utorak, 29.01.2008.

Maske za svaki dan……i…..odgovor na komentare iz prošlog posta

NE, NE i NE….ja nemam masku za svaki dan!!! To je bila moja prva reakcija.

Čitajući vaše komentare iz prošlog posta malo sam porazmislila o ljudima koji me okružuju i maskama koje se nose za svaki dan, i o sebi naravno.

Sebe sam uvijek smatrala osobom dobrog njuha tj. nosa, što znači da sam na prvi pogled mogla otkriti kakvu tko masku nosi. Iza onog anđela s aureolom vrlo bih brzo otkrila potencijalno opasnog tipa…..ali nekako u posljednje vrijeme to mi ide sve teže i teže. Maske više nisu tako jednostavne…..anđeo….klaun…..vještica…..postale su sofisticiranije, teže ih je zamijetiti i prepoznati, toliko su realne.

Najviše se užasavam ljudi koji nose masku dobre duše, spremne da ti pomognu, da te saslušaju, pruže ti rame za plakanja, puni su savjeta i pameti, a onda im u jednom trenutku ugledaš onaj proračunati osmjeh iza loše stavljene maske, i tek tada shvatiš da si pogriješio i da je pred tobom samo dobro postavljena maska. Takvi maskirani anđelčići dobro glume prijateljstvo, dijele savjete…..a zapravo se petljaju u svačiji život, svima pronalaze mane i svih ogovaraju, tuđi životi su im isprazni i glupi…..i čim im okreneš leđa pričaju o tebi kako si dosadan, naporan, isprazan, bezvezan i ne znam što sve ne. Pri tom sretno zaključuju da sve to nije ogovaranje, već samo intelektualno raščlanjivanje tvoje osobe.

Ne volim te maske za svaki dan.
Zašto?
Zato jer ja ne nosim masku, ono što vidiš to sam ja. Ne želim se praviti da sam nešto što nisam, zato mi maska nije potrebna, vrlo jednostavno. Ne znam lagati, tu mi nijedna maska ne bi pomogla, poštena sam prema prijateljima i ostalima, jednako ih cijenim i toleriram. Maska mi nije potrebna da bih se zabavila ili otkačila, sve i da ih imam po tri sloja na sebi bila bih jednaka kao i bez njih. Zadovoljna sam sama sa sobom, svojim životom, obitelji, uživam u plodovima svog rada, sve što imam sama sam svojim snagama i naporima postigla, i sad zasluženo u tome uživam.
Nisam ni ja baš pravi anđelčić, imam i ja svojih mana, ali od njih ne bježim i ne skrivam se iza maske. Uvijek pamtim onu poslovicu koju sam čula još kao dijete od prijateljičine mame «prvo počisti pred svojim vratima, pa onda gledaj tuđa», i uvijek se toga držim. Vrlo sam objektivna, pa ono što očekujem od drugih još više očekujem i od sebe.

Ah, kako to sve lijepo i idealno zvuči, ne može nego tako….

Ali…..ono nesretno "ali" koje uvijek visi na kraju rečenice….

Ponekad se ipak iznenadim i začudim kad mi ljudi otvoreno kažu ono što misle o meni. I sad ne znam u čemu je stvar, dali se njima ipak prikazujem u nekom drugom svjetlu (s maskom na licu) jer ja sama o sebi drugačije razmišljam. Možda sam prema sebi previše kritična jer nisam samo «dobra i pozitivna», čak vrlo često suprotno od toga, ali očito da ljudi tu moju drugu stranu ne vide tako kao ja.

Pa se onda pitam "tko me zapravo poznaje"?
Ne znam….
Znači li to da ipak nosim masku da bi se zaštitila od drugih?
Ne znam sad ni to….
Jer ipak puno puta kažem ono što mislim da bi drugi htjeli čuti, postoje neke osobe pred kojima mogu biti otvorena i iskrena, vesela, a postoje i neke kojima udovoljavam da bi me ostavili na miru, na poslu moram biti pametna, dosljedna, vrijedna, raspoložena….kod kuće moram biti po potrebi i prilagoditi se ostalima….
Sve to baš nije dobro, ali je ipak stvarnost i zato pada u vodu ono moje kategoričko odbijanje da ja NE nosim masku hehe…..

