bikkojipuši

25.03.2008., utorak

SEMINARI

Bane mi je jutros banuo

Kako samo Bane zna

Glavom otvorio vrata

I umjesto da priča

Krenuo da povraća

U priručniku za prepoznavanje ljudi

Piše da je Bane čovjek

I da se povraćanje zove stručno retorika

Tako piše, ne izmišljam

Al ja sam prvi put ozbiljno posumnjao

Nisu više ni PRIRUČNICI što su nekad bili

Zato I postoje seminari

Da čovjeka nauče raspoznavanju

Banetu fali samo sjeno u ustima

Da bude prvoklasni holandski
Konj

To znam i bez seminara

Ali Bane ima papir

Dokaz o pohađanju

A ja imam kurac na biciklu

Obećavam da ću ići na seminare
O holandskim konjima

19.03.2008., srijeda

KONJ IZ REZERVOARA

Ispovijed smješna i tužna

Zaspale konjine u rezervoaru

Mirišljavog krampusa u budoaru

Trpiguz- Tariguz

Ispod prljavog stola opružen, razjapljenih ralja

Crno vino kapa u grlo

Još od jučer navečer

I pecka

Izdužena sjena kristala

Jedna ugodna večer u kateteru

U tamnom alkoholnom katranu

Iskrivljene slike zakucane na zidove

Ekserima kroz oči

Joj da mi je sad kruškovca, pa da se svi skupa smijemo

Joj….

U MAMURNOM ZAGREBU, 29.02.2008 (prijestu-pička godina).


12.03.2008., srijeda

PJESMA S PUNO MOŽDA

Jednom ću ti priznati što nisam nikome

Čak ni rođenoj majci,

Šapnut ću ti grijehe prošlosti

Na mekanom jastuku

Mekano, nježno i tiho kao zmija otrovnica

Možda se i probudiš sretna vesela i čista i bistra

A možda i ne

Možda uopće ne

Možda jednostavno odšetaš i prisvojiš jastuk

Za lijepo sjećanje na mene i moje bedastoće

Možda pomisliš na mene dok budeš zurila s mosta

U sporoprotičuću rijeku i otpad u njoj

Možda te odraz u lokvi na cesti podsjeti na mene

A možda samo zaboraviš

Prišiješ na jastuk besmisleni natpis o ljubavi

I prodaš jastuk u kineskoj trgovini

Jednom kad ti priznam

A možda i neću

07.03.2008., petak

SAN O PRVOM PIVU

Dušo, noćas sam sanjao Irsku

Tako se zvao „granap“ preko puta kuće moga djeda

Prvi put da su mi htjeli prodati pivo

Iako sam jedva dosezao do stola

Kad sam ga onako mrzlog uzeo u ruku

Probudio sam se kao oparen

I udario glavom u niski strop

Pa se probudio

I opet udario glavom

Opet se probudio i opet udario glavom
I tako bezbroj puta …

Potrošio sam GRO snova

Na buđenja

Stvarno sam se zabrinuo za sebe

Dušo, da li sam ja normalan?

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se