Bilja

petak, 29.07.2005.

Zbrka, zbrka, zbrka i zbrka

Cabin Fever

Ovaj film sam dugo oklevala da pogledam, zato sto sam strasan hipohondar i najstrasnije su mi upravo varijante horora i ne-horora u kojima je glavni ubica-bolest! U opisu filma stoji da je naslovna bolest bazirana na postojecim Ebola+flesh eating virus. Dovoljno jezivo! Dodajte tome standardni pocetak "Grupa vrlo atraktivnih mladih ljudi se izgubila u nekoj nedodjiji..." i imate otprilike sve sto mozete da ocekujete u filmu.
KAd se odgleda, film nije ni izdaleka strasan kao sto bi mogli da ocekujete. Prvo, autori kao da nisu mogli da se odluce oko zanra: horor ili komedija, komedija ili horor? Kao posledicu imamo zbrku komicnih scena i pokusaja gore i horor situacija prilicno pokvarenih losim humorom, nerealnim reakcijama i situacijama, kao i ne bas najsrecnijim kadriranjem.
Drugo, imamo logicku zbrku. Postupci glavnih junaka nisu nam jasni i stoga sve deluje nerealno i neuverljivo. Ako se, na primer, Jeff izvukao i kukavicki pobegao, ostavljajuci prijatelje na cedilu da umiru od misteriozne bolesti, zasto se nakon nekog vremena vratio u kobnu kolibu? Zasto se Paul, inace miroljubive prirode, na kraju pretvara u takoreci masovnog ubicu? Kakva je uloga na desetke blesavih i uvrnutih likova koji su tu izgleda cisto da popune minute filma i nista vise? Kako to da je izvor bolesti takoreci selektivan, neko oboli a neko pak ne, cisto da se ne pokvari ono sto su scenaristi zamislili i spektakularan ali totalno neuverljiv kraj? Zasto bi prijatelji ostavili bolesnu prijateljicu zatvorenu u nekoj supi umesto da je odvedu u grad kod lekara?
Bolest je tako zamisljena da daje fini horor efekat, ali da sama po sebi nema smisla, tako da cak ni hipohondar poput mene ne moze da umisli da je ima. Kako, na primer, coveku moze da u snu otpadne veliko parce mesa sa noge, a da on to uopste ne primeti, cak se ni ne probudi? Kako covek moze kroz celu kozu da gubi bukvalno litre krvi, da se ospe otvorenim ranama, a da sve vreme bude zivahno na nogama trceci okolo kao Karl Luis?
Ako zanemarimo logiku i opustimo se pa ne ocekujemo bog zna sta sto ce nas naterati da se posteno zamislimo nego ocekujemo samo gore scene i akciju, i tu cemo se malko razocarati. Mnostvo obecavajucih likova nije iskorisceno nego je tu cisto zato sto je neko mislio da su zgodni da popune par minuta filma, npr bunny man koji izgleda totalno jezivo ali bas nicemu ne sluzi niti nam je objasnjen. Ono sto dodatno kvari akciju je jos i cinjenica da na pocetku filma mi naslucujemo kraj, jasno nam je sta ce se dogoditi i jasno nam je sta ce biti s likovima.
Ono sto muski gledaoci isticu kao glavni kvalitet filma su zgodne devojke a to bas i ne obecava. Akcije ima, humora ima, horora ima, ali sve pomesano, pobrkano i nevesto sklopljeno u celinu. Likovi su prilicno iritantni i nemamo neke pretenzije da marimo za njih i njihovu sudbinu.
Film ipak nije negledljiv, atmosfera je odlicna, dovoljno je uvrnuto, gluma je solidna a prica relativno originalna. Sve u svemu, usprkos brojnim nedostacima, moze se gledati, a ako ste sami pa je jos i mrak, mozda se i uplasite (ako nista gledali mnogo horora u zivotu).
Ocena: mozda 6 na skali 1-10

- 13:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Dzinovska sveca koja se topi

