blablatronik http://blog.dnevnik.hr/blablatronik

subota, 01.12.2007.

O meni i ddaddu 2.

Razmišljala sam dosta dugo o tom našem odnosu, zadnjie vrijeme, te općenito o odnosima.
Uvijek netko na kraju ispadne loš netko dobar.. i to opet ovisi u čijim očima.. pa onda to tkoje kome što.. i tako se to prebacuje.. i lalala

U biti nitko tu nije ni loš ni dobar..rekla bih čak da su svi dobri.. sam je tako ispalo, jer kako jedan moj frend koji se 3 puta ženio veli : " Mi ljudi smo tako zajebani, uvijek sve zakompliciramo " :-D

Dugo sam bila ljuta na Ddadda zbog nekihstvari za koje sam smatrala da on ne bi trebao raditi. Još uvijek smatram da ne bi smio to: D no zar nije upravo to razlog zbog kojeg smo ljuti jedni na druge, ako smatramo nešto ne bi smjeli ili da bi nešto morali..

Na starnu sada sve, i stvari koje su me živicrale kod njega tipa trapavost i zaboravnost i neprestano išćekivanje i njegovo kašnenje od prekonekolikos ati.....ovako odmaknuta od situacije rekla bih da smo jednostavno nekompatibilini, al nitko tu nije loš...

Zadnje vrijeme mi ljudi kažu da nisam dovoljno strpljiva, jer odmah se odmaknem ako mi nešto ne odgovara. No čini mi se da je to puno bolje ako se neke stvari nemogu riješiti nego da se to zavuče.. nema smisla..

Mislim daje najbitnije imati na umu da nitko ne mora biti ni sa kim.. i da se u životu ništa nemora i da se možešto se hoće...

ja to ćesto zaboravljam..:-D

01.12.2007. u 20:40 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 23.11.2007.

Everybody's Free(to wear sunscreen)


Ladies and Gentlemen of the class of '97... wear sunscreen.

If I could offer you only one tip for the future, sunscreen would be IT.

The long term benefits of sunscreen have been proved by scientists whereas the rest of my advice has no basis more reliable than my own meandering experience.

I will dispense this advice now.

Enjoy the power and beauty of your youth. Never mind. You will not understand the power and beauty of your youth until they have faded. But trust me, in 20 years you'll look back at photos of yourself and recall in a way you can't grasp now how much possibility lay before you and how fabulous you really looked.

You are NOT as fat as you imagine.

Don't worry about the future; or worry, but know that worrying is as effective as trying to solve an algebra equation by chewing bubblegum. The real troubles in your life are apt to be things that never crossed your worried mind; the kind that blindside you at 4pm on some idle Tuesday.

Do one thing every day that scares you.

Sing.

Don't be reckless with other people's hearts, don't put up with people who are reckless with yours.

Floss.

Don't waste your time on jealousy; sometimes you're ahead, sometimes you're behind. The race is long, and in the end, it's only with yourself.

Remember compliments you receive, forget the insults; if you succeed in doing this, tell me how.

Keep your old love letters, throw away your old bank statements.

Stretch.

Don't feel guilty if you don't know what you want to do with your life. The most interesting people I know didn't know at 22 what they wanted to do with their lives, some of the most interesting 40 year olds I know still don't.

Get plenty of calcium.

Be kind to your knees, you'll miss them when they're gone.

Maybe you'll marry, maybe you won't, maybe you'll have children, maybe you won't, maybe you'll divorce at 40, maybe you'll dance the funky chicken on your 75th wedding anniversary. Whatever you do, don't congratulate yourself too much or berate yourself, either. Your choices are half chance, so are everybody else's. Enjoy your body, use it every way you can. Don't be afraid of it, or what other people think of it, it's the greatest instrument you'll ever own.

Dance.

Even if you have nowhere to do it but in your own living room.

Read the directions, even if you don't follow them.

Do NOT read beauty magazines, they will only make you feel ugly.

