nedjelja, 29.11.2009.

Bila sam ......

…u Splitu, poslom, na seminaru. Ispao je to savršen izlet, savršeni ljudi, savršen grad, jer i usred zime, odnosno kasne jeseni dočekalo me par savršeno sunčanih i toplih dana. Iako živim jako blizu Splitu, nikad nisam prošetala njegovim ulicama, nikad nisam upoznala niti jednog Splićanina.

Moja baka i mama su Hvaranke. One ne vole Split i Splićane. Ne znam točno zašto??? Iz njihovih priča stekla sam dojam da je to zapravo uvriježena predrasuda s kojom su otočani rođeni. To je nešto o ćemu se ne razmišlja, jednostavno imaš taj neki osjećaj. Ne mogu reći da nešto od toga i meni nisu prenijeli. Na kraju krajeva potomak sam istih otočanki, iako sam na Hvaru bila dva puta u životu, i to kao dijete. Tek sada nakon što sam nekoliko dana provela u Splitu, upoznala neke ljude, radila s njima ali se i zabavila, zapitala sam se zašto je to nešto u mojoj glavi?...nema razloga. Treba ponekad neke stvari osvijestiti, razmisliti o njima. Iako se kaže da je lakše razbiti atom nego predrasudu, ne mora biti tako. Ako se sam uvjeriš u neke stvari sve je puno lakše.
Splićane sam doživjela kao jako tople, ljubazne, zabavne ljude, u svom poslu agresivne do daske - to mislim u pozitivnom smislu, perfekcioniste jako visokih standarda. Jedino se čuvajte vozača, voze brzo i agresivno, ne zanima ih zašto pješak hoda cestom (možda zaobilazi neku prepreku u vidu krivo parkiranih automobila, a možda prelazi preko obilježenog pješačkog prijelaza ....) zaobići će vas na centimetar razdaljine te će vam često jakna zavijoriti za autom.

Ovih sam se dana imala prilike podsjetiti i na neke davne dane, na dane kad sam još bila dijete i kad je moja baka upotrebljavala riječi koje sam sad opet čula. Naime, na ovom seminaru bilo je riječi o nekim projektima na državnoj razini pa su Splićani bili jako iznenađeni kad ostatak lijepe naše nije razumio riječi kao što su – kadena, đardin, support, ponistra, kontreštavanje, korteđavanje, šentada, kuraž….. a moram priznati da se ni ja ne sjećam što znači korteđavanje. Naime, kako sam odrastala sve sam se više trudila upotrebljavati “ispravne” književne riječi, odnosno riječi koje su se upotrebljavale u mojoj okolini, vrtiću, školi….te sam nekim riječima zaboravila značenje, iako su mi poznate, bliske, i još uvijek smještene u nekim zakutnim ulicama mojeg mozga…..ufff, koja dugačka i smotana rečenica…

Najdraže od svega mi je što je bilo dosta vremena za “učiniti đir” po gradu, po rivi i starom dijelu….pa evo par sličica…..


<br />
<br />
<a href=Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket


Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket


17:12 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 23.11.2009.

...opet ja...

Nisam znala kad ću nastaviti pisati, ali znala sam da hoću.

Trenutno ne znam ni kako, ali znam da želim.

Neke sam stvari i zaboravila, jedva sam uspjela dobiti novu lozinku, pa ju promijeniti u neku meni prihvatljivu i zapamtljivu, a što se može, godine čine svoje…

Osjećam nostalgiju, osjećam leptiriće, osjećam….svašta nešto, kad otvorim ove stranice. Nedostaju mi ona vremena dopisivanja, ona uzbuđenja otvaranja stranica, čitanja vaših postova, razmišljanja…

Baš nisam dugo…

Čitam ponovno silne tekstove koje sam napisala….i izbrisala….i spremila kojekuda, neka ostanu, neka se nađu…..i ne mogu vjerovati da su to moje riječi i tekstovi…..čini mi se da sada sama sebi nisam ni do koljena.

Malo sam….ili puno….zahrđala…..za sve je potrebna vježba…..ali mislim da bih mogla opet…..pokušat ću.

Nedostaje mi pisanje…

A i pričam ovih dana Pužu kako me svrbe prsti, kako me opet privlači tipkovnica… vidi on da u zadnje vrijeme često otvaram vaše stranice…..pa mi kaže – piši ako ti se piše.

Pa zašto ne?

Jednostavne stvari traže jednostavna rješenja!

I tako sam evo napisala nešto malo….za početak, za novi zalet.
A malo sam i radoznala hoće li tko primjetiti da se ovdje nešto događa, da je svratila ona neka koja već dugo nije bila tu.

Pozdrav svima koji me se još sjećatewave

Svako moje i svako vaše slovo mi je falilo, svaki dancerek

Idem vas sad čitat…smijeh


19:04 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se