srijeda, 23.12.2009.

-+'?+*?+=)8/&+.

Nemam pojma koje je ovo godine bilo, ali sjećam se ko danas da su kolači svi od reda propali i bio je to zadnji pokušaj mog multipečenja kolača. Spekla sam još koje u ovih par godina, ali uglavnom su to oni koji imaju recept na velikom pakiranju jogurta u kantici, pa naravno i taj jogurt uguraš unutra. Ne garantiram čak ni za te da će ispasti ajnc a. Koliko god šeprtljava i šlampava u meni čući prokleti perfekcionista koji ako za nešto kaže da je dobro, onda je za ostale ,normalne ljude to savršeno. Nikad to nitko nebi rekao za mene, ali ja znam...jer samo ja vidim da ruke nisu izdepilirane ako je sve ostalo pet u savršenoj haljini. Ja osjetim ton glasa i mogu procijeniti skoro sa sigurnošću s kim imam posla. Isto tako ne mogu procijeniti ako su osjećaji u igri, bilo kakvi osjećaji. Al da ne bih ja sa kolača na osjećaje, povraćam ovaj post iz obrisanih jer me vratio i nasmijao....mislim da bi mogla bit 2011,2012 )2009 đizus , ko da je bilo jučer, znači već 8 godina nisam pekla više od jednog kolača...pa sretan mi šejk uskrs, fala k na blenderima, bananama i tak.....KOLAČI

....................................................................................................................................................

Nešto me ponijelo da danas pečem kolače. Nisam neki pretjerani ljubitelj istih , a kada ih se zažlim slastičarna je blizu. Ali , eto, postoji za sve prvi put tako i za iskrenu volju za peči kolače, cijeli dan.
Probudila sam se sa mišlju " danas pečem kolače, bit će to divan, rasterečujući i neobičan dan, cijeli dan.
Prvo valja otići po namirnice, kamo ću?:) pa da, sjetim se reklame za Konzum sa pjesmom u pozadini "nikoga nisam volio tako" što mi nekako paše u paketu...baš za peči kolače ( č ili ć? pitanje je sad)...peči, peći, peči ili peći....mozak mi baš ne radi.....i da nastavim, odlučih za konzum zbog reklame koja zavija u ušima, a i blizu mi je, a i cjene su niže, a i sigurno ima sve ( na kraju nije bilo tako, ali želatina u listićima nedostaje na polici, stoga... mali minus.) Natrpam svega da ruka boli....ah, mislim si, neću se obazirati na opasku da bolje da se kolači kupe u slastičarni, kao zadnji put za rođendan čokoladna torta kod Vinceka, ispisana slova iskrenie čestitke ili po želji, JA ću peči kolače a bacam svoje argumente koji uvijek prolaze " za cijenu jedne torte kod Vinceka ja ispečem znaš kooooooo"lkoooo kolača, k"o brdo veliko, toliko kolača, eto. Nikakva mudrost , uguglaš kolači i samo čitaš recept , ništa strašno.
...I učinih, uguglah KOLAČI .... izleti hrpa recepata, fotografija, komentara, sve na temu kolača....jednostavno se izgubiš u informacijama, i tip, gugl, tip gugl na brzaka sam izvukla 4 recepta, te sam izabrala jer su ispod svakog tako divni komentari, mljaaac, predivni su, tope se u ustima, evo druga tura se peče......što bih drugo nego pomislila - jedan suhi, jedan s kremom, jedna torta, i jedan jednostavan kolač - sve ću to danas pripremiti, ima da se svi dive mojim kolačima, a istodobno ću dobiti zadovoljštinu u tom činu pripreme-to će biti nagrada....
Neobično topal dan, na sebe sam nabacala sve i svašta, potkošulju, tanju majcu dugih rukava, deblju majcu dugih rukava i kaput, sve me je zatezalo i bilo je vruće... tako da dok sam došla do kuhinje sa namirnicama iz trgovine, do onda mi je već malo splasnula volja za kolačima, za pripravom. Sjela sam i zapalila cigaretu, najradije bih sada malo odspavala, ali ne mogu, prva stvar, iz kreveta sam izašla prije nepuna tri sata, a druga stvar, do naveče 4 vrste kolača moraju biti gotove.
Prestala sam negativno razmišljati spram današnjeg plana i krenula u akciju. Prvo ću peči tortu od sira, prije skoro godinu dana spekla sam tortu od sira po tetkinom receptu ( ona ima smisao za fino, tako je i ta torta bila savršena) ali taj recept je progutalo mnoštvo okolnosti tako da sada mogu samo pokušati napraviti nešto slično, ali ono što dobivam na upite o torti od sira na netu uglavnom su brzosklepane torte filane kremom koja je mekana previše, takve su i u slastičarnama , samo sam u jednoj probala tortu, a ona je bila božanstvena, račun također , velik za Zagreb koji ionako ima preskupe kolače u odnosu na kvalitetu, ali ovaj je bio sa razlogom skup...kada sam upitala jednu od vlasnica da mi otkrije tajnu odbila je...slastičarna se nalazi u haustoru, ne vidi se s ulice, interiejer je skučen ali moderan, vlasnice su usluživale taj dan, nedostaje im malo "štiha" , premorbidne su, ali torta odlična.
Recept sam pisala tako da nisam znala pročitati što piše .....