Get to know your parents, you never know when they'll be gone for good.

Be nice to your siblings; they are your best link to your past and the people most likely to stick with you in the future.

Understand that friends come and go, but for the precious few you should hold on. Work hard to bridge the gaps in geography in lifestyle because the older you get, the more you need the people you knew when you were young.

Live in New York City once, but leave before it makes you hard; live in Northern California once, but leave before it makes you soft.

Travel.

Accept certain inalienable truths, prices will rise, politicians will philander, you too will get old, and when you do you'll fantasize that when you were young prices were reasonable, politicians were noble and children respected their elders.

Respect your elders.

Don't expect anyone else to support you. Maybe you have a trust fund, maybe you'll have a wealthy spouse; but you never know when either one might run out.

Don't mess too much with your hair, or by the time you're 40, it will look 85.

Be careful whose advice you buy, but, be patient with those who supply it. Advice is a form of nostalgia, dispensing it is a way of fishing the past from the disposal, wiping it off, painting over the ugly parts and recycling it for more than it's worth.

But trust me on the sunscreen.

23.11.2007. u 12:32 • 6 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 19.11.2007.

razlike u odgoju (iliti o mom najdražem pacijentu iz nižih postova i njegovoj sestrici)

Kako se stišala pompa oko mog sad već totlano bivšeg dečka i njegove obitelji, negovih "prijatelja" i ostale njegove okoline, koja je zaključila da samnom nešt ne štima, a ne s tatom koji svom 27-ogodišnjem sinu i njegovj 24-ogišnjoj sestri određuje kada da dođu doma ili ti do 12.. itd..

Uglavnom, vidjela sam u komentarima da mi je netko napisato da to spakiram i usptim niz rijeku. I hoću! Samo ja sam takva osoba, ja tako funkiconiram i učim, tako da raščlanim cijelu situaicju do kvarka, prekonekoliko puta i onda tek mogu to pusitit. Ima nas očito svakavih, (valjda je to posljedica što nazicam nije zaživio :-D )

Uglavnom razmišljam ovih dana o toj obitelji kako je jednako odgajala svoju djecu, I mog pacijenta i njegovu sekicu, nazovimo ju Žežica. A ispali su potpuno različiti ljudi.

Moj dragi pacijent je pacijetn, a sad da li je pacijent zbog svojih roditelja ili jer je jednosatavno takav. Hm...

On je simple guy, brutalno je iskren poput djeteta, što čovjeku od 27 godina može uvelike otežati život, no zadnje sam vrijeme sklona mišljenju da mu ga može i olakšati. Inteligentan je jako i teško mu je funkcionirati s manje inteligentnim ljudima.

No on je u naravi dobar čovjek. Nije osvetoljubiv, ne želi nikome zlo. Ako se s nekim ne slaže, jendostavno to pusti i ode dalje i ne razmišlja više o toj osobi. On je dijete u duši. Nema kog njega nekih prikrivenih namjera. Ne voli baš previše ljude, niti je pretjerano socijaliziran, više se slaže s računalima. No i kada se konfrontira s ljudima nikada ih ne vrijeđa, više su tu konkretni argumenti, kojima nije cilj da nekog povrijede, već da on iznese svoj stav, za kojeg smatra da je neporecivo ispravan.
Uglanvom on je zaista dobra osoba,. samo malo geek.:-D
On ima čvrst stisak ruke.
On nikada ne laže.
On se ne boji reći istinu.
Boji se jedino reći išta svojoj obitelji.
Nije ga briga što ljudi misle o njemu.

Sestrica Žežica-

Ona ima jadan stisak ruke, štoviše uopće ga nema. SJećam se kada sam ju prvi put upoznala, tako mi je labavo primila ruku, da sam ja mislila da će se onesvijestiti.
To mi je ostavilo toliko loš dojam, no odlučila sa ne podleći "predrasudama o stisku ruke", što se kasnije pokazalo kao jako loše, jerbo sam bila u pravu.

