|
|
| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
(ako svi pišu, zašto nebi i ja?), ali mi je s vremenom postao jako drag 
... i naravno postali su mi jako dragi ljudi koji ga posjećuju 
... Naravno, moram spomenuti da nikada nebi bio otvoren da nije bilo Borne 
... zato jer je blog nastao u jednom prijelaznom razdoblju mog života... kada me nešto udarilo u glavu i postala sam ... jednostavno sretnija nego inače.... ne zamaram se više nepotrebnim stvarima i pokušavam živjeti što bolje mogu, i naravno UŽIVATI U TOM MOM ŽIVOTU (ipak je samo jedan)... pa kad ja uživam, zašto nebi i drugi?!?!? tako da večinom na blog stavljam neke tekstove koje mogu razveseliti ljude i dati im snagu za život (ako se ne osjećaju dobro) ili im još više poboljšati raspoloženje... no naravno... nađe se tu koji tekst i o mom životu.. o mojim stvarima.... eto... nadam se da će vam biti ugodno čitajući ga... blogovi koje čitam...
naš kralj...čovjek koji je zaslužan za moje pisanje bloga (znači njega trebate ubiti).... super piše i često zna imati svoje ispade pa objavi post koji na prvi pogled nema veze s vezom....ali ustvari puno toga govori....
črnkica...
cura koja je u večini slučajeva optimistična.... obožava svoje prijatelje, folklor, svoju seku pa im s vremenom posveti neki post.... upoznala sam je 15.9.2006. na Gibinom koncertu u Zagrebu i od tada mi je još više draža.... nekako je zanimljivije kad vidiš osobu uživo...
paprichica...
cura koja obožava pepperse i živi za njih... iako ih ja ne slušam to me kod nje oduševljava jer joj je to kao neki zacrtani cilj i čim vidi nešto novo od njih, mora to imati...
lepa protina kći...
cura čiji sam blog počela čitati samo zato što obožava Balaševića (kojeg i ja obožavam)... više manje na blogu piše o svom životu....
tweety...
cura koja piše (po meni) jako dubokoumne tekstove koji mi se jako sviđaju..... a svi se oni temelje na nečemu što se njoj dogodilo u životu...
nekoliko misli... ne mojih naravno
Voli ljude: male i velike, lijepe i ružne, spretne i nespretne, uspješne i neuspješne. Voli ljude takve kakvi jesu. Drugih naime nema.
Ne zaboravi da si jedinstven, baš kao i svi drugi!
Čovjek koji ne pravi pogreške, obično ne radi ništa.
Ne opiri se toliko, najbolje stvari se događaju kad ih ne očekuješ!
Ako se ne usufiš, nećeš znati da li možeš.
Ne boj se priznati da nisi savšen. Jer to je ta mala nit kojom smo svi jednako vezani...
Što je izgubljeni dan? Dan kad se nisi nasmijao!
Ne govori "Napravit ću to gad budem imao vremena." Tko kaže da ćeš imati vremena?
Čuda se događaju svakog dana; promjeni svoje mišljenje o tome što je čudo i vidjet ćeš ih svuda oko sebe.
Ne trči kroz život tako brzo da zaboraviš, ne samo gdje si bio, već i kamo ideš. Život nije utrka, već putovanje koje treba okusiti u svakom njegovom koraku.
Prošao je i ovaj dan. Dočekala sam noć, i ostala sam sama. Sama sa svojim mislima. I ovaj put mi je teško. Svašta mi pada na pamet, a ne znam kako reagirati. Zbunjujem samu sebe. Ustvari, misli koje mi naviru jedna za drugom me zbunjuju.
Počela je i kiša. Podsjeća me i na suze, i na tugu, i na sreću. U istom trenutku sam i tužna i sretna. Je li to stvarno moguće? Kako opisati taj osjećaj kada ni sama ne znam kakav je. Naravno, opet uzimam onaj stari dnevnik i zapisujem u njega riječi. Jedino tako se mogu boriti s osjećajima koji naviru. Jedino to me sprječava od totalnog ponora. Kako ponekad samo običan list papira može biti najbolji prijatelj. Imam osjećaj kao da sam shvaćena. Što je ovaj svijet učinio od ljudi? Oni moja razmišljanja ne mogu shvatiti. Samo se vraćaju na svoje probleme. Ali naučila sam. Više im ni ne govorim. Tako je bolje za mene. Papir me bolje razumije. Bacam pogled na sat; već je dva sata iza ponoći, a ja se i dalje borim sa svojim mislima. Jedva prođe neki auto koji mi skrene misli. Ali njegov zvuk nestaje i ja se ponovno vraćam u svoj svijet.
I sjetim se njega i svega što dolazi s njim: miris, izgled, zvuk i osjećaj koji mi prožima vene dok mislim na crnu kosu i smeđe oči, jutro bez svitanja i……tišina govori sama za sebe, ostalo prepuštam vremenu.
P.S. ovo sam pisala prošli tjedan u zadaćnici... baš me zanima koja će ocjena biti.. 