Ta "tetkina" torta nema biskvit već se umjesi tjesto , pola se peče kratko u pećnici za donji dio dok se druga polovica čupka i stavlja na kremu pa se sve zajedno još peče oko sat vremena, sat i po. A ova torta koju radim , kao i sve ostale ima biskvit . Krema se kuha , jajca se kuhaju pa se dodaje šećer , znači klasična krema ... kako bi to trebala biti torta od sira pitam se, ali u receptu piše i 500 g posnog svježeg sira pa sam ipak gajila nadu ....uzalud..... kada sam to sve ukuhala, umiješala, prohladila pa nanovo izmješala to je ispala odlična krema, ali ne krema s kojom bi cijela torta trebala biti nafilana, tj, dva biskvita i između to...to što je fino i ukusno ali već od jedne šnite moglo bi osjetljivijim ljudima pozliti zbog kremastog slatkog osjećaja užitka.
Zaprepastila me količina šećera koja se stavlja u kolač po većini recepata, mogu zamisliti koliko npr čokoladna torta sadrži šećera, kada sam to vidjela nisam pomislila, ah, šećer mogla bih se udebljati, ili bit će preslatko, već mi je palo na pamet da bi od te količine čovjek morao trpiti posljedice na zdravlju, a ipak mislim da se još nije u slastičarni za stolom desio tragičan slučaj zbog količine šećera koju je netko unio u sebe malo se "zasladivši" .Previše je previše.....malo sam smanjila , oko 3 grama sam manje dodala nego na receptu, čisto zbog savjesti, nitko osim mene nema uvid u tajne sastojke pa neće biti problema.
Kolači koji su se pripremali slijedeći su oblatne i ( jednostavni kolač) za čiju sam kremu uzela recept sa jako puno pohvala, navodno tradicijom prenesen sa bake na unuku koja je sada mojih godina ali već je iskusna u pripremanju kolača, aktivno razmjenjuje recepte a na fotografiji drži djete u naručju, njene oči ulijevaju povjerenje, i ako je neki recept dobar ovaj sigurno je- pomislila sam..ide mlijeko u prahu, a mlijeko u prahu sam zadnji put vidjela kao klinka, ali neznam kakvog je okusa, o njemu neznam ništa, ne može svježe, baš mora biti u prahu...otvaram mlijeko u prahu-ima čudan miris. Prvo se rastopi veeeelika količina šećera i veeelika količina margarina , malo se prokuha i doda velika količina mlijeka u prahu, čim sam ga nasula ugrudalo se u velike grude, dotad mi je suhi kolač u koji ništa skoro nejde osim nešto osnova brašna šećer margarin, izgorio u pećnici ( prva tura hvala bogu).
Naživcirali su me, nered je bio sve veći i veći, zdjele su me gutale, kuhinja je postajala sve manja i manja, sada je već toliko namirnica i posuđa vani okolo da me počinje hvatati nelagoda , okrećem se, šećer,brašno, vanilin šećer, prašak za pecivo, želatina, milion malih vrećica koje je lako zamijeniti , a i velikih svi iste ne boje bijele, šećer, brašno, šećer u prahu , puding, gdje je biskvit gdje je mikser, koji je sad koji recept kada su svi nečitki, gdje su mi cigarete?
U receptu za suhi kolač piše da je za osam osoba, ja spremam kolače za 6 osoba i ako tko uleti ali već po količini vidim da je to taman za tri osobe uz kavicu, i stvarno je bezveze napisati za 8 osoba jer kolačići su maleni. Recept je ostavio Hrvat iz Njemačke,čiji je hobi pečenje kolača, recept sam uzela jer je žena ostavila komentar "druga tura se peče, fantazija...hmhmhm....slatki jesu, fantastični baš i ne, presuhi, bezlični i malo ih je, trebala bih raditi barem duplu smjesu. Prvi suhi sam probavala netom iz pećnice i samo što mi usna šupljina nije izgorila koliko je bio vruć. Ispljunula sam ga. Htjela sam samo probati rečenicu jedne komentatorice ispod teksta recepta a bio je " mmm...ovaj puding predivno paše, tako su meki, ali moj nije mek, moj je tvrd i suh ali sladak, zaključujem- ti suhi kolačići nisu ništa drugo do keksi za uz čaj koje sam mogla kupiti na kilogram ali na greškama se uči, a kolač ako se peče trebao bi biti fantastičan, divan, ukusan, poseban, nešto što se može samo speći u domaćinstvu, nešto unikatno, čarolija....drugi recept fiju u smeće , kolače na tanjur, bijednih par komada jedni reš prepečeni drugi malo zagorili dok je treća tura podnošljiva.
Oblatne, njih paralelno sa suhima. Cik cak, pa zabuna, zaborav. Fila je gotova , prva je završila u wc-u zbog zgrudnog mlijeka u prahu, i koliko god da se trudila nezgodu skriti lješnjacima, tko god bi zagrizao bio bi suočen sa praškastim ostatkom mlijeka iz grudice. Drugi pokušaj nije završio uspješno, i uz konstantno lupanje pjenjačom nisam uspjela razbiti grudice, na kraju sam i mikser uključila ali grudice su male bijele prekrile površinu plutaju bezbrižno ..."ah, malene su, neće se osjetiti pri žvakanju."

