ponedjeljak, 19.06.2017.

c

još sam nemirna i nemarna, gubim svaku nadu u discipliniranost koja se po mojim procjenama već trebala ukazati odavno. Svako veče se pomolim nečemu, samoj sebi, uzvišenoj sebi da mi podari disciplinu i red.Ali džabe, što je više tražim ona se sve bolje skriva. Kaos, najblaže rečeno. Shvaćam, nismo svi isti, ali brate mili, zar baš s toliko malom dozom discipline mene sudbina opali. A u glavi perfekcionista. Oko za detalje ko sokolovo, kod mene je sve ili ništa što rezultira ničim.
Napenalili nam svima fiskalne kase, sama procedura, koja realno gledajući i nije tako strašna i vjerovatno ju i klinac od 10 godina može brzo savladati , meni je uspjela napraviti desetinu čira na želudcu. Pogrizla sam nokte na palčevima što već dugo nisam radila. Promišljam o svemu i zaključujem da je moje prirodno stanište daleko od civiliziranog i pravilno ustrojenog svijeta. Čak ni nemam pozitivno mišljenje o funkcioniranju istog. Brže, više, jače, nije to za mene. Riskiram epitete lijena, nemarna, nezainteresirana, isključena.
Zašto mislim da je besmisleno. Prvo, dođem u finu ispunim par papira sa svojim podacima, na svakom papiru ispisujem isti kurac, onda to još platim tristoinešto kuna, onda iste te podatke ispunjavam na par obrazaca htu i šaljem gdje mi obrazlažu da treba sve ispuniti jer onda oni to šalju u tu kurčevu firmu koja mi opet šalje iste papire sa istim podacima koje sam već dva puta ispunjavala. Usput zabrljaju i u fini, i u htu kao u vrlo ozbiljnim firmama, na kraju ispadne da jedino ja ispunim točno, na vrijeme i bez greške, i sad kao ja sam neorganizirana. zatim mi ovi iz te firme šalju neke tablice u kojima se pola ne odnosi na mene, telefonski ih ne mogu dobiti jer normalno, stalno su zauzeti, a zauzeti su jer su zakomplicirali. Za kraj očekujem da mi donese tehničar kasu i održi mi prezentaciju. Sama ta blagajna sinonim je za okove, rokove i ugovore.
Bila sam opet u poreznoj, dobila sam preporučenu pošiljku, mislila sam da me zovu da mi pregledaju knjige. Ušla sam i odmah sam ženi rekla da ju molim da me poštede tog procesa, jer kao što je nekom teško letjet avionom tako je meni zgražajuće ispunjavati papire. Uostalom, zbog te fobije danas se bavim ovim čim se bavim, jer svaki put kad bih dala otkaz u firmi, a odgovorni su pitali zašto, izmislila sam razlog a postojao je jedan i najveći, jebite se sa papirologijom. Prodat ću vam sve, i ono što ne može nitko , bit ću odličan radnik, ljubazan, uspješan , dopadljiv, ali odjebite s papirologijom. I kako da to nekome objasnim a da me ne pogleda poprijeko.
Ljeto. Cvate moj muž, ljeto, uskoro plivamo, svako jutro ispijamo kavice na plaži, uživamo. I evo grintavca iz mene , mrzim ljeto, vrućinu, ljepljivost, osipe, oduvijek se sva zašugam ljeti, od djetinjstva, vječno neke dermatološke kreme moram mazat, dobijem neke čudne flekove. Prošle godine, smeđa fleka po sred čelembare, u obliku jedrenjaka. do studenog je trajala. Izgledala sam kao da mi se titanik naparkirao. Imala sam i Madona Severina Mladež, ne onaj ispupčeni, nego ravni, iznad usnice, ove godine, maloprije sam ga vidjela je na obrazu. Dobijem proljev, završim 2 puta na hitnoj sa glupim simptomima, hrana je polusmežurana, bolje jesti čips nego salatu. Sve smrdi po ulju za sunčanje, parfemima, nema groznijeg mirisa od mirisa večernje šetnje naparfemiranih ljudi, kokosova, breskvina, limunova, smokvina ulja. Možeš se povući u osamu, ali otok na kojem sam nema hlada, a do osame treba brod, nemam brod. Ali ajde, danas sam u PMS u pa možda je sve to malo uvećano.