House of wax

Ovaj pokusaj rimejka filma u kome je glumio neponovljivi Vincent Price je upravo ono sto nam je iskreno najavljeno promocijom i trejlerom filma. Ako se u najavi filma kao glavni kvalitet istog, navodi da u njemu mozete da vidite virtuelnu pogibiju Paris Hilton, onda znate da od tog ostvarenja ne mozete mnogo da ocekujete. Ako se uz to na reklamnom plakatu filma nalazi, preliven voskom, zenski lik, neobicno slican Paris Hilton, znate da ste verovatno u pravu sto od "Kuce voska" ne ocekujete nista posebno osim malo dobre zabave. Dodajte tome reklamu u kojoj se najavljuje striptiz Paris Hilton u filmu, i tada vam je kvalitet i karakter filma vec prakticno sasvim jasan.
Ovaj film uistinu nema nikakve veze sa originalom iz 1953, osim sto je, mozda iz postovanja prema Price-u, glavni negativac nazvan Vincent.
Iako nam se u reklami kao najzanimljiviji aspekt filma uveliko najavljuje lik koji tumaci vec spomenuta Hilton, kao i scena njenog striptiza i ubistva, ona jedva da se pojavljuje u filmu. Njen lik, Paige, jedva da izgovori par recenica, nema nikakvu ulogu u prici, nikad ne dolazi do kuce od voska, i uopsteno receno, nema nikakve potrebe za njenim likom. Ona i njen pratilac Blake jedva da popunjavaju par kadrova price. Sve zbog cega je ona tu je da privuce potencijalne gledaoce. I to bi trebalo da vam kaze dovoljno o House of Wax rimejku.
Elisha i Chad su prilicno dobri i odlicno se slazu kao brat i sestra blizanci, ali njihovi likovi su nedovoljno razradjeni i sve i vezi njih je gotovo sama akcija. Iako postoje indikacije da u vezi njih postoji neka zanimljiva misterija, ovaj "teaser" zapravo nikad ne izlazi na povrsinu i uopste nije iskoriscen u filmu.
House of Wax u rimejku je upravo ono sto naslov kaze: kuca od voska, znaci nesto poput dzinovske svece. Unutra su jezivi likovi od voska za koje se, naravno, vec u pocetku ispostavlja da su nekad bili zivi ljudi. Ovo zapravo i nije spojler jer nam je odmah jasno sta da ocekujemo. Od nas se ocekuje da poverujemo da bi takva kuca, nacinjena iskljucivo od voska mogla da stoji na suncu, kisi i snegu i da pritom ostane citava i da citava armija leseva moze da ostane u odredjenom polozaju netaknuta ko zna koliko dugo ako se samo prekrije tananim slojem voska, te da vosak funksionise kao neka vrsta formaldehida.
Prica je prilicno klimava, likovi nedoradjeni, logika busna, a scenario deluje pomalo zbrzano, ali ipak, za jedno zgodno dokono vece pored televizora, ako ste spremni da gledate akciju, nekoliko relativno gadnih horor scena i ne bas logicnu pricu u kojoj ne morate da se zamarate cinjenicama i razmisljanjem, uvek mozete da uzmete "House of Wax" (2005). Jer film je zabavan tipican holivudski hororcic tipa "grupa zgodnih mladih ljudi se izgubila u nedodjiji...", dovoljno nerealan da se sigurno necete istraumirati, a sa dovoljno akcije i horor scenica da se tu i tamo malo prestrasite. Uz to, meni je bilo prijatno da gledam prezgodnog Chad Michael Murray, a muski gledaoci ce moci da uzivaju u lepoti Elishe Cuthbert. Kuca od voska izgleda dovoljno jezivo i bizarno, kao i likovi od voska da mozete, ako ne razmisljate previse o logici, da se donekle uzivite u radnju. Ali ne ocekujte previse od ovog filma.
Ocena koju bih dala je mozda 6 od 1-10. Preporuka: gledljivo.

- 12:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.07.2005.

