petak, 07.11.2008.

Bila sam devedeset devet cijelih devet posto sigurna da sanjam...

Sreća se katkad nasmiješi...


Najprije želim reći da sam nabavila i pročitala drugi nastavak knjige Stephenie Meyer - Mladi mjesec i da sam upravo dobila poziv da mogu doći i podići treći nastavak Pomrčinu... Zbog toga sam sretna... I ovaj post su inspirirali upravo neki citati iz Mladog mjeseca... nisam mogla vjerovati ali i drugi nastavak je jednako uzbudljiv kao i prvi... nisam mogla ostavit knjigu, jednostavno se čita sve u jednom dahu... =) [naglasak na tome da sam ja osoba koja ne voli čitati knjige]

twilight and new moon Pictures, Images and Photos

Imala sam dojam da sam zarobljena u jednoj od onih užasnih noćnih mora, onih u kojima moraš trčati, trčati sve dok ti pluća ne prsnu, ali ne možeš natjerati tijelo da ti se dovoljno brzo kreće. Kazaljke na satu nisu se usporavale nezaustavljivom, bezobzirnom snagom neumoljivo su se okretale prema kraju - kraju svega...


Eh da noćne more.. snovi... što prevladava... snovi su dakako ljepši i slađi od mora... ali prikazaju li stvarnost? možda nagovještaju nešto što će nam se desiti u skoroj budućnosti? Ako se i ostvare... zar se ostvaruju i noćne more? često znamo reći, barem ja znam reći.. nešto takvo nebi mi se desilo ni u najgoroj noćnoj mori... ili bi? tko zna... koliko puta do sad ste se probudili u panici... mokri od znoja... hladnog znoja i straha zbog nemirne noći? jedanput? dvaput? više puta? govore da oni koji nemaju čistu savjest ne mogu spavati mirno... gledamo o tome u filmovima.. bude se noću... vrte u krevetu... ni ja ponekad ne mogu spavati mirno.. no to ne znači da imam nečistu savijest.. ne... ne mogu spavati od brige.. od brige.. tuge.. straha... i tad se sve to pretvori u san... san koji nije lijep... san koji već početnu situaciju napravi još gorom... san koji me baca u očaj kad se probudim... ali opet s druge strane kad sanjam nešto lijepo... i mirno spavam... budim se ujutro i ne sjećam se ničeg... zašto nam noćne more ostanu duboko urezane u sjećanju? a san.. o nečem lijepom... se briše i nestaje s prvim zrakama sunca?


Image and video hosting by TinyPic

Bila sam u raju - ravno usred pakla...


Ja sam osoba koja obožava spavati... obožava sanjati.. iako se ujutro ne sjeća što je sanjala.. =) Mogu reći da sam do sad pola svog života prespavala... ali opet ne mogu se ustat rano.. iako znam da se dignem ujutro puno bi bolje iskoristila dan, nego da spavam do podneva.. a zašto je onda tako teško dignut se ujutro? bilo da trebam ići negdje ili mogu ostat spavati... Rekla sam sama sebi pokušat ću budit se svaki dna u 9... ali opet naveće uvijek nađem nešto za raditi i ostajem budna do duboko u noć.. i kako nek se onda probudim ujutro? nikako... a opet previše sna.. i pospana sam cijeli dan... premalo sna.. pospana sam cijelo jutro... ima li netko nekakav savjet? lijek kojim ubiti pospanost?

New Moon Sig Banner Pictures, Images and Photos

Vrijeme protječe. Čak i kad se to čini nemogućim. Čak i kad svaki otkucaj velike kazaljke boli kao što krv tupo nabija u modrici. Protječe neravnomjerno, u čudnim naletima i otegnutim zastojima, ali doista protječe. Čak i meni


Duboko... bolno... vrijeme leti.. protječe... nestaje... prošlost ništa ne može vartiti ni promijeniti.. izgubljeni trenuci izgubljeni su zauvijek... da li je vrijedilo? jesmo li dobro iskoristili i raspodjelili svoje vrijeme? hoću li kad ostarim i okrenem se unatrag žaliti za nečim? žaliti za vremenom koje je prošlo? vremenom koje nisam znala iskoristiti... ali trudim se... trudim se najbolje što mogu... ne mogu reć da mi uspijeva... niti da mi ide baš najbolje.. ne mogu raditi više stvari odjednom.. i divim se ljudima koji mogu... nemam takvu snagu... trenutno... trenutno razmišljam o prošlosti... vremenu... snovima... i htjela sam to uključiti u ovaj post.. možda sam baš zato iz knjige izvadila upravo citate koji se odonse na vrijeme i na snove... sudbina... neznam.. možda me upravo jedan od tih citata potaknuo da počnem razmišljat o tome.. neznam iskreno... neznam..

New Moon Pictures, Images and Photos

Ljubav je iracionalna. Što više nekoga voliš, to manje ima smisla sve to skupa!


Kakve veze ima ovaj zadnji citat sa vremenom... snovima.. i prošlošću? možda za vas nema... ali za mene ima.. ima puno veze... moja ljubav vezana je sa snovima.. snovima koje ne želim više sanjati jer se na kraju pretvaraju u moru... sa mojom prošlošću... prošlošću koju želim zaboraviti... vremenom... vremenom koje sam uzaludno potrošila na ljubav.. na pružanje ljubavi osobi koja to nije zavrijedila...

Eto toliko za sad od mene... vojim vas puno, puno... i od srca vam hvala što mi komate i što čitate moje postove..
19:44 | Komentari 41 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.