subota, 24.05.2008.

Zbogom glasno i zbogom sasvim tiho

Gledala sam opet reprizu oproštajne večeri od košarkaške dvorane "Jazine", na mostu i Branimiru. Sve su vjerojatno organizirali navijači Tornada, bila je to prava fešta.
Nisam baš neka navijačica ali sam zato kao dijete redovno s tatom odlazila na sve utakmice. On je bio vatreni navijač, uvijek kupovao pretplatničke karte a mene, potpuno nezainteresiranu, vukao uvijek sa sobom. Možda sam koju utakmicu i pogledala ali uglavnom sam vrijeme provodila lutajući po dvorani i igrajući se. Sjećam se jedne zgode kad nisam više mogla naći tatu pa sam plačući pitala jednog policajca (milicajca) da mi ga nađe. On me uzeo za ruku i hodao sa mnom oko dvorane sve dok u publici nisam ugledala tatu. Sretna sam bila kao nitko i to mi se više nikad nije dogodilo. Bilo je to zlatno doba KK "Zadar", igrali su još i Ćosić i Đerđa.

A nedavno, možda prije mjesec ipo dana, Zadar je zatvorio i svoje jedino kino "Pobjeda", ali tiho i nečujno. Imali smo prije i kino "Zadar" ali on nije radio još od prije rata, mislim. Uglavnom od kad znam za sebe, znam i za ova dva kina. Još davno, davno, postojalo je i Ljetno kino (na otvorenom) ali je bio kratkog vijeka. Ne znam zašto, ali uvijek mi je bio draži "Pobjeda" iako je imao obične drvene sjedalice a u "Zadru" su bile meke i štofane, za ono vrijeme bile su ravne foteljama. Dakle uvijek sam radije odlazila u Pobjedu, tražila 17. najcjenjeniji red, jer je bio prvi nakon parketa pa ti nitko nije smetao pogledu, sve do ekrana. Ljudi su tada puno više odlazili u kino, često su bile gužve za dobiti kartu, pa mi se više puta dogodilo da bih uspjela dobiti samo sjedalo u 2. ili 3. redu. Cijeli bi film gledala prema gore i vrtila glavom lijevo-desno da bi čitala titl, a poslije vrat ajoooj.
Sjećam se horora "Egzorcist", na povratku kući najprije sam bacila kamen u portun da vidim ima li koga,
sjećam se "E.T.-a" svi smo plakali i šmrcali,
sjećam se svih nastavaka «Noći vještica» sa šalom pred očima, kao pomoć za strašne kadrove,
sjećam se "Top Guna", gledala sam ga više puta, mmmm…..Tom Cruis i Kelly McGillis,
sjećam se "Forest Gumpa", zadnji film koji sam pogledala u "Pobjedi", i ukočila se na onoj drvenoj sjedalici, a film prekomjerno dug, a ja sjedila opet u nekom niskom redu, došlo mi je da se sklupčam na sjedalici – iako je film stvarno fenomenalan, ali vrat opet jaooooj.

I tako se Zadar oprostio od "Jazina" i zatvorio "Pobjedu", dva hrama po kojima je bio prepoznatljiv. Žao mi je i jednog i drugog. "Pobjeda" je zatvorena a na mjestu kina "Zadar" na Kalelargi otvoren je novi i moderan minipleks "Callegro". Izvana djeluje ekskluzivno, prolazila sam tuda ali nisam još bila unutra, nekako sam još nostalgična za "Pobjedom". Kažu da ima nekoliko manjih kino dvorana, trgovina s modnom odjećom i obućom poznatih marki, među njima i nekoliko imena čijih specijaliziranih trgovina još nije bilo u Zadru.
"Jazine" će zamijeniti golema dvorana na Višnjiku koju su Zadrani već prozvali "Ispod peke" jer stvarno i djeluje tako. Kako će se zapravo zvati ne znam, nije ni važno, pa već je dobila ime hehe….a kako navijači odluče tako će i biti. Dakle službeno "Višnjik", neslužbeno "Ispod peke".

