Nisam dugo zaista prosipao slova po ovim bespućima, ali za sve postoji mjesto i vrijeme.
Što se događalo ovih godina nestvarnih, slavilo se, pilo se uživalo se, ali se ponekad sjetimo i dragih ljudi do kojih nam je stalo.
Ona prokleta sebičnost čini nas oholima, ne gledamo ni pedlja dalje, a i dalje nas vode razno razni polupismeni "izabranici" koje moš kupit za nešto sitniša.
Ljudi su zaboravili na ljudskost, okreću se inatu, ljubomori, zloći.
Vesele se pogreškama i neuspjehu, a zaboravljaju na sreću, ljubav i uspjeh.
I onda se pitaju: Zašto nam ne ide ? Gdje smo pogriješili ? Tko je kriv, što nestade Srca ?
E pa dragi moji, ujutro prije nego li se pokrenete na dnevne aktivnosti, pogledajte se u ogledalo !
Zavirite dobro i duboko preko vlastitih očiju u dubinu vlastite duše i pronađite odgovore na postavljena pitanja, jer oči nikada ne lažu !
Srce je to što nas čini ljepšim, a sreća nas pokreće.
I ne zaboravimo to NIKADA !