Na kraju ispada da i ja, kao sav ostali svijet, svako jutro odjenem neko od lica i krenem, ponekad sa smješkom, ponekad s tugom, sjetom, ponekad s ljutnjom, ponekad……ne znam ni sama….
….a znam nekoliko osoba koje bi u ovo vrijeme ludovanja i maškaranja trebale staviti masku vještice……jer u stvarnom životu imaju anđeosku masku, bljuk.


Photobucket



11:53 | Komentari (20) | Print | ^ |

nedjelja, 27.01.2008.

Tradicija - vrijeme ludovanja

Photobucket

Da ne zaboravimo vrijeme maškara svake se godine brinu oni najmlađi. Oni već danima obilaze susjedstvo i kucaju na vrata, da bi razveselili one koji su zaboravili da su nekad i oni bili mladi i isto tako namaškarani šetali ulicom, mjestom, gradom. Zauzvrat dobiju poneku čokoladicu, naranču ili čak pokoju kunu.
A mi odrasli?
Većina kao i obično čeka da ih netko drugi animira, organizira povorku, pozove ih na maskenbal, pripremi im kostim a oni će onda ovisno o trenutnom raspoloženju postati maškarama ili ostati ozbiljni i odgovorni ljudi.
Biti ozbiljan i odgovoran vrijedno je i pohvalno, ali takvi smo tristošezdeset i nešto dana u godini, pa možemo valjda nekoliko dana biti malo drugačiji.

A tome i služe maškare!

Photobucket

Životi su nam puni uspona i padova, problema, svakodnevna jurnjava ne ostavlja nam vremena za razmišljanje, većinu dana u godini funkcioniramo po strogo određenom modelu, sve što nam poremeti rutinu izaziva u nama stresno stanje.
Super je jednom na godinu biti netko drugi, a da ti nitko to ne zamjeri.
A odjeća (ne) čini čovjeka, pa zato pustimo mašti na volju……sigurno imamo mnogo ideja i energije.

Recept za uspjeh je jednostavan "….obuci staru krinolinu i prebaci bijeli šal, ja ću svirat violinu i bit će maskenbal!!!…."

Poželite li ponekad biti netko drugi?
Bar na jedan dan, bar na jedan sat?



13:30 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 24.01.2008.

Slijede užasna dva tjedna

Photobucket

Početak dva paklena tjedna na mom poslu.
Al` što se mučim danju, mučim se i noću. Sanjam da nisam dobro odradila ono što sam trebala, budim se, razmišljam, hoću li ovo napraviti ovako a ono drugo onako????
Mislila sam da su ovakvi snovi ostali iza mene još od faksa. Znate one snove u stilu izlazite na ispit, a nemate pojma ni što studirate a kamoli koji je ispit u pitanju. Naravno slijedi sramota pred masom ljudi i budite se iz te noćne more znojni i posramljeni.

E upravo mi se to događa i sada na poslu. Jeli to nedostatak samopouzdanja ili višak odgovornosti ili nešto treće, ali već sam od jutros sva smušena i naopaka a omča se stisla oko vrata i ne pušta.

Sad sama sebi dajem vremena da "stanem na loptu", pokušavam smisliti pametne planove i organizirati posao po etapama. Kako god bilo, ova bura mi nije donijela novu energiju i polet, nedostaje mi snage, a svega drugog koliko hoćeš – mozak mi je 24 sata dnevno u kuhanom stanju.

Mogu ja sad pametovati koliko hoću ali posao se mora odraditi. Uz to obiteljske obaveze svih tipova teško da mogu preskočiti. I kako onda da stanem i smirim se?
Znam da je sve ovo glupo, da kukam bez veze i da ću nastaviti po starom čim objavim ovaj post (a tko zna kad ću naći vremena za novi?).
Znam da ću posao odraditi kako treba jer ja to znam i ja to mogu ali možda, samo možda, mi istresanje loših misli popravi dan!!!