Photobucket


Hmmm, a što sam ja zapravo htjela reči?????
Pa valjda to, da smo se od "Jazina" oprostili, da smo otvaranje minipleksa "Callegro" proslavili, a kino "Pobjedu" nitko nije ni spomenuo, jednostavno su stavili ključ u bravu i kraj, kao da ga nikad nije ni bilo. E pa, to nekako nije u redu!!



20:22 | Komentari (26) | Print | ^ |

četvrtak, 22.05.2008.

Čarolija

Pogled s prozora na desno i nije neki, ali vremenske prilike svakako jesu.
Sunce sije i kiša pada, ona tiha, uporna, sitna, kao da nikad neće prestati. Kad smo bili klinci govorili su nam da se po takvom vremenu "cigani" žene. Ja sam u to i vjerovala, ma zamisli. Obično ovakva situacija traje vrlo kratko, ali evo već pola sata kiša lije, a sunce se ne predaje.
Ne znam što je ljepše, susjedova ogromna trešnja puna zrelih plodova, ili onaj dio vrta prepun zelene salate ili napušteno zemljište obraslo travom i grmljem,........ali sve blista i svjetluca toliko da zasljepljuje oči.
Hehe......posvuda vidim glave na prozorima, svi gledaju i uživaju.

Pokušala sam to uhvatiti digitalcem, ne znam koliko sam uspjela, jer ne mogu uhvatiti taj strašan sunčevi bljesak i svjetlucanje svugdje oko mene. Ali možda barem malo može prenijeti ugođaj.

Photobucket

Ova vremenska čarolija je razlog što me malo zdrmalo, uhvatio me blues, pa sam skuhala nesicu, izrezala malo orahnjače od jučer, sjela na terasu, naravno s knjigom u ruci.

I sad slijedi,
red slova,
red kolača,
srk nesice,

pa opet,
red slova,
red kolača,
srk nesice.......

.....pa opet........


20:21 | Komentari (12) | Print | ^ |

subota, 17.05.2008.

Humanitarna akcija mladih Zadrana

Ovo je već druga godina za redom da učenici i profesori zadarske gimnazije Franje Petrića organiziraju koncert humanitarnog karaktera. Koncert je održan u ponedjeljak u HKK, a kako moja Replika, htjela ne htjela, u sklopu Glazbene škole mora posjećivati koncerte, na ovome sam joj se pridružila i ja.

Ove godine učenici i profesori Gimnazije pridružili su se humanitarnoj akciji za pomoć malom Roku Krešanu, dječaku starom godinu dana i dva mjeseca, koji boluje od retinopatije.
Retinopatija je razvojni proliferativni poremećaj krvnih žila koji se javlja kod nepotpuno razvijene krvne opskrbe mrežnice nedonošene djece i jedan je od najčešćih uzroka sljepoće kod male djece.Roko se nakon operacije u Antwerpenu osjeća dobro, a njegovi roditelji čekaju pregled nakon kojeg će se znati hoće li, i u kojoj mjeri, Roko progledati.

Na koncertu su nastupili vrsni glazbenici, bivši i sadašnji učenici, njihovi prijatelji, te profesori Gimnazije F. Petrića.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Kao gost, na koncertu je sudjelovala i klapa "Intrade".

Photobucket

Kada su najavili metal rock i grupu «Lygophilia» mislila sam da ću morati začepiti uši i ublažiti napad metala, ali bila sam stvarno ugodno iznenađena njihovim majstorstvom. Eto, sad znam da i metal rock može biti ugodan za uho.

Sveukupno, izvedeno je petnaest skladbi, a program je završen nastupom zbora profesora koji su izveli završnu pjesmu mjuzikla "Jalta jalta" - "Neka cijeli ovaj svijet".

