijedan.
Neki snovi se ne mogu ispuniti, ali mogu se nastaviti sanjati. Pa i sama čežnja da ih ispunimo, biti će dovoljna da budemo bolja osoba. =)
Ja želim biti dobra i plemenita osoba zauvijek. I to nije moj san, moj san je da netko nauči od mene i uči tako druge ljude oko sebe. Da se stvori krug ljudi u kojemu ne postoje izdaje, samo ljubav i toplina.

Pišem post o snovima. Svi mi imamo svoje snove, svoje ciljeve. I svi smo mi neke svoje snove ostvarili, neke nosim i u grob a neke ćemo ostvariti kroz život. No nikada ne smijemo ostati bez njih. Oni daju smisao svemu. Životu, ljubavi, vezama, prijateljstvu.
Vjerujem da će moj san, da nikada ne postanem kao ostatak muškog roda biti ostvaren. Iako sam malo skrenuo s puta, žao mi je.
Ne želim ići tim putem i vraćam se natrag. Moje greške biti će putokazi do ostvarenja mojeg sna. I njega nosim do groba, ali zadnji dan mojeg života, znati ću da sam uspio. Znati ću za što sam živio.

Danas se osjećam predivno. Onako kako sam se nekada stalno osjećao. I želim se ovako osjećati uvijek. Pomalo tužan, no samo pomalo. I toliko bih sada volio uletjeti u zagrljaj, u topao mirisan zagrljaj. držati rukicu i ljubiti je. volio bih toliko, toliko prokleto jako da sada mogu biti kao nekada, u okruženju koje me održavalo ovakvim. Kuda su otišli svi lijepi dani? ( otvaram škrinju uspomena i pitam se, jeste li tu?)

U meni je dijete koje vjeruje da nikada ne mora odrasti, da zauvijek može živjeti zaštićen ljušturom velikoga čovjeka.
Dakle moji snovi, snovi koje sanjam su da zauvijek ostanem ovakav.
Želim biti nježan, dobar, želim uživati u zagrljajima, poljupcima, dodirima. Želim uživati, želim da se moj život takav i nastavi.
Toliko sam se puta potukao, napio ili nešto slično. I nikada, nikada nisam shvaćao, što mi zapravo trebalo.

a trebalo mi je zagrljaj, trebao mi je poljubac i trebao mi je vjetar na licu da obriše suze s mojega lica. Trebalo mi je da se nikada ne pretvaram da sam onaj koji nisam.

Image and video hosting by TinyPic


I know
Days will come and go
Maybe I'll grow old
But I will die

da i ja znam da ću umrijeti, ne mogu ni ja živjeti zauvijek. I to je ono što mi je posebno bitno. Da nakon mene ostane netko kao ja, netko tko će učiti od mene. Volio sam krug ljudi oko sebe, kada bih učili svi zajedno cijeniti jedni druge. voljeti se i poštivati. Zašto je nestalo sveto, sve lijepo što smo imali?

Moji su snovi bili da zauvijek moj život vodi ljubav. Moji su putovi bili samo oni kroz ljubav, kroz romantiku, kroz stvari koje sam obožavao.
Alkohol je bio uvijek tu, prisutan i ubijao me a nisam znao. Nisam ga takvoga osjetio. Pomogao mi je zaboraviti, pomogao mi je koliko i nije.
Očito je, ne mogu više ovako. Biti ću onaj stari. Jer forsiranjem sebe da budem ovakav, nisam ništa pozitivno postigao.

Želim izaći na ulicu, loviti lijepe poglede, osjetiti divne zagrljaje. Želim da sve bude kao prije. Barem djelomično. Želim da dijete u meni zadovolji sve svoje potrebe. Želim da moje srce zadovolji sve svoje potrebe.