Dragi me tješi kad zapizdim, pa ti si tako maštovita, ti si kreativna, ti si u svom svijetu ali nije negativan , pa se onda smirim. Nemir se utiša i zahvalim se na ružičastim naočalama. Svjesna sam da mi treba dobar psihijatar, ali ne priznajem ovu našu medicinu. Kad mi je prepisala antidepresive zbog titranja očnog kapka prije dvije tri godine shvatila sam da skroz fulaju. Da samo antidepresive, i normabele za smirenje pa nek zveknem nešto za spavanje. Za spavanje, pa ja sam od onih što će bez grižnje savjesti odmeditirati naporan razgovor. Koliko ovdje pišem toliko mogu slušati tuđe ispovjedi. Moje uho je uvijek protočno. Borim se i protiv toga, nekako mi se zaljepe ljudi skloni monologu, i ne pretjerujem, monologu od sat i kusur, bez prestanka , povezanih tema u čušpajz. Preljubazna sam. Evo što mi se zadnje desi. Sjedimo u svibnju na obali divnog dalmatinskog gradića, kolegice i ja. Taman sam dobila mjesečnicu i vruće je, sve mi neki košmar. Opali ona, i nikak stat, odjednom njen glas postaje sve dublji i usporeniji, odlazi negdje u atmosferu, ja maštam kako ju kažnjavam za nepristojnost,smije se, odgovara sama sebi na pitanja, odjednom, ja zaspim. Osjetim da me druka u rame. I sad njih dvije , jel ti dobro, šta ti je, a ja osjetim da me oblio hladan znoj. Na kraju sam se digla i otišla malo u đir. Eto prvog narko prosjaka, išćeprkam 4 i po kune jer imam još papirne od 100 i 200 i to mu ne dam, frajer bavi pedeset lipa na pod. Uđem u kiosk i kupim cigare. Gledam more, dobrojutro veli i evo drugog narkoprosjaka, dam mu 10 kuna, imala sam love pa reko, nek im je sa srećom. Hodam, hodam, sad zvoni jedna crkva, sad druga, sad treća, probile mi uši, kad god uzmem telefon crkva ding dong ding dong, a grad pun crkvi. Već sam živčana, nitko to ne vidi, ali meni već pun kufer svega i eto trećeg narko prosjaka. Taj je izgledao kao iz monti pajtona , dva metra, krunica oko vrata, brčići, masna kosa zalizana, hlače iznad zglobova, zubi istureni van , i nek dam ja njemu 20 kuna, velim mu , ti si već treći danas, šta ste organizirani bolje od hrvatske vlade, nedam ti, sad sam već dala dvojci, a kaže on meni, ako si dala njima daj i meni. Ajde biži ća, opalim na dalmatinski.
Vratim se kolegicama, ova još ima monolog, pogleda me sva sretna, vidim ova druga mi nešto blijeda i čim me vidjela kaže da ide na wc, nije se vratila 2 sata.
Vratila sam se u Zg sa PTSPom.
Vadila sam buraza mrtvog pijanog iz neke birtijetine. Izvukla ga, stavila u auto, nahranila a onda me počeo vrijeđati. Izgurala sam ga van iz kuće što nisam do sad nikad i rekla sam mu da mi je dosta njegovih sranja, da mu nisam mama i kad se odluči skockati nek se javi. Još uvijek je uvrijeđen. Da, i platila sam na šanku dug i njegov a čini mi se i od pola birtije u centru Zagreba, ekipe koja je bila s njim, frajeri iz drzavne firme koji su mu frendovi kad se treba nalokat u sred bijela dana dok im pauza traje 3 sata. Nisam vjerovala, i šef je bio s njima. Svi zbigecani, špićoke, hlačice, frizurice.
Stari je bio na operaciji, imali smo super mladog doktora, a onda je pao u postoperativnu depresiju. Danas ga zovem, i već danima je sav njnjav, još kad se čuje sa mnom to potencira na stotu i veli on meni, a ima šavove i rana je upaljena , nek dođem pa ćemo na pivu u jednu birtiju
Najsvjetlija točka ovog ludog predljetnog razdoblja je moj pas. I dragi mi je dobar. Ali pas, on jedini razumije sve moje osjećaje.

- 20:46 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.12.2013.

božićne odluke

udaljiti se od "prijatelja" kojima služim za bacanje frustracija, ljutnje, straha, problema ( i samo isključivo za to) , nek tipkaju

biti plemenitija i bolja osoba

izbaciti da će mi se nešto ružno desiti ako i ne budem dobrica

više raditi manje gledati tv

pustiti ljude da žive taman ako mislim da bez mog savjeta propadaju u rupu

shvatiti da smo jedinke za sebe

vježbati pilates ( 7 godina za redom i ista odluka, to vrijeme brzo prolazi)

skinuti se sa fejsa ( uključiti se do 5 puta dnevno ne 55)

ne biti zavidna, malodušna, živčana, ne pušiti previše, biti nježnija, pustiti kosu, prestati gristi zanoktice, više ići u prirodu, ne bojati se siromaštva novcem, voljeti one koji zaslužuju svojim djelima moju ljubav, ispravnije se hraniti, ne trčati doktorici za svaku pizdariju, naučiti prebacivati fotke s fotića na komp, naučiti skenirati a da ne tražim 3 sata kud je otišao sken, ne posuđivati lovu od muža ak mi nešt baš nije jaaako bitno, vježbati engleski, ak nas šogor pozove u svoju zemlju prevladati strah od letenja, naučiti reći ne kad treba i da kad treba, ponašati se moderno, ne svađati se s djedovima na cesti, pročitati više knjiga, ne bacati novac kad ga imam jer onda ga nemam a imam sve što mi ne treba, pokrečiti ostatak kuće, dizati se prije pola 9, ne stavljati u favoritie još jednu super humorističnu seriju, oprostiti onima za koje mislim da su bili nepravedni, otići na gastroskopiju, preststi se panično bojati poroda da mogu imat djecu, i tako dalje i tako dalje


noćas sam sanjala da sam trudna, i baš sam se iznenadila, nisam željela znati spol djeteta, stajala sam u redu i došao je red da se porodim, bilo me strah ali ušla sam sretna što ću imati bebicu, nije me bolilo, porod je prošao lako, ali u jednom trenutku babica je otkinula glavu mog djeteta i počela jesti, glavica je bila mala i hrskala, rekla mi je da mi je djete rođeno mrtvo, na to sam se probudila....nisam imala više od 10 godina loš i ružan san....zapravo imam super snove, neobične ali dobre, , a ovaj ajme ludog sna

- 14:42 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 24.10.2012.

I dalje dio ljudi radi debilne poslove za koje su odlično plaćeni i onda nam serviraju još debilnije postove sa destinacija na kojima troše taj novac. a i ja pišem poeziju kad imam mužjaka, ali primjećujem da nije mistična, duboka i prepuna nepoznanica . Ipak se sad radi o konkretnim primjerima iz svakodnevnice kao npr. bojleru.Romantična sam i dalje ali u puno manjoj mjeri jer to je za cure, ja sam već žena i još nemam bore osim onih smijalica jer smijem se svemu , ne plačem i ne vrištim nikad, mada nije ni to loše ponekad. Meni ne treba normabel ni tako šta, ja sam prirodno cijepljena protiv ishitrenosti. Nekad se zbog tog osjećam kao baba. Pa sjednem s vršnjakinjama, al mi ful neugodno objašnjavati da uzavrele emocije i problemi zbog kojih se čupa kosa s glave postoje u većini slučajeva samo u našim glavama. Ostalo su hormoni. Hormoni prosječne zapadnoeuropske žene na dodirnoj točki s balkanskim mentalitetom. Znači, kriš kraš. Ni vrit ni mimo. Mada, ima i kulerica s kojima je baš ugodno, čije mudrosti nadilaze i najbolje ženske filmove a ne plivaju u plićaku .
Obleka, ah, obleka i ja, bosa noga i nešto preko sebe i livada. Seljanka nikad ne spava. Jebe mi se za sve vrste obleke , ne šminkam se ali volim vidjet dotjerane i revne žene u polju mode. U polju kako kopaju svoj komadić pod suncem. Svaka ima svoje polje i kopa najbolje što može i zna. Zagreb je i dalje najljepši u Maksimiru , ola la svaki jebeni dan 2 sata .Još razmišljam zašto želim da mi poprave bojler, ne sjećam se da nije radio, a opet, puno toga meni brzo ishlapi.Na tevejcu debilana osim onog lika što putuje vlakom, ali to često prespavam jer počne malo prije ponoći.
15.4.17

......................................................................................................................................................................................


jesen, ta predivna jesen
čak je i Zagreb lijep u ovo godišnje doba, smješe mi se zgrade i prozori, užurbani prolaznici i tramvaji, smješe se nevidljivo obavijeni velom magle
ja, nepopravljivi romantičar, nikad odrasla djevojčica sa već prvim borama, pružam ruke prema nebu, nebih li uhvatila jedan list ,i sanjarim jesensku bajku, zakopanu duboko, da nitko ne može ni naslutiti, nitko....a svatko ju nosi u vreći uspomena....jesen


po cijele dane kupujem odjeću , prevrćem, isprobavam, odlazim pa se vraćam....više nemam mjesta u ormaru. nisam godinama ništa kupovala i sada sam totalno otkačila na garderobu, malo se i šminkam. lakše mi je opisati vanjsko stanje dok bi za unutarnji nered bilo premalo i slova da poslož
i policu. briga me, senzibilnost je možda dobra u nekoj tamo galaksiji, ali držim se.. di sam stala, puštam kosu. već mi je 4 cm i stišće me, kao lonac.
baš me briga za sve....ali neću više provoditi vrijeme u sekonhend trgovinama gdje za 15 kn mogu kupiti haljinu retro koju vjerojatno nikada neću obući ili barem dok ne nađem cipele za nju.
kupila sam brdo retro čudnih izdanja i sutra ću se spickati i idem raditi.
od kad ne pušim prezadovoljna sam. ne pijem više kavu, samo zeleni čaj

želim da mi popravite bojler
sezona grijanja počinje
susjeda sprema veš u sobu
čini se i noć je
na tv-u ozbiljni glasovi
izvještavaju ozbiljno
svijet kreće u nekom smjeru
modernom čovjeku to je dolično
da stavi kravatu
povisi glas
i glasno se smije
kao da živjet će vječno
radi bezvezne poslove
za koje je jako dobro plaćen
kakvo je to vrijeme
jedva sve to sažvačem

- 19:03 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.02.2010.

Šta je je, Luna je bila neki mješanac šarplaninca, tornjaka , bernadinca i neke veće seoske đukele. Bila je prvi pas kojeg se sjećam. Nategnuta žica preko dvorišta i ajde , dosta dugačak lanac, ali to je sve. Da sam bila svjesna kao sada pustila bih Lunu nek trči a ne provest život na lancu. Ali šta sam znala, bila sam toliko mala da sam i sama mislila da psi tako moraju. Jela je kosti , i ostatke naših ručkova. Početkom osamdesetih u mom selu u dućanu mogao si nabaviti tirolsku i parizer za ljude , znači za pse ništa. Kakva hrana za pse. Zna se šta pas jede. Imala je Luna gustu kovrčavu crno sivu dlaku i malo je ličila na mene. Krupna, jaka, kovrčava i pametna. Sve je razumjela što joj pričam, a napričala sam se s Lunom više nego s mamom i tatom i prijateljicama. Luna u srcu.
Valjda sam kad sam pisala ovu pjesmu klofala tepih pa mi dopizdilo i reko ajd da napišem koji stih da se opustim.
15.4.17





ogledam se kao Luna u jezero


i nije ovo poezija
već pogled na sebe

vidim tišinu naopaku
i nije to mjesec već moje oko

Kiklopovski klofam kloferom
izmišljam riječi
da dopadnem se jezeru

ogledam se kao Luna u jezero
bila je pas
divna velika kuja
zavezana na lancu
u dvorištu u kojem sam

i sama gradila kule

- 17:36 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 23.12.2009.

-+'?+*?+=)8/&+.

Nemam pojma koje je ovo godine bilo, ali sjećam se ko danas da su kolači svi od reda propali i bio je to zadnji pokušaj mog multipečenja kolača. Spekla sam još koje u ovih par godina, ali uglavnom su to oni koji imaju recept na velikom pakiranju jogurta u kantici, pa naravno i taj jogurt uguraš unutra. Ne garantiram čak ni za te da će ispasti ajnc a. Koliko god šeprtljava i šlampava u meni čući prokleti perfekcionista koji ako za nešto kaže da je dobro, onda je za ostale ,normalne ljude to savršeno. Nikad to nitko nebi rekao za mene, ali ja znam...jer samo ja vidim da ruke nisu izdepilirane ako je sve ostalo pet u savršenoj haljini. Ja osjetim ton glasa i mogu procijeniti skoro sa sigurnošću s kim imam posla. Isto tako ne mogu procijeniti ako su osjećaji u igri, bilo kakvi osjećaji. Al da ne bih ja sa kolača na osjećaje, povraćam ovaj post iz obrisanih jer me vratio i nasmijao....mislim da bi mogla bit 2011,2012 )2009 đizus , ko da je bilo jučer, znači već 8 godina nisam pekla više od jednog kolača...pa sretan mi šejk uskrs, fala k na blenderima, bananama i tak.....KOLAČI

....................................................................................................................................................

