19

srijeda

rujan

2012

Nekom smrkne, nekom svane

Proživljavam najljepše trenutke u životu! Ponovno, iznova. Kao da je svemir stisnuo repeat na svaki sretni događaj u našem životu. Ti i ja smo stvoreni jedno za drugo. Ne malo puta jedno drugom ponavljamo. Imamo iste ciljeve, cijenimo iste kvalitete kod ljudi, težimo istim vrijednostima, smijemo se istim stvarima. Ti si mom loncu poklopac! Uspjeli smo od dvoje različitih ljudi stvoriti savršeni sklad. Jer ja se raspadam, na divne stanice... Od nas dvoje stvorili smo još jedan život, zaželjeli curicu i eto nje lupka u mojoj buši dok me ti toviš lješnjacima i usporedno naslanjaš uho na pupak. Djeluje kao stimulans.

Uporno želim zaustaviti taj osjećaj. Baš taj, u baš ovo vrijeme, na baš ovom mjestu! Sanjala sam o takvoj sreći oduvijek. Stisne me oko srca kad imalo pomislim da će ikada stati. Neće! Neće, kaže on, i ja znam da neće! Imamo takav dogovor – ljubav se zalijeva, ljubav se hrani, njeguje, trenira... s njome se bavi. I zato se i dan danas svako jutro opraštamo na vratima poljupcima, i zato mi fališ dok si na poslu, i zato misliš na mene u tisuću sms-ova u toku radnog dana, i zato uživam kuhajući i čekajući te na vratima kao američke kućanice u filmovima iz 50-ih. Ma meni je to super! Ja uživam! Da te nema, umrla bih od samoće.

Nakon bezbroj tupih, razočaranih pogleda koje uzalud pokušavam sakriti od tebe rekao si Nisi si mogla izabrati goru prijateljicu od nje. I još si je izabrala za kumu. Pa vas dvije nemate ništa zajedničko. Sve što ti jesi, ona nije! I šutim. U pravu je. Uzalud puka objašnjenja Pa mi se znamo više od 20 godina, pa mi smo se zajedno igrale, zajedno odrasle... U glavi mi se kao vrtuljak okreću uspomene, izlasci, druženja, filmske večeri, zajednička plakanja, odlasci u školu, a opet ona, baš ona, sad ne uživa u mojoj sreći. Baš ona nije tu da pita kako sam, kako je beba, kako se osjećaš... K vragu boli me i to što sam morala pamtiti datume tvojih menstruacija da znam da li se primilo ili ne, što sam bila uz tebe kad si išla na operaciju, kad nisi mogla imati djece, kad si išla na umjetnu oplodnju, cijelu tvoju trudnoću, svaki dan sam bila tu! Zar meni ne treba prijateljica jer sam eto ja sretna i kod mene ide sve onako si zamislim? Zar ne možeš uživati sa mnom? Zar nije to svrha prijateljstva – da se zajedno smijemo? Zašto si toliko ohola?

Nemam najbolju prijateljicu. Nemam je više. Bojim se ljudi, bojim se prijatelja. Bojim se biti bliska s nekim. Bojim se podijeliti sreću s nekim. Jesu li ljudi oduvijek bili takvi, jesu li svi takvi?

Zatvorim se u svoj stančić.. ah da, sad mi opet treba biti krivo jer je divan i jer sam ponosna na njega jer smo ga sami svojim rukama stvorili, i u glavi mi odzvanja tvoje lupetanje kako crne pločice nisu dobre za kupaonu... Zar stvarno ne možeš u ničemu uživati sa mnom? Ja sam to htjela, meni su lijepe, ja sam ih platila, ja ih čistim! K vragu sa svime!
Zatvorim se u svoj stančić, u utočište mojih boja i zelenila. Plešem, skačem, čistim, peglam, kuham, uživam. Mirna sam, ali opet mi fališ ti.

17

ponedjeljak

rujan

2012

Sretni završetci pripadaju samo bajkama

Ne, ne želim te natrag.

