08

srijeda

veljača

2012

za one koji mogu i više i bolje i dalje, kojima nikad nije dosta, a pogotovo starih dobrih repriza... urednik je pripremio reviju repriza iz ciklusa "Nismo od jučer"..., odabrao D.L. aka urednik

Ptičje mlijeko



Potrošačko ludilo zavladalo je i ovdje. I teško je odrediti razmjere i kako će to sve skupa na kraju i završiti. Svi dajemo svoj doprinos. I meni je, neki dan, u nedjelju navečer, oko trifrtalj devet, u napadu potrošačke euforije, pala na pamet ideja o kroasanima s bijelom kavom od kozjeg mlijeka (ili bar sojinog, jer mi želudac teško podnosi kravlje), pa sam svratio u lokalni kvartovski dućan.

Ekipa na klupici preko puta dućana upravo je obnovila zalihe žestice i piva, pa su zakucavali betone za laku noć. Nisu me ni primijetili kad sam prošao pokraj njih i ušao u njihov opskrbni centar – mini dućan maksi ponude (osim cuge i klope, bilo je tu i nešto kozmetike, novine i sva sila nepotrebnih artikala, ali i voće, povrće i sve potrebno domaćinstvu u nevolji, kad se sprema večera ili ručak, a dućani ne rade.

Baš su radili obračun i spremali se za zatvaranje dućana. Nedjelja u 9, noć, pomislih što mi je i čemu taj ispad potrošačke groznice. Kupit ću mlijeko, a možda snimiti (a onda i kupiti) još koju nepotrebnu pizdariju tipa kikiriki, pivo, čokolada, novine... a onda, gdje mi je kraj. A nedjeljne su noći duge, pogotovo kad se zalegne preko puta televizora uz kakav film ili sl. zabavu.

- Dobra večer, pozdravih uljudno.

- Večer... odgovorila je cura za blagajnom rezignirano.

- Imate li kozjeg mlijeka? Ili sojinog, upitao sam najuljudnije, svjestan činjenice da sam došao u 9 navečer pred zatvaranje, da tražim ne baš uobičajeni artikl, da je nedjelja, kraj tjedna, da je cura mrtva umorna...

Pogledala me bijelo, vjerojatno uz pomisao kako sam teži slučaj, čak i od ekipe na klupici... Imala je onaj totalno rezignirani pogled s nešto ironije i cinizma, u kojem je bilo još toliko malo volje da se zaputila prema polici s mlijekom i mliječnim proizvodima, pa je dodala...

- Pogledat ću. ne, nemamo kozje. Ni sojino. imamo Dukatovo i Vindijino kravlje, obično. jeste još nešto trebali...? Pitala je i pogledala kroz mene.

Zamišljao sam što bi značilo to još nešto. Možda ptičjeg mlijeka, zvijezdu s neba na čelo umjesto poljupca, duboki naklon i... ne, zbilja sam slučaj. Ali ni to nije bilo dovoljno. Nakon što sam uzeo mlijeko bez masnoće (čitaj, dobro razvodnjeno), zastao sam na štandu čokolade i slatkiša. zapazio sam njezin pogled, gotovo sažaljiv, prepun lažnog razumijevanja za osobe koje smatramo mentalno inferiornima. Osjetio sam čak i trunku naklonosti. Prišla mi je bliže i čekala moju prvu riječ, komentar ili pitanje. Znala je da si ne mogu pomoći.

Počeo sam razgledati čokolade i kekse. Već sam uzeo jednu Dorinu Bitter, kad sam ugledao Zvečevo Fantasy. Umjesto crne čokolade s 45 % kakao dijelova uzeo sam crnu s 72 % kako dijelova. jaako važno. Uletio je njezin komentar.

- Gospon, ova vam je skuplja i manja, a meni baš i nije niš' finija. Zapraf' ne kužim u čemu je razlika.

E, tu sam ju čekao. Mojih 5 minuta.

- Je, to vam je zbog razlike u postotku kakao dijelova.

- Kaj je tolika razlika. I kome je to tak važno? – zapitala se više razmišljajući na glas.

- Ha, čujte, kakao je skup, a ujedno i najvažniji sastojak čokolade. U ovoj čokoladi je veći postotak kakao dijelova, ali i različita priprema. Ima toga...

- Nikad o tome nisam razmišljala. Znam da ima više vrsta čokolade, crna, bijela i druge...

- Eto, sad znate.

- Trebate još kaj? – bilo mi je jasno kako joj je dosta i posla i prodaje i poduke o postotku kakao dijelova u čokoladi, a osobito tipova koji dolaze na fajrunt s bisernim idejama i željama, a uz to još drže predavanja.

- Ne, to bi bilo sve. Ili... zastao sam na trenutak. Prepoznao sam pogled koji znači KRAJ!

Ispričao sam se ženi za kasni dolazak i kupnju, gnjavažu i ostalo i brzo otišao. Ekipa je vrtila drugu rundu na klupici i promatrala me s čuđenjem kako izlazim s tako malom vrećicom i par stvari, a bio sam gotovo frtalj sata. Čak sam čuo i komentare.

- Ovaj se nakupoval, prošaptao je mali debeli.

- Je. I mi smo. Al' mi bar pijemo, odšaptao je drugi.

Kad sam se vratio u stan, spremio sam „običnu“ bijelu kavu, sjeo pred televizor i jeo „posebnu“ čokoladu. Razmišljao sam o „ptičjem mlijeku“. Nedjelja je pravi dan za to.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se