Inače nisam ni čangrizava niti tip koji stalno nešto kuka, ali danas mi se nešto omaklo.


19:58 | Komentari (15) | Print | ^ |

utorak, 22.01.2008.

Kontakt Line........

Photobucket

Muž-puž čita i komentira

"a..a…mora da će je naći, ta se već udala………………………………………….za mene" (ne znam zašto mu je trebala tolika pauza hehe…...roflkiss

Zajedno čitamo dalje reklame raznih agencija, ne znaš koji je slogan bedastiji od kojeg.
- Bez dileme riješite svoje ljubavne probleme,
- Rezervirani za ljubav, požudu i užitak,
- Ne želimo pričati koliko su drugi loši, nazovite i uvjerite se, mi smo najkvalitetniji,
- Ovo malo života nemojte trošiti na amatere, okrenite naš broj i ostvarite spoj,
- Žena se podrazumijeva, a ljubavnica je stvar izbora……
i mnogi drugi i mnogi slični.nut

A tek kako li su ponuđači maštoviti u izboru šifri bang(skoro kao i blogeri he-he) pa se tako može naći npr. Trešnjih cvijet, Mačka u kavezu, Jahta, Ružmarin, Dodir snova, Venerini vrtovi, Veličina nije važna, Tuđi krevet, Bambuča u troje, Moja štikla, Bijela kuta, Zamagljena stakla, Med i mlijeko, Užarena lava, Baršun………..naughtypa sad možeš birati po opisu, duhovitosti i simpatičnosti oglasa, po stupnju inspiracije kod izbora šifre……..pa tko voli nek izvoli.naughty

Okrećem jedan list, pa drugi, pa treći, pa……..tko zna koji, nikad kraja tim oglasima. I ne znam da li čitam tragediju ili komediju?rolleyes
Tragediju zbog očite spoznaje da gdje ima tolike ponude ima još i veće potražnje. cry
Komediju zbog nadahnutosti što slogana, što teksta, što potpisa tj. šifre.rofl

Zar je zaista došlo takvo vrijeme da ljubav tražimo putem oglasa?
Gdje je tu ljubav, romantika, ima li je uopće?
I zar tolikima emocije nisu ni važne, već samo taj blic susret kratkog daha, usputan i neobavezan?

Prosvijetlite mene totalnu "konzervu", zar se to može bez srca, bez emocija, bez duše????





19:39 | Komentari (14) | Print | ^ |

nedjelja, 20.01.2008.

Jedan običan zimski dan

.....sve je započelo nekako bez veze.....
.....sivo.....maglovito.....tmurno.....
.....otok koji je nadohvat ruke.....ne vidi se....
.....pritisnulo ga odozgo.....okovalo odozdo.....


Photobucket


.....ali evo ga.....sunce se pojavljuje.....sukob.....
.....oblak se povlači.....
.....pravi "pičvajz" kako bi rekao muž-puž.....


Photobucket


.....i na kraju prava ljepota.....
.....nebeska i morska.....
.....sve se smirilo.....
.....suton.....


Photobucket


.....a na obali....
.....mir i spokoj, nitko ne zna u što je igra.....
.....more i dalje zapljuskuje.....kamen dočekuje.....
.....vječiti krug.....
.....običan zimski dan.....


Photobucket




18:37 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 19.01.2008.