Ne želim natrag ni sebe kakvu si me stvorio dok sam slijepa od ljubavi pristala da me oblikuješ prema svojim željama
kao komadić gline.

A bili smo tako savršen par.
Ti, iako mlad, ali već uspješan u svom poslu, ja uspješna u svom studiju.
Djeca sa perspektivom i sa budućnosti.
Tako su nas vidjeli svi.
Tako si nas vidio i ti.

Čak sam nas tako vidjela i ja, dok sam još vjerovala u ljubav.
I u tebe. I u nas.

Sve do jednog blaženog trenutka kad je tvoj spolni ogran SLUČAJNO kliznuo u spolni organ moje bliske rođakinje.
Da, zaista slučajno, nenamjerno, onako usput, a mene voliš i ja sam ta.

Kao neki lijek za dosadašnje sljepilo, čudesno sam progledala i bez pomoći magičnih viših sila koje se na brdima, nebu, drveću i ostalom ukažu svaki put kad vjerski turizam posustane i nabrekla kesa debelih popova postane malo manje nabrekla.

Slučajno sam shvatila da ja nisam tvoj klijent kome se obraćaš u sudnici onako sa visine, nego nekakva tvoja sada već bivša cura.

Tvoja pitanja, kontrole, provjere, raspolaganje samnom i sa svakom minutom mog vremena, dok istovremeno u tvoje ja nisam mogla, a ni smjela imati uvid...jer ti si ipak muško.
Prezaposleno muško.
Klijentima, sastancima i traženju slučajnih klizališta za svoj ponos.

Nikad te neću poželjeti natrag i primiti natrag.
Ostani u svom svijetu obmana, put na kojem si više nikad neće susresti moj.

Kažlju ljudi da svako zlo za neko dobro.
Nije da se nisam uvjerila u to..iako u tvom slučaju dobro i zlo baš i nemaju razliku.
Zapravo, ti ju ne vidiš.

A sretni završetci pripadaju samo bajkama.
Ako je tako, upravo živim u jednoj.

15

subota

rujan

2012

Tragajući

Osmjeh otvara sva vrata... i zatvara usta znatiželjnicima. Barem dok ne okreneš leđa, a onda više nije bitno da li će se pitati zašto si toliko sretna, zašto si toliko različita, zašto si toliko posebna, zašto si puna sebe... I hodom filmskih diva zamišljaš da kročiš po crvenom tepihu, ponosno pored njih, čuvajući tajnu za sebe, zadržavajući led u očima i tješiš se – još malo, još malo... Još malo da otključaš svoja vrata i zatvoriš ih svima pred očima. I tad si slaba. Jadna. Plačljiva. Tad si dijete željno zagrljaja i lijepih riječi. Dijete koje sanja o nekom boljem svijetu, bez glume i skrivanja. Svijetu iz bajke gdje dobro pobjeđuje zlo. Gdje postoji pouka na kraju, gdje se ne ponavljaju greške i gdje uvijek žive sretno do kraja života. Ljudi. Da ljudi.

Ja ih još tražim oko sebe.

Odakle početi

Crnka i plavuša su prije nekog vremena bile ponosne vlasnice blogova koji su ( usuđujem se reći) bili dosta popularni i dosta čitani.

Reala ih je preuzela sasvim, blogovi su postali stvar prošlosti, mi smo postale uspješne, lijepe, pametne i sretne.

Mi ne kukamo, mi ne plačemo, nama obični ženski problemi i svakodnevnica ne znače ništa.

Mi smo sasvim totalno i savršeno kul cure.

Naš fejs je prepun slika tog "uspjeha" naši statusi su čisti užitak i hedonizam.

Mi gotovo da i nemamo problema, ako se i pojavi koji, sitan je i beznačajan.

Da li je baš tako?

Na današnjoj kavi smo zaključile da nije.

Zaključile smo da smo totalna suprotnost od svega napisanog i odlučile smo ovdje "otvoriti dušu"

Sasvim dovoljno za početak.

U očekivanju posta moje drage crnke..odjavljuje se plavuša.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se