alone....
.....I have been told to honour life
and what therein I'll find
but if all I see is darkness,
let me die and wake up blind
As the gleaming blade before me,
singing lullabies of loss
Whispering "Death is your redeemer
to the Paradise you've lost"...
O čemu da pišem? O tome kako je jedan kratak period sve bilo uredu? O tome kako sam mislila da sam se sa nekim stvarima zauvijek oprostila? Sad kužim da ne možeš pobjeći od nečega što jesi, što si postao. Moje greške su sada dio mene, neizbrisive...ali pokušavam popraviti svoje propuste odlukom da ih više ne činim....
I to je početak....
Moj ˝preobražaj˝je doveo do toga da sam postala još osjetljivija nego prije... s jedne strane je to ok, ali s druge nije... Ono što sam prije podnosila, sada me tjera u plač...jako loše....
Da mogu birati radije bih onaj okrutni i hladni oklop, da nitko ne vidi što stvarno osjećaš....bolje je ne dopustiti drugima da vide kakvu moć imaju nad tobom....
ne želim šutjeti... ako imam nešto za reći. Zašto gutati riječi da ne povrijedim druge ako to zaslužuju? zašto me onda muči savjest kad znam da to zaslužuju?
...Once I held in my hand the starlight of Eden
and the white sky lay open in a soul that was free
(But the years flew so fast as the shadows were cast
and I woke up one morning with no reason to be).....
Inclusi in corpore…
Kad ono unutra preraste ono izvana….
Što bi napravili da se jednog dana probudite u drugom tijelu…koje se od sadašnjeg razlikuje po tome što je nemoćno …a duh je ostao vaš stari…onaj koji sanja o mnoštvu stvari koje vaše novo tijelo nije sposobno učiniti…. Kako se boriti s tim?
Osjećaj da si zarobljenik u vlastitom tijelu… kako se čovjek može toga osloboditi? Možeš li biti sretan i ispunjen znajući da nikad nećeš imati onu slobodu, koje drugi ljudi nisu ni svjesni, dok je jednog dana ne izgube…
Što vi smatrete pod gubitkom slobode? Onaj zatvor u koji ljudi dospiju kad učine nešto loše? Što je sa ovim osobnim zatvorom u koji budete smješteni bez obzira na to jeste li bili zli ili ne…
"Zdrav duh u zdravu tijelu je najkraći opis sreće."
John Locke
Kad kažem sloboda, uvijek u glavi dobijem nekakvu sliku osobe (sretne!) kako trči širokom livadom dok blagi vjetar puše u njenom smjeru. Vjerojatno svatko ima neku svoju sliku, drugačiju od ove moje…ali bit je u tome da tvoje fizičko tijelo(ljuštura) može realizirati ono što tvoje unutarnje tijelo treba… kad se to poremeti, nestane sloboda… kako živjeti bez te slobode? Vrijedi li uopće?