rememberthis

Hodam polako život ide po svud....
daje mi godine pa bježi od mene....
što ja to mogu uvijek nešto me sjeti na tebe ljubavi,
mirišu anđeli i nemiri...

Na tvojim usnama svaka riječ je molitva,
dal pitaš gdje sam ja,
sve je manje vremena netko je pred vratima,
to mi vjetar dolazi tvoj mi uzdah donosi....
Srodne duše zauvijek ostajemo,
i kad smo razdvojeni cijeli život isto sanjamo,
srodne duše zauvijek ostajemo,
nemoj reći sad je kasno samo jednom živimo...

Bacit ću srce ionako ne vrijedi bez tebe ljubavi,
Tvoja mi slika već odnošena blijedi svasvim lagano,
mirišu anđeli i nemiri......

(Tony Cetinski )

Svatko od nas ima srodnu dušu...prijatelja s one strane zrcala ..jeste li i vi tog mišljenja?
Dali se srodnom dušom može pokazati i netko tko ti nije ljubavnik, supružnik, može li to biti neki prijatelj, slučajni poznanik ili ona postoji negdje na svijetu ali vas život nikad neće jedan drugome dovesti na put i nećete se nikada upoznati? I da li ona može biti samo tvoja tjelesna slika i prilika? Ili mora biti nešto dublje i nešto više?

A što je s blizancima?

Jednom sam čitala "Blizanke, uvijek zajedno, uvijek u paru. Ako je u njihovu svijetu normalno biti udvoje, kako njima izgledaju nespareni ljudi? Sigurno im izgledamo polovično. Sakati. Eto kako mi njima izgledamo – sakati.
Naravno, svi osakaćeni čeznu biti dvojac. Obični ljudi, raspareni, traže svoju srodnu dušu, nalaze ljubavnike, žene se. Muči ih njihova nepotpunost pa čine sve da bi postali dio para."

Baš me zanima dali je to istina? Kako zapravo blizanci, koji su jedan drugome najsrodnija duša, barem tjelesno, doživljavaju sebe a kako ostali svijet? Dali baš onako kako sam čitala?