Don Boscove misli:

"Budimo uvjereni u svoju vjeru i u svoje osobno uvjerenje i ništa nas na svijetu neće smesti."

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Fotke
Don Boscove misli:

"Ako želimo da naši materijalni poslovi napreduju, pobrinimo se da u njima najprije tražimo Božje interese."

oratorijzd

15.06.2008., nedjelja

Biti roditelj

Ako si ti bio u zlu, ako nisi uspio ostvariti na pravi način svoj život, bori se da ti dijete ne krene istim putem. Ako si se odavao porocima, lutao, ako nisi živio dosljedno svoju vjeru, nemoj srozavati svoj ponos, Krist te ljubi kao osobu, osuđuje tvoje grijehe, tvoja lutanja, ali ljubi i voli tebe, jer zna da je u tebi ostalo još onoga ljudskoga, još božanskoga po kojem se možeš izdići od zla i od grešnosti ovoga svijeta koja te neprestano želi zarobiti i uništiti.
Načela i zapovijedi imaju nadnaravnu, božansku snagu. Sve u životu treba nazvati svojim imenom. Ne može se reći da nešto nije grijeh zato što ja smatram da to nije grijeh. Mi bismo sve htjeli podložiti sebi i svojim shvaćanjima, svojim prohtjevima. Istina da je lakše tako, naći sebi lažnu utjehu, uvjeravati sebe da nešto nije grijeh, da to možda i nije tako strašno. Možda će se neko opravdavati, osobito pod utjecajem prosvjetiteljstva i realizma, da je sve to izmišljotina srednjeg, „mračnog“, kako ga neki ignoranti znaju nazivati, doba. No, Isus je davno prije proglasio načela koja vode do savršenstva, do susreta s Bogom kako u ovom tako i u budućem svijetu. Uska je staza koja vodi u nebo, naprotiv širok i lagodan je put koji vodi u propast. Upravo je to najdublje otajstvo ljudskoga života. Kako na najbolji mogući način ostvariti svoj život. Činjenica je da imamo samo jedan život i da na osnovu iskustva znamo da on ima svoj vijek trajanja. Može li nešto takvo kao što je čovjek, koji ima toliko široku i neobjašnjivu moć, koja ima odlike božanskoga, jednostavno iščeznuti, nestati kao da ga nikada nije ni bilo, kao što je život jednom započeo svoje postojanje, da jednostavno tako i završi, gotovo, nema više, kraj, počiva zauvijek u grobu, kao što to i neki „dobri vjernici“ znaju napisati na spomenicima svojih najdražih.
No, međutim ovdje mi dolazi u pamet jedno drugo pitanje. Većina stvari koje su nam izazovne, privlačne, koje nas zavode, prije ili kasnije donesu nam nesreću, zlo. Čovjeku je izazov konzumiranje raznih poroka, kako se to u našem uglađenom riječniku zna reći. Kao da na taj način želimo uljepšati izraze poroka, želimo to nekako staviti na razinu u kojoj neće odavati onu pravu sliku. Zaboravljamo da su to upravo one stvari koje osobu razaraju, koje joj uništavaju dostojanstvo, koje je bacaju u blato, vraćaju onamo otkuda ju je Bog jedanput podigao, izvukao, da ne puže po blatu, da bude čista, da bude ponosna i slobodna od truleži, blata i prljavštine, da bude očišćena od svih nametnika i parazita čije je stanište upravo na takvim područjima. Stoga te stvari upravo treba i nazvati takvim imenom, pijanstvo, oduzimanje vlastite svijesti, srozavanje na razinu životinje koja ne može biti svjesna sebe. Drogiranje, gubitak vlastite slobode, uništavanje svoje sličnosti s Bogom, težnja da se postigne neka veličina, oholost koja te obora ponovno u blato, postaješ životinja, parazit, nametnik, na teret sebi i drugima. Kako nas malo dijeli od te tragične i bolne sudbine. Poneka pijanka, skrivanje po mračnim kutcima da bi bili sami u svom svijetu, traženje lažne slobode, kobno društvo sa sotonskim slugama, koji te vide kao priliku dobre zarade, dokazivanje svoje veličine, iskompleksiranost od društva i od obitelji, sve su to naoko neznatne situacije, koje su in, ali pred nama je uvijek prokletstvo i blagoslov, na nama je da odlučimo, da kažemo jasno, to i to želim. Ako svjesno i odgovorno izabireš prokletstvo, ako si pristao na sotonske ponude, onda nemaš razloga doći i žaliti se na Boga. Jedini razlog ti je da se žališ na samog sebe. Da spoznaš svoj otpad, da proplačeš nad svojim nastranostima, da raskajana srca dođeš k Bogu, da shvatiš da ti je on Otac koji te ljubi, koji ti želi dobro, da te je poslao u ovaj svijet da obaviš neki posao za njega, da u njegovo ime činiš djela koja će izgrađivati kraljevstvo Božje na zemlji, da mogneš na kraju života reći, dobar sam boj bio, trku završio vjeru sačuvao. Tek onda ćeš čuti one riječi utjehe, za koje možda nisi bio siguran da su izgovorene, a koje će te konačno uvjeriti u svu istinu: Dođite blagoslovljeni Oca mojega, jer ožednjeh i dadoste mi piti, gladan bijah i nahraniste me....


