rememberthis

...........se nisam mogla prisiliti na bilo kakav posao. Prevrtala sam papire, okretala ih naprijed i natrag, znam da moram jednom srediti dokumentaciju, ali volja je slaba, koncentracija nikakva, nema druge nego zatvoriti knjige i ostaviti ih za neki drugi dan.
Pa onda gledam kroz prozor, pogled uvijek isti, znam već sve napamet, ništa novo.
Zatim prošećem po svim prostorijama, ulazim u tuđe sobe, razgovaram, ali sve površno jer zapravo jedva čekam da izađem. Zapravo mi nije ni do kakvog razgovora.
Malo mira i tišine mi treba. U mojoj sobi svira glazba s CD-a, na drugom kraju klinci pokušavaju komponirati nešto što samo njima može biti lijepo i uhu ugodno, drugima se ogromna građevina od kocaka upravo s treskom srušila na pod……sve je puno zvukova. Koje li buke! Tek na odlasku postajem svjesna u kojoj buci radim. Još malo, valjda sam zrela za godišnji. Brojim svaki dan, svaku minutu, sekundu, kao što vojnik broji svaki dan svog vojnog roka. Želim izaći. Želim otići negdje u tišinu, negdje na osamu, gdje jedini zvuk proizvodi vjetar, možda i kiša, ili more.
Tako sam bila uvjerena kako ću kad stignem kući zavući se u toplinu svog kreveta uzimajući neku knjigu u ruke. Obožavam čitati zamotana u pokrivače, a vani puše vjetar i kiša pada. Samo u mojim snovima zar ne???
Jer usput sam dovukla podosta spize, trebalo je sve to spremiti na svoje mjesto, pa skuhati ručak. Dok se ručak kuhao obavila sam još hrpu drugih poslova. Još samo ovo, i ovo, i ovo, i…….i tek sam onda sjela. A kako je lijepo razmišljati o toplom pokrivaču s knjigom u ruci. Mislim da neću uspjeti ni reda pročitati a knjiga će mi vjerojatno pasti iz ruke, ako uopće stignem do knjige. Znam jer još uvijek me čeka ovo, ovo, i ovo, i………Zar svaki dan mora biti takav, zar svaki mora biti isti? Znam i odgovor. Ne mora biti isti i ja sam ta koja ga može promijeniti. Ali danas ipak ne, danas neka bude kao i svaki drugi dan.

Sutra će opet zavladati sunce, toplina i proljeće, bar tako kažu meteorolozi…….pa ću zato sutra započeti s mijenjanjem svoje svakodnevice. Hihihi…… to mi zvuči kao ono, od sutra počinjem s novom dijetom…….možda će biti a možda i neće.