biljoteka

srijeda, 28.01.2009.

KAKO VIDAC POMAŽE


Photobucket
Latinski naziv ove sitne biljčice je Euphrasia rostkoviana Hayne = Euphrasia officinalis L. Biljka je dobila ime po jednoj od gracija Eufrozini što u današnjici zvuči prilično negraciozno. Nekad su roditelji i nadijevali svojim ljubimicama ime Eufrazija, ali kad bi danas sreli nekog s tim imenom ne bismo bili sigurni da je to bilo iz ljubavi. A ne bismo priznali ni postojanje predrasuda prema imenima koja nisu Lila, Lola, Nana, Gaga i sl.
Vidac se spominje tek u XII stoljeću kad Arnold de Villanova opisuje biljku za vidanje vida i uputu za vino od vidca. Na zna se od kada je biljka poznata našem svijetu, ali da je poznata jeste. Negdje je zovu i očanica, ali narod je unio i zbrku razlikujući dva vidca: bijeli i crveni. Crveni vidac u stvari ne postoji, ali postoji sitna biljčica crvenih cvjetova zvana krika ili službeno Anagalis arvensis, također ljekovita, ali ne za oči.
Photobucket
Dakle, obje ove biljke proglašene vidcem bi djevojke na Ivandan brale za pod jastuk kako bi u snu vidjele svoga odabranika.
Oni malo stručniji su malo griješniji. Tako je jedan dr. ing. agronomije pišući knjigu o ljekovitom bilju naveo kao jednu biljku vidac, a kao drugu očanicu i tako popunio kvotu od 100 biljaka koje si je zadao obraditi. Vjerovatno ga je zbunilo bogatstvo od dvadesetak vrsta iz roda Euphrasia, uz niz različitih križanaca i varijeteta. A sve to sa samo jednom namjenom – liječenje očnih bolesti: konjuktivitis, blefaritis, keratitis, funkcionalne smetnje, jačmiri, poremećaji vida, umor očiju. Vidac se uglavnom za ove namjene koristi izvana u vidu obloga. Pošto su oči u pitanju treba zaista voditi računa gdje se bere i kako se bere.
Vidac raste po suhim livadama i pašnjacima, po obroncima i padinama brdskog područja. Sabire se u vrijeme cvatnje, tokom VI mjeseca, tako što se škarama odreže nadzemni dio biljke. Ne može se brati, jer se kod branja iščupa i slabi korijenčić pošto je vidac poluparazit pa se i ne može pohvaliti moćnim korijenom. Biljka s korijenom i zemljom nije dobra za stavljanje na oči. Nakon branja biljka se suši u sjeni, na propuhu i koristi osušena i isitnjena za pripremu čaja za obloge. Jedna čajna kašika isitnjene biljke se prelije provrelom vodom i kratko prokuha prije skidanja s peći kako bismo bili sigurni da oblogama nećemo inficirati oči. Uz vidac se mogu dodati kamilica i bokvica.
Čaj od vidca se može i piti kao amarum za jačanje želuca, kod prehlade, kašlja i promuklosti, upale sluznica nosa i grla, ali za to već služe i druge biljke. Zato je dovoljno zapamtiti vidac kao travu za pospješenje vida.
Vidac ne pomaže „slijepima pored očiju“. Shvatiti da ništa nije onako kako nam se prikazuje i servira pitanje je unutarnjeg vida. Nevjerovatno je da 21. vijek njeguje apsurdnu istinu da vidjeti i VIDJETI nije isto. Da bismo vidjeli i uvidjeli obratimo se nasilno oslijepljeloj Sv. Luci, zaštitnici slijepih i SLIJEPIH

28.01.2009. u 15:59 • 10 KomentaraPrint#

srijeda, 07.01.2009.