IME ANĐELA

Bilo jednom jedno dijete spremno da se rodi. Jednog je dana to dijete pitalo Boga: "Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?"
Bog je odgovorio: "Između mnogih anđela izabrao sam jednog za tebe. Čeka te i brinut će se za tebe."
Kaže dijete: "Ali tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se. To je ono što mi treba da budem sretan."
Bog kaže: "Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan i osjećat ćeš ljubav svog anđela i bit ćeš sretan."
A kaže dijete: "Kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju ako ja ne govorim njihovim jezikom?"
"To je lako", kaže Bog.
"Tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti i s mnogo strpljenja i pažnje tvoje će te anđeo naučiti pričati."
Dijete je pogledalo Boga i reklo: "A što da radim kad želim razgovarati s Tobom?"
Bog se nasmijao djetetu i rekao: "Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli."
Dijete kaže: "Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Tko će me zaštiti?"
I Bog zagrli dijete i kaže: "Tvoj će te anđeo braniti i po cijenu svog života."
Dijete tužno kaže: "Ali nikada Te više neću vidjeti?"
Bog zagrli dijete: "Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni i naučit će te način da mi se vratiš, iako ću ja uvijek biti uz tebe."
U tom je trenutku na nebu zavladao mir ali već su se mogli čuti glasovi sa zemlje.
Dijete je na brzinu nježno pitalo: "Bože ako sada moram ići reci mi barem ime mog anđela!"

Bog kaže: "Ime tvog anđela nije uopće važno, ti ćeš ga zvati .....MAMA!"

angel

Od malena nas uče da svi imamo anđela koji nas čuva!
Možda netko u to vjeruje...možda netko u nekom trenutku odrastanja prestane u to vjerovati.....a opet, možda to nije ni važno......
Ali kad nam se nešto dogodi i za dlaku izbjegnemo katastrofu, nesreću.....pita li se netko......?????


07:46 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 16.01.2008.

Epidemija nepušenja

Epidemija, bilo koje vrste, sama po sebi nije dobra. Nikako.
To uglavnom znači neku zarazu, priljepčivu bolest koja se jako širi….. a upravo jedna takva bolest se naglo i ubrzano širi oko mene. Uf, sva sreća da sam ja imuna, davno sam tu bolest preboljela, pa sam s te strane mirna.

A već ste znatiželjni o kojoj se epidemiji radi????
O epidemiji nepušenja.

Sve je započeo moj blaženi muž-puž još prije ravno 7,5 mjeseci (kako li je samo namirisao ove najavljene odluke) kad se naglo i neočekivano ostavio pušenja. On, okorjeli bivši nepušač, ljuti borac za pravo na pušenje, jednog je dana jednostavno prestao. Nikome nije najavio, nitko nekoliko dana nije ni primjetio, nikoga nije maltretirao, gnjavio…..ništa…..sasvim tiho i lagano. Ali kad je prošlo već neko vrijeme, i shvatio da on to može, počelo je pričanje, dodijavanje, ispijanje mozga svojoj najbližoj a onda i daljoj okolini. I ne lezi vraže, nije ni znao da je tako započeo pravu pravcatu epidemiju. Nakon njega prestao mu pušiti kum, pa kuma iz drugog koljena, pa kumina sestra, pa kolega s posla, pa……..blože me sačuvaj, postao im on pravi menadžer, pa pomaže rječju, djelom i kako god hoćeš, telefonski računi narasli, s mobitela se ne skida, dijeli savjete šakom i kapom.

Samo kako se to sve baš poklopilo s ovim najavama o zabrani pušenja na javnim mjestima? Da ih nije pusti strah od kazni natjerao na to a ne moj muž-puž? Nemam više pojma…..pa nisu valjda ozbiljno pomislili da će netko za to biti i kažnjen??? Pa ljudi, ipak mi živimo tu gdje živimo! Nema straha te vrste, ne. A opet, nije valjda da su se baš svi u isto vrijeme zdravstveno prosvijetlili???

A ja se našla utopljena u središtu epidemije pa me stišću i guše, gore nego njihove cigarete prije. Gdje god se maknem, gdje god krenem, glavna i JEDINA tema su cigarete, krize, pušenje ili nepušenje,…….sad će još svi u teretanu, pa orbitrek, pa dijeta…..upomooooć!!!!!
Pomoć je potrebna i pasivnima a ne samo oboljelima!

Image Hosted by ImageShack.us


Znak koji će uskoro postati noćna mora…..nekima…..a možda i neće….



08:43 | Komentari (20) | Print | ^ |

ponedjeljak, 14.01.2008.