Pregled obavljenog posla i predah, ostavila sam sve u kuhinji i pogledala tv seriju, jednu od onih popodnevnih. Išleri su trebali doći zadnji, pregledala sam par recepta i svi su mi se činili kompliciranima, a i valjak za valjati nemam. Prošla je jedna serija, pa druga....Čitam recept, taj je čitko napisan jer je printan, ali taj postupak mi nije bio jasan....ide malo ovog, malo onog, pa ovog i to se sve rastopi lagano, ne piše na čemu, koliko, i kako ,jer nijedna namirnica nije topljiva.
Recept sam uzela od jedne djevojke koja je uz pripremu opisivala i kuda ih je nosila, kome i zašto, tako da recept nije imao smisla, a nije mi se dalo razmišljati . Inače dobar išler je dobar išler, malo, preslatko, prekalorično i masno ...uh.... slatki grijeh doslovno, a kazna je visoka.
Plan je bio 4 jako dobre vrste, pašu svaka u svoje doba dana, u svoj dan(ovaj što je bolji kada odstoji) lijepo servirani, poklonjeni od srca da nekome izraziš zahvalnost što postoji i da sebi pokažem kako mogu imati volje i smisla za zadovoljiti čulo okusa.
Ah ti kolači, cijele misli mi zarobiše-na tren, na dan.

