28

ponedjeljak

lipanj

2010

nastavak natječaja za svekoliku blog književnost. biblioteka "laureati ponedjeljkom"

nastavljamo s natječajem. naši laureati neumorno rade. a i ostali autori raspisali su se i šalju radove... Suzi Q. omogućila nam je kretanje po krivulji vrijemeprostora i kratki uvid u buduće natječaje, postove i objave, pa u duhu istog objavljujemo budući neobjavljeni rad poslan za budući još neraspisani natječaj. mašala!

natječajna poezija (by Suzi Q.)

Gluplji si neg što sam mislila (naslov pjesme)

Trčao si zamnom
po Kulušiću
i po omladinskom klubu Đuro...

...a sad
dvadesetinešto godina poslije
nisi me potvrdio
za frendicu
na fejsu!

Jel ne smiješ od žene
(novinarke su lude žene)
il se jednostavno kurčiš?
Pjesma je prvonagradjena na budućem natječaju,na bito.blog.hr

dalji komentari su suvišni, ali i očekivani, jednostavno zabavni i neodoljivi, pa zato navalite (i studena, naravno... :)

dobru zabavu :)

27

nedjelja

lipanj

2010

dobitnik/ci nagrade za haiku tjedna, mjeseca, sezone ... je/su:

idemo redom. došlo je puno radova - priča, pjesama, haiku-a, još više glasova, kroz komentare, kroz emajl, telefonski, pismima... a što da vam kažem? umori to brojanje. u najboljoj autokratskoj maniri, odlučio sam sebi prisvojiti pobjednički pehar. nije meni do toga, ali samo mi je još taj pehar falio u vitrini. ipak, ako sam pobjednik, nisam p..., pa da ne nagradim sve zaslužne sudionike natječaja, ali i ekipu iz pozadine (tzv. logistiku), pa sam odlučio dodijeliti nekoliko tjednih i jednu mjesečnu nagradu. neki su pokušavali i lobirati i manipulirati, ali kako sam s istim tehnikama upoznat, sve sam presjekao i na vrijeme donijeo ispravnu odluku.

POBJEDNICI SU SVI, A DOBITNICI SU ODABRANI.

1. MJESEČNA NAGRADA - VIRTUALNU PLATU "KRATKE" (VELIKA PLATA - MIJEŠANO MESO + PRILOG PO IZBORU) DOBIVA GUJDA
2. TJEDNA NAGRADA - TREŠNJEVAČKI SLIJED (PRŠUT + BUĐOLA + KULEN + SIR + VRHNJE + LEPINJA) DOBIVA KOJOTICA
3. NAGRADA ZA DOPRINOS SUVREMENOJ UMJETNOSTI I GASTRONOMSKOJ TRADICIJI - SAMOBORSKI MIX (KOTLET + RAŽNJIĆ + KOBASA + PRILOG PO IZBORU) DOBIVA LEELOO
4. NAGRADA ZA POMAK OD UOBIČAJENOG I UVID U ONOSTRANO - VELIKI ŠIŠ-MIX (ŠIŠ + ĆEVAPI + AJVAR + KAJMAK + LEPINJA) DOBIVA NAPALM
5. ORGANIZACIJSKI I LOGISTIČKI TIM DOBIVA PO PORCIJU PLJESKAVICA SVAKOM + PRILOG PO IZBORU.
6. SVI OSTALI I SVI SKUPA ULAZE U BUBANJ ZA KONAČNU NAGRADU - GODIŠNJI BON ZA PREHRANU U PEČENJARNICI "KRATKE" - SVE DŽABA,
7. NAGRADA IZNENAĐENJA - SUZI Q. DOBIVA TJEDAN DANA SUNČANJA NA JARUNU I SVAKI DAN BUREK S MESOM I JOGURT GRATIS
8. NAGRADA ZA DOPRINOS OVOM BLOGU - BUREK / PITA MIX - 7 DANA - PO VELIKA PORCIJA BUREKA ILI PITE PO VLASTITOM IZBORU (MESO, SIR, KRUMPIR...) - IDE MARINIANIS
9. NAGRADA ZA AUTORSKI DOPRINOS IZVAN KATEGORIJE - ŠTRUKLI + OSTALO - DOBIVA TRN
10. NAGRADA ZA AUTORSKI DOPRINOS U KATEGORIJI - SALATA PO IZBORU - DOBIVA BUGENVILIJA
11. NAGRADA ZA KOMENTAR - PITA PO IZBORU - DOBIVA SANJA_45
12. NAGRADA ZA KOMENTAR - PITA PO IZBORU - DOBIVA FRA GAVUN

nadam se da su svi - i navedeni i nenavedeni zadovoljni. ako je netko nezadovoljan ili ima primjedbi, neka ima u vidu da se ovdje odluke donose autokratski, a glasanje je dekorativno i zbog zabave. kuda bi stigli kad bi svaki glas slušali i uvažavali.