Poput zgodne ali ne bas vredne slike na zidu

Monster-in-law

Svako ko je u braku zna kako je to dobiti novu rodbinu, takozvanu tazbinu (ili na engleskom -in laws). Mozda ce sam naziv filma i obecanje koje nose trejleri privuci udate zene i devojke koje planiraju da se udaju, a mozda ce, iako u manjoj meri, privuci i nekog muskarca, mozda nekog ozenjenog. Ono sto je za film verovatno najzanimljivije je come-back Jane Fonda nakon 15 godina pauze snimanja filmova. Jane ovde igra naslovnu ulogu, ulogu Viole Fields, neuroticne i impulsivne voditeljke koja ima toliko posesivan odnos prema sinu, da pokusava na sve nacine da ga spreci da se ozeni sa devojkom Charlotte koju igra Jennifer Lopez. Osim sto Jane izgleda sjajno, a Jennifer savrseno kao i uvek, svaka scena je brizljivo doterana tako da predstavlja pravi ugodjaj za oci. Divni enterijeri, mnostvo cveca, predivni eksterijeri (plaze, sunce, divno vreme, baste...) i prekrasno odeveni atraktivni glumci sve pruza jednak ugodjaj kao zaista lepa slika. Ali ne narocito vredna slika. Jer iako je vizuelno ocaravajuc i ideja je zanimljiva i uvek aktuelna, scenario je jednostavno slab. Jane je sjajna u svojoj ulozi i pored lika Ruby u tumacenju Wande Sykes, to su jedina dva relativno prihvatljiva lika. Jennifer-in lik, Charlotte, jednostavno je previse slatka, gotovo otuzna. Mozda Jenny pokusava da pokaze kako je ona sama isto tako zapravo dobra i fina devojka kao i njene uloge, mozda je takav zahtev scenarija, ali imam utisak da jednostavno Charlotte nedostaje nesto sto bi je priblizilo gledaocima (ili gledateljkama), nesto sto bi je ucinilo realnijom, ranjivom, kompleksnijom umesto osobe sa zivotom i karakterom poput tegle meda. Jer Charlie, kako je zovu, nema nijedne mane, uvek izgleda savrseno, zivi u savrsenom stanu u gradu gde je vreme uvek divno, radeci poslove koji u njenoj interpretaciji cak uspevaju da izgledaju glamurozno, npr setanje skupih kucica po plazi odevena u fantasticne dizajnerske krpice sa savrsenom frizurom. Pored toga, Charlie ima i uobicajenog gay prijatelja, prijateljicu provodadzijku (kao i u svim romanticnim komedijama) i konacno srece ljubav svog zivota, finog doktora Fields-a, vizuelno zgodan, ali potpuno isprazan, nedoradjen lik, koji nema nikakvu ulogu ni znacaj u filmu. Sto se lika Charlie tice, on kao da je radjen sa pretenzijama na likove kakve je u slicnim komedijama mnogo bolje i sa vise gusta glumila Meg Ryan. Ali niti je Jenny Meg, niti je sposobna da izvuce takvu ulogu, niti je lik Charlie dorastao likovima koje je Meg tumacila a koji su bili znatno bolje karakterizirani i obradjeni u scenariju.
Dalji problem je prica, koja je zaista dosadna. Kad se jednom zasitite lepih prizora, jasno vam je kako ce prica dalje teci i kako ce se zavrsiti i jasno vam je da se sve moglo reci daleko kracim filmom, gotovo da bi sve stalo u jednu epizodu nekog sitkoma. Zapravo, ceo film i asocira na sitkom, samo nedostaje smeh publike.
Do samog kraja filma gledamo prepucavanje Charlie i Viole, u kojoj je neko nasao da je duhovito izazvati nekome alergijski napad ili drogirati nekog lekovima tako da zaspe sa licem u tanjiru. Zaista neukusno i tu ne mislim samo na jelo u tom tanjiru. Sve se to odigrava na bezbednom nivou i film nema pretenzija da zadje u malo rizicnije i mracnije teme, niti da skrene sa sasvim sigurnog terena PG-13 rejtinga.
Likovi su nedoradjeni, medju njima nema hemije i nisam osetila nikakav interes za njih i njihovu sudbinu niti je film imao ikakav efekat na moje emocije. Film je zabavan i drazestan ali nista vise od toga.
Dopale su mi se Jane i Wanda u njihovim ulogama, ali mislim da su i Jennifer i Vartan jednostavno pogresni za uloge koje su im date.
Ako vam je jaaaaaaako dosadno neko dokono popodne i treba vam nesto zgodno i slatko a sasvim nenaporno i jednostavno, sto vas nece terati da mislite ili osecate, mozete odgledati ovaj film. Inace, dala bih mu ocenu 4 u opsegu 1-10.

- 13:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 27.07.2005.

Duhovito, neodoljivo, inteligentno, a horor...