Photobucket

Tako je lijepo vidjeti i čuti tolike mlade ljude, znati da su vrijedni, da imaju želje i volje pomoći drugima. Isto tako se nadam da će ovakvi koncerti postati tradicija ove škole, a tko zna možda im se pridruže i neke druge.


18:43 | Komentari (21) | Print | ^ |

nedjelja, 11.05.2008.

Majčin dan

Dijete od četiri godine : "Moja mama može sve."
Osmogodišnjak: "Moja mama zna jako puno!"
Dvanaestogodišnjak: "Moja mama možda ipak nešto ne zna!"
Četrnaestogodišnjak: "Naravno, moja mama ne zna niti ovo."
Šesnaest godina: "Mama? Ona nema pojma ni o čemu!"
Osamnaest godina : "Stara je bezveze!"
Dvadeset i pet godina: "Mama bi možda nešto mogla znati o tome."
Trideset i pet: "Prije nego odlučim pitati ću mamu za mišljenje."
Sa 45 godina većina misli : "Voljela bih znati što bi mama o tome rekla ."
A sa 65 sve bi dali samo kada bi još jednom s mamom mogli razgovarati.


Bog ne može biti svugdje, zato je stvorio majke. Tako kaže stara židovska poslovica. Majke u 47 zemalja svijeta danas slave svoj dan. Majčin dan američki je proizvod, nastao 1877. godine, a proglašen službenim tridesetak godina kasnije.
Utemeljila ga je Anna Jarvis iz Philadelphije, koja je okupila američke majke i izborila se da svake godine, drugu nedjelju u svibnju, odaju počast svim majkama na Zemlji. No, davno prije američkih aktivistkinja, majkama su slavlja priređivali Grci i Rimljani.
U 17. stoljeću engleske su majke imale slobodnu neradnu nedjelju u svibnju.

"Majčino srce je bezdan u čijim ćeš dubinama uvijek jedno pronaći - spremnost na oprost", rekao je jednom Balzac.
Majka osjeća i djeluje srcem, ne razumom.
Kao što se kaže: Kada bi otac zatvorio vrata, majka otvara prozor. Ona uvijek ima nade za svoje dijete.
Danas trebamo majkama pokloniti malo pažnje i nježnosti - barem mrvicu onoga što nam ona stalno nesebično daruje.
I ne samo danas.

Svim majkama sretan Majčin dan!!!
Hvala vam na svemu što ste činile, što činite i što ćete još učiniti za nas!!!


19:03 | Komentari (17) | Print | ^ |

srijeda, 07.05.2008.

Kukavica sam, pa što

Za sve ovo izbivanje s bloga ipak nisam sjedila skrštenih ruku.
Evo, npr. otišla sam, iako nerado, pogledati natjecanje u padobranstvu. To je zapravo bilo 16. državno prvenstvo Hrvatske u padobranstvu, a održavalo se u Zadru i to prošlog produženog vikenda, dakle od 1. do 4. svibnja. Prvi je dan bio za trening, trenažni dan, u petak i subotu su bila natjecanja, a nedjelja rezervni dan, u slučaju nepovoljnih vremenskih prilika. Padobranci su se natjecali u dvije discipline, skokovi na cilj s visine od 1100 m i figurativni skokovi na cilj s visine od 2200 m.
p.s. ovo je moja najdraža Replika, ljubi je majka
Photobucket

Photobucket

Skakalo se na elektronsku pločicu promjera 3 cm, i svaka im čast, točno u cilj!!!

Photobucket

Već sam spomenula kako sam tamo otišla nerado. Naime, moj Puž jako voli taj sport, i ne samo taj, već bilo koji ekstremni, opasni, adrenalinski ili nazovite ih već kako hoćete. Kao mlad momak čak se bio počeo baviti padobranstvom, skočio nekoliko skokova, a onda je uslijedio jaki udruženi pritisak sa strane njegove mame i mene. A što će, mlad i neiskusan, nije nam se uspio oduprijeti i odustao je. Ali od tada pa do dana današnjeg pati za takvim stvarima – padobranstvo, paraglide, zmajarenje, bungee jumping…..bilo je tu nebrojeno razgovora, sukoba…….ali yes, izašla sam kao pobjednik.
Prije par godina, jednu je bitku ipak uspio izvojevati.
Ovo je vječiti dokaz te pobjede. Ovo se on upravo priprema poletiti u tandemu.
Priprema.....

