Pa dobro vama jutro, dobar vam dan, dobra vam večer!
Bože, 7 mjeseci...
Toliko se toga izdogađalo... Ne znam sjećaju li se neki od vas mojih posteva o tati, mami, očuhu - well, sjebano je sve s tatom, doslovno, mislim da nema pomoći više. Majka mi je trudna, vjerojatno ću dobiti brata, ali bit ćete obavješteni o tome na vrijeme jer se planiram vratiti ovdje. Jako, jako su me razveselili neki komentari (dobro, tri) jer vidim da me se ljudi sjećaju - ermerhgewd, that's too cute and I can't even :3
Zapravo, htjela sam se vratiti oko 4.-5. mjeseca - prilično ružan period, bila sam jebeno blizu odustajanja, ali još sam ovdje - i kako u pjesmi koju lately priličnu slušam kaže: i'm better than ever.
Mačke su okay, ako ikoga zanima haha, Perla napunila 8, a Roza 3 godine prije tri dana... S tim da je Roza uspjela pasti s balkona dok sam bila na maturalcu, daayum, that cat, ali sve je u najboljem redu sada
Što se samog maturalca tiče, to je bilo prilično jadno hah... Apsolutno se ništa nije dogodilo, spavali smo svaku noć i međusobno se previše živcirali. Drago mi je što neću više morati gledati polovinu tih ljudi - Bože, koliko je to dvolično. S tobom se smiju, vesele, ali odeš iza ugla i proseru o tebi neviđeno. Spremna sam se posvađati na najmanju sitnicu, really x) Ne želim imati hrpu ljudi s kojima mi uopće nije ugodno samo zato da bih ih imala. Ne želim. Ostat ću s dvoje, troje ljudi ako treba, ali jedino što mi je važno jest da mi je ugodno s njima i da se ne moram pretvarati da sam nešto što, realno, nisam. Promijenih se i ja u ovih 7 mjeseci, eh.
I DAAAAAAAAAAAAAA SRETNA VIJEST - upala sam u 18. gimnaziju! I to među prvih 10! Ponosna sam na sebe, jbg, zaista jesam! Oduvijek sam željela ići tamo (ili u 16., ali nešto me lately odvlači baš od nje), tako da je ovo jebeno predivno! :D

And now the patetika stuff - točno na dan kada sam objavila zadnji post mi se javio jedan momak kojeg sam pronašla na ask.fm-u i poprilično sam fangirlala na njega, haha. 7 months later (što će reći sada), eto nas zajedno. Prešao je 400km (iz Srbije) prije nekoliko dana da bi me vidio. I ta dva dana su bila savršeno predivna, ljudi. Nisam bila ovako sretna od... ne pamtim, zbilja. Jedino što nije tako bajno jest, eto, daljina, i jebeni hejt koji izlazi iz svake pukotine na zidu jer 'Srbi i Hrvati ne bi trebali uopće pričati', 'fuj kako možeš biti sa Srbinom/Hrvaticom'. Ali jebiga, život, pederluk, i to se mora valjda proći. Bit će sve onako kako treba biti... i to je nešto što sam naučila u ovih 7 mjeseci i zaista vjerujem u to, i držim se toga.
So, here, have a picture of two people who should never ever be together according to society:


Ponovo pišem, u mnogo manjoj mjeri doduše, ali pišem - i ne mogu reći da nisam zadovoljna, eh. Tako da, i to će biti priloženo sada na kraju posta... Obećajem da ću ovdje biti redovno, falilo mi je ovo nabacivanje riječi i misli, a bogami i ljudi ovdje... Uživajte do idućeg davljenja, loves!

U treptaju oka,
U otkucaju srca,
Mene više neće biti.
Ostat će trag mene
U kutovima tvojih očiju...
Ostat ću prisutna
U kiši koja lupa na prozore,
Na korak-dva od tebe.
U periodu titraja čestice
Postat ću prah
I prosuti se po onome
Što je moglo biti od mene.


petak (18.07.2014.) komentiraj post