- 17:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.05.2008., srijeda

Nova stranica www.arbanas.hr

Nakon dužeg izbivanja s bloga ponovno sam na blogu. Problem je bio s vremenom, dosta smo se zabavili oko izrade web stranice, ali i sa zaboravljenom lozinkom. ovih dana sam to rijesio pa eto da nesto napisem. Želim se pohvaliti da smo napravili novu web stranicu naše župe. Naziv je: www.arbanas.hr
Ono osnovno smo riješili, a druge stvari ćemo riješavati u hodu. Svaki prijedlog i komentar je dobrodošo, jer uvijek se u zajedništvu ostvaruje kvaliteta.
Image Hosted by ImageShack.us

- 14:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.01.2008., petak

"Tako bude večer, pa jutro - dan peti. I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti."

Da li je i u našem životu tako. Postoji li koncepcija rasta, stvaranja i ostvarivanja ili se svaki dan ustajemo i liježemo, tako da sa propovjednikom možemo ustanoviti: "Ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost, nista novo pod suncem"

Ove misli dolaze mi na pamet dok razmisljam o nasoj mladosti, pitam se zasto je Krist kojega propovijedamo, kojega slavimo u svetim sakrametima tako daleko od srca, zašto i danas ostaju tolika srca zatvorena.
Toliko je pitanja koja se čovjeku nameću sama od sebe. Sve je puno ispraznosti. Izlazi se kasno noću da bi se zabavilo, sve se svodi na puke osjećaje, a duh i duša vape za ispunjenošću.
Radi se, štedi se, a onda jednostavno dođe taj vikend kada se više ne pita koliko i zašto, nego se jednostavno prepušta bezličnoj masi, opijajući se, konzumirajući razne poroke za koje se često osjeća nelagoda ako se o njihovoj štetnosti i kobnosti i progovori.
Noć ima svoj čar, jer je tamna, ne vidi se mnogo toga, možeš učiniti i ono što inače ne bi.
A onda jednostavno dođe novi dan. Mnogi mu nažalost ne vide zoru, a nerijetko ni jutarnju ljepotu, osim ako ih ne veže neka obaveza, posao,škola ili slično.
Ono što mene kao čovjeka, kao mladu osobu uznemiruje jest upravo to kruženje, to cikličko poimanje, gdje se jednostavno sve svodi na ugodu. Novovjeku filozofiju u kojoj čovjek sve više postaje svrha samom sebi, u kojoj se, na sebi svojstven način određuju granice dobra i zla, poimanje svijeta i čovjeka.
Upravo su tu opasnosti da čovjek, osobito mladi ne vidi onaj linearni pristup svakodnevici. Da zaboravlja svoj poziv, da nismo slučajno na ovom svijetu, da postoji netko tko nas je pozvao u ovaj život, dao nam dar života, ali dar koji trebamo dijeliti, jer jedino dijeleći taj dar možemo postati sretni, možemo osjetiti svrhu i možemo sstvarno uskliknuti, ja postojim.
Velika je milost kada mladi spoznaju ljubav kojom ih Bog ljubi, kada osjete da su sa nekom svrhom i ciljem u ovom svijetu, da svaki korak ka savršenstvu pruža jednu novu dimenziju života, pruža jednu sigurnost, radost i sreću koja nam se ne može oduzeti, nego nam jednostavno otvara nove horizonte, pruža mir i spokoj, jer nema više kruženja, nema više ritualnog ponavljanja, nema više cikličkog. Tada nastupa punina, ostvarenost, prokreativnost, novost, odrastanje, sazrijevanje. Tada se može svaki dan klicati Bogu, hvala što sam stvoren tako čudesno, što su sva tvoja djela predivna.
Tada se može shvatiti što znači obraćenje, što znači biti u molitvi stvarno djelotvoran, moliti i raditi, meditirati i činiti, tu se očituje svakodnevno usavršavanje, biti bolji, biti uslužniji, voljeti svoga bližnjega, ljubiti Boga, pustiti srce neka kliče od radosti, neka moli i pjeva Bogu skladno i radosno.
To je obraćenje koje želim da se svakome dogodi i da nam se iz dana u dan događa to predivno iskustvo zajedništva s Bogom.
Bog nas blagoslovio

