blablatronik https://blog.dnevnik.hr/blablatronik

ponedjeljak, 19.11.2007.

razlike u odgoju (iliti o mom najdražem pacijentu iz nižih postova i njegovoj sestrici)

Kako se stišala pompa oko mog sad već totlano bivšeg dečka i njegove obitelji, negovih "prijatelja" i ostale njegove okoline, koja je zaključila da samnom nešt ne štima, a ne s tatom koji svom 27-ogodišnjem sinu i njegovj 24-ogišnjoj sestri određuje kada da dođu doma ili ti do 12.. itd..

Uglavnom, vidjela sam u komentarima da mi je netko napisato da to spakiram i usptim niz rijeku. I hoću! Samo ja sam takva osoba, ja tako funkiconiram i učim, tako da raščlanim cijelu situaicju do kvarka, prekonekoliko puta i onda tek mogu to pusitit. Ima nas očito svakavih, (valjda je to posljedica što nazicam nije zaživio :-D )

Uglavnom razmišljam ovih dana o toj obitelji kako je jednako odgajala svoju djecu, I mog pacijenta i njegovu sekicu, nazovimo ju Žežica. A ispali su potpuno različiti ljudi.

Moj dragi pacijent je pacijetn, a sad da li je pacijent zbog svojih roditelja ili jer je jednosatavno takav. Hm...

On je simple guy, brutalno je iskren poput djeteta, što čovjeku od 27 godina može uvelike otežati život, no zadnje sam vrijeme sklona mišljenju da mu ga može i olakšati. Inteligentan je jako i teško mu je funkcionirati s manje inteligentnim ljudima.

No on je u naravi dobar čovjek. Nije osvetoljubiv, ne želi nikome zlo. Ako se s nekim ne slaže, jendostavno to pusti i ode dalje i ne razmišlja više o toj osobi. On je dijete u duši. Nema kog njega nekih prikrivenih namjera. Ne voli baš previše ljude, niti je pretjerano socijaliziran, više se slaže s računalima. No i kada se konfrontira s ljudima nikada ih ne vrijeđa, više su tu konkretni argumenti, kojima nije cilj da nekog povrijede, već da on iznese svoj stav, za kojeg smatra da je neporecivo ispravan.
Uglanvom on je zaista dobra osoba,. samo malo geek.:-D
On ima čvrst stisak ruke.
On nikada ne laže.
On se ne boji reći istinu.
Boji se jedino reći išta svojoj obitelji.
Nije ga briga što ljudi misle o njemu.

Sestrica Žežica-

Ona ima jadan stisak ruke, štoviše uopće ga nema. SJećam se kada sam ju prvi put upoznala, tako mi je labavo primila ruku, da sam ja mislila da će se onesvijestiti.
To mi je ostavilo toliko loš dojam, no odlučila sa ne podleći "predrasudama o stisku ruke", što se kasnije pokazalo kao jako loše, jerbo sam bila u pravu.

Ne poznajem Žežicu dobro kao Pacijenta, no i to malo što ju poznajem je bilo dovoljno, možda i previše.

Jednom prilikom je moj dragi Pacijetn uspio zakljucati kljuceve u autu ispred moje zgrade i zvao svoju sestricu da mu dođe dostaviti rezervne kljuceve, jer nemoze ući u auto. Na što se ona izderala na njega i rekla da mu neće donjeti ključeve jer je sad došla odma i ne da joj se.

Ona nije u mogućnosti se konfrontirati s ljudima, nego sve riješava preko Pacijenta. Tako je i sukob samnom, koji nije ni bio sukob, nego totlani nesporazum, htjela riješti preko njega, tako što mi je rekla :-" Ona nije normalna, riješi to s njom"


Licemjerje- Žežica je izrazito licemjerna osoba. To sam zaključila po njenom načinu odjebavanja jednog čovjeka koji je poprilično zaljubljen u nju, te mu je ona, ne bi li izbjegla svaki kontakt s njime poručila preko svog brata da ju ne zove.
No nakon što sam ja napisala sve ovo na blogu, ona je ipak nazvala dotičnog čovjeka, da onog istog s kojim ne želi imati posla, tek toliko da mu kaže da ja nsam normalna.


Nadalje o licemjerju- jednom mi je izjavila da nikad ane laže roditeljima, a od njenih prijatleja saznajem da ju uvijek moraju pokrivati kada želi izaći van kasno, a onda onda slaže roditlejima da ide prespavati kod njih., Da ta osoba zaista ima 24 godine.
Nedavno sam tako saznala da je, kada joj je brat bio u vojsci, išla redovito u posjetu u vojarnu s tadašnjom bratovom (Pacijentovom) curom, iz razloga što je ona sama brijala s nekim tipom iz vojarne.
No kada je to brijanje (što god to značilo) prestalo, više nije htjela ići s bratovom curom, koja ju je molila da idu skupa, jer dotična cura nije mogla sama uči u vojarnu, jer nije član obitelji, na što je ova jednostavno to odbila.


Eto toliko o bliskoj i povezanoj obitelji, kako moj dragi pacijent voli reći, da su oni. Žao mi je jedino njega, jer on zaista misli da su oni izrazito bliski i da ga vole.
Vjerujem da ga roditelji vole koliko god su za to sposobni.. no je li ta njegova sigurnost samo iluzija?

Pa dakako da je.. No treba pustiti ljude da ostanu u svojoj iluziji koliko god to zele.. Nisam to prije znala no sada znam. Ljudima ne treba razbijati iluzije, krenut ce dalje kada budu spremni.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

blabla i te spike

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr