ponedjeljak, 14.01.2008.

Evo me.......

Što ti je čudan ovaj život?
Navečer legneš i misliš da znaš napamet što te sve sutradan čeka……jutarnji ritual…..dnevni ritam…..posao…..djeca…..blog…..a kako i dalje luduje južina čak očekuješ i raspoloženje u skladu s njom.

Ali ujutro osvane sunce, divan dan, topao, pravi proljetni, i naglo dobiješ želju iskoristiti to malo sunca i jutarnju kavicu popiti na terasi, okrećeš se suncu, upijaš njegovu toplinu, sakupljaš snagu, jer ovo je vrijeme od akcije….treba rastvoriti prozore, prozračiti kuću, izaći u dvor malo pomesti i izbrisati tragove južine, energija puca na sve strane i dok lagano pijuckaš kavu….i već si u niskom startu….. odjednom te pogodi kao munja iz vedra neba…..



…..a ti i dalje ostaješ na mjestu, munja te zaustavila, akcija je zaboravljena…..

"Evo me" …….moje zakutne ulice imaju posla, vraćaju me u neko vrijeme davnije, vrijeme mlađe i luđe, vrijeme kad mi je ova pjesma nešto značila, kad su njezine riječi u meni pronalazile odjek, imale posebno značenje, kad sam sanjarila……sanjarila…..

I što sad izabrati?
Akcija čišćenja ili akcija sanjarenja?
Izbor vrlo lak.

Sunce će osvanuti i neki drugi dan.
Prepuštam se pjesmi.

11:21 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.