toliko. inače, ovo je tek početak. slijede nagrade srpnja, kolovoza i rujna, a u finalu finala, s jesenskim solisticijem dobivamo i konačnog pobjednika/cu koji će uživati u gastronomskim delicijama cijelu godinu džabe. pa vi vidite.
lijep pozdrav,
urednik

p.s. vaše radove šaljite i dalje, naravno, ako mislite da to ima smisla. :)

25

petak

lipanj

2010

i u finalu, najbolji haiku je:

1.
Mrakača teška
i mjesec je zbrisal.
Kojota urlik.

Nije od vina
godine su teške.
Ćuna se drži.

by gujda

ili

2.
Šezdeset devet,
okreni drugu stranu.
Devedeset šest.

by Kojotica

ili

3.
popila pivo
i sad me boli glava
horizontala

by leeloo

ili

4.
stablo trešnjino,
puno je prezrelih plodova.
mučki proljev.

napalm


p.s.: baš kad sam pomislio neki dan kako smo dobili dobitni/cu/ka tjedne nagrade, kad je uslijedila serija haikua, koji pogađaju u srž, bit, smisao, čisti zen...
nema druge, slijedi zbrajanje glasova, ako već ne referendum (preskupo je), pa će javnost (i struka) reći svoje. jer, drugačije ne znam, samo transparentno. zato, možete očekivati objavu novih haikua, a komentari će donijeti pobjedni/cu/ka tjedne nagrade (po bablovom receptu, zašto izmišljati toplu vodu). kritičari su još na odmoru i ne želimo remetiti njihov pravednički odmor i mir, a ostali čitatelji neka slobodno ostave komentare, pa makar bili u formi :)..., :(..., kisi kisi..., ua bua ili sl...

osim toga, u zadnje vrijeme događaju mi se čudne stvari, administrator mi zabranjuje objaviti vlastite komentare na vlastitom blogu zbog povreda pravila servisa (valjda sam spamirao vlastiti blog :) ili neka slična zabranjena radnja), pa bi me izuzetno veselilo kad bi se ta tehnička korekcija obavila još ovih dana dok je u tijeku natječaj (ili je objava natječaja na vlastitom postu s virtualnim nagradama isto povreda pravila servisa... tko zna? u svakom slučaju, ovaj se natječaj suočava i s nizom tehničkih poteškoća, a o drugima ne bih... uživajte u čitanju i glasanju!
urednik



21

ponedjeljak

lipanj

2010

i naše nove nade... haiku by kojotica


Kojotica:
Jutarnja duga

Kapljice kiše
nestaju u tišini.
Jutarnja duga.

Početak natječaja i sezonu dobrih vibracija otvaramo prošlogodišnjim laureatima... Suzi Quatro s nagrađenom pjesmom

Suzi Quatro: I ti sebe nazivaš poslodavcem?

O ti,
koji se obraćaš sam sebi
u trećem licu jednine
i prvom licu množine
O ti
koji izgradnju kuće
financiraš preko firme
a te kompenzacije
odradjujemo mi
pa onda moraš
"skupljati za plaće"
nabijem te na gradjevinsku dozvolu
O ti
kojem nikad nije dosta
čak ni kad se radi o poslu
od milijun i dvjesto tisuća kuna
O ti
koji od novaca
više samo voliš žderat
O ti
koji kukaš kako nemreš naći ljude
jer " niko neće radit"
kom ti to pričaš?
šta ti misliš
da smo mi glupi?
jel hoćeš
da te počnemo žaliti
možda
da ti preporučimo nekoga?
O ti
koji si mi velikodušno dao
19 dana godišnjeg odmora
za 2008 godinu
čak jedan dan više
od zakonskog minimuma
što se mene tiče
možeš mi u njega ubrojati
i četiri subote

Ma ko te jebe...

