vBulletin tracker
Free Counter | Diseńo Web
crna bobica

moja obitelj

13 rujan 2011

Danas smo na engleskom pričali o životinjama. Bilo je pitanje : Što misliš, koja si ti životinja?
Svi su napisali da su tigrovi, lavice, pume, vukovi, kojoti, šakali ili pak gepardi.
Ali, budimo iskreni, prije smo slični pandama ili koalama koji se zavale u mekano gnijezdo među granama, dremuckaju i glođu nekakvu bambusovu mladicu.

Kad bi mogla zamisliti svoju obitelj kao životinje to bi svakako bile morske krave.
Zašto?
Pa, kao prvo, sisavci su. Kao drugo, biljožderi su (zahvaljujući mojoj mami to smo uglavnom i mi).
Kao treće, imaju masovno tijelo sretan, kao četvrto, mozak im se ubraja u najmanje među sisavcima (ok, za ovo sam se samo šalila)
Kao peto, morske krave i slonovi imaju zajedničke pretke.



Ajme meni nije mi dobro

Ne mogu vjerovati da je tako brzo počela škola! Cijelo ljeto mi se odvrtilo pred očima.
Danas sam strpala sve knjige, olovke, bojice, radne, teke, listiće za ovo, listiće za ono, zbirke zadataka i mape neznamvišečega u torbu. Kad sam došla u školu Klara me pogledala onim jesi-li-ti-pukla pogledom. Svi su ponjeli samo ono osnovno: udžbenike, teke i olovku.
Ma krasno.
Zamislite kako je sve to nositi na leđima u zvizdan!!!
Još sam na sebi imala duge crne hlače jer su sve druge bile na pranju.
Ali, što se mora, mora se. Stavila sam mp3 na uši i uz Ramonese se nekako dogegala do kuće.
Zašto svi ne bi imali jedan od onih malih ipad-ova na kojima bi bilo gradivo. Samo bi trebali tutnut to u džep i u školu?
Ili, zašto ne bi imali ormariće za knjige u školi kao oni u naprednijim državama?!

No, neću više kljuckat o težini torba.
Idem leć u krevet i zaspat jer cilo ljeto nisam se probudila i vidila da na satu piše 6:45.



alo alo di si?

11 rujan 2011

wave za klaru, moju bff.
jaaaavi see!



Na rođendanu

10 rujan 2011


Neki dan sam bila na jednom rođendanu.
Problem kod rođendana je što svi pokušavaju izgledati najbolje, ponašati se najbolje i mare za i najmanje sitnice.
Na rođendanima se svi pretvaraju u lešinare i vrebaju kad će žrtva napraviti nešto krivo.
Tako je na tom rođendanu došlo vrijeme da prije odlaska u kino otiđemo na picu.
Svi smo se poredali za stol i naručili uobičajene stvari kao koktu ili kolu ili sprite ili fantu. Ja sam htjela popiti pago od limuna i limete, ali nisam mislila da je pravo vrijeme za to.
Na stol su došle dvije primamljujuće, savršene, mirišljave, divne jumbo pice. Svi smo bili gladni do bola, ali pristojno je nevoljko uzeti komadić pice, zatim se cijelo vrijeme žaliti kako si dobila prevelik komad, pa onda kukati kako nisi gladna, a onda vrebati kad će neko od njih napraviti pogrešku u koracima.
Najveći problem je bio, kad smo svi ''nevoljko'' pojeli sve komade pice do jednog. Znalo se, onaj tko pojede i taj komad je ''žderonja''. Svi gladno gledamo kad će netko popustiti. prolaze sekunde. Na kraju, nazovimo je L, ubaci posljednji komad božanstvene pice u tanjur od (nazovimo je tako) K. K ga prebaci meni i tako sve dok nekome nije dosadilo pa je bacio taj komad.
Slavljenica koju ćemo nazvati G kaže: Amo igrat na gluvi telefon!
Svi s oduševljenjem prihvate ideju. Ali, što će došapnuti drugome?
Prva počne G i šapne da sam ja pametna. Hehe.
Netko je odlučio našaliti se pa je krivo šapnuo i K, koja je bila zadnja naglas izgovori da sam ja neuredna. Mislim, stvarno!
Onda je došao red na R koja je rekla: starka, i to je bez problema okružilo i vratilo se nepromijenjeno.
Došao je red na N, ali ona bi od sedam stvari kojih bi se igrali na rođendanu sudjelovala u tri. Naravno, preskočila je svoj red.
V je jedva dočekala svoj red da kaže što je htjela, ali ona je tako jadna da je rekla: pica, pojest će te.
Napokon je došao moj red i, da podignem atmosferu rekla sam: trolovi se valjaju u blatu.
Ali, one nemaju blage veze što su to trolovi i zašto se valjaju u blatu, a također nemaju mašte da zamisle to, pa je na kraju ispalo nešto s blatobranima.
Eh.