- 23:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.01.2008., utorak

Ateizam

Vec dugo nisam nista napisao, jer mi nesto nije odgovaralo sa pass. U biti nisam u pocetku dugo pisao, a onda sam u medjuvremenu zaboravio lozinku ili su nesto promijenili, a nije ni bitno.
Uglavnom obilazio sam neke blogove i naletio na neke kritike glede tumacenja kardinalove propovijedi za Bozic.
Malo sam se iznenadio kada vidim koliko je onih koji bljuju najjace otrove protiv Crkve, svecenika i svega s tim povezanim.
No kad bolje pogledam, stvarno ima takvih ljudi i u mojoj blizini. Psuju na Crkvu, na svećenike, oni znaju kakva bi Crkva trebala biti,. sto bi trebala ciniti itd. Upoznavajuci te ljude obicno se dodje do zakljucka da su oni duboko u sebi povrijeđeni, da je njihova dusa jednostavno rastrgana, ranjena nekim teskocama i tragedijama u zivotu. Nerijetko su i sami oni koji pišu zapravo samo izvrsitelji necije zamisli i ideje, ljudi koji zbog niskih interesa prolaze strmim i opasnim stazama. Ti ljudi jednostavno nemaju mjesta u svome srcu za Boga, za covjeka, cesto su to umisljeni egoisti.
Upoznao sam ljude kojima nije dano da vjeruju, da iskuse Boga, koji su daleko od svega toga, ali su objektivni. Nikome ne zele nametnuti svoj stav, ne zele se boriti protiv onih koji vjeruju, ne omalovazavaju one koji nisu kao oni.
Sto reci u ovakvim situacijama, nego da je ovom svijetu potrebno molitve, potrebno je svjedočiti iz dana u dan, da je Krist živ, da djeluje i danas po svome stadu kako to gore spomenuti blogeri cinično pišu.
Nama je svaki napad i kritika poticaj da još više ljubimo sve ljude, da prihvacamo i pravednike i gresnike, ali da grijeh i zlo jasno prozovemo i osudimo. To je izraz vjernika. Crkva nije ta koja se hvali i koja trijumfira svojim djelima, ali sa sigurnošću mogu reći da je ona u svijetu ta koja više od bilo koje humanitarne ili druge organizacije čini za dobro i unapredjenje covjeka, osobito siromasnih, slabih i bolesnih. Jasno je da se uvijek moze vise i da ce se s pomocu bozjom i ciniti i u buducnosti.
Neka Bog blagoslovi svakoga covjeka, sve koji su u zabludi i grijehu, da se vrate s krivoga puta, sve koji nisu u potpunosti shvatili i prihvatili Isusa Krista i sve one koji su jos uvijek u potrazi za smirajem.
Nijedno zlo i mrznja, nijedan sluga zla ne moze unistiti i razoriti ono sto ljubav i vjera mogu sagraditi. Stoga se ne treba bojati. Krist nam porucuje: "Ja sam s vama u sve dane do svrsetka svijeta." "I ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti; nego se bojte Onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu!"

- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.10.2007., utorak

Crne strane svakodnevice

Prateći dnevna ili tjedna događanja iznenadimo ili u krajnjem slučaju zaprepastimo se, kako puno nesreća, kriminala, razbojništva i svega drugog ispunjava naš prostor, naše sredine u kojima živimo.
Neka informacija čovjeka dirne u dubinu duše pa si tako postavlja mnoga pitanja.
Čitajući, pomislih, pa ne daj Bože, to se moglo dogoditi i meni, i mome prijatelju, znancu, suradniku.
I dječak koji je nastradao bio je poput drugih. Igrao se, išao u školu, odlazio u kino, radovao se životu, živio bezbrižno, more, škola, izlasci.
No, crna minuta, koban trenutak i sve je u trenutku nestalo. Izbrisala se cijela povijest, nestao je jedan život.
Još jedanput je zlo zaigralo i u svoje kolo uvuklo čovjeka, dobrog, mirnog, povučenog. Učinilo je od njega zvijer, slugu koji će izvršiti taj zlobni naum, oduzeti život.
Zašto se događaju takve stvari, zašto se sve više u ljudskim glavam štiri ta manija, kojoj smeta život, radost, veselje, stvaranje, ljubav, darivanje.
Tko želi od čovjekovog života, tog neprocjenjivog blaga, načiniti hladan, taman i beživotan leš, nijema usta koja su pjevala o radosti, zatvorene oči koje su zurile u budućnost.
Kakav je to naš svijet, kakva nam je budućnost?
Treba li i nama kao Ninivljanima doći prorok Jona koji će opominjati, pozivati na obraćenje, ili je možda već došao, a mi ne slušamo, okrećemo glavu, zatiskujemo uši.
I sada dirnut ovim događajima, osjećam duboku potrebu za služenjem, shvatiti veličinu i dostojanstvo svakog života. U svačijem životu, u svakoj osobi prepoznati Boga koji mi govori, koji želi da ga ljubim, da budem prijatelj s njime.
Sada mi dolaze riječi sv. Pavla: " neka vam ne dodije činiti dobro" i toliki primjeri don Boscova života u kojima su se ostvarile one njegove riječi izrečene mladima: " za vas živim, za vas studiram, za vas radim i spreman sam za vas i život dati"
Osjećam poziv da pokažem mladima kako su voljeni, kako su oni jedno veliko bogatstvo i uputiti ih da sve čine iz ljubavi prema Bogu.
To nam je svima zadaća vjerujem, stvarati obiteljsku atmosferu, da svi oko nas budu sretni, mijenjati iz dana u dan svoju indiferentnost, nezainteresiranost u ljubav i radost.

- 21:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.10.2007., ponedjeljak

Prava mjera

Danas nam Isus poruručuje iz Evanđeoskog odlomka: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje."
I dalje nastavlja pričom o čovjeku koji nije znao da će morati poći na onaj svijet baš kad je mislio užiivati u svom bogatstvu oko kojeg se trudio cijeloga života.
Život nije u posjedovanju, to nam je vjerujem svima jasno, ali jednako tako neprestano težimo za posjedovanjem. To je izgleda u dubini ljudskoga srca. Razloga može biti mnogo. Od nesvjesnosti da je naš život Božji dar, od pohlepe, ljubomore, zavisti, pa sve do oholog nastojanja da se izdignemo iznad drugih, da budemo veći, da nas drugi cijene po našem bogatstvu.
No sve se to svodi na isprazno bogatstvo. Može neko posjedovati i obilovati, ali kako se kaže u narodu, čim zine, pokaže se tko je.
Jučer smo proslavili misijski dan. Toga dana se na poseban način moli za naše misionare i misije, skupljaju se sredstva kako bi se pomoglo onima koji su u dalekim krajevima i goli i bosi, koji nemaju nikoga svog, koji se muče kako preživjeti i koji su iz dana u dan izloženi smrti.
Crkva je u svojoj biti misijska, i zato je svaki vjernik pozvan biti misionar. Možda se pitamo kako to učiniti. Vrlo jednostavno, molimo za misije, doprinosimo od onoga što imamo za potrebe misija i misionara, pokušajmo oduševiti druge za Evanđelje, za Boga, za potrebite i onda ćemo znati da je život u onome koliko činimo iz ljubavi prema Bogu, a ne u tome koliko tko posjeduje!