- 21:11 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga

ARKANĐELOVA PISMA

DESETO

I ja sam zaljubljen bio, kao Ljubav
U jednu zemaljsku, neprolaznu priču.
Poželio sam je ispisati oblacima,nebom,
Zapisati kapima kiše na lišću,
I nikad više ne kročiti Zemljom,
I da ljudske me se stvari više nikada ne tiču.

Ljudi su tako tužni, kao lutke
U izlogu koje nitko ne uzima u ruke,
A blizu jedna drugoj, i vezane
Nitima srebrnim o Nebeske prste.
Ali ne zovu anđele.Šute.Trpe samoću,
Sve dok poput listova ne požute
I raspu se u prah, istrule u voću.

Zaljubljen sam bio u jednu ljubav,
Skrivenu i trajnu.Sudbinsku i tajnu,
Gledao suze kako lebde na mjesečini
Kao kristale lustera koji nikako
Da bljesne.Slušao jecaje.Čitao pjesme,
Dozivao Ljubav da se smiluje tišini.

I ona je došla.Arkanđela je čula.
Već izdaleka skinula veo,i zatim se izula
Da bosa se približi preplašenim bićima u tami.
Rekla je:"Poznajem ih dugo.Da,
To su oni, i jesu stvoreni jedno za
Drugo.U srca urezan isti im je znak.
Ali čovjek mora sam učiniti taj korak.
To, moraju učiniti sami."

Tad zaplakao sam kao čovjek.Gledala
Me u čudu, Ljubav, slušala kako jecam.
A onda , osmjehnula se blago :" Dobro,
Pomoći ovaj ću put, napraviti izuzetak.
Svi oni su djeca.Gle, suze su ti mokre,
A ne od svjetla.Smiri se, arkanđele dragi.
Ova ljubav će biti pjesma."
Vjerujem u Ljubav, i u Boga,
Od sada sam ono što jesam.

Maja Gjerek Lovreković


osluškujem vjetar u daljini
dopuštam mu da mi dodiruje vrat
širim se u stranama
one nikada nisu bile moje
ja pripadam
ali neznam kome
i gubim se u ostavljanju tragova
želim ljubiti
želim voljeti
ali sve su to priče poznatog stanja
želim nešto novo
svježu boju da miriše u sobi
uzdahe jutra
zadovoljna
zadovoljena
i nakon toga će doći kraj
svatko će krenuti na svoju stranu
do iznemoglosti putovati
tražeći mir koji postoji
u pjesmama i pričama
u tvojoj ljubavi
kada ostarimo i ostanemo sami
sada vlada divljina
i nitko ne može smiriti nemir
u kojem se kovitla
savršeno biće i njegov stisak
umiruju
tješe
doći će dan
kada će stras



Puna sam te ljubavi.
Tvoje ogromne ruke,
Široka prsa, put, kosti velikog djeteta
I stopala
Koja ostavljaju tragove u kojima se utapam
Kad ih ispunim svježim suzama.
Dolaziš mi preko polja drugih stvorenja,
A ja ne nosim dijete u naručju,
Samo neke siromašne rečenice, robove uzbuđenja,
S kojima skidam pretjesnu haljinu
I skupljam kosu što te škaklja na uzglavlju.
Nisam svjesna noći. Nisam. Uzalud se vrti
Čarobni mjesec i zvijezde oblikuju mudre šare neba

Ja slijepa, gluha, u tvom naručju
Širim se preko rebra
I mislim o sebi s ponosom natčovjeka

DIV ( Agora) ,Maja Gjerek


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se