četvrtak, 26.12.2013.

božićne odluke

udaljiti se od "prijatelja" kojima služim za bacanje frustracija, ljutnje, straha, problema ( i samo isključivo za to) , nek tipkaju

biti plemenitija i bolja osoba

izbaciti da će mi se nešto ružno desiti ako i ne budem dobrica

više raditi manje gledati tv

pustiti ljude da žive taman ako mislim da bez mog savjeta propadaju u rupu

shvatiti da smo jedinke za sebe

vježbati pilates ( 7 godina za redom i ista odluka, to vrijeme brzo prolazi)

skinuti se sa fejsa ( uključiti se do 5 puta dnevno ne 55)

ne biti zavidna, malodušna, živčana, ne pušiti previše, biti nježnija, pustiti kosu, prestati gristi zanoktice, više ići u prirodu, ne bojati se siromaštva novcem, voljeti one koji zaslužuju svojim djelima moju ljubav, ispravnije se hraniti, ne trčati doktorici za svaku pizdariju, naučiti prebacivati fotke s fotića na komp, naučiti skenirati a da ne tražim 3 sata kud je otišao sken, ne posuđivati lovu od muža ak mi nešt baš nije jaaako bitno, vježbati engleski, ak nas šogor pozove u svoju zemlju prevladati strah od letenja, naučiti reći ne kad treba i da kad treba, ponašati se moderno, ne svađati se s djedovima na cesti, pročitati više knjiga, ne bacati novac kad ga imam jer onda ga nemam a imam sve što mi ne treba, pokrečiti ostatak kuće, dizati se prije pola 9, ne stavljati u favoritie još jednu super humorističnu seriju, oprostiti onima za koje mislim da su bili nepravedni, otići na gastroskopiju, preststi se panično bojati poroda da mogu imat djecu, i tako dalje i tako dalje


noćas sam sanjala da sam trudna, i baš sam se iznenadila, nisam željela znati spol djeteta, stajala sam u redu i došao je red da se porodim, bilo me strah ali ušla sam sretna što ću imati bebicu, nije me bolilo, porod je prošao lako, ali u jednom trenutku babica je otkinula glavu mog djeteta i počela jesti, glavica je bila mala i hrskala, rekla mi je da mi je djete rođeno mrtvo, na to sam se probudila....nisam imala više od 10 godina loš i ružan san....zapravo imam super snove, neobične ali dobre, , a ovaj ajme ludog sna

- 14:42 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

ARKANĐELOVA PISMA

DESETO

I ja sam zaljubljen bio, kao Ljubav
U jednu zemaljsku, neprolaznu priču.
Poželio sam je ispisati oblacima,nebom,
Zapisati kapima kiše na lišću,
I nikad više ne kročiti Zemljom,
I da ljudske me se stvari više nikada ne tiču.

Ljudi su tako tužni, kao lutke
U izlogu koje nitko ne uzima u ruke,
A blizu jedna drugoj, i vezane
Nitima srebrnim o Nebeske prste.
Ali ne zovu anđele.Šute.Trpe samoću,
Sve dok poput listova ne požute
I raspu se u prah, istrule u voću.

Zaljubljen sam bio u jednu ljubav,
Skrivenu i trajnu.Sudbinsku i tajnu,
Gledao suze kako lebde na mjesečini
Kao kristale lustera koji nikako
Da bljesne.Slušao jecaje.Čitao pjesme,
Dozivao Ljubav da se smiluje tišini.

I ona je došla.Arkanđela je čula.
Već izdaleka skinula veo,i zatim se izula
Da bosa se približi preplašenim bićima u tami.
Rekla je:"Poznajem ih dugo.Da,
To su oni, i jesu stvoreni jedno za
Drugo.U srca urezan isti im je znak.
Ali čovjek mora sam učiniti taj korak.
To, moraju učiniti sami."

Tad zaplakao sam kao čovjek.Gledala
Me u čudu, Ljubav, slušala kako jecam.
A onda , osmjehnula se blago :" Dobro,
Pomoći ovaj ću put, napraviti izuzetak.
Svi oni su djeca.Gle, suze su ti mokre,
A ne od svjetla.Smiri se, arkanđele dragi.
Ova ljubav će biti pjesma."
Vjerujem u Ljubav, i u Boga,
Od sada sam ono što jesam.

Maja Gjerek Lovreković


osluškujem vjetar u daljini
dopuštam mu da mi dodiruje vrat
širim se u stranama
one nikada nisu bile moje
ja pripadam
ali neznam kome
i gubim se u ostavljanju tragova
želim ljubiti
želim voljeti
ali sve su to priče poznatog stanja
želim nešto novo
svježu boju da miriše u sobi
uzdahe jutra
zadovoljna
zadovoljena
i nakon toga će doći kraj
svatko će krenuti na svoju stranu
do iznemoglosti putovati
tražeći mir koji postoji
u pjesmama i pričama
u tvojoj ljubavi
kada ostarimo i ostanemo sami
sada vlada divljina
i nitko ne može smiriti nemir
u kojem se kovitla
savršeno biće i njegov stisak
umiruju
tješe
doći će dan
kada će stras



Puna sam te ljubavi.
Tvoje ogromne ruke,
Široka prsa, put, kosti velikog djeteta
I stopala
Koja ostavljaju tragove u kojima se utapam
Kad ih ispunim svježim suzama.
Dolaziš mi preko polja drugih stvorenja,
A ja ne nosim dijete u naručju,
Samo neke siromašne rečenice, robove uzbuđenja,
S kojima skidam pretjesnu haljinu
I skupljam kosu što te škaklja na uzglavlju.
Nisam svjesna noći. Nisam. Uzalud se vrti
Čarobni mjesec i zvijezde oblikuju mudre šare neba

Ja slijepa, gluha, u tvom naručju
Širim se preko rebra
I mislim o sebi s ponosom natčovjeka

DIV ( Agora) ,Maja Gjerek


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se