Image and video hosting by TinyPic

Moji novi snovi... Stalno sanjarim o nečemu. Želim da ljudi promjene razmišljanja o meni. Steknuo sam krivi dojam o sebi kod njih. i to se nije smjelo dogoditi. nije :(

As I look around this room
Seeing worried eyes that know
It's time we cannot buy
Was this worth the time to write
Was this worth the time to write

U svoje životu napisao sam toliko pjesama, postova, priči i pričica.
Toliko sam svojeg vremena i života uložio u to pisanje, svoje duše i ljubavi, svoje boli i svojih snova.
Toliko sam puta u životu pogriješio i tako mi je žao... Žao mi je svih osoba koje sam povrijedio.
Kada bih barem mogao vratiti vrijeme. Kada bih barem mogao kontrolirati srce i imati ga na uzici. Ali srce voli slijepo, srce se zaljubi. I srcem ne možemo vladati. Ljubavlju nitko ne može ovladati jer ona vlada svime.

Da bih stvorio svoje snove ponovno, potrebno je jako malo. ali da bi ih realizirao, trebati će jako puno. Ono što ja želim, prvi puta sada da tražim uslugu. Zapravo, tražim prijateljstvo. Nove prijatelje, nove mogućnosti. Novu nadu da ću ovaj put uspjeti zauvijek ostati isti. Ja želim zauvijek ostati isti. Ali ne onakav kakav sam bio jučer. Ne onakav kakav sam bio zadnjih 2-2 i pol godine.
želim biti onakav, kakav jesam. Onakav, kakav se ne moram pretvarati da sam išta što nisam.
Toliko maski, toliko laži. Vjerujem da je malo ljudi koji poznaju moje prvo lice. No od danas, moje pravo lice biti će moje jedino lice.
i ne želim biti u očima drugih hladan, bahat i perverzan kreten. jer ja to nisam. jer ja to ne želim biti. Ja sam onaj kojemu se možete javiti kada boli, ja sam onaj koji zna kako bol boli i ja sam onaj koji živi za ljubav. Moji su snovi ljubav, moje su vjere ljubav i moja nada je ljubav.




Moji snovi

Majko, ti si mi dala život
I mislio sam kako si me proklela
No sada, sada znam da se isplatilo patiti
sada znam da je isplatilo sve progutati
i postati, postati ono što sam oduvijek htio
ono što sam oduvijek sanjao.

Nekada majko, riječi tvoje nisam shvaćao
Nisam se na njih obraćao
Slijedio sam svoje snove
Pretežno crvene i crne boje.

Ljubio sam trnje ruže
volio sam ljubiti više da krv curi duže
Volio sam krv proliti
za ljubav vječnu se pomoliti.

Da nije bilo snova mojih
Ne bi bilo ni uspomena mojih ni tvojih
Jer čemu živjeti
ako svoje snove ne možemo ostvariti.

Ja ne vjerujem u boga majko
I nemoj se ubijati zato
jer vjerujem u snove
a snovi moji su ljubav iz srca kao što je tvoje i moje
ja nisam sin, ja nisam sin kojim se možeš ponositi
ja nisam sin, koji će se proslaviti
ali ja sam majko, sin
koji će za svoje snove umrijeti.



Glupo je reći kako kako nemamo snove. Svi mi imamo snove. Glupo je reći kako ne volimo, jer svi mi volimo.
I ljubav je dio svih nas. Dio smo ljubavi, jer su nas roditelji stvorili. Dio smo ljubavi jer živimo u milosti prirode. I ljubav je svuda oko nas, moramo je znati osjetiti.

Tko će mi pružiti ruku prijateljstva? tko će jednog dana reći, kao što su to nekada ljudi mogli govoriti.. tko će reći da sam dobra osoba i da sam onaj stari? da imam vjere u boga molio bih ga samo jednu stvar. A to je da svima vama mogu biti prijatelj i da svima vama mogu pomoći. Cijelom svijetu, samo da mogu pomagati, i želio bih svoj život tako okončati.

Svaki puta kada pomažem drugima pomogao sam i sebi. I zato želim da svim svojim prijateljima kažete za mene ako ikada budete mislili da trebaju nekoga tko ih razumije. toliko je toga na internetu o meni. svi blogovi prije i ovaj, toliko sam toga napisao, ne bih mogao da nisam i doživio. Za sve ljude na svijetu uvijek ću biti tu i ovaj puta molim za pomoć da se vratim na svoje noge. molim za ruke prijateljstva.
ostvarenje mojih snova.