Sapunice

06 rujan 2011

Na ovu me temu inspirirao post od Djevojke sa zlatnom naušnicom.

Koliko su glupe sapunice?
Na primjer meksičke i španjolske.
Njih smo prve počeli gledati. Glavni lik je apsolutno uvijek prezgodna cura dobrog srca koja se moli djevici Guedalupskoj. U nju se apsolutno uvijek mora zaljubiti prezgodni muškarac. Uvijek mora postojati i jedna zla prenašminkana ženetina koja je zaljubljena u tog potonjeg i koja bi dala sve da ih razdvoji. Sve bi sretno završilo da nije ostalo još sto epizoda koje se trebaju iskoristiti.
U tih sto epizoda će se pedeset i dva puta rastaviti, dva puta skoro poginuti, skoro vjenčati (ona će, naravno, pobjeći zbog nekog glupog razloga), otkriti mračne tajne, povezati s mafijom, i na kraju napokon vjenčati i doći će miljon i pet tisuća devetsto dvadeset i dvije siromašne osobe koje ona navodno poznaje i pomaže im.

Onda nove, turske. Prekrasne crnokose ženske koje plaču ko kišna godina i manje prekrasni crnokosi muškarci koji ih neuvjerljivo tješe i štite.

Pa hrvatske. To su najgore. Uvijek isti glumci glume iste uloge. Epizoda ima previše, a radnje premalo. Uzmimo na primjer zabranjenu ljubav. Počela je kad sam ja imala šest godina, a prekinula se kad sam imala osam. 759 epizoda, ljudovi moji. Kad pomislite jupi nema je više, ona se dvije i desete VRATI. Kako se samo usuđuje?!

Ne zaboravimo talijanske. Nekoć je bila ona koja se zvala Čarolija ili tako nekako. Mnoštvo doktora milozvučnih glasova koji se svađaju i tako godinama. Kako im se samo da? Naravno moraju osvježiti radnju pa ubace neku novu žensku, invalide, oca koji vara ženu ili automobilsku nesreću.
Predlažem da svi ti koji rade sapunice stanu na koju godinu da nađu koju novfu temu koja će se vrtiti idućih dvadeset i pet godina.




Ja i zviri

04 rujan 2011

Zar nije strašan ovaj morski pas? Inače imam fobiju od njih.
Nekad me strašno strah otići sve do bova kada plivam jer imam nekakav predosjećaj da će se pojaviti. Svaki put kad i dođem do bova pokušavam se što više stisnuti da i ako dođe ne primijeti mene već sočne trećašiče na drugoj strani. Ali, na sreću nikad se ne pojavi.
Mene je prelako prestrašiti kad su u pitanju morski psi. Na primjer tako sam u Zaostrogu plivala s prijateljicama i jedna je rekla da se oko Neretve skupljaju modrulji koji plivaju sto i pedeset na sat i da se treba polako plivati jer osjete vibracije u vodi.
To mi je rekla baš nakon što sam preplivala kilometar kraulom. Zvučalo je uvjerljivo pa me ostatak dana nisu mogle uvjeriti da uđem dublje od plićaka.
Sutradan me uspjela nagovoriti prijateljičina baka jer je rekla da ga, ako i dođe treba dobro opalit nogom po njušci. Cijeli dan sam se zbog tog osjećala nepobjedivo, ali sam se sutra sjetila da modrulji nemaju njuške i da će mi modrulj prije pojesti ispruženu nogu nego ga ja dobro opalim.