Evo me.......

Što ti je čudan ovaj život?
Navečer legneš i misliš da znaš napamet što te sve sutradan čeka……jutarnji ritual…..dnevni ritam…..posao…..djeca…..blog…..a kako i dalje luduje južina čak očekuješ i raspoloženje u skladu s njom.

Ali ujutro osvane sunce, divan dan, topao, pravi proljetni, i naglo dobiješ želju iskoristiti to malo sunca i jutarnju kavicu popiti na terasi, okrećeš se suncu, upijaš njegovu toplinu, sakupljaš snagu, jer ovo je vrijeme od akcije….treba rastvoriti prozore, prozračiti kuću, izaći u dvor malo pomesti i izbrisati tragove južine, energija puca na sve strane i dok lagano pijuckaš kavu….i već si u niskom startu….. odjednom te pogodi kao munja iz vedra neba…..



…..a ti i dalje ostaješ na mjestu, munja te zaustavila, akcija je zaboravljena…..

"Evo me" …….moje zakutne ulice imaju posla, vraćaju me u neko vrijeme davnije, vrijeme mlađe i luđe, vrijeme kad mi je ova pjesma nešto značila, kad su njezine riječi u meni pronalazile odjek, imale posebno značenje, kad sam sanjarila……sanjarila…..

I što sad izabrati?
Akcija čišćenja ili akcija sanjarenja?
Izbor vrlo lak.

Sunce će osvanuti i neki drugi dan.
Prepuštam se pjesmi.


11:21 | Komentari (16) | Print | ^ |

subota, 12.01.2008.

Novi program - prema Bologni

Ovih dana (ne samo dana, potrajat će to i do ljeta) švrljam malo po internetu i sakupljam informacije o našim hrvatskim Sveučilištima, Veleučilištima….tko će znati kako se to sad sve zove. Razlog tome je moj Sinko maturant, koji će uskoro morati odlučiti što želi dalje u životu. S obzirom da završava (nadam se) Gimnaziju, bilo bi poželjno upisati neki faks, jer što danas možeš s Gimnazijom. Ne radim ja sve ovo kako bih mu nešto nametnula, izborila svoju volju ili liječila svoje neostvarene želje, ne. Želim naprosto sakupiti informacije, saznati neke stvari, pokušati shvatiti ovu Bolognu, kako bih uopće mogla s njim razgovarati.
I dok ja tako upisujem u Google sve i svašta naletim na ovaj

Novi program na Sveučilištu u Zagrebu (za muškarce) prema Bologni:

Model 1: 30 ECTS bodova
1.Naučiti živjeti bez mame (2000 sati)
2.Moja žena nije moja mama (350 sati)
3.Kako shvatiti da je nogomet samo sport (500 sati)

Model 2: 30 ECTS bodova
1.Ne biti ljubomoran na svoju djecu (500 sati)
2.Ne pričati gluposti kada moja žena ima posjetu (50 sati)
3.Kako prevladati sindrom daljinskog upravljača (550 sati)

Bonus:
1. Ne urinirati oko školjke (167 sati + praktični rad)
2. Kako shvatiti da se cipele neće same prebaciti u ormarić (800 sati)
3. Kako naći put do koša za prljavi veš, bez da se putem izgubi (500 sati)
4. Kako preživjeti prehladu bez drame (100 sati)

Model 3: 30 ECST bodova
1.Kako ispeglati majicu za manje od 2 sata (praktičan rad)
2.Probavljati bez podrigivanja, dok ona pere suđe (praktičan rad)

Model 4: 30 ECTS bodova
1.početnički stupanj: kućanski aparati (prikaz sa dijapozitivima): - ON...upali; OFF... ugasi
2.napredni stupanj: Moja prva Meggi juha bez da iskipi (praktičan rad)

TEME ZA DISKUSIJU (s obzirom na kompleksnost tema, na raspravi može biti najviše 8 kandidata)

Tema 1:

Peglanje – od veš mašine do ormara: taj misteriozni proces

Tema 2:

Opasnost pri punjenju posudica za led (demonstracija i dijapozitivi)

Tema 3:

Ti i elektrika – ekonomske prednosti kada se zove majstor

Tema 4:

Posljednja znanstvena otkrića – kuhanje i odnošenje smeća NE izaziva impotenciju

Tema 5:

Iako si u braku s njom, smiješ joj kupiti cvijeće (razgovor s psihijatrom)

Tema 6:

Papir za wc – da li papir sam izrasta na držaču za papir?

