GREAT, BIG ,COLD WORLD

Nikad ne pričam o svojim osjećajima…nikad nikome nisam rekla kako se stvarno osjećam …nikad nikoga nije ni stvarno zanimalo…ionako ne bi shvatili ni riječ…
Kad sam s drugima trudim se biti nasmijana i sve OK ,ali zapravo nije tako…nitko nikad ni ne shvati kako se užasno osjećaš… zar sve trebaš napisati posred čela da bi netko mario…da bi netko shvatio da imaš ozbiljnih problema…
Ne znam jesam li samo ja takva osoba, ali ako baš hoćete iskreno uvijek shvatim kako se netko osjeća, koliko god to glupo i umišljeno zvučalo, uvijek shvatim kad nekom treba nekakva pomoć, ( ne garantiram da sam je uvijek sposobna pružiti kako treba ,ali bar se trudim) to se vidi…da ljudi samo na jednu jebenu minutu unutar ta 24 sata uspiju zašutjeti i stati sa strane …u toj jednoj minuti bi bili svjesni što se događa oko njih..kome mogu pomoći…ali očito su ljudi toliko sebični da ne žele nikome ništa pružiti, jer zašto bi on trebao biti sretniji od mene… svi su takvi…
Kad se radi o pomoći nitko ne vidi ni cm dalje od svog nosa, ali zato su svi tu kad treba sudjelovati u ponižavanju, ismijavanju, zlostavljanju…zašto ste takvi….

Nekad mi treba samo jedna riječ, a nekad da šute ali da su tu…da znam da postoji netko kome je stalo i tko suosjeća…nekad mi treba samo to…sad mi treba samo to…(jeli glupo ako kažem˝samo to˝…)…a sad toga nema…toga nikad nema…

Možda sam preosjetljiva…trudim se da se to ne vidi…ali što više krijem i potiskujem neke stvari u sebi, to se gore osjećam…
Trebala sam ići kod psihologa…na razgovore…ali sam shvatila da mi ne bi mogao pomoči…prvi problem je da mu se ne bih mogla otvoriti i govoriti ono što ni vama ne mogu napisati…a druga stvar je da mi on ne bi mogao riješiti probleme…samo bi pričala ali ništa se ne bi promijenilo….sve bi ostalo stajati na mjestu na kojem je i sad…
Pila sam i neke jadne tablete…nije ništa bilo bolje…

Dnevno na samoubojstvo pomislim najmanje 10 puta…i na satovima se ubijam razmišljajući o tom…

To je tako blizu, na dohvat ruke , a opet tako daleko…tako moguće, a opet tako strano i nepoznato…

Pitam se i koliko bi to bilo sebično od mene…pa onda opet mislim da imam pravo na to …bili koga povrijedila…možda bi par ljudi plakalo prvih par dana, ali kasnije bi zaboravili da sam postojala…možda bi me se ponekad sjetili u razgovoru…zamislili bi se na minutu- dvije…a onda bi se vratili svojim životima…tako to uvijek bude…

Kažu da svi problemi dolaze iz djetinjstva…ako mislite imati djecu, dobro promislite želite li ih stvarno..možete ih upropastiti…mislim da je to istina.
Maltretiranja , zapostavljanja , zlostavljanja, …od vršnjaka i obitelji potpuno će vas upropastiti…vjerujte ni na riječ…puno toga , od kronične nesigurnosti do mnoštva drugih strahova, fobija itd. …
Nikad ne bih imala dijete…zašto rađati ono što ćeš upropastiti. Kažu da dijete nasljeđuje i depresije , itd … moje dijete onda ne bi čekala svijetla budućnost…
Zato nikad neću roditi…
Možete to gledati i ovako: Toliko mi je stalo do mog djeteta da sam odlučila da ga nikad ne rodim. Ne želim mu priuštiti tu patnju…previše ga volim da bi mu to učinila.


13.11.2006. | 19:31 | 2 K | P | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Prosinac 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (6)
Studeni 2006 (5)
Listopad 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga

everything about nothing...


Linkovi

comablack@net.hr


Metallica
Fade To Black

Life it seems, will fade away
Drifting further every day
Getting lost within myself
Nothing matters no one else
I have lost the will to live
Simply nothing more to give
There is nothing more for me
Need the end to set me free

Things are not what they used to be
Missing one inside of me
Deathly lost, this can't be real
Cannot stand this hell I feel
Emptiness is filing me
To the point of agony
Growing darkness taking dawn
I was me, but now He's gone

No one but me can save myself, but it's too late
Now I can't think, think why I should even try
Yesterday seems as though it never existed
Death Greets me warm, now I will just say good-bye