Ne poznajem Žežicu dobro kao Pacijenta, no i to malo što ju poznajem je bilo dovoljno, možda i previše.

Jednom prilikom je moj dragi Pacijetn uspio zakljucati kljuceve u autu ispred moje zgrade i zvao svoju sestricu da mu dođe dostaviti rezervne kljuceve, jer nemoze ući u auto. Na što se ona izderala na njega i rekla da mu neće donjeti ključeve jer je sad došla odma i ne da joj se.

Ona nije u mogućnosti se konfrontirati s ljudima, nego sve riješava preko Pacijenta. Tako je i sukob samnom, koji nije ni bio sukob, nego totlani nesporazum, htjela riješti preko njega, tako što mi je rekla :-" Ona nije normalna, riješi to s njom"


Licemjerje- Žežica je izrazito licemjerna osoba. To sam zaključila po njenom načinu odjebavanja jednog čovjeka koji je poprilično zaljubljen u nju, te mu je ona, ne bi li izbjegla svaki kontakt s njime poručila preko svog brata da ju ne zove.
No nakon što sam ja napisala sve ovo na blogu, ona je ipak nazvala dotičnog čovjeka, da onog istog s kojim ne želi imati posla, tek toliko da mu kaže da ja nsam normalna.


Nadalje o licemjerju- jednom mi je izjavila da nikad ane laže roditeljima, a od njenih prijatleja saznajem da ju uvijek moraju pokrivati kada želi izaći van kasno, a onda onda slaže roditlejima da ide prespavati kod njih., Da ta osoba zaista ima 24 godine.
Nedavno sam tako saznala da je, kada joj je brat bio u vojsci, išla redovito u posjetu u vojarnu s tadašnjom bratovom (Pacijentovom) curom, iz razloga što je ona sama brijala s nekim tipom iz vojarne.
No kada je to brijanje (što god to značilo) prestalo, više nije htjela ići s bratovom curom, koja ju je molila da idu skupa, jer dotična cura nije mogla sama uči u vojarnu, jer nije član obitelji, na što je ova jednostavno to odbila.


Eto toliko o bliskoj i povezanoj obitelji, kako moj dragi pacijent voli reći, da su oni. Žao mi je jedino njega, jer on zaista misli da su oni izrazito bliski i da ga vole.
Vjerujem da ga roditelji vole koliko god su za to sposobni.. no je li ta njegova sigurnost samo iluzija?

Pa dakako da je.. No treba pustiti ljude da ostanu u svojoj iluziji koliko god to zele.. Nisam to prije znala no sada znam. Ljudima ne treba razbijati iluzije, krenut ce dalje kada budu spremni.

19.11.2007. u 13:19 • 2 KomentaraPrint#^

utorak, 13.11.2007.

zašto volim kaos

Mnogi me moji prijatelji pitaju zašto ovo pišem. Vele da ću samo navući gnjev drugih ljudi. No to mi nije bitno toliko, jer smatram da mi nitko ne može ništa osim onog što si ja sama mogu. No dobro, to je sad druga priča.

Nadalje; imala sam prije dva bloga i nisam mogla na njima pisati kaj sam htjela, jer je DDADD uvijek govorio kaj mogu a kaj ne mogu pisati, jer kako on kaže, to je mogao netko pročitati i to bi štetilo njegovom imidžu.

Zadnjih desetak dana sam imala raznih peripetija sama sa sobom, rekla bih s ljudima oko sebe, no onaj pacijent iz postova o mamici i tatici mi je neki dan rekao ozreku od sri chinmoya, koju sam ja čitajući ga prije 7 godina nekako previdjela:

"jučer sam bio pametan htio sam promijeniti svijet, danas sam mudar želim promijeniti sebe"


i usput sam imala neke razgovore sa jednom dragom homeopaticom, sa samom sobom i s nesto prijatelja. Uslijed tih introspektivnih razgovora, zaključila sam da ja moram sve reći što mislim, jer to želim. Želim iznijeti sve, jer smatram da ništa nije bitno i da je najbolje sve reći svima i samome sebi. Na poslijetku, sve drugo je iluzija, što će ti brdo dobrih odnosa u kojima ne rasteš, jer ništa ne izlazi na površinu, ništa se ne dešava ništa ne uči?!

