|
|
srijeda, 29.03.2006.
Pomrčina
Gledamo mi tako pomrčinu djelomičnu, kao što je i bilo najavljeno i na stranici blog.hr. Baš je dobro. Međutim, kak je dan počeo, s grmljavinom, kišom i tučom, već sam misla da ne bu niš od toga. Vakula nas opet iznenadio. Valjda ga je Medo the precednik dobro prestrašil.
Sjetih se... prije oho-ho godina, još su Greypica ,Bejb i Branko (nećak) bili mali i ljetovali smo (uobičajeno) na Kornatima.
Usred pravog ljetnog dana, najednom čudna tišina, ptice su zašutile, zrikavci - koji ti inače oće uši rastrgat - ni glasa, more se skroz smirilo - i onda je počelo...
Čudan sumrak usred bijelog dana, totalno bolesno. A mi, neinformirani, jer, naravno, TV-a nema, radio se ne sluša bog zna kaj, nema ti ko kaj reći - usrali smo se.
Nas dva i to troje sitnozubate dječice stajali smo tak na terasi i blejali u tu crninu, slušali tišinu, kad smo skužili da nam sunčeko ti presvetlo nije baš ko inače...
Onda nam je sinulo, upalili radio, poslušali i sve pet.
A da je bio doživljaj, bio je.
Ovo danas je mala pomrčinica, a opet je doživljaj.
Žao mi je kaj nemam slika pomrčine s Kornata, moram ih poskenirat, to je bilo iz doba prije digitalnih...
Ne sjećam se koje je to godine bilo, mislim 97.-98., tu negdje.
Pozdrav svima koliko vas ima.
|
četvrtak, 16.03.2006.
STARCI ILI NE
Iznenadio me komentar (koji mi je, istinabog, nestao u bespuću blogeraja) neke mlade blogerice kojoj sam zaboravila ime (sorry!) da, kao, čudno je, roditelji nečiji imaju blog, pa pišu kanda nešto.
Kaj je to tak čudno? Jel blogosfera rezervirana za mladež do 20? ili 28? koja je dobna granica kad se više ne piše blog?
Ispada da smo nedozreli freakovi koji pišu jel nemaju druga posla...
Čudom se čudim...
Eto Greypica je lagano u odlasku s bloga, pošto su je stisle obveze. Dijete ne stigne... Te škola, te snimanja, te auto škola, te maturalna, pripreme za faks, fakat jedva stigne spavat.
Tako smo mi ostali na braniku i jedini predstavnici familije, pa nećemo sad valjda bit izdajice roda svoga?
Kasnim s ovim postom, ali, eto, mi starci moramo zaradit za koricu kruha i kockicu čokolade, pa nemamo tolko vremena baljezgat svaki dan 5 puta.
Nemojte se vi mladi sad nać uvrijeđeni, ja eto malo trkeljam bez veze...
Ima nas koji smo "u najboljim godinama", a osjećamo se još uvijek mladi i poletni, molit ću lijepo.
Pozdrav mladima, starima i onima koji se osjećaju kak hoće.
|
srijeda, 08.03.2006.
Povijest Dana žena
Emily Wilding Davison za žensko pravo glasa bacila se pod kopita konja kralja Georgea V. 
8. ožujka 1857. - New York - žene zaposlene u tekstilnoj industriji protestirale su zbog neljudskih radnih uvjeta i niskih plaća, no policija ih je rastjerala. Dvije godine kasnije osnovale su svoj prvi sindikat kako bi se zaštitile i osigurale osnovna prava u radnoj sredini.
8. ožujka 1908. - New York - 15.000 žena marširalo je kroz grad tražeći kraće radno vrijeme, bolju plaću, pravo glasa i zabranu dječjeg rada. Njihov je slogan bio 'Kruh i ruže' u kojem je kruh simbolizirao ekonomsku sigurnost, a ruže bolju kvalitetu života.
U svibnju je Socijalistička stranka Amerike odredila posljednju nedjelju u veljači kao Nacionalni dan žena. Prvo obilježavanje tog dana u SAD-u održano je 28. veljače 1909, a posljednja nedjelja u veljači slavljena je kao Nacionalni dan žena do 1913.
Socijalistička internacionala - Kopenhagen, 1910. Socijalističke organizacije iz cijelog svijeta sastale su se na međunarodnoj konferenciji. Clara Zetkin, njemačka socijalistkinja, predložila je da se Međunarodnim danom žena obilježi štrajk američkih tekstilnih radnica iz 1857. Preko 100 žena iz 17 zemalja, uključujući i prve tri žene izabrane za parlamentarne zastupnice u Finskoj, jednoglasno je prihvatilo prijedlog.
Međunarodni dan žena proglašen je u čast pokreta za ženska prava uključujući i pravo glasa, no na konferenciji nije određen točan datum.
Sljedeće godine, 1911, Međunarodni dan žena obilježen je po prvi put u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj 19. ožujka. Preko milijun muškaraca i žena defiliralo je ulicama tražeći pravo žena da glasuju, pravo na rad i zabranu diskriminacije na radnom mjestu.
Posljednje nedjelje u veljači 1917. Ruskinje su odlučile ponovo štrajkati za 'kruh i ruže'. Političke vođe su smatrale da nije vrijeme za štrajk, no žene su bile uporne. Četiri dana kasnije, ruski je car bio prisiljen na abdikaciju, a privremena je vlada ženama dala pravo glasa. Taj se povijesni događaj dogodio u nedjelju 23. veljače prema julijanskom kalendaru koji se koristio u Rusiji, a poklapao se s 8. ožujkom gregorijanskog kalendara koji su koristile druge zemlje.
1975. Međunarodna godina žena - Ujedinjeni narodi počeli su slaviti 8. ožujak kao Međunarodni dan žena. Dvije godine kasnije, 1977, Generalna skupština UN-a prihvatila je rezoluciju kojom se proglašava Dan ženskih prava i međunarodnog mira UN-a koji će se obilježavati na datum koji odredi svaka zemlja članica.
Kada su žene dobile pravo glasa
Prve su svijetu pravo glasa dobile žene američke države Wyoming – 1869. godine, a njihove sunarodnjakinje u ostatku SAD-a morale su pričekati do 1920. godine. Sljedeća država koja je omogućila svojim stanovnicama izlazak na izbore bio je Novi Zeland 1893.godine.
U Europi su pravo glasa prve dobile Finkinje 1906. godine. Zemlje hladnog europskog sjevera nastavile su s pozitivnim pomacima: na izbore su zatim izašle Norvežanke 1913.godine, Dankinje 1915., pa Nizozemke i Ruskinje 1917. godine. Do 1939. godine još 28 država priznalo je ženama jednakopravnost s muškarcima.
Hrvatice su, kao i ostatak žena 'naroda i narodnosti' tadašnje Jugoslavije pravo izaći na izbore dobile 1945.godine. Kraj dugog svjetskog rata morale su pričekati i stanovnice Francuske i Italije.
Za žene cijelog svijeta važna je 1952. godina, kada Ujedinjeni narodi donose deklaraciju kojim se na političkim izborima žene izjednačavaju s muškarcima.
Posljednje su pravo glasa dobile stanovnice Švicarske – tek 1971. godine.
|
|