Shaun of the dead

"Shaun" sigurno nije prvi pokusaj da se horor zanr spoji sa komedijom. Odavno su se snimale i parodije na pojedine horore, kao i parodije na "mozaik" razlicitih blockbuster horor filmova (vidi Scary Movie). Vrlo cesto su ovakvi pokusaji parodije ili hibridizacije komedija i horora zavrsavale neslavno ili, u slucaju Scary Movie, smesnim ali banalnim i ne bas inteligentnim filmovima, koji imaju dobru gledanost verovatno zato sto su se vecini smucili klisei iz horor filmova i/ili izvikani horor blockbusteri kao sto je Scream ili The Ring (iako su oba filma, to jest, prvi Ring i trilogija Scream odlicno uradjena).
"Shaun" je posebno zanimljiv po tome sto svakim ponovnim gledanjem zapazate neki novi detalj koji ranije niste primetili. A bukvalno svaki detalj u ovom filmu ima odredjeno znacenje i nista ne ispada iz zaokruzene celine price i nista nije sasvim besmisleno ili ubaceno cisto radi "gore" efekta. Iako je film van svake sumnje horor zanra, sa nekim zaista stravicnim gore scenama, odlican humor ga ujedno cini jednom od najboljih komedija koje sam ikad gledala. Ono sto me je posebno odusevilo je sto ni u humoru nema viska "fazona", koji je tu cisto da popuni prostor a da pritom nema veze sa samom pricom i razvojem dogadjaja, nema banalnosti, niti je u pitanju humor kojim se igra na sigurno. Ispod duhovitih scena i dijaloga kriju se kritike britanskog drustva i civilizacije, medija i politike. Naravno, imamo i reference na neke poznate scene iz poznatih filmova, i medju njima se nalazi, naravno, i Down of the Dead.
Glumacka ekipa je vise nego odlicna, scenario izuzetan, i kadrovi i rezija su takodje na nivou. Sve u svemu, ovo je jedan od retkih filmova koji moze da se gleda vise puta i da vas svaki put iznova nasmeje i zabavi. Ono sto je posebno zanimljivo je sto je kod kritike "Shaun" na samom vrhu liste najboljih horor filmova i najboljih komedija sto je prava retkost.
Uz to, film ima mnogo nezaboravnih "quote"-a, ludacki smesnih scena sa nezaboravnim komentarima i verovatno najbolje upotrebljene pesme grupe "Queen" za pojedine scene ikada.
Ocena: cista desetka!

- 13:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 26.07.2005.

Originalno i (bojim se) neponovljivo

Sin City, the movie

Ovo je verovatno najvernija ekranizacija stripa u citavoj istoriji ekranizacija. Ne samo sto su likovi fizicki gotovo identicni likovima iz stripa, ne samo sto je prica ista, nego je bukvalno preslikan kadar po kadar, recenica porecenica direktno iz strip albuma. I to nije sve. U ovom krajnje neobicnom ostvarenju, iz stripa je na ekran preslikan i karakteristican Miller-ov graficki stil. Film je uradjen u crno-beloj tehnici, sa povremenim crvenim detaljima (tacno onim koji su crveni i u stripu), donekle pojednostavljenih linija i senki rasporedjenih na dlaku kao na crtezu. Cak i u kadrovima gde krv treba da bude bele boje, efekat je prebacen i na film.
Ovakva identicno preslikana ekranizacija ima svoje dobre strane, ali i svoje mane.
Kao prvo, fanovi Sin City stripa ce biti vise nego zadovoljni. Nema holivudskih karakteristicnih doterivanja, sredjivanja i prepravki originalnih scenarija i likova do granica prepoznatljivosti, a sve u cilju spektakla i zadovoljenja nekih osnovnih nepisanih pravila blokbastera. Glumci su odlicni (osim mozda Brittany Murphy koja je, bar po meni, ocajna), poistoveceni sa svojim likom do granica neprepoznatljivosti (mnoge ce iznenaditi pojava Mickey Rourke-a, kao i zanimljivo netipicna uloga u kojoj igra Elijah Wood), prica je originalna, zanimljiva, prilicno nasilna, pomalo romanticna, pomalo horor, sa elementima fantazije... Ukratko, ima svega za svakog. Iako je ekranizacija stripa "Dick Tracey" 1990 uradjena na slican nacin, nalik na strip po kome je radjen, u slicnoj tehnici i sa maskama koje omogucavaju da likovi lice na grupo nacrtane likove ovog stripa, Sin City je neuporedivo mracniji, atraktivniji, profesionalniji (setimo se ocajne Madonine glume i uzasno loseg odabira za naslovnu ulogu, odnosno Beatty), originalniji i pre svega perfekcionisticki razradjen do najsitnijih detalja.
Nije da Sin City nema svojih mana. Iako se planira nastavak ovog filma, meni licno se cini da bi to bilo lupanje prazne slame. Sin City film postoji kao celina sam za sebe i snimanje nastavka bi bilo gotovo redundantno, kao isti film sa drugim likovima i malo drugacijom pricom. Mozda se varam, nadam se da se varam, ali mislim da bi se izgubila ta osnovna originalnost filma, ono sto ga cini harizmaticnim, posebnim, pocelo bi da prelazi u "fimsku naviku", serijal, a sa casnim izuzecima, sekveli cesto uniste i pokopaju "originalan" film.
Ono sto mi se ne svidja kod Sin City-ja je sto je meni ovaj film bio pomalo "tezak" za gledanje. Toliko efekata, toliko posebnosti, toliko likova, toliko detalja, toliko prica, sve je to pomalo izazivalo vrtoglavicu kao da dugo gledam u vrlo zanimljiv, ali vrlo pokretan i vrlo saren kaleidoskop. Pomalo zamorno, a nakon tih dva sata trajanja, osecala sam se donekle psihicki izmozdeno. Uz to, i film, kao i strip, sledile su nocne more kao direktni proizvod najtamnijih delova maste koju su nekako isplivale na povrsinu. Mozda to i ne zvuci lose, ali sve u svemu, i film i strip imaju neku tezinu, nesto sto ostavljaju u podsvesti gledaoca i citaoca. Nekom je to privlacno, nekom ne.
Licno bih ipak preporucila ovaj film.