Tema 7:

Kako spustiti poklopac školjke – korak po korak (video konferencija s Harvarda)

Tema 8:

Deterdženti – doziranje, upotreba (praktičan rad se izvodi na otvorenom)

Tema 9:

Osnovna razlika između košare za veš i poda (laboratorijski pokus)

Tema 10:

Muški kao suvozač – da li je genetski moguće ne komentirati kad ona parkira?

Tema 11:

Komunikacija: mentalne vježbe za razumijevanje, ako je nešto u ladici, da se ne pita „a u kojoj“, nego pokuša sam pronaći

Tema 12:

Da li šalica za kavu može sama preletjeti do sudopera? (praktičan rad vodi David Copperfield)

Photobucket

Čestitke svima koji polože!!!!


10:31 | Komentari (16) | Print | ^ |

srijeda, 09.01.2008.

Srodne duše

Photobucket

Hodam polako život ide po svud....
daje mi godine pa bježi od mene....
što ja to mogu uvijek nešto me sjeti na tebe ljubavi,
mirišu anđeli i nemiri...

Na tvojim usnama svaka riječ je molitva,
dal pitaš gdje sam ja,
sve je manje vremena netko je pred vratima,
to mi vjetar dolazi tvoj mi uzdah donosi....
Srodne duše zauvijek ostajemo,
i kad smo razdvojeni cijeli život isto sanjamo,
srodne duše zauvijek ostajemo,
nemoj reći sad je kasno samo jednom živimo...

Bacit ću srce ionako ne vrijedi bez tebe ljubavi,
Tvoja mi slika već odnošena blijedi svasvim lagano,
mirišu anđeli i nemiri......

(Tony Cetinski )

Svatko od nas ima srodnu dušu...prijatelja s one strane zrcala ..jeste li i vi tog mišljenja?
Dali se srodnom dušom može pokazati i netko tko ti nije ljubavnik, supružnik, može li to biti neki prijatelj, slučajni poznanik ili ona postoji negdje na svijetu ali vas život nikad neće jedan drugome dovesti na put i nećete se nikada upoznati? I da li ona može biti samo tvoja tjelesna slika i prilika? Ili mora biti nešto dublje i nešto više?

A što je s blizancima?

Jednom sam čitala "Blizanke, uvijek zajedno, uvijek u paru. Ako je u njihovu svijetu normalno biti udvoje, kako njima izgledaju nespareni ljudi? Sigurno im izgledamo polovično. Sakati. Eto kako mi njima izgledamo – sakati.
Naravno, svi osakaćeni čeznu biti dvojac. Obični ljudi, raspareni, traže svoju srodnu dušu, nalaze ljubavnike, žene se. Muči ih njihova nepotpunost pa čine sve da bi postali dio para."

Baš me zanima dali je to istina? Kako zapravo blizanci, koji su jedan drugome najsrodnija duša, barem tjelesno, doživljavaju sebe a kako ostali svijet? Dali baš onako kako sam čitala?


18:57 | Komentari (15) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.01.2008.

Joj, koji dan...

Ležim u krevetu, sama sebi teška.
Što je ovo?
Sve kosti osjećam, kao da su porculana, lomne, krhke....i bolne. Ustajem lagano, valjda će mi kavica i jutarnje druženje pomoći.
Silazim u kuhinju, bacim pogled kroz prozor.....i imam što vidjeti...

Photobucket

....pogled iz drugog kuta....

Photobucket

....još jednom.....