BUNIKA

Photobucket

Sve je više religija na ovim prostorima. Učimo da je zapadna civilizacija nikla na temeljima kršćanstva usprkos tekovinama bogova iz Stare Grčke ili rasprostranjenju židova ali je nepobjedivi bog Mars dobro protresao te temelje, te se od jedne prvobitne religije izdvojilo i pravoslavlje i protestantizam, te niz manjih vjerskih zajednica, novih malih religijica i religijičica, a već 500 godina u tu i takvu civilizaciju se veoma uspješno ugradio i islam sa svim svojim strujama i strujičicama. Možemo do sutra pričati kako je katolicizam jedna i jedina i prava religija, no činjenica je da je prava religija ona koju je svaka osoba pojedinačno prihvatila kao svoju. Poštujući Deklaraciju o ljudskim pravima poštujem svako takvo pojedinačno opredjeljenje uključujući i ateizam, ali ne mogu da se ne upitam za razloge zbog čega ljudi mijenjaju svoje vjersko opredjeljenje. Tu ne mislim na prisilna pokrštavanja ili (ne)religioznost po naređenju.
Razlog zbog čega bih ja promijenila svoje opredjeljenje je banalizacija i dosada. Prisustvujući božićnoj ponoćki u crkvi Sv. Ante u Sarajevu, zaključih da idući put neću ići na ponoćku nigdje. Sv. Anto je mjesto hodoćašća svih starih sarajlija bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Poznato je da sarajlije za dobru nakanu idu kod Sedam braće (neslužbeni islamski zbirni svetac), ubace 7 kovanica, a onda svrate u fratara, do Sv. Ante, ubace lemuzinu i nadaju se dobru.
A onda, za ponoćku dođete u crkvu, mjesta ima za sjesti, ali vas odatle tjeraju jer je rezervirano za VIP-ovce. Tjeraju i stare bakutanere kojima je Sv, Anto drugi dom, a bakci i babci se spotiču o kablove koje je razvukla neka televizija, gurkaju reflektore koji se opasno njišu na svojim stalcima i izvinjavaju se svima zbog nespretnosti i starosti. Omladina žamori i da nije njihovog veselog žamora ... ali ne! Tu se našla i časna sestra koja je kao omladinka čuvala ovce na proplancima oko svoga sela, a sad se dočepala grada, vlasti i slasti i ubija mladež u pojam zabranjujući im radost. U crkvi se ne smije radovati, ne smije veseliti, samo biti ozbiljan i „predan“. Uto će i orgulje i svi se dignu kao jedan da na nogama dočekaju božje predstavnike na oltaru. Ali ne, dolaze VIP-ovci kao mlade uz pratnju tjelohranitelja. Prevariše nas debelo. Nato ipak dolazi i svećenstvo i uz „Radujte se narodi“ pozdravlja drage goste i televiziju... Ostalo je predstava za televiziju, vjernik je ništa pa je i propovijed ništa. Jednostavno bilo bi potpuno ništa od vjerskog događaja da nije bilo izvrsnih orgulja i horskog pjevanja. Ostalo je dosada monotono „pametne“ propovijedi bez božićne radosti uvezana sviješću da se Isus ipak rodio uzalud. Ljudi se razilaze nakon što je s oltara još jednom upućena zahvala televiziji!
Ljudi se razilaze i traže religiju u kojoj će biti više od ništa. Bijeg od ništa, bijeg od razočarenja društvom, pripadajućom religijom, tekovinama civilizacije, društvenim prioritetima? U svakom slučaju bijeg ka ... nečem drugom.... neprekidnogovorećim Jehovinim svjedocima, stalnopjevajućim Hare Krišnama, Sai Babama s jedinoživućim bogom na zemlji.... religijama u kojima će se naći ljudi kojima će moći govoriti, ljudi koji će ih htjeti slušati, ljudi koji će s njima djeliti pitanja i odgovore, ljudima s kojima će osjećati zajedništvo, prisnost, razumijevanje, prizivati božansko mističnim, neprevodivim riječima, uz neprevedive mirise i konzumaciju svetih trava.
Jedna od tih svetih trava, koja je još u vrijeme Plinija i Dioskorida smatrana travom za vradžbine i vračanje je i bunika, a zovu je i crna bunika, latinskog naziva Hyoscyamus niger L. zbog značajnog prisustva alkaloida, od kojih najviše hioscijamina. Za vjerske potrebe i potrebe farmaceutske industrije sakuplja se list i sjeme ove biljke. Rođak ove bunike, bijela bunika Hyoscyamus albus L. manje je rasprostranjena, uglavnom na jugu, a od nje se sakuplja samo list.
Većina religija je bila dovoljno mudra da ovu biljku, koja spada u ljekovite biljke otrovnice, izbaci iz upotrebe, a tako je postupila i većina vračeva i vračara, travarki i travara, vidarki i vidara. Primijetilo se naime da uzdizanje bogu pomoću ove biljke zna da završi odlaskom bogu i napuštanjem ovozemaljskog tijela čime se značajno može smanjiti broj poklonika. Kad su travari i vidari u pitanju znali su bunikom tako dobro izliječiti astmu i nervozu da čovjek doživi potpuno smirenje do zaudaranja, nakon čega se smireni ukopava u zemlju. Zašto i vjerski i vidarski zanos nekad uspije, a nekad ne uspije odgovorila je nauka.
Procenat alkaloida u biljci varira od 0,05 do 0,15. Za otrov to je veliki procenat, a za šamana ili vidara to je mjerica „od oka“ bez laboratorije u kojoj se može izmjeriti i dozirati količina aktivne tvari. Tako „jedan osrednji list“ bunike isjeckan s duhanom kako bi astmatičar napravio propuh u svojim plućima nije mjera. Jer list je list, a procenat je procenat.
Nedavno je većim procentom počašćena i pastva hrvatskog šamana odbjegla iz religije svojih otaca kako bi duhovnim lebdenjem koje ova trava omogućava dostigli ono što im nije dao Božić.
Stoga, ako buniku sretnete na putevima gospodnjim izbjegavajte je. Ima je duž zidina, ruševina, bunjišta i zgarišta. Ono što se ne vidi na slici je da je obrasla ljepljivim dlačicama, pa je cijela biljka ljepljiva pri dodiru. Bere se isključivo za prodaju kupcima iz farmaceutske industrije. Pri branju treba imati rukavice, ali i tada prije pranja ruku ne smiju se ruke prinositi ustima, niti pušiti. Suši se odvojeno od ostalog bilja, nakon sušenja slaže u dvostruke papirne vreće koje se obilježe s naznakom OTROVNO.
Stoga, bijeg od stvarnosti ne treba biti bijeg u buniku čak i kad se radi o bijegu iz dosade. Jer i liječenje trovanja je veoma, veoma dosadno i vrlo, vrlo prizemno.

07.01.2009. u 11:35 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (13)
Listopad 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ljekovito bilje i okolo njega bez vegetarijanskih pobuda kao dodatak kvalitetu života

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog sa ulica Kabula

Ako vam treba savjet

za koji drugi ne moraju znati pisite na
plantadoo@hotmail.com

posjete

Free Site Counters
Free Site Counters

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se