Berini dnevnici

Još sjećanja nisu skroz izblijedila o vremenu u kojem smo, tog osmog ožujka, svoje razredne drugarice dočekali s Karanfilom i paketićem Cedevita bombona na školskoj klupi. Muški dio razreda, postavio bi svakoj curi, na njezinom mjestu, tu zanimljivu kombinaciju cvijeta i bonbona, kako bi pokazao da je to bio upravo njihov dan, odnosno kako bi smo rekli da smo sretni što su među nama. Za tu simboličnu gestu poštovanja morali smo doći ranije, što bi smo dogovarali s razrednicom u tajnosti i svaki donirali pokoji dinar iz vlastitog đeparca. Bilo je slatko gledati kako su se neki trgali da upravo svojim simpatijama iz razreda postave taj spoj slatkiša i prirode, ne bi li se kasnije pohvalili svojim vlastitim trudom te izvukli kakav nevini poljubac u obraz. Nakon kraćeg oduševljenja, svi bi smo se uputili u školsko predvorje gdje bi se izvodio prigodan školski program. Bila je tamo postavljena improvizirana pozornica na iza koje bi na panou bilo ispisano slovima od stiropora „Sretan 8. mart – Dan žena“. Program bi započeo prigodnim govorom direktora, inače istaknutog pripadnika društva liječenih antialkoholičara, koji bi u svom teturajućem govoru s vidljivim kapilarama i istaknutim Karanfilom na sakou, progovorio u kraćem 45 minutnom govoru, o važnosti današnjeg dana za tekovine socijalizma, uz ostale standardne kenjaže o vodstvu i bitnosti partije za ukupno naše društvo. Za svoje izlaganje, morao je dobiti gromoglasan pljesak cjelokupnog nastavnog kadra, koji se natjecao u jačini klepetanja, kojeg bi se svaka foka posramila, kao i podizanju ruku u vis ne bi li se vidjelo njihovo odobravanje svake izgovorene riječi. Nakon inspirativnog govora istupila bi zvijezda škole, sinčić oštrokonđe iz glazbenog koji bi nas uveseljavao sa svojom pili-guzi štraus baladom koju je uz svoju bijelu košuljicu i plave hlače strasno izvodio na maminoj violini. Poslije gudača iz snova zapjevao bi zbor nekoliko prigodnih pjesmica uz neizbježnu uvodnu pjesmicu koja je išla nekako ovako:

Idemo, radimo, socijalizam gradimo
i vesele pjesme uvijek pjevamo.

Nakon zbora uslijedilo bi orkestralno izvođenje nekoliko pjesama uzkoreografski ples s narodnim nošnjama. Orkestar bi se sastojao od tamburaške sekcije koja bi bila okosnica orkestra i pratnje na sintersajzeru s ritam mašinom koja je tada izgledala kao poveća mikrovalna pećnica. Dok bi čekali svoj red za nastup, dečki bi si malo zasvirali La bambu na tamburici, skidajući svaki akord popularne pjesme iz tog vremena, a završavali s instrumentalom Los lobosa, natječući se tko će originalnije svirnuti tonove s kraja pjesme.
Priredba bi završavala zahvalom svima koji su sudjelovali u događaju te bi smo se vratili u svoje razrede i razglabajući još o dojmovima s predstave.

Bilo je to svoje vrijeme nekima zanimljivo, drugima dosadno i monotono, ali su ga svi tada proživljavali na ovim prostorima.

U današnje doba suvremene uspješne žene su izvrsne menadžerice, direktorice, ravnopravne u upravljanju svojim muškim kolegama, a ima i onih koje uredno zarađuju znatno više od svojih muških pandana. Postoje teorije da su mnogo bolje u upravljanju od muškaraca, zbog svoje istaknute emocionalne inteligencije, koja je danas jedna od bitnih stavki u poslovanju.

Bilo kako bilo, ovo je ipak dan svih žena, od uspješnih, do onih manje, pa samim time zaslužuju da im se iskreno i od srca zaželi: „Sretan vam dan žena“ te kupi kakav prigodni cvijetak.