Pjesma "I ti sebe nazivaš poslodavcem?" je iz dosad neobjavljene zbirke pjesama "Zakon o radu, sa izmjenama i dopunama" by Suzi Quatro

ekskluzivno :)(: novi natječaj na blogu - za autore i komentatore - priče, pjesme, komentari ... i ostalo, svi su dobrodošli :)(:

ugostiteljski obrt "kratke domaće", nastavljajući novu i uspješnu poslovnu politiku, okretanja temeljnim vrijednostima suvremenog čovjeka, otkrića novih vizija i perspektiva osobnog rasta i razvoja u svim smjerovima, a osobito literarnim, poziva sve mlade i one malo manje mlade autorice i autore, blogere, komentatore idr. dobronamjerne posjetitelje da se slobodno prijave ovdje i šalju svoje radove, od pisama, pjesama, osvrta i komentara, kratkih priča, drama, romana... za sve ima mjesta. dok čekate virtualne ćevape, šiš, pljeskavicu, burek ili neki drugi domaći digitalni specijalitet iz menija kuće, možete u miru čitati poeziju, prozu, ili se istim baviti, pisati, objaviti i doživjeti. rukopisi i radovi se ne vraćaju, a komentari ostaju. pa, uživajte. dobar tek i ugodno čitanje. :)

update: svi, ali baš svi, pa i oni anonimni, oni bez slova na svojim postovima, oni bez inspiracije, slobodno mogu ulijepiti svoje komentare, a autori svoje radove isto. jednostavno ih ulijepite u komentar, a ovisno o intenzitetu podrške iz bloghaerskih i drugih sfera, urednik će priču, pjesmu ili drugi tekst prebaciti u post. nagrade prepuštamo mašti sudionika i komentatora. dobru zabavu i dobar tek :)

ekskluzivno! najnoviji update: uprava bloga "kratke" razmatra objavu e-mail adrese za one tihe, mirne i povučene, samozatajne, nepovjerljive i sve ostale koji ne žele slati svoje radove putem komentara. ostaje još odluka temeljem telefonskog glasanja o tome hoće li navedenu mail adresu za slanje radova otvoriti na gmail-u, yahoo-u, aol-u ili nekoj od domaćih stranica, sukladno novoj poslovnoj i uređivačkoj politici :)

17

četvrtak

lipanj

2010

I još jedna iz repriznog programa... ne tako davne 2008., negdje na Trešnjevci...

Važan je doživljaj


Profesor Trenk dugo je razmišljao i borio se sa sobom u sebi, po tko zna koji put i zbog čega. Misli su se zaplitale, rasplitale, dolazile i odlazile, a on je i dalje pokušavao doći do nekog koliko-toliko suvislog zaključka.

- Jesam smiješan, da ne povjeruješ, pomislio je po neki put u svom životu. Ali, koga to zanima? Nastavio je još jedan od svojih monologa.

- Kome je stalo do mojih smiješnih opservacija i doživljaja, ako i sam znam da se smanjila i kvaliteta i kvantiteta ljudske komunikacije, pa i među onima koje poznajem.

- Nitko nema vremena.

- Svi žurimo.

- Svi jurimo.

- Malo tko i stigne tamo gdje i kad želi.

- Ali to, na kraju krajeva, nije ni važno.

- Važno je da smo svi angažirani u nekom poslu i to jaako jaaako važnom i da se bavimo nečim.

- I većina nas kuka kako nema vremena i kako si mora reorganizirati život, meditirati, baviti se jogom, transcendentalnom meditacijom, autogenim treningom itd. itd.

- I svi slijedimo neke puteve i autoritete.

- I svi se sjećamo djetinjstva i mladosti, kad smo navodno imali daleko više vremena i lakši život (kako se brzo zaboravljaju problemi mladosti…).

- A onda poželimo pomaknuti sat i vrijeme unazad i postići ono stanje duha (ako već ne i tijela) u kojem smo bili mlađi, vedriji, otvoreniji, opušteniji… zdraviji – jednom riječju.

Zaključak ni ovaj put nije našao. Razmišljao je i dalje, a sjetio se i svojih predavanja novoj generaciji učenika. Ali, to je nešto drugo… pomislio je u sebi. Ipak, bio je svjestan činjenice da čak i ako smo skrenuli s pravog puta, vrijeme i događaje ne možemo vratiti. Ipak, većina nas i dalje uporno traži eliksir mladosti i kamen mudrosti, koji će nas dovesti u ona željena i sanjana, navodno i proživljena stanja mladosti i radosti, opuštenosti i … vrijeme nije ni važno, na kraju krajeva. Važan je doživljaj.