Photobucket

.....magla kakvu odavno nisam vidjela....sad mi je sve jasno....
.....koji tmuran dan....


09:15 | Komentari (21) | Print | ^ |

nedjelja, 06.01.2008.

Obećanje, ludom radovanje...

Ovih se dana puno priča o novogodišnjim odlukama....pa eto i na
TV-u kažu da neki neslužbeni rezultati pokazuju kako otprilike 83% ljudi ne ispuni obećanja koja daju sebi nešto prije ili poslije božićnih ili novogodišnjih blagdana.

A postoji li nešto važnije od čovjekove riječi, obećanja?

Kad nešto općenito obećamo npr. bit ću dobar, popraviti ću se, lako se oko toga opravdavati, sve je to previše općenito pa se možemo izmotavati i opravdavati koliko hoćemo. Ali i točno određena i definirana obećanja ne održimo i brzo ih zaboravljamo.
Pa kakvi smo mi to ljudi? Ne svi, ali većina, kako kažu rezultati.
Znači li to da se u većinu nas ne može imati povjerenja, da nas okolina olako odbacuje u stilu "ma, taj nikad ne napravi ono što kaže", "ostavit će te na cjedilu" i sl. Ali, u tom slučaju ne odbacuje nas samo okolina, i sami sebe počinjemo doživljavati kao nepouzdane osobe.
Možda je lakše održati riječ danu nekom drugom, a ne samom sebi, jer ipak ne želimo da se o nama priča da smo prevrtljivi, lažljivi…..I ja više volim imati posla s ljudima u koje vjerujem i na koje se mogu osloniti.

Ma koliko nam se obećanje činilo malim i beznačajnim, treba ga održati i treba se potruditi biti osoba od povjerenja. I zbog drugih, ali najviše zbog sebe.

Zato mi se čini da bi ove godine bilo dovoljno odlučiti "što obećam, to ću i napraviti".
Bez varanja.
Sa srećom.


08:34 | Komentari (13) | Print | ^ |

petak, 04.01.2008.

...finili su mare bali...

Evo i ja vičem "dosta je bilo kolača i pečenja….francuske salate i fešte", …..
…..sad treba stisnuti redove i u nove napade i pobjede…..
…..sad opet slijedi sakupljanje uplatnica, plaćanje računa, posao, život od prvog do prvog,…..
…..na sve strane poskupljenja 10, 20,….50%……a novčanik tanak…..račun još tanji…..kartice nas svrbe, crveno bljeska pred očima…..
…..nekima se približava repriza horora "drugo polugodište u školi"…..

Photobucket

…..tko se otrijeznio razumijet će…..
…..a tko nije, razumijet će sutra…..


09:00 | Komentari (21) | Print | ^ |

srijeda, 02.01.2008.

Dobro jutro....

goodmorning

Dobro jutro

Dobro jutro
Želim Ti…
Dobro jutro, pa neka sve ostale riječi
ustuknu kao nepotrebne.
Dobro jutro, koje ćeš morati rastegnuti
od jutra do večeri, kako bi Ti potrajalo.
Dobro jutro sitno kao zrnce soli
al neka Ti bude začin ovome danu.

Javorka Pangerčić

Ovim vas stihovima danas pozdravljam jer početak je novog dana u novoj godini pa zato
dobro mi došli prijatelji, oni stari i oni koji će to tek postati, jeste li se dobro proveli, jeste li se od provoda oporavili i odmorili?

Ja sam kao i uvijek na istom mjestu i otprilike u isto vrijeme, pa svratih samo na trenutak da vas pozdravim, jer eto svi su blagdani iza nas a mi možemo započeti s novim idejama, novim druženjima, tipkovnice čekaju spremne, misli se kovitlaju i jedva čekaju izaći na vidjelo dana i pozdraviti dobre ljude koji vjerno svraćaju na ove stranice, hvala vam na svakoj vašoj posjeti, ovdje ste uvijek dobrodošli.

A moja fešta još nije gotova, jer danas mi je rođendan! He, he, a koji????












08:16 | Komentari (23) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se