Ovo više nisam ja, to je netko razbijeno staklo, ne mogu ga više nikad zacijeliti,
Mogu pokušati sa ljepilom, ali nikad više neće biti cijelo…
Pokušavam se vratiti na staro, ali ne mogu, ovo je put bez povratka…bez cilja…
Više ne osjećam ono što je nekad bilo…
Nisam pesimistična…ne želim to biti, ali nemam snage da glumim, da se pretvaram da sam ono što nisam… da se pravim da osjećam ono čega nema… što je to sreća…ili ljubav… to je nešto nepojmljivo , nezamislivo iz moje perspektive…
Osjećam da gubim ljude oko sebe…sebe sam već izgubila…
Treba mi prijatelj… koliko god mi trebaju, toliko osjećam da se udaljavamo… ne želim to…ostati sama…ali mislim da drugačije ne može biti…
Ne mogu se otvarati ljudima…jednostavno ne mogu…ne mogu biti bliska s nikim…ne mogu se natjerati na to….
Svi odu….otišli su… imam osjećaj da bi i ovi oko mene otišli da im se približim…ne svojom voljom…ali kao da je to suđeno…da ljudi nestanu kad ti najviše trebaju…
Razmišljala sam o onome da ti život da onoliko koliko možeš podnijeti… očito sam jako izdržljiva…jer podnijela sam više nego što sam mislila da bi ikad mogla…ali ono što od mene ostaje nakon svega toga nije vrijedno ničega….
Želim otići negdje daleko, biti sama… da ne progovorim više ni riječ s nikim…da ne moram više gledati ovaj svijet…da ne mogu više nikome činiti zlo… da ne moram biti sama među hrpom ljudi…manje je bolno kad si stvarno sam…
Voljela bih da sam nevidljiva, da sjedim na oblaku i da promatram ljude ispod… da me ne vide i ne znaju da sam ondje…da im mogu pomagati…potajno…
S jedne strane čini se bolno biti sam, ali zapravo to i nije tako strašno… tako se zapravo štitiš od onoga što dolazi… od boli koja ostaje kada ljudi odu…kada umru….
bolje je cijeli ivot biti sam, nego podnositi onu prazninu koja ti ostaje nakon smrti...smiješno je kako ljude uzimamo zdravo za gotovo, ne znamo što smo imali dok ih ne izgubimo...
Mrzim sve ovo…ne ljude, nego sebe i ovo u što se pretvaram…mrzim to što znam da sam propalica…sada i zauvijek…
Ne mogu ništa promijeniti… da se mogu roditi ponovo kao netko…početi iznova…
Ovo je najviše što sam o sebi ikad izbacila na papir… ne znam hoću li to na kraju obrisati ili ne…