Tako je počeo ovaj kupus. Što je dobro, jer da nema kaosa ne bi bilo ni života. Kaos je svuda oko nas u redu i u neredu.
U biti u kaosu ja jedino i mogu živjeti., jer jedinu pomću kaosa mogu vidjeti stvari kakve zaista jesu.

13.11.2007. u 17:15 • 5 KomentaraPrint#^

nedjelja, 11.11.2007.

O DDADDU i meni

Mnogima dragi bloger Ddadd i ja prekinuli smo prije nekih godinu dana. Ddadd je veoma osebujan momak.

Ddadd osobno smatra da sam ja kriva za taj prekid jer sam ga se poljubila s dotičnim frajerom iz priče o bolesnoj obitelji te ga tim činom prevarila. Ok. Ja sam svoje odradila za to kaj sam bila grozna prema njemu. I vjerujte mi dobrano sam to odradila. Ispatila sam se oko toga, prošla cijeli pakao i sve s njim i pored njega. Pa onda pako s njim na ljetovanju ove godine, kada je zabrijao s mojom frendicom dok smo svi bili skupa u kampu. Neki vele da je to ok, neki da nije. Mene je to osobno pogodilo i neću ulaziti u to da li je ok ili ne. Ja sam uglavnom jedva preživjela ovo ljeto i to je sve o tome.


Osobno smatram da sam odradila sve što sam mogla i da sam prošla nakon našeg prekida raznih sranja i muke.
smatram da sam odradila i ono da sam bila gruba prema njemu u vezi, jer jesam. Zadnjih godinu dana naše veze sam htjela prekinuti da oboje krenemo dalje. No uvijek kada bih to spomenula i razgovarala o tome, osjećala sam se kao da sam ovisna o njemu i ako ne budem s njim da će mi se cijeli svijet srušiti.

Kasnije sam tek spoznala da je Ddadd jako dobar manipulator ljudima. Naučila sam nakon svih paklova koje sam prošla nakon našeg prekida, da koliko god ja njega povrijedila, ako nešto s vezom nije u redu, onda za to ne može biti odgovorna jedna osoba,jer veza je sačinjena od para i oboje u vezi imaju nekog udijela.

Sad si je Ddadd našao novu curu, koja redovito čita njegov blog nicka Mrvica. Koja je navodno slatka i draga cura, no kako on kaže ima dosta nekih blokada u glavi.

Kako sam neki dan vodila mukotrpni razgovor s Ddaddom nakon kojeg sam doživjela slom živaca i poslala mu mail, da mi je svega dosta i istresla sve zbog čega sam bila bijesna ikada pa i više od toga, jer ipak sam bila skoro pa na rubu živčanog sloma, njegova nova cura Mrvica je pročitala taj mail, te se osjećala osobno uvrijeđenom ,pa mi je odlučila napisati komentar na ovom blogu, da sam si sama kriva za sve i da ju ne vrijeđam.

Draga Mrvice ili što već jesi, zar zaista misliš da ja nešto ne znam tipa da sam si sama kriva za nešto?

Nadajle je napisala da sam ja imala jako divnog dečka prije ovog frika.

Draga Mrvice, ako ti je DDadd tako divan, slobodno si ga uzmi, zašto se uopće suzdržavaš.?
Slobodan je, nismo skupa već godinu dana. Sad zašto on još uvijek pizdi zbog nekih stvari koje se tiću mene, ja ne bih znala.

Draga Mrvice, razumijem onaj dio da se ne možeš upustiti u vezu jer se bojiš da će te on odjebati kao i oni prije njega koji su te samo poševili i odbacili, no ako si tako sigurna da je on divan, opusti se i upusti se u to.