Image and video hosting by TinyPic




Image Hosted by ImageShack.us
02.10.2009. | 17:40 | †10† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Siječanj 2014 (1)
Travanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



...Pain Over Darkness...

O blogu

Eto za sve koji me znaju upoznati su da je ovo samo nastavak mene, moje novo poglavlje.
Zašto je nastao ovaj blog možete vidjeti ovdje:
http://blackenutopia.blog.hr
Ono što možete očekivati na ovome blogu su priče i pjesme različite tematike, nekada samo izljevi emocija i slično. Najlakši način da saznate nešto o meni je da čitate moj blog jer on govori sve o meni što bi vam ja sam rekao a možda čak i prešutio.
Za sada je ovo sve što vam želim reći u vezi bloga a s vremenom će tu možda pisati još nešto..
Krenimo dalje..

About me


Ponešto o meni. Da izbjegnem ona rutinska pitanja. A sve što ne budete pronašli ovdje, upitajte me na mail, msn, ili gdje god vi želite.

Dakle...

Rođen sam 12.3.1989 godine.
Za one koji ne znaju u horoskopu sam dakle riba. Najemotivniji horoskopski znak ujedno.
Nerealan sam, maštovit i često pomislim da sam kao petar pan, barem iznutra. Da nikada neću odrasti.

Kada bi se želio opisati ukratko, bilo bi to teško ali mogao bih od prilike ovako:

Ljubav, romantika, mistika, depresija.

Ona osoba koja sam danas, izgrađena je uz glazbu. Nitko drugi nije toliko bio bitan u mome stvaranju sebe kao glazba.

Cradle of filth - Band zbog kojeg sam shvatio ono što jesam, band zbog kojeg sam shvatio da ono što volim me ne čini ludim, samo drugačijim.
Izopaćena umjetnost.

Obožavam žene, njihovu ljepotu, njihovu nevinost i dobrotu.
Mrzim žene koje izgube svoju nježnost i mrzim žene koje izgube svoje samopoštovanje, dakle mrzim kurve.

Ajmo malo i onih tipičnih nabrajanja svega što volim :

Zimu, svijeće, alkohol, seks,erotiku, romantiku, groblja, noć, mjesec, zvijezde, jesen, kišu, glazbu, životinje, zelenilo, šume, prirodu koju nije uništila ljudska ruka. Volim majku prirodu.

Eto u koliko netko i dalje želi saznati nešto više ili jednostavno treba nekoga kao moralnu podršku, prijatelja ili slično, tu sam.
MSN - Blackentheangel@windowslive.com
Facebook - Upišite Blacken Theangel i to sam ja.

U koliko mi želite poslati mail možete na msn adresu tako cu najprije vidjeti.

I ono što slušam trenutno



Join me in death

ponekada i najjači plaću, ponekada i najmanja ružna riječ tjera nekoga da ispusti suzu.
Suze su sastavni dio života većine danas, tako i samoga, mene

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Krv je ono prokleto u nama tekućina koju miješam s alkoholom. Prolazi cijelim našim tijelom, raznosi bol po njemu, ponekada jednostavno želiš kao iz kade vodu, zauvijek je ispustiti.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Iza maske sam jedino siguran da nikada neću pred svima izgledati slab, iza laži iza onoga što prezirem, biti nešto što nisi, samo da bi izdržao životu u ovome svijetu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nema boga, portala i ljepši svijet, nema magije, nema ljepote, bajke su samo u knjigama..
Zato je ovo jedini način da odeš u ljepši svijet, jedini način da zaboraviš koliko doista život boli.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Poželim nekada biti samo svijest, ne tjelesna energija i promatrati tugu ljudi, učiti o njoj. Poželim biti anđel i gledati ljude kako umiru, najcrnji anđel.


Image Hosted by ImageShack.us


Ja to jesam, s ponosom. Zauvijek ću to biti, s ponosom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

listen to them,the children of the night, how sweet music they make




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se