03

četvrtak

lipanj

2010

Ispovjednik


Josip Deht znao je i više odgovora nego što je to inspektor Huzjak mogao i zamisliti. I za bratovu čudnu bolest, o kojoj se malo tko u selu usudio govoriti, za majčine nestanke, a osobito onaj zadnji od prije 20 godina, pa i očevu smrt ubrzo potom.

Nije imao namjeru puno pričati o događajima iz obiteljske prošlosti, znao je da to inspektora ne zanima, uopće mu se nije pričalo, a znao je da nešto mora reći. Radilo se o njegovu starijem bratu Slavku, seoskom problemu, kako ga je zvao velečasni Tod. Slavko je bio osumnjičen za još jednu situaciju više nalik zločestom adolescentu, a ne odrasloj osobi srednje dobi.

Inspektor Huzjak promatrao je Josipa, njemu najpodnošljivijeg člana obitelji Deht. Sjećao se i njegovih roditelja, Josipa je rijetko viđao, odavno otišao sa sela, dugo radio u Njemačkoj na baušteli, a Slavka je viđao i više nego što je to želio. Svako toliko priredio bi neku psinu poput obijesnog pubertetlije, a kad bi došla policija izmišljao najraznovrsnije priče. Jednom su mu zli duhovi napunili glavu zlom naravi, drugi put su ga otele vile u šumi, koju je skoro zapalio kako bi se ugrijao, bilo je i korištenja oružja bez dozvole, krivolova, razbijanja stakala susjedima … dossier Slavka Dehta zauzimao je posebno mjesto u sobi inspektora Zvonka Huzjaka. Ovaj put Slavko je nestao.

Nakon što je nestala zlatnina i srebrnina u župnikovoj kući, a sumnje pale uglavnom na jednu osobu, isti je nestao. Raspisani su i oglasi u dnevnim novinama, pa čak i interna policijska tjeralica. Ipak, bez rezultata. Došao je na red i razgovor s Josipom, Slavkovim bratom. Ispitivalo se sve sumnjive osobe, ali i one u rodu ili bilo kakvoj vezi s njima, pa i Josipa Dehta. Rekao je kako se sam odlučio vratiti, kako ni Njemačka više nije ono što je prije bila, kako je život i tamo sve teži, a otkako je dobio invalidsku mirovinu, vratio se nazad. Osim toga, netko je trebao paziti i na brata Slavka, koji se oteo svakoj kontroli, a ni sam nije bio siguran koliko je dorastao ovom preteškom zadatku, osjećajući se poput misionara u promašenoj misiji.

Često je razmišljao o sreći i pitao se je li ga napustila još tamo krajem 80-ih, kad je u selo došao novi župnik, vlč. Tod. U Kuče se ne dolazi slučajno, pomislio je - ili zbog velikog posla, ili po kazni šefova. Vlč. Tod izgledao mu je premlado za «župnika po kazni», ali znao je da je sve moguće. Prvo je primijetio kako su majka i žene u selu počele sve češće ići u crkvu, na misu, ispovijed ili tek prošetati pokraj crkve, koju bi velečasni Tod odradio rutinerski i bez posebnog zanosa, kao i prijašnji župnik, stari Juričić. Majka je sve češće išla u crkvu, navodno zbog poslova, jednostavno bi otišla i ne bi se pojavljivala nekoliko dana, pa kad bi ju pitali gdje je bila, odgovorila bi šaptom «u božjoj službi». U ljeto '88-te je nestala po zadnji put. Objavili su oglas i sliku u svim novinama, ali od tada ju nitko poznat više nije vidio. Ubrzo je i oca pogodila moždana kap, tek se srušio u predsoblju. Kad je Josip ušao u predsoblje, otac je već satima bio mrtav.

O bratu Slavku mu nitko nije morao ništa govoriti. Ujak Filip… uostalom, obitelj Deht bila je u rasulu i ujak je bio još jedno u nizu poglavlja obiteljske drame. Lokalni zabavljač, svirač po svadbama i zabavama, besposličar i zavodnik brzo se „proslavio“ i „ljubavnim bolestima“, pa se uplašen, razočaran i bolestan povukao u osamu kod Dehtovih, najčešće na tavan, u štalu ili pak negdje na sijeno, u debelu hladovinu.

