Konačno malo bure, zrak se rasčistio,
kristalna jasnoća........
Jednostavno sam morala malo izaći van,
udahnuti zraka, raširiti pluća,
izbaciti svu trulež, vlagu, memlu koja se napunila
ovih dana.
Bura je rastjerala oblake.....
.......hajde, hajde, još malo, puhni jače.......
(ma kud mi se ova antena ovdje našla grrr....)
Ne bi čovjek vjerovao.....rano nedjeljno poslijepodne.....
......nigdje nikoga.....prava pustoš.....
Samo on, usamljeni putnik, traži društvo
ili možda koji ostatak hrane.....
A sad ona rapsodija u plavom iz naslova,
......koje raskošno ime.....
ali ovo valjanje, mreškanje, razbijanje,
ples gore pa dolje, prelijevanje boja iz svjetlije u tamniju
to i zaslužuje.....
....."princip je isti, sve su ostalo nijanse".....
I na kraju netko će reči da sam luda, ali ovaj sam post osim u kategoriju fotografije, upisala i u kategoriju poezije, jer poeziju ne znam pisati i ne razumijem je najbolje, ali ovo more je za mene ono što je nekom drugom poezija.
|