Draga Mrvice - ja njega poznajem duže od tebe. Poznajem i njegvu stranu za koju mu nije drago da ju itko zna.

Osobno ne smatram da će tebi biti isto kao meni s njim. Jer svaka osoba je individua za sebe.
Ti ne znaš kako sam se ja osjećala u toj vezi ni kako je meni bilo.

Jedini savijet koji ti mogu dati, a koji nije vezan za njega, je taj, da ako te sad ne privlači, očito nema potrebnog feromona i odi što daje od njega. Ako čekaš da prođe par mjeseci, kako on tvrdi da si rekla da te počne privlačiti, to je besmisleno.
Ne možeš odrediti tko će te privlačiti.

U svakom slučaju čovjek je slobodan, izvoli budi sretna s njim. I molim te nemoj više nagrđivati moj blog.
A opet možda bi se mogla i zapitati zašto ti je on dao da pročitaš taj moj mail? Možda on nije tako naivan koliko se čini. On voli dobiti ono što želi i jako je dobar manipulator ljudima.

Sretno ti u životu i nemoj više ispadati tako glupa i neurotična pišući osobne komentare na mom blogu. Radije tu svoju emocionalnu nestabilnst riješavaj drugdje i sama sa sobom, jer ona je stvar tebe same i samo ju ti možeš riješiti.
Ako te iz takta izbaci mail nepoznate osobe, onda bi zaista trebala potražiti pomoć. Vjerujm mi govorim ti to u dobroj namjeri. Ja sam inaće faking EMO i znam o čem pričam. Potraži pomoć, on ti ne može pomoći sa tvojim strahovima, makar djeluje jak i stabilan. To moraš sama. To je jedini put!

Sretno
Bla.

11.11.2007. u 23:06 • 6 KomentaraPrint#^

subota, 10.11.2007.

malo o gospođi majci

Daklem gospođa majka je navodno također žrtva poremećenog Tatice. Tako da ni s njom nije sve u najboljem redu. Sad da li je to zbog Tatičinog ugnjetavanja ili je ona prirodno takva, teško mi je reći jer ne poznajem baš najbolje ženu. Mogu samo napisati što je ona o meni sve izjavljivala.

Daklem jednom prilikom je moj dragi birši poremećeni dečko rekao svojoj dragoj mamici, da imam upalu sinusa i da me bole leđa, na što je mamica izjavila :-"MA joj ostavi ju, šta će ti bolesna ona će ti cijeli život bit bolesna."

Najbitnije je da su njena dječica zdrava, što tjelesno, a što u glavi.

Nadalje, kada je draga gospođa majka saznala da su moji roditelji razvedeni, izjavila je da je najbolje da on mene ostavi, jer šta će mu neka čiji su roditlelji razvedeni.

Ok ženo, to si je bila 2 lična.

To su do sad bile majčine provale. Nisam joj do sad uspjela naći treću ličnu, jer onda zaista ne bih odgovarala za svoje postupke.
No i tada bih si razmislila, jer kako je jedan bloger ovdje rekao-:" Ja znam da si ti sposobna ubiti njegove roditelje, no vjeruje mi ne isplati se.!"

Upoznala sam i bivšu curu od svog sad bivšeg dečka. Gospođa majka je i za nju imala provale, iste kao i za mene, no za nju je imala jednu više jer je saznala da se jednom negdje vani napila. ( joj sramote i belaja, otjero ga otac Paja, jer je naglas podrigivo)
Te je majka popizdilzdila i rekla svom sinu da kakve je to mlada cura koja tak pije i napije se vani i onda njega zove da se nađu!! CCCC..

Da, to je majka iste one djevojke od 24 godine koja se napija vani ko ( ne pada mi na um nikakva dobra usporedba ) nešto što troši puno tekućine.
Te se ševi s većinom hodajućijh primjeraka koji imaju kurac.

