subota, 12.12.2009.

...iskočilo iz mraka...

U sobi mrak.
Svjetlost dolazi samo s ekrana televizije.
Provjeravam prošlogodišnje božićne lampice, jesu li ispravne ili moram kupiti nove...
....i odjednom je cijela atmosfera zasjala nekim romantičnim prizvukom (ispravne su), osjećala sam se kao pećinski pračovjek...

Photobucket

To me vratilo u djetinjstvo, u zlatno doba redukcija. Sjećate li se da su nam se one tada dešavale jednom ili dva put tjedno, ne sjećam se više? Tata bi gledao dnevnik, a mama prčkala večeru u kuhinji, i odjednom cap! Ostali bi u mraku. To je bilo strašno romantično nama djeci - bojali smo se i veselili istovremeno. Sjećam se mame koja bi tapkala u mraku i ljutila se na sebe što je opet tako dobro spremila svijeće, da ih ni ona više ne može naći. Brat i ja smo bili uzbuđeni zbog bajkovitog ugođaja svijeća koje su nam davale slabašnu, plešuću svjetlost. Televizija bi utihnula i ostali bismo jedni s drugima, oči u oči: bilo je vrijeme za bajke i razgovore.

A kad bi i to iscrpili igrali smo, meni tada najdražu igru s kartama, bankuc.
Bila je i neka bezimena igra koja se igrala malim drvenim vrtuljkom sa slovenskim natpisima: vzemi sve, vzemi 1, vzemi 2, daj 1, daj 2, daj sve – pobjednik je bio onaj koji je na kraju igre pokupio najviše novčiča, onih od 5 ili 10 para.
Igrali smo i Čovjeće, ne ljuti se, Gradove i države, Križić-kružić – vrlo popularna igra i u školi za vrijeme nastave, zbog koje smo često dobijali opomene učiteljice....bilo je tu sigurno još toga ali se sad ne mogu sjetiti....

Kasnijih godina došle su i druge redukcije, vožnja parnim i neparnim danima – što je mnoge natjeralo da si nabave još jedan automobil s parnom ili neparnom tablicom, ovisi koju si imao na prvom automobilu, nestašice kave, ulja....dugih redova ispred trgovina i kupovina „preko veze“ ispod banka...

Eh, bila su to vremena možda i teška, ali nama djeci sigurno ne...bilo je to naše djetinjstvo, svakome svoje najdraže...
...a danas....
...pitam se kako bi se prilagodili takvoj situaciji....kakvo je trenutno stanje, tko zna što nas još čeka???....


20:05 | Komentari (25) | Print | ^ |

subota, 05.12.2009.

Da kažete danas......

......svojoj djeci da upale gramofon i stave neku ploču, mislim da bi slegnuli ramenima ne znajući što pričate ili bi pomislili „ovi starci su skroz prolupali“.

Uz obilje digitalnih izuma cd-a, dvd-a, mp3-a, mp4-a, ipod-a i nemam pojma čega još, ploče im zaista i ne trebaju....ali mi smo uživali u njima.....

Sjećam se svog gramafona....onaj crni, prekrasan, moćan, nov, poklopac je ujedno bio i zvučnik, a ručica mu se automatski podizala i spuštala.....mogla sam na njega odmah naslagati pet ploča i u miru bez prekidanja slušati i slušati.....to sam obavezno i radila pred spavanje, ljepše je bilo utonuti u san uz odabranu glazbu.....stvarno je taj gramofon bio moćan.....pa na 33 okretaja za longplejke ili 45 za singlice.....bio je još jedan broj....da li 78 ili nešto slično.....nemam pojma za kakve je to bilo.....

Uglavnom imala sam popriličnu kolekciju ploča....bilo je tu svega....Parnog valjka, Prljavog kazališta, Zabranjenog pušenja, Riblje čorbe, Haustora....ma ni ne sjećam se.....

Gramofonske ploče su posljednjih godina uglavnom pozavršavale na sajmovima, smeću ili skupljaju prašinu po podrumima uz nepotrošene keramičke pločice, sanjke i parkete....

Ali negdje sam nedavno pročitala da se pomalo vraćaju.....unatoč svom škripanju, pucketanju, šumovima, ploče su mnogim glazbenim sladokuscima ostale najbolji medij za reprodukciju glazbe čak i nakon svih blagodati digitalnog formata. CD ima možda precizniji zvuk, ali nema toplinu koja te kod ploča obuzme. Dalje su rekli da je ova godina zabilježila gotovo dvostruko veću prodaju gramofonskih ploča od prethodne godine (gdje li ih ljudi samo kupuju, u mom gradu se nigdje ne mogu nabaviti) i da će trend nesumnjivo rasti sa sve većim brojem ljudi koji su nezadovoljni sterilnošću mp3 formata i glazbenom produkcijom u kojoj je glasnoća ubila svaku finesu.....a ja svoj gramofon bacilaheadbang.....ploče poklonilaburninmad......



A onda je stigao kasetofon i mi smo odjednom bili u nedoumici.....da li kupiti ploču ili kazetueek.....zvuk je bio podjednake kvalitete, ali kazetofon je bio lakši za prijenos.....mogao si snimati glazbu po želji.....pa brisati.....Kad smo ga kupili cijela se obitelj sakupila oko stola proučavajći to novo čudo tehnike......kako nešto snimiti a kako obrisatinono......snimali smo svoje glasove......i smijali serofl......zvuk je bio tako čudannut....

Ali to je bilo prošlog stoljećapjeva.... hm, kako to zvučizujo.......ali ne dam se janut........makar sam u srednjim godinama.......ipak sam u najboljim godinamathumbupthumbupthumbup.......hm.....



18:15 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se