Berini dnevnici

četvrtak, 29.03.2012.

Zaljubljenik



Stajao je satima pod njezinim prozorom s kišobranom u ruci, od kojeg baš i nije bilo neke koristi.
Po takvom pljusku, njegova učinkovitost bila je jednaka brani akumulacijskog jezera, koju je netko na nekoliko mjesta dekorirao s Trotilom.
Svjetlo ulične lampe, stvaralo je dijamantni odsjaj od kiše na njegovom licu.
A možda su to ipak bile kapljice njegovih suza, koje je prolijevao, zbog toga što ga nije primjećivala.
Kako može biti tako ? Zar nakon stotine anonimnih pisama, koje sam joj poslao, ne zna koliko je moje biće voli ?
U poslanim pismima, opisivao je svaku crtu njezinog lica, prelijepe usne, prekasnu smeđu kosu i modro-zelene oči, koje su ga podsjećale na morski ugođaj.
Dok je stajao na kiši, promatrao je, kako žarulja njezine sobe na plafonu stvara siluetu njene predivne figure.
Odjednom, odvažio se, napraviti prvi korak.
Bacio je kamen u prozor, ne bi li je nekako dozvao.
Lom stakla, probudio je njezina oca, koji je izletio van sa štangom za skretnice.
Trčao je koliko su ga noge nosili, dok ga je po cesti naganjao, zdepasti proćelavi muškarac u potkošulji i donjem dijelu piđame na štrafte.
Na sreću, uspio se nekako, u zadnji čas, utrpati u upravo krećući tramvaj, dok se u daljini još i dalje čulo rondanje sa štangom po asfaltu.
Hvala bogu, pomislio je, što sam izvukao živu glavu.
Obećavam sam sebi, da se više nikada neću, toliko zaljubiti…
- 13:17 - Komentari (16) - Isprintaj - #