Zaista nemam ništa protiv sexa ni u kom pogledu, što neobaveznog, što obaveznog, što vezanog, što nevezanog, općenito nemam ništa protive sexa u bilo kojem obliku, te smatram da se svatko može sexat s kim oće koliko oće, gdje i kad oće. No isto tako smatram da ako ti se vlastito djete tako ponaša, onda ne možeš osuđivat tuđu djecu za, po meni, puno manje stvari.

Eto draga gospođo majko, sredite si prvo svoju djecu, koja vam odlaze u kurac, a onda kritizirajte tuđe roditeljem, njihove odgojne metode i njihovu djecu!!

I FuCK OF!!!!

10.11.2007. u 14:52 • 4 KomentaraPrint#^

petak, 02.11.2007.

slušati Taticu

Moj bivši dečko, s kojim nikako da se raziđem, te da svatko ode svojim putem.... sluša svog tatu,

Ima 27 godina. Radi i sluša tatu kada mu kaže kada mora doći doma.

Kada smo se tek upoznali izlazili smo van svaki dan i ostajali do nekih 12,1...

Nakon nekih mjesec dana, njegov je Tatica donio odredbu, da on i sestra moraju dolaziti doma do 12 sati, zato, kako on kaže, jer ih nikada ne vidi.

Onda je moj bivši dečko mjesec dana pazio ne bi li došao doma prije 12, da ne naljuti svog Taticu.

Zatim je Tatica zaboravio na to, vjerojatno zato što su stalno dolazili doma na vrijeme i mogao ih je gledati svaki dan koliko je htio.

Nakon toga, moj sadašnji bivši dečko nije nikuda izlazio samnom van, jer, kako je on tvrdio, nije mu se dalo.

Bilo je tu još kojekakvih nebuloza koje je njegov Tatica određivao njemu i njegovoj sestri koja uzgred rečeno ima 24 godine, no ni jedna me se nije dojmila kao ova da moraju doći doma do 12.
Već sam bila i zaboravila na to, kada mi je neki dan rekao, uslijed rasprave o njegovoj sjebanoj obitelji, da nije da oni moraju doći do 12, već je od prije par tjedana novi zakon na snazi koji kaže da moraju doći do 1. Vjerujem da će do 60 godine moći ostati koliko žele, jer vidim da im ipak produžava svako toliko, da mogu duže, a opet možda je to samo zato što smatra da ih je dovoljno gleda, no čisto sumnjam.

Nadalje: kada sam mu rekla da to nije normalno ponašanje i da je u najmanju ruku smiješno ili bolje reći jadno da čovjek od 27 godina dolazi doma kad mu tata odredi, rekao mi je da ja ne poštujem starije.

Pitam se, ako je to moje ponašanje nepoštovanje prema starijima, kako se onda zove ono što njegov Tatica radi njima.

Najnovije što sam saznala je da ne smiju izlaziti van poslije 7, vjerujem da se je čovjek iliti Tatica tako osigurao da im od 7-1 bude dovoljno, da ne mogu reći da su bili vani samo 15 minuta.

Kako sam nedavno sa svojim bivšim dečkom ponovno o tome pričala i spomenula mu da je to normalan proces odrastanja, kada u jednom trenu djeca trebaju počet odgajati svoje roditelje, rekao mi je da ja to ne razumijem, jer su oni jako povezani i da njega njegovi roditelji jako vole i da se s njima osjeća sigurno, te da on mora slušati svoje roditelje zbog mira u kući, jer kako njegov Tatica veli, oni žive u njegovoj kući, koja uzgred rečeno uopće nije njegova.

Jednom sam ga prilikom pitala što bi mu se desilo da ne dođe točno na vrijeme doma, a on je rekao da je sestra jednom to napravila i da joj je Tatica zaključao vrata da ne može ući u stan.
Da, to je isti onaj Tatica, koji tvrdi da jako voli svoju djecu i da se jako brine o njima i za njih, te ih zato želi gledati stalno i imati ih na vrijeme doma.
Čudo kako taj isti Tatica cijelu noć nije brinuo gdje mu je kćerkica i gdje spava, valjda je zaboravio na nju od svoje silne ljubavi.