Nešto me ponijelo da danas pečem kolače. Nisam neki pretjerani ljubitelj istih , a kada ih se zažlim slastičarna je blizu. Ali , eto, postoji za sve prvi put tako i za iskrenu volju za peči kolače, cijeli dan.
Probudila sam se sa mišlju " danas pečem kolače, bit će to divan, rasterečujući i neobičan dan, cijeli dan.
Prvo valja otići po namirnice, kamo ću?:) pa da, sjetim se reklame za Konzum sa pjesmom u pozadini "nikoga nisam volio tako" što mi nekako paše u paketu...baš za peči kolače ( č ili ć? pitanje je sad)...peči, peći, peči ili peći....mozak mi baš ne radi.....i da nastavim, odlučih za konzum zbog reklame koja zavija u ušima, a i blizu mi je, a i cjene su niže, a i sigurno ima sve ( na kraju nije bilo tako, ali želatina u listićima nedostaje na polici, stoga... mali minus.) Natrpam svega da ruka boli....ah, mislim si, neću se obazirati na opasku da bolje da se kolači kupe u slastičarni, kao zadnji put za rođendan čokoladna torta kod Vinceka, ispisana slova iskrenie čestitke ili po želji, JA ću peči kolače a bacam svoje argumente koji uvijek prolaze " za cijenu jedne torte kod Vinceka ja ispečem znaš kooooooo"lkoooo kolača, k"o brdo veliko, toliko kolača, eto. Nikakva mudrost , uguglaš kolači i samo čitaš recept , ništa strašno.
...I učinih, uguglah KOLAČI .... izleti hrpa recepata, fotografija, komentara, sve na temu kolača....jednostavno se izgubiš u informacijama, i tip, gugl, tip gugl na brzaka sam izvukla 4 recepta, te sam izabrala jer su ispod svakog tako divni komentari, mljaaac, predivni su, tope se u ustima, evo druga tura se peče......što bih drugo nego pomislila - jedan suhi, jedan s kremom, jedna torta, i jedan jednostavan kolač - sve ću to danas pripremiti, ima da se svi dive mojim kolačima, a istodobno ću dobiti zadovoljštinu u tom činu pripreme-to će biti nagrada....
Neobično topal dan, na sebe sam nabacala sve i svašta, potkošulju, tanju majcu dugih rukava, deblju majcu dugih rukava i kaput, sve me je zatezalo i bilo je vruće... tako da dok sam došla do kuhinje sa namirnicama iz trgovine, do onda mi je već malo splasnula volja za kolačima, za pripravom. Sjela sam i zapalila cigaretu, najradije bih sada malo odspavala, ali ne mogu, prva stvar, iz kreveta sam izašla prije nepuna tri sata, a druga stvar, do naveče 4 vrste kolača moraju biti gotove.
Prestala sam negativno razmišljati spram današnjeg plana i krenula u akciju. Prvo ću peči tortu od sira, prije skoro godinu dana spekla sam tortu od sira po tetkinom receptu ( ona ima smisao za fino, tako je i ta torta bila savršena) ali taj recept je progutalo mnoštvo okolnosti tako da sada mogu samo pokušati napraviti nešto slično, ali ono što dobivam na upite o torti od sira na netu uglavnom su brzosklepane torte filane kremom koja je mekana previše, takve su i u slastičarnama , samo sam u jednoj probala tortu, a ona je bila božanstvena, račun također , velik za Zagreb koji ionako ima preskupe kolače u odnosu na kvalitetu, ali ovaj je bio sa razlogom skup...kada sam upitala jednu od vlasnica da mi otkrije tajnu odbila je...slastičarna se nalazi u haustoru, ne vidi se s ulice, interiejer je skučen ali moderan, vlasnice su usluživale taj dan, nedostaje im malo "štiha" , premorbidne su, ali torta odlična.
Recept sam pisala tako da nisam znala pročitati što piše .....


Ta "tetkina" torta nema biskvit već se umjesi tjesto , pola se peče kratko u pećnici za donji dio dok se druga polovica čupka i stavlja na kremu pa se sve zajedno još peče oko sat vremena, sat i po. A ova torta koju radim , kao i sve ostale ima biskvit . Krema se kuha , jajca se kuhaju pa se dodaje šećer , znači klasična krema ... kako bi to trebala biti torta od sira pitam se, ali u receptu piše i 500 g posnog svježeg sira pa sam ipak gajila nadu ....uzalud..... kada sam to sve ukuhala, umiješala, prohladila pa nanovo izmješala to je ispala odlična krema, ali ne krema s kojom bi cijela torta trebala biti nafilana, tj, dva biskvita i između to...to što je fino i ukusno ali već od jedne šnite moglo bi osjetljivijim ljudima pozliti zbog kremastog slatkog osjećaja užitka.
Zaprepastila me količina šećera koja se stavlja u kolač po većini recepata, mogu zamisliti koliko npr čokoladna torta sadrži šećera, kada sam to vidjela nisam pomislila, ah, šećer mogla bih se udebljati, ili bit će preslatko, već mi je palo na pamet da bi od te količine čovjek morao trpiti posljedice na zdravlju, a ipak mislim da se još nije u slastičarni za stolom desio tragičan slučaj zbog količine šećera koju je netko unio u sebe malo se "zasladivši" .Previše je previše.....malo sam smanjila , oko 3 grama sam manje dodala nego na receptu, čisto zbog savjesti, nitko osim mene nema uvid u tajne sastojke pa neće biti problema.
Kolači koji su se pripremali slijedeći su oblatne i ( jednostavni kolač) za čiju sam kremu uzela recept sa jako puno pohvala, navodno tradicijom prenesen sa bake na unuku koja je sada mojih godina ali već je iskusna u pripremanju kolača, aktivno razmjenjuje recepte a na fotografiji drži djete u naručju, njene oči ulijevaju povjerenje, i ako je neki recept dobar ovaj sigurno je- pomislila sam..ide mlijeko u prahu, a mlijeko u prahu sam zadnji put vidjela kao klinka, ali neznam kakvog je okusa, o njemu neznam ništa, ne može svježe, baš mora biti u prahu...otvaram mlijeko u prahu-ima čudan miris. Prvo se rastopi veeeelika količina šećera i veeelika količina margarina , malo se prokuha i doda velika količina mlijeka u prahu, čim sam ga nasula ugrudalo se u velike grude, dotad mi je suhi kolač u koji ništa skoro nejde osim nešto osnova brašna šećer margarin, izgorio u pećnici ( prva tura hvala bogu).
Naživcirali su me, nered je bio sve veći i veći, zdjele su me gutale, kuhinja je postajala sve manja i manja, sada je već toliko namirnica i posuđa vani okolo da me počinje hvatati nelagoda , okrećem se, šećer,brašno, vanilin šećer, prašak za pecivo, želatina, milion malih vrećica koje je lako zamijeniti , a i velikih svi iste ne boje bijele, šećer, brašno, šećer u prahu , puding, gdje je biskvit gdje je mikser, koji je sad koji recept kada su svi nečitki, gdje su mi cigarete?
U receptu za suhi kolač piše da je za osam osoba, ja spremam kolače za 6 osoba i ako tko uleti ali već po količini vidim da je to taman za tri osobe uz kavicu, i stvarno je bezveze napisati za 8 osoba jer kolačići su maleni. Recept je ostavio Hrvat iz Njemačke,čiji je hobi pečenje kolača, recept sam uzela jer je žena ostavila komentar "druga tura se peče, fantazija...hmhmhm....slatki jesu, fantastični baš i ne, presuhi, bezlični i malo ih je, trebala bih raditi barem duplu smjesu. Prvi suhi sam probavala netom iz pećnice i samo što mi usna šupljina nije izgorila koliko je bio vruć. Ispljunula sam ga. Htjela sam samo probati rečenicu jedne komentatorice ispod teksta recepta a bio je " mmm...ovaj puding predivno paše, tako su meki, ali moj nije mek, moj je tvrd i suh ali sladak, zaključujem- ti suhi kolačići nisu ništa drugo do keksi za uz čaj koje sam mogla kupiti na kilogram ali na greškama se uči, a kolač ako se peče trebao bi biti fantastičan, divan, ukusan, poseban, nešto što se može samo speći u domaćinstvu, nešto unikatno, čarolija....drugi recept fiju u smeće , kolače na tanjur, bijednih par komada jedni reš prepečeni drugi malo zagorili dok je treća tura podnošljiva.
Oblatne, njih paralelno sa suhima. Cik cak, pa zabuna, zaborav. Fila je gotova , prva je završila u wc-u zbog zgrudnog mlijeka u prahu, i koliko god da se trudila nezgodu skriti lješnjacima, tko god bi zagrizao bio bi suočen sa praškastim ostatkom mlijeka iz grudice. Drugi pokušaj nije završio uspješno, i uz konstantno lupanje pjenjačom nisam uspjela razbiti grudice, na kraju sam i mikser uključila ali grudice su male bijele prekrile površinu plutaju bezbrižno ..."ah, malene su, neće se osjetiti pri žvakanju."

Pregled obavljenog posla i predah, ostavila sam sve u kuhinji i pogledala tv seriju, jednu od onih popodnevnih. Išleri su trebali doći zadnji, pregledala sam par recepta i svi su mi se činili kompliciranima, a i valjak za valjati nemam. Prošla je jedna serija, pa druga....Čitam recept, taj je čitko napisan jer je printan, ali taj postupak mi nije bio jasan....ide malo ovog, malo onog, pa ovog i to se sve rastopi lagano, ne piše na čemu, koliko, i kako ,jer nijedna namirnica nije topljiva.
Recept sam uzela od jedne djevojke koja je uz pripremu opisivala i kuda ih je nosila, kome i zašto, tako da recept nije imao smisla, a nije mi se dalo razmišljati . Inače dobar išler je dobar išler, malo, preslatko, prekalorično i masno ...uh.... slatki grijeh doslovno, a kazna je visoka.
Plan je bio 4 jako dobre vrste, pašu svaka u svoje doba dana, u svoj dan(ovaj što je bolji kada odstoji) lijepo servirani, poklonjeni od srca da nekome izraziš zahvalnost što postoji i da sebi pokažem kako mogu imati volje i smisla za zadovoljiti čulo okusa.
Ah ti kolači, cijele misli mi zarobiše-na tren, na dan.

- 21:11 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 02.01.2009.

A šta reći, sva sam pumasta. I gladna, skoro pa sam se u prasicu pretvorila zbog te silne želje humanoanimalizma. Puma se zanijela za stolom. Šejk bejbi šejk. samo banana šejk....
............................................................................................................................................15.4.17


ja još uvijek želim
pretvoriti se u pumu
i vrebati sa grane

snijeg
bijeli
zrak
hladi

a puma je gladna



[url=http://imageshack.us][/

- 20:53 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.04.2008.

ti znas, evo ti i rijeci, jos rijeci...:)kada si daleko

Auuuuuuu, evo, imam sreće. Ovakvu patetiku može podnijeti samo moj dragi. Ovo sam ja njemu pisala te davne godine,istina, slomljena skroz, u najturbulentnijem periodu svog života, i stojim iza toga da bih da nisam ovako maštovito u oblacima završila u Vrapču. Ali on me prihvatio, prošao sve sa mnom, pomogao mi da se saberem i krenem dalje. Da ga nije bilo sve bi to bilo puno teže. Nisam previše htjela pokazivati i daviti ali sam patila i puno spavala. Inače mi treba dosta sna, ali mislim da sam spavala 2 godine u komadu. Došla bih s posla i spavala do slijedećeg dana. Na poslu bi mi sve bilo kao izmaglica a nisam smjela pokazati slabost da ne dobijem otkaz. Silno sam htjela normalan život bez boli i patnje. Vrijeme je napravilo svoje. Nema više patnje i boli van granica normale. A naša ljubav je i dalje ovdje. Volim ovu pjesmu i danas, baš sexi glas kad ju recitira.
...................................................................................................................................................15.4.17








zahvalnost, zelim ti zahvaliti na svakoj rijeci podrske, utjehe....na svakom toplom uvrnutom osmjehu koji mi je bio potreban, zelim ti zahvaliti sto postojis.Bili su to zaista teski trenuci, slabost postojanja izvirivala je iz svake pukotine na zidu, snovi su bili obojeni monstruoznim slikama. Pruzala sam ruke, zeljela sam van iz tog filma, smisljala sam razloge i opravdanja, trazila odgovore ali cula sam tisinu i istinu, ni jedno ni drugo nisu mi pasali, sjedila sam satima gledajuci u jednu tocku, jutra su postala obojena mucninom, jedva sam se kretala, nisam nista postajala sam nista. . . ljudi su prolazili a ja bih se nasmjesila u sebi sam se lomila, vikala spasi me, pomozi......... necije tople oci na trenutak su me udaljavale od filma koji gledam,ali to nije bilo dovoljno. . . ljepote i otrova podnosim u ogromnim kolicinama, kada me boli nije dovoljna jedna tabletica, potrebno je mnogo vise.......i tada, si se pojavio, odjednom TI, za mene, za moju bol najveci protuotrov, pocela sam se kretati, stvarati a sto je najvaznije pocela sam zivjeti, zato hvala TI, veliki, jer znam, i sigurna sam u to da je tvoja narav i tvoja dusa nesto na sto covjek treba biti ponosan ako dobije, a u ovoj prici ne radi se samo o meni jer TI svjetlis, ne ja....meni i mnogima.....pronasla sam rijeci , slusaj, a poslusaj sam kako zvuci melodija, meni je lijepa...........

Samo je tvoje lice, itd band

ljubio sam je
kao da nikog nisam ni imao
na svijetu osim nje

pratili su me kao nocni jauk
iza zida vezali u sne

trcao sam kroz kisu i vjetar
kroz sjenu na zidovima
sanjao sam da sam ptica u letu
daleko u oblacima

svaki je poziv nosio
njen tajni znak
u moj krug samoce

samo je tvoje lice dio moga kruga
samo sam uz tebe mogao
pronaci snagu sjevera i toplinu juga

u krugu i ja sam nekome bila ti, ali ti si meni bio ti, a sebe volim i vlastita mi bol tesko pada
koje si ti zapravo veliko srce
jel pretjerujem?
ma ne, jos sam i skromna
obecala sam ti rijeci pjesme


.....bol popusta pa se veselim po slovima, ali ovo je posebno za tebe bez kvacica




- 00:02 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.03.2007.

kameleon

Eto, još jedan od dokaza da sam ćaknuta ali to dobro skrivam. Poetesa, noćima se diže da zapiše tu riječ, riječ zlata vrijednu, vrlo vjerojatno napušena ko zec, možda i pripita jer to su bile te dvije godine koje sam bila bez stalnog mužjaka. Žena se bez mužjaka pretvara u pjesnikinju. Kompenzira jedno s drugim )da mi ovaj moj opet nešto ne grebe u susjednoj sobi dok pišem osvrt na prošlost, možda bih izvukla nešto i poetično= evo, imam laptop i ne znam gdje stoji faking zagrada, a slova su izmješana ali njih sam nadopisala korektorom. Tak je to kad kupuješ polovno za crtanje a onda koristiš za čitanje svojih starih zapisa. Dugo nisam uzela baš, baš slobodan dan. idemo na čitanje o sumnji i slutnji, nek se zove slumnja

................................................................................................................................................................................

Slamat će se riječi, jedna tamo druga do nje, nepovezane i tečne. Prelomit će svaku sumnju, ostat će samo slutnja. Pretvaraju riječi osjećaje, poput bujice izazvane istim tim riječima. Riječ je dodir, u svijetu riječi sve je dozvoljeno i sve zabranjeno. Stoga ih pohranjujem poput simbola, na različitim mjestima, uklanjaju naznake nemira, strepnji, straha . Jasne i moćne prelamaju neslomljivo, naoko.......riječ je dodir

samo trag u vremenu nerazumljivog
isprepletenih poljubaca skrivenog značaja
vidim u daljinu
horizont zasljepljuje sunce
priziva divljinu
na stijeni kameleon
pretvarač po potrebi
lijep je
čeka
da netko ga probudi
tad mirno može
nastaviti sanjati
svoje boje

jedan od tragova skriven u jednom od zapisa ostaje zauvijek pohranjen negdje u djeliću svemira


- 17:33 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Opis bloga

ARKANĐELOVA PISMA

DESETO

I ja sam zaljubljen bio, kao Ljubav
U jednu zemaljsku, neprolaznu priču.
Poželio sam je ispisati oblacima,nebom,
Zapisati kapima kiše na lišću,
I nikad više ne kročiti Zemljom,
I da ljudske me se stvari više nikada ne tiču.

Ljudi su tako tužni, kao lutke
U izlogu koje nitko ne uzima u ruke,
A blizu jedna drugoj, i vezane
Nitima srebrnim o Nebeske prste.
Ali ne zovu anđele.Šute.Trpe samoću,
Sve dok poput listova ne požute
I raspu se u prah, istrule u voću.

Zaljubljen sam bio u jednu ljubav,
Skrivenu i trajnu.Sudbinsku i tajnu,
Gledao suze kako lebde na mjesečini
Kao kristale lustera koji nikako
Da bljesne.Slušao jecaje.Čitao pjesme,
Dozivao Ljubav da se smiluje tišini.

I ona je došla.Arkanđela je čula.
Već izdaleka skinula veo,i zatim se izula
Da bosa se približi preplašenim bićima u tami.
Rekla je:"Poznajem ih dugo.Da,
To su oni, i jesu stvoreni jedno za
Drugo.U srca urezan isti im je znak.
Ali čovjek mora sam učiniti taj korak.
To, moraju učiniti sami."

Tad zaplakao sam kao čovjek.Gledala
Me u čudu, Ljubav, slušala kako jecam.
A onda , osmjehnula se blago :" Dobro,
Pomoći ovaj ću put, napraviti izuzetak.
Svi oni su djeca.Gle, suze su ti mokre,
A ne od svjetla.Smiri se, arkanđele dragi.
Ova ljubav će biti pjesma."
Vjerujem u Ljubav, i u Boga,
Od sada sam ono što jesam.

Maja Gjerek Lovreković


osluškujem vjetar u daljini
dopuštam mu da mi dodiruje vrat
širim se u stranama
one nikada nisu bile moje
ja pripadam
ali neznam kome
i gubim se u ostavljanju tragova
želim ljubiti
želim voljeti
ali sve su to priče poznatog stanja
želim nešto novo
svježu boju da miriše u sobi
uzdahe jutra
zadovoljna
zadovoljena
i nakon toga će doći kraj
svatko će krenuti na svoju stranu
do iznemoglosti putovati
tražeći mir koji postoji
u pjesmama i pričama
u tvojoj ljubavi
kada ostarimo i ostanemo sami
sada vlada divljina
i nitko ne može smiriti nemir
u kojem se kovitla
savršeno biće i njegov stisak
umiruju
tješe
doći će dan
kada će stras



Puna sam te ljubavi.
Tvoje ogromne ruke,
Široka prsa, put, kosti velikog djeteta
I stopala
Koja ostavljaju tragove u kojima se utapam
Kad ih ispunim svježim suzama.
Dolaziš mi preko polja drugih stvorenja,
A ja ne nosim dijete u naručju,
Samo neke siromašne rečenice, robove uzbuđenja,
S kojima skidam pretjesnu haljinu
I skupljam kosu što te škaklja na uzglavlju.
Nisam svjesna noći. Nisam. Uzalud se vrti
Čarobni mjesec i zvijezde oblikuju mudre šare neba

Ja slijepa, gluha, u tvom naručju
Širim se preko rebra
I mislim o sebi s ponosom natčovjeka

DIV ( Agora) ,Maja Gjerek


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se