- 10:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 22.07.2005.

Vecno stivo za svakog!

Strah od letenja
(fear of flying)
Erica Jong

Ovo je stara novela, i tu mislim bukvalno stara, nesto preko 30 godina (1973), ali je dozivela prevode na oko 27 jezika na svetu i milionska izdanja. Mislim da sam je citala na desetke puta, i kao da svakim citanjem ponovo saznam nesto novo (verovatno jer sto sam starija, i sto imam vise iskustva, to bolje razumem neke delove). Roman je doziveo i nastavak, 1997 godine "Kako spasti sopstveni zivot", odnosno "How to save your own life", koji, iako zaista sjajan, ipak nije doziveo toliki uspeh kao njegov predhodnik. Erica Jong je 1984 napisala cak i treci nastavak avantura Isadore Wing, i to, za razliku od prethodna dva koja su pisana u prvom licu, sa Isadorom u trecem licu.
Ipak, Strah od letenja ostaje bez konkurencije apsolutno najupamceniji i najprodavaniji od ova tri romana, i prelazi u kultni roman generacija.
Isadora Wing je neobicna heroina. Ona je kontradiktorna, strastvena, ponekad previse analiticna i samokriticna, sklona sanjarenju i odlascima kod psihoanaliticara. Ono sto je kod Isadore zanimljivo je sto se zaista mnogo zena naslo bar donekle u njoj, sto su se mnoge zene prepoznale u njenim razmisljanjima i osecanjima, sto je citanje knjige omogucilo i zenama i muskarcima koje je citaju, da proniknu u sebe i da pocnu da razumeju neke svoje postupke ili postupke suprotnog pola. Ovo je i roman koji se cita maltene u jednom dahu, tesko se ostavlja i gotovo da nema ijedne suvise, banalne ili dosadne recenice.
Roman je inteligentan, direktan i prodoran, bez zadrske i bez pardona, ali i duhovit i dirljiv, i smeo i napredan istovremeno.
Mislim da je "Strah od Letenja" jedan od romana koji ne zastarevaju.

- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.07.2005.