Zaključujem na posljetku, da je Tatica emocionalno osakaćeno biće, koje se uživa iživljavati na svojoj djeci. Također posjeduje elemente kontrol frikizma, te mu se mora priznati da je odgojio prave pravcate "invalide".

Dalje se nameće zaključak, da su djeca vjerojatno još gora i jadnija od svog Tatice, jer nemaju muda mu se suprotstaviti. No to im se ne može zamjeriti, jer navodno, kako saznajem iz pouzdanih izvora, cijeli ih je život maltretirao i oni u biti i ne znaju za normalan život, te se istinski boje svog Tatice, koji ih samo i jedino voli i brine se.

Nadam se iskreno se nadam, da će se moj sadašnji bivši dečko moći ševit sa svojom mamom ili možda tatom i s njima imati djecu, jer kako on veli : " Meni je s mojim roditeljima baš lijepo, ja sam s njima jako sretan"

Ako je tako zlato, onda nek ti je sa srećom , no ja bih na tvom mjestu ipak koristila prezervative, ne bi bilo dobro za čovječanstvo, da se potomci tvog Tatice razmile po svijetu.

Sretno

02.11.2007. u 18:26 • 6 KomentaraPrint#^

petak, 05.10.2007.

Top of the muffin TO YOU!

Već sam par dana sva u Seinfeldu, pogotovo toj epizodi " muffin tops". Jučer šetam s frendom, idemo do pekare da on nešto kupi za pojesti i upita me nagonski, nakon što sam ga izludila s pričom o mafinima:" Hoćeš ti možda mafin?"

Ja: "Samo ako imaju 'top of the muffin' " :-)

A prodavačica mi na to odgovori: " Ne, imamo samo od čokolade i višnje"

:-)

05.10.2007. u 20:58 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 30.09.2007.

nostalgija 1

Prisjetila sam se danas toga kako sam ne tako davno imala relativno poznati blog, nazvan po boji.

zuto.blog.hr

:-)

Bio je sladak taj blogić, relativno poznat i dosta posjećen.
Bila sam cura poznatog blogera, tako da nije bilo šanse moj blog neuspije...
No blog zuto nije bio poznat kao blog cure poznatog blogera.. jednostavno je bio blog neke blentače.. koja je eto volila pisati i postao je poznat sam od sebe...

sjetila sam se danas kako sam ga samo bezveze počela pisati...

On je provodio brdo vremena na blogu... pisao ga je uređivao postove.. stalno nešto oko tog bloga. Blog je s vremenom primao više pažnje nego ja..i to znatno više...

Između noćnog rada, popodnevnog spavanja i jutarnjeg pisanja bloga... činilo se da za mene nema mjesta u njegovom životu.

O Bože, to zvuči grozno... no bila je istina.. bila sam ljubomorna na taj glupi blog.

A onda je on jednog dana došao i pitao: " imaš skroz dobrih priča, zašto ih ne objavljuješ"
I iz nekog inata i ljubomore rodio se taj blentavi blog žuto.
Pisala sam ga skroz do našeg prekida, a nakon toga je samo visio gore.. nisam ništa objavljivala.. no nisam ga ni brisala..
onda je u jednom naletu pms-a,usplijed njegovog neprestanog mućenja moje psihe da sam ja uništila i nas i njega.. i sve.... jednostavno nestao...:-(

Kao što sam i ja nestala..

Čini mi se ponekad da možda mogu dalje.. no onda primjetim sjene na svome srcu još uvijek svježe... rasplačem se iznenada.. bez razloga.. uslijed bujice osjećaja koji samo naviru iz nutra... jaki.. nedefinirani...