O slučaju ujaka Filipa je čuo i saznao još i prije odlaska na «bauštelu» u Njemačku, još davno čuo kako je ujak Filip bio prečesti gost u njihovoj kući, kako je majka imala čudnu naviku kupati svog mlađeg brata, čak i nakon što se vratio iz vojske. Sve su to bile glasine, kao i ona o nekoj čudnoj nasljednoj bolesti koja se prenosila na muške članove majčine obitelji, pa se ponovilo i kod ujaka Filipa i kod Slavka. Pričalo se i o prevelikoj sličnosti Slavka i ujaka Filipa. Čak su im i leđa bila podjednako dlakava i posuta madežima i pjegama. A i bolest, koja je sve više sličila sifilisu bila je još jedna u nizu tajni koje je otkrio i mimo svoje volje.

Svojim je držanjem, čvrste i pouzdane osobe Josip ulijevao povjerenje i svi su mu govorili kako je trebao biti svećenik, jer bi bio izvrstan ispovjednik, ne samo zbog smirenog, dostojanstvenog i stava koji ulijeva povjerenje, nego i stoga što je znao slušati ljude. Mnogi bi se tek spontano otvorili i počeli pričati. Njega to i nije osobito veselilo, ali se s tim pomirio i uspješno nosio. Ponekad bi nekom pomogao samim slušanjem i razumijevanjem problema koje bi mu isti iznosio. Najčešće su mu ljudi prilazili u birtiji, kod Tome, ali i na cesti, u polju i u svim drugim situacijama.

Sjedio bi uz svoje prvo ili drugo pivo (rijetko bi popio još koje više, ne samo zbog novaca, kojih nikad nije bilo dovoljno, već i zbog straha od pijanstva, ali to je već neka druga priča), ili bi radio na polju, ili bi hodao po cesti, uvijek noseći u sebi neki mir i spokoj, koji je ljudima oko njega često nedostajao, pa bi mu prilazili ili ga oslovili, zatražili savjet, minutu pažnje, ili bi tek počeli iznositi svoj problem. Njemu je sve to bilo naporno, ali kad i nije imao volje i vremena slušati tuđe probleme, uljudno bi se ispričao i otišao ili jednostavno ušutio, pa nastavio sjediti, a ako je netko bio toliko uporan, napravio bi se kao da sluša i odmaštao u razmišljanjima izgledajući kao da sluša.

Nakon Slavkovog nestanka inspektor Huzjak javio mu se telefonom, prvo zbog krađe u župnikovoj kući, a potom i zbog nestanka prvog osumnjičenika, odnosno dovođenja tih dvaju događaja u vezu.

Nije mu bilo ni do razgovora ni do priča o Slavku, a još ga je manje veselilo inspektorovo skretanje s priče o Slavku i nestaloj zlatnini na obiteljsku povijest ili na privatne probleme inspektora Huzjaka. Ipak, saslušao je sve, složio se s inspektorom kako bi trebalo riješiti ovaj slučaj i kako mu je brat problematičan i bog toga i sumnjiv, a obećao je i da će javiti o svim eventualnim kontaktima s bratom i sve ostale informacije…

- Lako je vama, vi ste sređen čovjek, imate posao, kuću, sređen život…. A vaš brat bi se trebao pod hitno srediti… naglas je razmišljao inspektor i nastavljao dalje…
- Zbilja, moramo to riješiti. Vaš brat će se uskoro pojaviti, a kad se pojavi, javite nam odmah, evo tu je telefon. Inače, znam je kako je s takvima, nije ni meni puno bolje s bratom bilo, ali otkad se oženio, smirio se… ponekad se napije i potuče, djeca ga raspizde, ali ih ne dira… jedino, zeznuto je kad ženu nalupa. Ona je onako malo jezičava i drska, a ne zna kad joj je bolje šutjeti… pogotovo kad Jura malo više popije…

Eto, pomisli Josip, opet mu se ponavlja priča, opet mu se ispovijedaju. Inspektor je s priče o Josipovom bratu prešao na priču o vlastitom bratu i na kraju ušutio u mučnoj tišini. Sjedili su tako u tišini nekih pet minuta, kad je inspektor pozvao Josipa na pivo u birtiju kod Tome. Nije mu ostalo puno izbora. Otišao je s inspektorom Huzjakom na pivo očekujući nove priče za šankom jer su mu tamo najčešće prilazili i tražili njegovu pažnju, strpljenje i smirenost.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se