- 06:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.10.2007., subota

Što ima?

Oratorij iz dana u dan napreduje i ponovno se uhodava onaj uobičajeni ritam. Jutros je bio lijep broj djece i animatora koji su još jedno jutro proveli u molitvi i igri.
Budućnost je pred nama. Ako se budemo trudili i ustrajno radili svoje dužnosti, nemamo baš nikakva razloga da posumnjamo u uspjeh tog djela. Jer radeći iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu možemo očekivati Božji blagoslov po kojemu se onda događaju puno veće stvari nego li ih mi možemo svojim snagama postići.
Na zboru mladih nam se pridružilo nekoliko novih članova. Nadamo se da ćemo i glazbeni dio uskoro upotpuniti flautama i još ponekim instrumentom. Želja je tu, molimo za to i vjerujemo da će nam i poći za rukom.
Image Hosted by ImageShack.us
Sveti Dominic Savio
Bez naših animatora ne bismo mogli puno napraviti. Oni su ti koji svojim trudom i žrtvom drže naš oratorij. Itekako im je potrebna podrška i molitva.
Ako ima netko tko bi želio svoje slobodno vrijeme podijeliti s nama i pridružiti nam se u organiziranju programa za djecu i mlade, uvijek je dobrodošao.
Bog nas blagoslovio!

- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.10.2007., petak

Kako se lako ljudi odreknu nečega što je dobro, nečega što ih izgrađuje, a toliko muke i napora ulažu ako se hoće odreći nekog zla ili poroka.
To nam je osobito poznato u vrijeme korizme kad se ljudi odriču koječega iz bogzna kakvih razloga. Možda smo se i pitali što je to što nas vodi u takvim stvarima.
Ako se čovjek odluči odreći grijeha i živjeti u milosti Božjoj to mu jednostavno postaje nemoguće. Iza svakog ugla vrebaju napasti, navode ga na grijeh, izazivaju ga da se ponovo vrati na stari način života. Tu ne pomaže ništa drugo doli čvrsta vjera. Druga je opcija ostati u grijehu, živjeti grešno i razuzdano, ne boriti se protiv svojih loših navika i grijeha. Mnogi pribjegavaju takvom načinu života.
I Isus nam sam kaže: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt 7,13-14).
A onda mi opet jednostavno dođe na pamet ono, pa zašto bih se ja žrtvovao za druge. Zašto bih ja trošio svoje dragocijeno vrijeme, kad radije mogu vikendom spavati koliko želim, ići okolo, trošiti vrijeme na sebe i svoje potrebe. To je možda zanimljivo i naizgled korisno, no s vremenom se uvidi da jedino ono za što se žrtvujemo, za što utrošimo svoje dragocijeno vrijeme ima smisla.
Jedino je moguće osjetiti radost i zadovoljstvo ako ih možemo podijeliti s drugim. Život je dar, a dar postaje veći i vrijedniji ako se dariva. I to nije obični dar. Čim ga više darivamo, to postaje veći, i što ga više dijelimo, to ga više posjedujemo.
Molim, svemogućeg Boga, da otvori srca naših mladi, da se oduševe za vjeru, za Krista, za ljubav prema bližnjim i budu spremni žrtvovati se za druge. Zaboraviti sve ono što odvaja, što postavlja nepotrebna pitanja, a težiti za onim što ujedinjuje, što čini boljim.