Kod zubarice

02 rujan 2011

Strašno me bole usta zbog donjeg dijela aparatića kojeg sam jutros postavila. Ali, još se kroz bolove stignem nasmijati događajima od jutros.
Trebali smo doći u zubarice u 12:15, ali mama je u jedanaest krenula vanka u šetnju sa mojim sestrama i to se odužilo sve do jedanaest i petnaest kad smo već trebali biti u autu.
Onda se deset minuta pokušavala sjetiti gdje je parkirala auto pa se tata još deset minuta pokušavao sjetiti gdje je ostavio auto.
Na kraju su se sjetili da je auto kod automehaničara. Odlučeno je da mama i ja idemo autobusom, ali čim smo stigli do stanice sjetila se da bi nas to ukupno došlo četrdeset kuna.
Tada je donešena odluka da se ide tetinim autom.
Ali, treba još pet minuta da otiđemo po ključ i još pet minuta da mama uopće shvati kako se vozi tako star auto. Kad smo došli u grad, naravno, nije bilo mjesta za parkiranje pa smo se parkirale u daljoj okolici Solina.
Kad smo, jadne, došle do zgrade dočekale su nas stepenice. Nekim čudom je bilo tek 12:10 kad smo ušle u čekaonicu.
Čekale smo tako oko 25 minuta pa mi je pukao film pa sam rekla da pokucamo na Vrata, a ne da kao kulturni ljudi sjedimo u nekakvoj čekaonici.
Ali mama je rekla da je moja zubarica u uhu-hu mjesecu trudnoće i da se dovukla vamo samo zato što je tatina kolegica s posla njezina mama i da je zadnja stvar koja zanima jednu trudnicu postavljanje nekakvih zakovica na moje zube.
Nakon pet minuta ni ona nije imala obzira za nesretnu trudnicu pa smo išle pokucati na Vrata. Ispostavilo se da jadna trudnica kojoj je teško sjediti na tvrdoj stolici već ima jednog pacijenta.
Još petnaest minuta pogledavanja prema vratima svaki put kad bi nečije cipele zaškripale.
Napokon je došla neka žena pa sam primljena.
Strašno je neugodno ležati na čudno namještenoj stolici s komadom gume koji me sprječava da zatvorim usta dok trudnica koja jedva čeka otići kući i zavaliti se pred TV čavrlja s kolegicom. Valjda radi po onom principu ˝jedna bravica na jedan sat˝ .
- Jel ti se ovaj tjedan javio Po- OK, lik se valjda ne zove Po ali sam tako čula.
- Tko je to?- pita pomoćnica.
- Jedan pacijent. Taj svaki tjedan razbije aparatić pa mu ga moram popraviti- nekoliko nekoliko blagih uvreda, a zatim tišina popraćena krkljanjem cjevčice koja je skupljala slinu iz mojih usta.
Baš me zanima kamo odlazi sva ta usisana slina.
Možda u onu čašicu koja se svaki put na kraju pregleda sama napuni vodom.
Nikad više neću popit tekućinu iz te čašice.
Na radiju se začuje neuvjerljiv Jacin govor pa razgovor živne.
Nekako dospiju na temu laptopa i neznanvišečega što bi uskoro trebali dobiti i jadikovanje moje zubarice koja će tada biti na porodiljnom.
Onda je kolegica otišla i ja sam dobila još jednu bravicu.
Čulo se prskanje jer se zubarica hladila nečim što je trebalo doći u moja usta. Osjećala sam da se prilagođavam okolišu kao krtica na primjer. Nisam mogla puno vidjeti jer mi je glava bila u groznom položaju, a bojala sam se pomaknuti da se ne ozlijedim nečim iz usta. Tako sam ovisila samo o sluhu.
Jadne krtice.
Napokon mi je netko počeo mazati nekakvu kiselinu na zube i lijepiti aparatić. U 14:30 sam bila gotova.
Tako mi je grozno sada. Mogu jesti samo Čokolino, usitnjenu blitvu i juhice. Ako želim pojesti nešto kao ribu moram je do kraja usitniti jezikom i progutati.



Ali ja barem ne izgledam kretenski kao Katy na slici.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se