...evo ovo je moj posljednji post...nema smisla više pisati ovaj blog.....pišući pjesme i objavljivajući ih na blog stvarala sam neku nadu, da ću vratiti najdražu osobu u svom životu...osobu kojoj sam dala sve...sada nakon nekog vremena shvatila sam da se ta osoba više nikad neće vratiti....da sve što sam imala s njim polako nestaje, blijedi....čula sam se s njim...i shvatila da me još uvijek voli....opet su srcem harale riječi i vraćale se uspomene...i kad sam se polako smirila nakon svega, polako pronalazila svoj put, pokušavala nastaviti bez tebe, vratio se tvoj glas....sve je opet bilo tu....tvoje drhtanje riječi, kao onu zadnju večer, bilo je isto....opet si mi rekao da me voliš...opet se vraćala uspomena...i znaj boljelo je čuti otkucaje tvog srca nakon toliko vremena....ali vrijeme prolazi, i možda ćeš me polako početi zaboravljati....jer tako je to...al u jedno sam sigurna...i kad me se sjetiš, da će to biti predivno sjećanje na nas...sjećanje na jedno ljeto, koje će nam zauvijek ostati u sjećaju....i tebi i meni....i sada na kraju svega, želim ti reći hvala za sve Chris....hvala za dobrotu koju si mi poklonio, hvala za suze i riječi....hvala za ljubav prema meni koja je svakim danom bila sve veća....hvala što još činim dio tvoga srca, i što ću uvijek činiti dio tvog sjećanja....tvoje prošlosti....i sada znam....kad čovjek nekog voli daje mu sve svoje, baš onako kao si ti meni dao....riječ hvala premalena je za ono što si ti učinio za mene...al dio srca dovoljna je zahvala...i zapamti...tvoja sreća moja je sreća...i kad te boli i kad plačeš sjeti me se...sjeti se da ne plačeš sam...da još netko plače i da nekoga boli....i tada digni ponosno glavu i kreni dalje....a ona stijena...ne brini...kad god budem tamo sjest ću na nju i nasmijat se....baš onako kao što sam to činila s tobom....i opet ću se sjetiti tebe...i našeg ljeta....i vratit će se uspomena iz prošlosti....al nadam se da ću se onda nasmijati i biti sretna jer sam upoznala nekog poput tebe....jer sam upravo s tobom spoznala značenje riječi ljubav....
Dušu počinje boljeti sve jače,
što se to dogodilo sa nama.
Noćas padaju hladne kiše,
noćas znam da ne plačem sama.
Otišao si tako brzo,
moji dani su sve tiši,
bez tebe ja sam suza,
sama djevojka na kiši.
Mrak će izbrisati moj lik
i sigurno će vidjeti novi,
a ja ću sanjati još samo jednom o tebi,
jer noćas će umrijeti ti snovi...
**** MOJ BIJELI LABUDE....NITKO NEĆE UNIŠTITI SJEĆANJE NA TEBE...****
|