- 22:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.10.2007., četvrtak

NASLJEDOVANJE I SLUŽENJE

Danas slavimo svetoga Luku evanđelistu. On potječe iz poganske obitelji, što znači da nije upoznao vjeru u jednoga Boga od svojih roditelja. Najvjerojatnije se obratio na propovijedi sv. Pavla apostola, koga je i pratio kasnije na misijska putovanja. Napisao je Evanđelje i Djela apostolska. Donosi nam bogat sadržaj iz Isusovog života, a jednako tako i iz života prve kršćanske zajednice.
Možda se pitamo što je potaklo ovog čovjeka da nasljeduje Krista i služi braći ljudima, iako je bio liječnik po struci.
Odgovor nam može dati nebo. Onaj tko upozna Boga u pravoj vjeri i u srcu se opredjeli za Njega ne postavlja više pitanja, ne filozofira mogli bi ovako ili onako, bilo bi bolje ovo ili ono, zašto baš tako, to tako ne moži itd., nego jednostavno iz dana u dan uzima svoj križ, sve svoje teškoće i probleme stavlja u Božje ruke i jedino je što pita, Gospodine kamo da idemo Ti imaš rijeći života vječnoga. S takvim opredjeljenjem se onda samo traži što je volja Božja i nju se izvršava iz dana u dan.
Ne mora to biti nešto veliko, nije nam svima dano da činimo velika djela, svakome prema njegovim mogućnostima. Dosta je majci da bude prava majka, ocu da dosljedno izvršava svoj očinski poziv, djeci da u ljubavi i poslušnosti žive svoj život. Krist nam je pokazao kojim putem treba ići, otkrio nam je najdublju istinu koja nas vodi do sretnog i blagoslovljenog života. Pa nema razloga da mu ne vjerujemo i ne idemo za njim.

- 06:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.10.2007., srijeda

ŽIVIMO LI ILI UMIREMO, GOSPODINOVI SMO!


Vjerujem da nema osobe koju nije dirnula jučerašnja vijest o pogibiji glazbenika Toše Proeskoga. Većini ljudi je odmah kroz glavu, kao i meni sigurno sinula neka od njegovih pjesama koje smo često mogli čuti na našim radio postajama. Te pjesme ostaju i dalje svjedočiti da je živio i uveseljavao ljude i da će to i dalje činiti.
U svom kratkom životu postigao je mnogo. To može činiti samo onaj tko ima čvrstu vjeru i nadu. Ovo nam je dokaz da nije dosta samo živjeti, nego da život treba prihvatiti kao dar Božji i darivati ga drugima, te iskoristiti svaki dar koji nam je dao.
Možemo živjeti dugo, a da ne uspijemo biti prepoznatljivi po dobrim djelima i djelima ljubavi, barem u svojoj bližoj okolini. No, za Tošu se to sigurno ne može primjeniti. Živio je kratko ali i u ovo malo godina proživio je puno, učinio toliko dobra, uistinu je živio.
Možda će mnogi žaliti za njim, mnogi željeti da se vrati, da bude ponovno ovdje, ali prije svega mislim da mu je potrebno zaželjeti pokoj vječni. Neka mu se smiluje dobri Bog i primi ga u svoje vječno kraljevstvo, jer jedan je Gospodar života i smrti.
Onima koji ostaju i koji žale, najbolje mogu pomoći riječi apostola Pavla Rimljanima: "Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li, dakle, ili umiremo Gospodinovi smo" (Rim 14,8)
Neka nam te riječi budu poticaj da nijedan dan ne prođe, a da ne učinimo neko dobro djelo svojim bližnjima, i da se ne trudimo učiniti ovaj svijet boljim. Toliki su nam pokazali svojim primjerom da se to isplati, pa vrijedi pokušati. To je način kako ćemo ostvariti svoj život u punini. Image Hosted by ImageShack.us
Možda nećemo zbog tih djela postati poznati i veliki u očima ljudi, popularni u medijima, ali svakako Bog sve vidi, Isus je uz nas i kao što reče: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."



- 00:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Listopad 2007 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Salezijanski animatori, rad s mladima, rad s djecom, vjera, razmisljanja, molitva, ljubav prema Bogu i bliznjemu, duhovnost, igre, sport, druzenje, sve ovo i jos mnogo drugih zanimljivosti. Sve s Bozjim blagoslovom!
INFORMACIJE
SUSRET U SRIDU

ljeto
pjevanje