srijeda, 03.09.2008.

IZGLED

Kako se Bog,
čudno poigrao
izgledom žena...
Neke izgledaju,
kao da ih je,
klesao Meštrović.
Neke pak,
kao da ih je
slikao Picasso.
A neke,
kao da su,živi potomci,
Gargamela ili
Alanfordovog broja 1.
Upppss...
Pa i ja sam žena...
No priznajte!!
Sve smo prekrasne,
jer samo nas,
mogu zvati " Majka".
- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.04.2008.

ŠALA

U trenutcima razribrige pročitah zgodnu šalu koja je glasila:

Nakon šest mjeseci veze kaže djevojka svom muškarcu:
DJEVOJKA:Dragi zar ne misliš da je već vrijeme da me upoznaš sa svojom obitelji?
MUŠKARAC:Ma oni ti nemaju vremena za to.Žena radi od jutra do večeri a djeca su po cijele dane u školi!

Pitam se koliko je još ovakvih muškaraca?
- 21:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 27.11.2007.

Evo mene opet

Pozdrav,dragi moji!!!
Evo mene nakon dugo vremena.Kao da se vratih iz ništavila u ljepotu stvarnosti. A što reći?? Ima jako puno novina,ali nada me vodi da ću se uz pomoć mojih dragih prijatelja snaći na ovim stranicama. Željela sam se samo kratko javiti a zapravo žurim u noćnu smjenu. Ljubac dragi moji
- 20:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.02.2005.

KIŠNA KAP

Dvije kišne kapi,
kliznuše niz prozorsko staklo
i krenuše na put svojega kraja.
svaka svojim vijugavim putem
kretaše se čas polagano čas brže,
usput ubirući plodove života.
I potom da li čudom,
sudbinom ili tek slučajnošću,
putevi im se sretoše
i one se spojiše u jednu veliku
kristalno čistu kap.
Zabljesnu ona svim svojim sjajem,
veselo se kotrljajući u viru strasti
i nadopune ne mareći
za put na koji su krenule.
A onda opet da li čudom,
sudbinom ili tek slučajnošću
one se razdvojiše i kao
dva potpuna neznanca
krenuše dalje
na svoj put neumitnog kraja.
Jesmo li i mi kišne kapi,
i slutimo li kamo nas to život nosi??
- 21:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 23.02.2005.

NE TREBAM JA

Ne trebam ja bajne kule,
niti suhog zlata.
Ne trebam ja toaletu
nit perlama izvezene torbe.
Ne trebam ja skupe darove,
nit pjenušca u kristalnoj čaši.
Ja trebam samo
mrvu mira
i nekoga tko će me
nježno držati za ruku.
Ja trebam tebe..
- 07:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.02.2005.

VALENTINOVO

Upitao me sin moj mali,
mama što VALENTINOVO ti znači???
Ništa sine,
ako nemam nekog,
tko zagrlit me želi...
Ništa,
ako nemam nekog,
tko reći će mi,lijepu riječ...
Ništa,
ako nemam nekog,
tko me voli...
Aaaaaa... tako znači...
S osmjehom na licu,
okrenu se i ode,
a ja se zamislih...

Svima onima koji danas imaju toga nekoga... želim svu sreću
- 17:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.02.2005.

ŠTO SU SUZE ???

Suze su prozirni čistači duše...
- 19:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.01.2005.

dijete

O,ludi
o,šašavi svijete
kako je divno
biti
dijete
- 19:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.01.2005.

Priča jedne lutke

Kikice ja imam,ime mi je Jana
rođena sam jednog,vrlo hladnog dana.
pričat ću vam kako,smjestite se fino,
zamislite da je ovo,jedno malo kino.
Prijateljice su dvije,vidjele se na ekranu,
kad su tamo,ljudi moji,ne trebaju,čak ni hranu.
Pričale su dugo,sve kasno u noć,
kreveti ih zvali,valjalo je leći poć.
Ne mare njih dvije,osmijehe si dijele,
"Spavat ćemo sutra!!!;jednoglasno vele.
Družile se tako,iz dana u dan,
svakog trena,sve im ljepše,kao neki san.
Tako je baš jednom,odlučila mi mati,
dragoj prijateljici,jedan darak dati.
Ali,ne baš kakav darak,mislila je mati,
Ja ću sebe malenu,Danijeli dati!!!
Krojila je žurno,i po mjeri šila,
najsretnija tada,mati mi je bila.
Svu je svoju ljubav,u meni tad tkala
kako bi me Danijeli,jednog dana dala.
Sve u trenu,tijelo,puno mi je bilo,
dok me je oblačila,sjela sam u krilo.
Kad je kikice mi vezala,svojom vještom rukom,
mašnice mi stavila,me baš teškom mukom.
"Gotova si lutkice!!!" povikala je mati
"Ja ću tebe malena, od sad Jana zvati!!!
Vjerujte mi ljudi,sve to nije šala,
moja me ja majčica,Danijeli dala.

