rememberthis

Ne mogu, naprosto ne mogu da ne kažem dvije-tri riječi o ovom slučaju. Najprije, znam da sve ovo dole napisano neće biti objektivno, jer sve izlazi iz mene u afektu
.
Slušam sinoć na TV-u, mladi Žužić osuđen na pet godina zatvora zbog toga što je u alkoholiziranom stanju i vozeči prevelikom brzinom, pregazio djevojku Ružicu i usmrtio je na mjestu, a njezin dečko se još uvijek oporavlja od ozljeda. To je tek presuda, a sada slijede periodi žalbe i žalbe i……u beskonačnost. K tome zabranjeno mu je upravljanje vozilom 3 godine (ja bih mu osobno vozačku uzela doživotno) ajde bar nešto, u te tri godine nekome je, ili su spašeni životi.

Zar je pet godina dovoljna kazna za takvo djelo, izazvano katastrofalno bahatim ponašanjem u stilu «tko sam što sam ja sam» i »tko mi što može, ja sam sin toga i toga». Neću niti ulaziti u to, rezultat čega je taj momak, neprimjerenog odgoja tj. neodgoja, okoline u kojoj živi ili…..ne zanima me to, jer Ružicu nitko ne može vratiti, njezina je obitelj osuđena na doživotnu (a ne na pet godina) patnju, njihovi su životi uništeni, zgnječeni, zdrobljeni, zgaženi.

Možda je netko drugačijeg mišljenja, možda će netko tko se bolje razumije u pravosuđe i tko je hladne glave, reči – je, kazna je u redu, ovdje se sudilo ocu a ne sinu….. možda će je usporediti s nekim drugim takvim slučajevima pa će ovo ispasti skroz pravedno i ok. Ali ja tako trenutno ne osjećam. Osjećam se ljuto, jadno i tužno.

A k tome je njegova majka, za koju čujem da je sutkinja (nema veze na kojem Sudu), u stanju izjaviti da je kazna prevelika i neprimjerena. Ne znam samo kako bi razmišljala da je njezin sin bio na mjestu Ružice, da ga više nikad neće vidjeti, da li bi u tom slučaju opravdavala vozača i oprostila mu. Njezin će sin iz zatvora izaći za pet godina (a vjerujem i ranije) ali ŽIV. I na kraju pitam se kako će naše sudstvo reagirati na ovakvu sutkinju, da li joj se može uopće povjeriti nekakvo suđenje kad je očito da ne može biti objektivna ni realna.