tihi...
16.09.2015., srijeda
GAZELA
|
Da sve nije crno u firmi u kojoj radim , pored kolege i njegove novčanice u dva dijela ( opisanom u jednom postu ) shefa i njegovih diploma ( opisanim u jednom postu ), evo nešto i vedrije teme. Radna kolegica koja zaslužuje da se i o njoj napiše , ali nešto u vedrijem tonu .)) krojač nisam al ni mjere uzet ne bih znao mjere, mjere za šivanje pitaš , pitaš ko je meni dao spužva su mi okice pomno , pomno svaki detalj one upijaju mjere , mjere za šivanje meni zato ne trebaju samo stisnem okice i pjesmicu skrojim probat , probat i ne treba i bez probe svaka paše oblinama tvojim kakva bi tek tada pjesma , pjesma pala mjere , mjere za šivanje kada bi se da izmjerim meni , meni dala ako ipak poželiš za pjesmicu neku mjere , mjere meni ti da daš baš sa guštom mjerio bih neka, neka znaš --------------------------------------------------------------------------- osmjeh blagi tvoj nekako plijeni za pisanje povoda evo dao meni pogled uvijek privlači na sebe pogledati sa merakom neda , neda tebe ali kada prođeš tada se sve promijeni gledati i maštati ostaje tad meni korake ti gledam ko gazela gaziš zemljicu pod sobom tako divno maziš tada svu ljepotu korak ti pokaže svakim , svakim korakom gledat te je draže damar svaki tada treperi na tebi ko to , ko to u gledanju uživao ne bi vila tebi da znaš ravna nije ona korak takav nema ona ne zna tako da se smije |