I nije mi žao,što u stanu živim,
jer,s prozora se malenog,ovom svijetu divim.
Strpljivo ja čekam,svoju drugu mati,
da se,s posla umorna,meni kući vrati.
Ljubac će mi staviti,na vrh moga nosa,
obuti mi cipele,da ja nisam bosa.
Potom će me staviti, u to krilo meko,
a ja ću u mislima otploviti daleko.
Hranit će me,svojim mekim glasom i
nježno ljuljuškat,svojim gipkim stasom.
Kad nam dođe,tamna noć,spavat ćemo obje poć,
svatko, u svoj krevet meki,sanjat sanak neki
A kad zazvoni nam ,naša ura,
povikat ćemo obje " Hura,hura!!!"
Mora ići, moja mati,ja to dobro znam,
na odlasku joj,nježan pogled i poljubac vrući dam
Tad, strpljivo ja čekam,svoju drugu mati,
da se,s posla umorna,meni kući vrati...

posvećeno Danijeli-Ani Morić,Zagreb


Ovo što se trenutno može čitati na mojoj stranici su zapravo izvadci iz zbirke pjesama " IZA PLAVIH OČIJU "
- 19:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.01.2005.

bjanka

O prijateljstvu !
Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju,
a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer dolazite njemu gladni,i tražite od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi mišljenje,
ne bojite se reći " ne",niti se suzdržavajte od " da".
I kad on šuti,vaše srce ne prestaje osluškivati
njegovo srce.
Jer,bez riječi,u prijateljstvu,sve misli,sve čežnje,
sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću
koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem,ne žalostite se;
jer,što najviše volite na njemu,
može biti razgovjetnije kad je odsutan,
kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe
osim produbljivanja duha.
Jer,ljubav koja traži išta drugo
od očitovanja vlastite tajne
nije ljubav nego bačena mreža:
hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku,
neka upozna i vašu plimu.
Jer,što vam je prijatelj
da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu,
a ne prazninu.
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha,
i diobe radosti.
Jer,u svježini sitnica srce nalazi
svoje jutro i okrepljuje se.

K. G.
- 22:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.01.2005.

bjanka

Voliš li me i tamo gdje si sada?
tamo,gdje se nebo s morem spaja,
a parkovima šire mirisi,
čempresa i borovine.
Tamo,gdje,sunce jače grije a
ljudi se izležavaju,
želeći promjeniti boju kože.
Tamo ,gdje se, umjesto ptica
čuju galebovi a
cvrčak pjeva svoju pjesmu.
Tamo gdje su ulice uske,
a trgovi popločeni kamenom.
Tamo,gdje ljudi predveče šetaju,
udišući miris soli
gledajući božanstven prizor
-zalazak sunca-
Tamo,gdje se na terasama čuju,
zvuci glazbe,a parovi
se kreću u njenom ritmu.
Tamo,gdje su pune trpeze,
a čaše vinom.
Tamo ,gdje mjesec kupa kraj
svjetlošću,a more se pjeni.
Tamo,gdje noć odlazi tiho..
Reci,sjetiš li se svoje Malene,
misliš li o njoj i voliš li je
i tamo gdje si sada...
- 21:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

bjanka

U tisućama trenutaka mislim da znam što u životu želim,a onda samo u jednom trenutku shvatim da ne znam.
Pitam se što se to događa samnom? Da odem k liječniku rekao bi mi:"Gospođo to su godine!" ali ja nemam puno godina!!! Ta tek mi je 38-a. Ma kvragu,koga zavaravam,samo sebe..
Ja stvarno imam 38 godina.Imam posao (koji mi se baš i nemili),mini kuću (koja ima sve što treba),jednog muža(koji vrijedi za desetoricu),dva sina (stariji je Einstein a mlađi Grga Čvarak) Imamo mi i dobar auto i ja vozačku (ali ne vozim ha ha-svuda idem pješice jer tako održavam liniju ). Izgledam zadovoljavajuće za svoje godine.
Stavila bih ja neku slikicu u blog ali su mi sve očajno velike.Pa eto koga zanima kako ja to izgledam neka se javi i zamoli pa ću mu poslati sliku.
I evo mene opet na početku.. Što ja želim u životu????
Očajnički želim nekoga tko će me nasmijati, jer ne pamtim kad sam se zadnji put smijala..
Želim pročitati na svom zaslonu riječi KUC - KUC
A znate li što one uopće znače,imate li kakovu misao ili ideju javite mi!
Onaj tko bude najbliži imat će me za vječno kao svoju prijateljicu ili hm...
Zapravo sad bih željela (evo onog trenutka kad znam) zapaliti svijećice,slušati nježnu glazbu i voditi ljubav do besvjesti.Ali onu pravu,znate.. Onu kad se dogodi onaj KRAJ (kojeg ja nikad nisam upoznala osobno). Slobodno se smijte ovome,evo i ja ću sa vama ha ha ha ha ha .. A potom ću plakati jer je otužno i istina.
I što sad dalje ?? Recite mi jer Vi sigurno znate
- 20:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 01.01.2005.

ja

Rekoše mi jednog dana a zbog potrebe moje,
u jednoj rečenici opiši sebe samu.
Zamislih se... Znam.
Ja sam djevojčica u tijelu žene..
- 19:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se