Copycat bestseller-a

Andrea Sempl
"Faktor Bivsi"

Ovaj roman je izasao u izdanju Lagune, i to jedna od onih knjiga koje sam kupila zato sto je bio Sajam Knjiga, zato sto je bilo snizenje na svim standovima (kojih je bilo uzasno malo) i zato sto nisam nasla nista sto me je interesovalo a nisam zelela da izadjem sa sajma praznih ruku. Dakle, eci-peci-pec knjiga (kad kupis nesto sto stvarno ne znas sta je).
Volela bih da mogu da napisem da je ovo jedna od onih zabavnih romacica za plazu, simpaticno i lagano i duhovito stivo za odmor, nesto kao duza verzija Cosmopolitena. Ne bih volela da napisem negativnu recenziju bilo kog romana ili stripa pa ni ovog, i to ne zato sto sam utrosila nekoliko sati svog zivota na citanje ovog romana, nego zato sto sam i sama pokusala i da pisem i da crtam stripove i ustanovila da je i za najlosiji i najgluplji roman, bez price, sa losim likovima, bez kvaliteta tesko napisati. Zaista tesko. Cak i vikend ljubavni roman bez ikakve kvalitete nije jednostavno napisati, a nesto ozbiljnije je pravi izazov. Stripovi su jos tezi. I najlosiji crtez zahteva iznimni trud (mogao bi se covek zapitati: cemu onda muciti se?), i najgluplji scenario zahteva vreme i koncentraciju, cak i nesto znanja. Onda shvatis koliko je tesko piscu i umetniku da prihvati negativnu kritiku. Ona ili on veruje u svoje delo, pise, mozda, iz srca, mozda iskreno, a mozda pretenciozno, ali ulaze mnogo vremena, znoja i truda. A onda neko (kao ja) kupi tu knjigu za 4 evra i kaze da je roman ili strip los i da mi se uopste ne dopada.
E u ovom slucaju je bas tako, na zalost. Roman "Faktor Bivsi" jedva da ima dovoljno kvaliteta da se cita na putu ili na plazi. Jedva da je duhovit, prica je nejasna, izrazito subjektivna i jednostrana a glavna junakinja (koja govori u prvom licu) jednostavno antipaticna.
Ne mogu a da ne primetim ociglednu paralelu sa "Dnevnikom Bridzet Dzons". Prvo, oba su pisana u prvom licu u formi dnevnika. Drugo, prica je izuzetno slicna. Imamo glavnu junakinju, imamo nevernog atraktivnog momka koji nece da se obaveze, imamo prelepu suparnicu. U cemu je onda ovde problem?
U "Dnevniku BDz" mi posmatramo stvari iz ugla Bridzit, ali ipak, svaka njena akcija, svaki zakljucak, svaka karakterizacija, solidno je objasnjena i mozemo da osetimo odakle dolaze njene emocije spram ostalih likova. Iako ni "Dnevnik BDz" nije posebno kvalitetna knjiga, ipak je zabavna, duhovita, optimisticna, vesela i sa dobro sklopljenom relativno zaokruzenom pricom. Faktor Bivsi nije te srece. Njena junakinja Marta konstantno pokusava da objasni citaocu koji su likovi "dobri" a koji "losi" iako nema ni blizu dovoljno materijala za takve zakljucke. Njeni postupci nisu ni iskreni, ni moralno ni emocionalno opravdani i kao citaoc nisam mogla ni trenutka da se sazivim s njom, cak mi se nije ni dopala. Nista nas ne vezuje za Martu, nicim nije tipicna, ni drazesna, ni slatka, ni iskrena, cak ni obicna. Nema mane ni vrline. Ona je prosto jedan plosni lik iz romana, i ni jednog trenutka citanja nije mi bilo stalo do nje i njene sudbine, a to za roman nije dobro. Kada citam, ili kad gledam film, ocekujem da se izgubim, da osetim NESTO, da se nesto promeni u mom razmisljanju, emocijama, da bar malo odlutam, da se pomalo nadjem u likovima, da osetim neku pricu koja ce me bar malo dirnuti. Cak i najlosiji vikend roman ima pretenziju da dirne citaoca.
Ovde autorka to nije uspela, bar ne samnom.
Po meni, ovo je los roman, cak i za plazu.
Iako mrzim to da napisem za nesto u sta je ulozeno puno truda.

- 14:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 20.07.2005.

Passagers Du vent

Passagers Du Vent
Francoas Bourgeon

Nakon sto mi je dugacka recenzija koju sam mukotrpno ukucavala dugo vremena isparila zbog pada servera, pokusacu da je koliko-toliko obnovim(morala sam da se izjadam).