Photobucket

......pozor......

Photobucket

.......i evo ga na, leti.......

Photobucket

Moram priznati lijep je ali i zastrašujuć pogled odozgor, brrrr......prava sam kukavica!!

Photobucket

Hvala Bogu, spustio se živ i zdrav!!!

Photobucket

A da se sve ovo zapetlja? To su tako tanki konopčići i lagana svila!

Photobucket

Ipak, ne živim u miru, svaki put kad on sjedne za komp i pregledava ove slike ili prelistava razne stranice o ovim sportovima, uhvati me jeza, cijela se stisnem u jedan veliki grop, i čekam što će iz toga izaći, dali opet neka suluda ideja (po mojim mjerilima) koja će donijeti buru i oluju, ili će sve opet proći kao mirno talasanje.
I mogu vam reći da ti trenuci iščekivanja uopće nisu laki!


19:12 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 06.05.2008.

Danas......

...........se nisam mogla prisiliti na bilo kakav posao. Prevrtala sam papire, okretala ih naprijed i natrag, znam da moram jednom srediti dokumentaciju, ali volja je slaba, koncentracija nikakva, nema druge nego zatvoriti knjige i ostaviti ih za neki drugi dan.
Pa onda gledam kroz prozor, pogled uvijek isti, znam već sve napamet, ništa novo.
Zatim prošećem po svim prostorijama, ulazim u tuđe sobe, razgovaram, ali sve površno jer zapravo jedva čekam da izađem. Zapravo mi nije ni do kakvog razgovora.
Malo mira i tišine mi treba. U mojoj sobi svira glazba s CD-a, na drugom kraju klinci pokušavaju komponirati nešto što samo njima može biti lijepo i uhu ugodno, drugima se ogromna građevina od kocaka upravo s treskom srušila na pod……sve je puno zvukova. Koje li buke! Tek na odlasku postajem svjesna u kojoj buci radim. Još malo, valjda sam zrela za godišnji. Brojim svaki dan, svaku minutu, sekundu, kao što vojnik broji svaki dan svog vojnog roka. Želim izaći. Želim otići negdje u tišinu, negdje na osamu, gdje jedini zvuk proizvodi vjetar, možda i kiša, ili more.
Tako sam bila uvjerena kako ću kad stignem kući zavući se u toplinu svog kreveta uzimajući neku knjigu u ruke. Obožavam čitati zamotana u pokrivače, a vani puše vjetar i kiša pada. Samo u mojim snovima zar ne???
Jer usput sam dovukla podosta spize, trebalo je sve to spremiti na svoje mjesto, pa skuhati ručak. Dok se ručak kuhao obavila sam još hrpu drugih poslova. Još samo ovo, i ovo, i ovo, i…….i tek sam onda sjela. A kako je lijepo razmišljati o toplom pokrivaču s knjigom u ruci. Mislim da neću uspjeti ni reda pročitati a knjiga će mi vjerojatno pasti iz ruke, ako uopće stignem do knjige. Znam jer još uvijek me čeka ovo, ovo, i ovo, i………Zar svaki dan mora biti takav, zar svaki mora biti isti? Znam i odgovor. Ne mora biti isti i ja sam ta koja ga može promijeniti. Ali danas ipak ne, danas neka bude kao i svaki drugi dan.

Sutra će opet zavladati sunce, toplina i proljeće, bar tako kažu meteorolozi…….pa ću zato sutra započeti s mijenjanjem svoje svakodnevice. Hihihi…… to mi zvuči kao ono, od sutra počinjem s novom dijetom…….možda će biti a možda i neće.


08:35 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.