Ovaj blog je samo sjena onoga što sam nekada bila.. Ponekad nisam ni sigurna hoće li se ikada više pojaviti ono staru Žuto.

:-(

30.09.2007. u 23:23 • 4 KomentaraPrint#^

subota, 29.09.2007.

"Zašto bi bilo dobro znati se služiti računalom, ako već radite na njemu" ili "kako je moj prijatelj Luka završio u zatvoru zbog ubojstva bankarske službenice"

Moj Prijatelj Luka je inaće vrlo strpljiv čovjek i dugo radi s korisnicima. Uvijek je bio blag i fleksibilan imao je strpljenja i za najtvrdokornije korisnike, a pogotovo one koji su mislili da sve znaju, pa mu nisu dozvoljavali da radi svoj posao.

Jednog dana, u krasno proljetno sunčano popodne, Luka se baš odmarao od gableca u svom zagrebačkom uredu, kad je zazvonio telefon.
Bio je to glas njihove klijentice iz jedne banke.
Klijentica je tvrdila da su joj nestali Windowsi.
Kada ju je Luka pitao što je radila, ona je tvrdila da nije ništa radila, samo su joj odjednom nestali Widowsi. Ona je u miru i spokoju pisala svoj dopis, kad su joj najedom nestali Windowsi.

Luki nije bilo najajsnije kako je to moguće, no ipak je brže bolje uzeo svoje instalacijske CD-ove, te se spremio da pohita ka nesretnoj bankarskoj službenici, kad se u to naoblačilo i počelo lijevati ko iz kabla. Luka se nje dao. On je uzeo kišobran, jer službenica je bila u nevolji.. naime nestali su joj windowsi.. to nikako nije mali problem.. a ništa nije napravila.. jednostavno su nestali. Čista misterija,, mislio je Luka.

Kada je Luka stigao, službenica ga je odvela do računala sva u grču, kako je rekla, jer se bojala da je sve na čemu je radila izgubljeno.

Luka je pogledao računalo koje je uredno bilo upaljeno, na njemu dignuti Windowsi xp. Jedini program koji je bio pokrenut bio je Word i bio je minimiziran.

Luka ga digne, a službenica vikne na sav glas:

" MOJI WINDOWSI, VRATILI SU SE!".

Luku je počeo oblijevati hladnan znoj. A onda se skulirao i odlučio da će on to, banci na kraju mjesec masno naplatiti.
No tada mu je prišla službenica i rekla : " A to vraćanje windowsa i nije tak teško, to sam mogla i ja napraviti,a vi ste jadni morali po ovoj kiši."

U tom se trenu Luki pomračilo, te je odlučio izvaditi službenici čigrasto velepamtilo iz njenog računala, te ga elektrošokirati.
Dok je odvijao vijke, službenica nije prestajala pričati o tome kako to vraćanje windowsa nije opće tak težak posao i kak u biti njima ni ne treba tehnička podrška i kak bi si oni u banci mogli sami vraćati te windowse kad im nestanu.

U tom je trenu Luka iščupao čigrasto velepamtilo iz njedara računala, okrenuo se prema službenici, jako zamahnuo rukom i odalamio je pored čela. SLužbenica je prestala pričati. Nakon sekunde joj je potekla krv, a ona se srušila. Bila je mrtva.


Luka je odslužio svoje, pokorno, bio je godinama na robiji u Kurilovcu. Sada je na slobodi,no ne smije doći blizu računala, niti imati posla s istime.

Zato ljudi, dajmo da nitko više ne doživi Lukinu sudbinu!!!, Dajmo da sve službenice i službenici ovih zemalja postanu informatički pismeni!!!
Luka, tvoja žrtva neće proći nezapaženo, obrazovat ćemo sve službenice i službenike i one koje to nisu..
DRš se!!

Jer na poslijetku, svi smo mi Luka, osim onih koji nisu.

29.09.2007. u 12:15 • 4 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

blabla i te spike

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se