Dakle, da li istorijski strip da bi bio citljiv, mora da sadrzi SF/Horor elemente, kontraverzne istorijske dogadjaje i poznate istorijske likove, naduvane i preuvelicane do pucanja? Ako ne, da li crtez mora da bude istinsko malo remek-delo umetnosti da bi drzalo paznju citaoca?
BOurgeonovi "Putnici vetra" (ili Noseni vetrom) dokazuju da nista od ovog ne mora da bude ispunjeno da bi istorijski strip ipak bio pitak i zanimljiv, a ipak autentican i inteligentan. Bourgeonov crtez nije savrsen, mnostvo anatomskih gresaka, kao i gresaka perspektive vidljivo je i na prvi pogled, stil nije posebno originalan, i balansira negde izmedju realizma i stilizacije a da ne upada pravo ni u jednu kategoriju. Ipak, ovaj crtez poseduje odredjenu harizmu koja je dovoljna da privuce i zadrzi paznju citaoca, kao i da verno i upecatljivo oslika pricu i vreme u koje se dogadjala.
Bourgeonova posvecenost vremenu u kome se prica njegove graficke novele desava ocigledna je do najsitnijih detalja. Ne samo sto je kostimografija, enterijeri i eksterijeri autenticna do detalja nego se autor potrudio da sazna i predstavi sto vise o obicajima, ritualima, verovanjima i aktuelnim desavanjima iz tog doba. Likovi su visedimenzionalni, sa manama i vrlinama, predstavljeni nam dovoljno da prica savrseno funkcionise i ni trunke previse.
Pri predstavljanju likova i samog toka price, BOurgeon je nepretenciozan, ne moralise, ne ulaguje se i ne dodvorava nikome. On se jednostavno trudi da, na osnovu obimnog znanja koje je prikupio proucavajuci istorijski period za pricu, likove i dogadjaje predstavi onako kakvi su verovatno zaista i bili, bez idealizacije, jednostranosti i pretencioznosti.
Strip je odlicno uradjen, inteligentan i autentican a nepretenciozan, sa crtezom koji usprkos (ili mozda bas zbog) nesavrsenosti pleni.
Ovo je nesto sto bih bez oklevanja preporucila svakom, i na skali 1-10 dala ocenu 10. Mozda najveci problem kod ovog serijala je, kao i kod vecine autora van engleskog govornog podrucja, je problem nabavke. Da Stripoteka nije svojevremeno objavila kompletan serijal (doduse crno-beli i na novinskoj hartiji), sigurna sam da nikad ne bih ni saznala za njega.

- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Stiven King is back!

Bjuik 8
Stephen King

Dakle, Bjuik 8 je nesto sto nesumnjivo lici na starija Kingova dela, nesto sto ce se nesumnjivo dopasti obozavaocima njegovog prvobitnog stila pisanja. Tu imamo svega sto toliko lici na Kinga, unosenje u detalje opisa svakog lika pojedinacno, opasno balansirajuci na rubu dosadjivanja citaocu, pri cemu se taj rub ipak nigde ne prelazi, vrlo lagan, cak mozda malo prespor uvod u radnju sa detaljnom pripremom terena, kao i pazljivim, jedva primetnim naznakama strave koja tek treba da predstoji, mozda malo preterane emocionalne reakcije likova s obzirom na datu situaciju... i uopste, sve ono sto Stivena Kinga cini... pa Stivenom Kingom.
Iako ovaj roman ipak ne moze da parira jednom "The Shining", niti jednom "Carrie", moze se reci da je vredan citanja.
U centru romana je, naravno, jedan Bjuik, na prvi pogled divan stari auto, boje noci, a kako se kasnije pokaze (a sto se najavljuje jos od samog pocetka) i mnogo vise od toga. Jer ovaj Bjuik je nesto sto povezuje sva sveta, ujedno i prolaz svet koji je ljudima sasvim stran, pa samim tim i zastrasujuc i privlacan. A povremeno, kroz Bjuik iz tog sveta dolaze bica kakva ljudski um jedva da moze i da zamisli.
Iako je po definiciji horor roman, Bjuik 8 zapravo nema nekih posebno eksplicitnih scena strave. U odnosu na ostale Kingove romane, ovde jedva daima nasilja, bar onog ociglednog. Sama atmosfera koja se polagano formira oko Bjuika, po piscu, trebala bi da bude dovoljna.
A to je nesto sto bi citaoc trebalo da prosudi.
Ako bi Shining i Carrie od mene dobili ocenu 10 na skali od 1-10, onda bi Bjuik 8 dobio, recimo 6.

- 12:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

  srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Romani, Stripovi, Filmovi...
Pogled iz mog ugla.